Međugorska Ukazanja su prevažna za čovječanstvo i treba se što prije osloboditi sumnji i negiranja i prihvatiti istinu da su od Boga, a ne od ljudi. Tim prije jer su prema Gospinoj izjavi ova Ukazanja posljednja u povijesti. Možda je blizu vrijeme kada bi na zemlji mogao nastati opći kaos, pa je Nebo poslalo Bogorodicu da pozove ljude na razum i obraćenje i da se što duže održi mir među narodima
Već punih 37 godina traju događanja u Međugorju i ne pokazuju ni najmanji znak da će prestati. U središtu zbivanja su tri međusobno neovisne osobe koje svojim svakodnevnim aktivnostima zaokupljaju pozornost i Katoličke crkve i vjerničkog naroda diljem svijeta, jer tvrde da se susreću s Bogorodicom, razgovaraju s Njom i primaju poruke za čovječanstvo. O ovim događajima napisano je mnogo knjiga, vođeno je mnogo rasprava, dogodila su se mnoga tjelesna i bezbrojna duševna ozdravljenja hodočasnika, a Međugorje je postalo jedno veliko Marijansko svetište. Ali, ono se po nekim značajkama ipak razlikuje od drugih svetišta. To je dužina trajanja Ukazanja bez ijednog prekida, te status ovih osoba – zovimo ih vidioci – koji se nisu zaredili, nego postali normalni obiteljski ljudi. Možda su ovo dvije glavne barijere koje stoje Crkvi na putu da međugorsko događanje nazove pravim imenom. O do sada neviđenoj ustrajnosti vidioca u obavljanju njihove svakodnevne aktivnosti može se raspravljati s različitih aspekata, ali o razlozima za dugo trajanje ovih događanja može se samo nagađati.
Nastavimo sa stajališta vjerničkog naroda. Ukazanje se događa tako da vidioc svakog dana u predvečerje, obično u u društvu nekolicine vjernika klekne i počne moliti. Kada dolazi Gospa, on prelazi u ekstazno stanje što traje desetak minuta, a katkad i više, i razgovara s Njom, što se vidi na pomicanju usnica. Kada razgovor završi, on se vraća u normalno stanje, ustane i priopćava vjernicima Gospine poruke te odgovara na njihova pitanja. Tako se to događa svakodnevno, bez prekida, više od 37 godina i to kod svih troje vidioca.
A kako bi to izgledalo da su vidioci glumci? Glumac bi prije svakog nastupa morao osmisliti što će kazati vjernicima koji ga gledaju i čekaju da čuju Gospine poruke. Zatim bi, poput vidioca, u predvečerje kleknuo i počeo moliti. Pri tome bi usmjerio svoj pogled u jednom pravcu, kao u jednu točku, te počeo nešto neučujno šaptati da stvori dojam kao da razgovara s nekom osobom. Nakon desetak minuta on bi ustao i vjernicima govorio o “razgovoru s Gospom i Njezinim porukama”.
Iz ovoga prikaza može se zaključiti da glumiti vidioce nije teško, ali ipak zahtjevno što se odnosi na izraz lica. Ozbiljnost kod svakog nastupa mora biti maksimalna, a svaka pogreška isključena. Sve ovo odnosi se na sve tri osobe koje glume vidioce.
A sada dragi čitatelji pokušajmo se u mislima staviti u ulogu jednog od troje glumaca. U prvih nekoliko dana pretvaranje će proći bez ikakvih poteškoća. Bit će vam drago, kao i onima koji vas gledaju, što sve dobro prolazi. Možda ćete željno čekati sljedeći nastup, jer vas vjernici sve više prihvaćaju, što vam godi. Još nemate poteškoća sa sadržajem “poruka” koje im prenosite. Ipak, unatoč svemu što smo spomenuli, počet će se u vama javljati strah od neizvjesnosti trajanja glume, ali i strah od moguće pogreške koja bi vas kompromitirala i stvorila senzaciju.
Promislite koliko biste dana mogli glumiti vidioca prije nego počnete osjećati umor i nesigurnost. Vjerujem da stoti nastup neće biti kao onih prvih deset, pogotovo kada su u pitanju vaše izjave i odgovori na pitanja vjernika, a ne sadrže ništa senzacionalno. Zapitajmo se, biste li do 365. nastupa mogli kazati da je sve prošlo u najboljem redu i da ste spremni i dalje glumiti. Pretpostavimo da će tako biti i dalje, ali do kojeg dana, odnosno do kojeg nastupa? A tek je prošla jedna godina glume ili pretvaranja po istom scenariju. Prošla je i druga godina i nastupali ste više od 370 puta. Ako je i do tada prošlo sve u redu, zaslužili ste pohvalu i to se odnosi na svo troje glumaca. Idemo dalje.
Prolazi tako i treća i četvrta i peta godina i došli ste do 1825. nastupa! Je li pametno ići dalje kada znadete da morate odigrati istu “predstavu” još 11.680 puta? Nije pametno, ali je pametno zastati sa čitanjem i razmišljati o ovome pitanju na kojem će oni koji sumnjaju ili ne vjeruju u Ukazanja “slomiti koplja”. Možda će za vidioce reći kako su se već dobro uhodali u svojim ulogama i da ove predstave mogu izvoditi dok im ne dosadi.
