EKSKLUZIVNO! Sin Živote Panića, generala JNA koji je razarao Vukovar, predaje na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu!

7Dnevno

Sin zloglasnog generala JNA i načelnika Glavnog stožera, Živote Panića, koji je sravnio Vukovar sa zemljom i pobio tisuće ljudi - predaje na Hrvatskom vojnom učilištu ‘Dr. Franjo Tuđman‘ u Zagrebu! Nenad Panić, dugogodišnji je profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a upravo je aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović potpisala suradnju tog fakulteta i Hrvatskog vojnog učilišta. Što radi SOA i kako je Nenad Panić prošao sigurnosnu provjeru?

Zvuči nevjerojatno, ali doista je istinito! Sin nekadašnjeg generala JNA koji je bombardirao Vukovar i ubijao civile u Domovinskom ratu i bio zapovjednik napada jugo-četničke vojske, danas je ugledni profesor i akademski građanin grada Zagreba. Da stvar bude još tragičnija, predaje na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”, u samom središtu vojno-sigurnosne zajednice Hrvatske, a sve na preporuku Kolinde Grabar Kitarović.

Upravo je ona potpisala suradnju Fakulteta brodogradnje i strojarstva, gdje je Nenad Panić predavao, a na preporuku njenog omiljenog generala Mate Pađena. Pađen joj je tako na Učilište dovukao i Dejana Jovića, koji otvoreno tvrdi da se u Srebrenici nije dogodio genocide, te da se u Hrvatskoj vodio – građanski rat. Kakvi su politički stavovi Nenada Panića nije poznato, ali svakako je zastrašujuće da sin ratnog zločinca zloglasne JNA danas predaje hrvatskim vojnicima i kadetima!

Optužnica i protiv Ž. Panića

Nije jasno kako je Panić jr. uopće prošao sigurnosnu provjeru i je li Predsjednica RH uopće upoznata tko radi na Učilištu, ili je i dalje zabavljena biranjem zemalja koje će posjetiti u svom mandatu?

Života Panić bio je zapovjednik 1. armijske oblasti koja je predvodila napade na Vukovar. Oženio je Hrvaticu i nakon rastave, djeca su ostala živjeti s njom. Je li Nenad ostao u dobrim odnosima s ocem koji je umro u Beogradu, nije poznato. Života Panić je često spominjan tijekom suđenja bivšem srpskom i jugoslavenskom predsjedniku, Slobodanu Miloševiću, u Haagu, ali protiv njega nije podignuta haaška optužnica. On je, međutim, među deset osoba iz vrha bivše JNA i civilnih vlasti samozvane “Republike Srpske Krajine”, protiv kojih je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo optužnicu. Oni su optuženi zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, počinjenih u vrijeme srpske agresije i okupacije Vukovara.



Osim Panića, optuženi su Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Zvonko Jurjević, Božidar Stevanović, Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin i Miroslav Radić, te Vojislav Šešelj i Goran Hadžić. Na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu, tako je prikazana snimka Živote Panića kako prima čestitke za “uspješnu” operaciju u Vukovaru.

Ponosan oficir oštetio vojsku

Iz Panićeve biografije možemo doznati kako se ponosio što je zapovijedao vojnim akcijama na početku rata na prostoru bivše Jugoslavije, a iz JNA je otpušten nakon sumnji da je putem sinove tvrtke oštetio vojsku. Je li riječ o istom sinu koji danas živi u Zagrebu – nismo uspjeli doznati, a o pronevjeri novca iz JNA, vrlo se malo pisalo i u srpskim medijima.

Života Panić je izbjegao kaznenu odgovornost jer je umro u 70. godini života kao slobodan čovjek, iako je bio odgovoran za silna zvjerstva, ubojstva, silovanja, paleži i pljačke.

(link na adresu nenada panića)

https://www.pmf.unizg.hr/phy/nenad.panic

 

(transkript Miloševića, Ćosića i Panića)

Šta ćemo s generalima čije su žene Hrvatice?

Haaški tribunal objavio je prije nekoliko godina transkript sjednice Vrhovnog savjeta obrane na kojima se otvoreno govorilo o vođenju rata na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pročitajte kako vrhovni vojni i politički vođe Srbije manipuliraju podacima i kakva je uloga oca Nenada Panića u agresiji na Hrvatsku!

 

STENOGRAFSKE BELEŠKE SA 6. SEDNICE VRHOVNOG SAVETA ODBRANE, ODRŽANE 9. DECEMBRA 1992.

DOBRICA ĆOSIĆ: Treća tačka dnevnog reda – Ukazi o postavljenjima i unapređenjima pukovnika i generala Vojske Jugoslavije.Dobili smo vaše predloge i vaša obrazloženja. Molim generala Panića da nešto kaže o ovim predlozima, na mojoj sledećoj tezi. Moje je političko uverenje da u ovom času našeg opšteg društvenog stanja, stepenu transformacije i reorganizacije Vojske, iako su ta postavljanja i unapređenja u funkciji transformacije i reorganizacije vojske, koliko sam uspeo u susretima s vama da shvatim vaše stanje, da razumem ukupne oficirske potencijale naše armije – bilo je odlaganje, uporno odlaganje da se ova postavljenja i unapređenja izvrše. Želim da čujem vaš stav danas.

ŽIVOTA PANIĆ: Ja sam vas shvatio vrlo ozbiljno i prihvatio sam to što ste rekli prošli put kad smo razgovarali. Ako je ovo već postavljeno na dnevni red, ako smo se složili da o tome razgovaramo, da – razgovaramo.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja moram da stavim na dnevni red vaš predlog.

ŽIVOTA PANIĆ: Ja bih Vam predložio da mi razmotrimo ovaj problem oko unapređenja, a postavljenja da ostavimo za drugu priliku. Jer, imamo dosta generala koji dugo čekaju na unapređenja. Na primer, u Ratnom vazduhoplovstvu imamo samo jednog generala – Mika Stevanovića, a svi ostali su pukovnici. Mislim da to nije dobro ni zbog morala u Ratnom vazduhoplovstvu i PVO. Ako se slažete, ovo možemo razmatrati posle izbora?

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Možemo. Ali, ja mislim da bi bilo dobro, s obzirom da smo prošli put razgovarali o unapređenjima, da dobijemo neke biografije. Ja sam video vaše listinge, ali oni ne pokazuju na kojim su mestima. Trebalo bi da znamo o kome se radi, da budemo informisani. Što se tiče tvoje opaske u vezi sa vazduhoplovstvom, to ne bi moralo da čekamo. Prvo, Mika Stevanović je najstariji general-potpukovnik po vremenu kada je dobio čin.

ŽIVOTA PANIĆ: Simonović je postavljen ukazom godinu dana pre njega.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Nemam ja ništa protiv da Simonović bude unapređen; ali, nema razloga da ovaj problem u Ratnom vazduhoplovstvu bude otvoren – da tu bude samo jedan general koji čeka da bude unapređеп, a dugo je na tom položaju.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja uviđam neophodnost unapređenja nekih formacijskih mesta, pogotovo ako je reč o komandantima