Takve izjave bile bi uvreda za naše vidioce
A što se zapravo događa u Međugorju? Ništa neobično. Troje vidioca, iako svi danas ne žive u tom mjestu, i dalje obavljaju posredničku službu između Neba i ljudi. Obični su ljudi za koje su znanstvene komisije još prije mnogo godina izjavile da su zdrava i normalna djeca kao i njihovi vršnjaci, i koji su kasnije, kada su odrasli, stupili u brakove i osnovali svoje obitelji. Nisu se obogatili i nisu postali medijske zvijezde, ali i dalje neumorno i odano obavljaju svoju službu iako im je zbog toga nešto ograničen obiteljski život.
I evo najvažnijeg pitanja na koje se odgovor već dugo i predugo čeka, a ono glasi: jesu li Međugorska događanja od Boga ili od ljudi – kako to piše na jednom mjestu u Evanđelju – ili, drugim riječima, ima li u tome događanju nadnaravnog ili je riječ o velikoj prijevari?
Za one koji od početka Ukazanja vjeruju vidiocima to je zaista dugotrajno i neposredno susretanje Bogorodice s trima osobama koje primaju, i čovječanstvu prenose preko Nje, poruke Neba. A za one koji još sumnjaju ili ne vjeruju vidiocima ostaje da i dalje traže odgovor. Kada biste o događanjima promišljali na drugačiji način, kako je opisano u ovome tekstu, možda biste promijenili mišljenje i prihvatili istinu. Oni ne mogu na znanstveni način objasniti Silu, koja vidioce čini neumornima i nepokolebljivima.
A ta Sila je nebeska osoba, Majka Isusa Krista, uvijek jednako mlada i neopisivo lijepa kako o Njoj govore svi vidioci, dakle i oni kojima se povremeno ukazuje. Neke druge razloge za ustrajnost vidioca nije moguće ni izmisliti, a svaka pomisao na prijevaru – velika je zabluda.
Zadržimo se još malo kod ukupnog broja ukazanja od početka do danas pa neka to bude – zaokružimo broj 13.000. Pokušajte polako brojiti 1, 2, 3,… do 100, pa do 500, pa možda i dalje, pa ćete bolje shvatiti veličinu navedenog broja. Sam neimenovani broj nam ništa posebno ne govori, ali ako on znači, na primjer jutarnju tjelovježbu koju morate izvoditi svaki, ama baš svaki dan, i u isto vrijeme 37 godina, onda se morate zamisliti i zapitati je li to moguće izdržati. A ako u mislima zamijenite tjelovježbu s “opisanom predstavom”, nije teško donijeti ispravan zaključak. To znači da je svaki od troje glumaca 37 godina morao bez prekida i bez pogreške na svojoj “pozornici” odigrati oko 13.000 i slovima – trinaest tisuća predstava!!!
Tko je u stanju i ima li hrabrosti kazati da je to moguće?
A tko bi se mogao pretvarati da gleda Bogorodicu i razgovarati s Njom već 13.000 puta?
Bez pretvaranja to mogu i to čine naši vidioci jer se zaista susreću s Bogorodicom, Osobom iz duhovnog rajskog svijeta, čiju je ljepotu, kako kažu, nemoguće opisati. Sretnici, blago njima!
Još ostaje pitanje razloga za dugo trajanje međugorskih događanja, a njih sigurno ima više. Broj ljudi na zemlji sve je veći, a milijarde žive i umiru kao da Boga nema. Povećavaju se migracije stanovništva koje će se zbog utjecaja sve većih klimatskih promjena povećavati i stvarati sukobe među narodima. Stalno se i brzo povećavaju gradovi, jer dolazi mnoštvo koje u njima traži spas, dok hrane biva sve manje. Razvoj tehničkih sredstava za transport, proizvodnju i komunikacije brzo i bitno utječe na život ljudi i nemoguće je predvidjeti njegove posljedice, osobito od razvoja komunikacijske tehnike. Još puno toga moglo bi se se navesti što nije dobro za čovječanstvo.
Ali, najveću zabrinutost stvara otkriće i korištenje nuklearne energije što se može poistovjetiti s puštanjem mitskog zloduha iz boce. Vođe mogućih suprotstavljenih sila zveckaju oružjem i hvale se koliko imaju na skladištima nuklearnih projektila što podsjeća na uobičajena dječja nadmetanja. Ali, već u idućem desetljeću i teroristi bi mogli napraviti hidrogensku bombu i njezinom eksplozijom započeti treći i posljednji svjetski rat. U prošlim vremenima neprijateljske vojske frontalno su se sudarale, a danas bi dalekometnim nuklearnim projektilima jedni drugima uništavali i sela i gradove i polja i šume i svu živu prirodu, do potpune zatrovane pustoši apokaliptičkih razmjera.
Možda je blizu vrijeme kada bi na zemlji mogao nastati opći kaos, pa je Nebo poslalo Bogorodicu da pozove ljude na razum i obraćenje i da se što duže održi mir među narodima.
Međugorska Ukazanja su prevažna za čovječanstvo i treba se što prije osloboditi sumnji i negiranja i prihvatiti istinu da su od Boga, a ne od ljudi. Tim prije jer su prema Gospinoj izjavi ova Ukazanja posljednja u povijesti. Neka čitatelji sami promisle o mogućem značenju ove izjave.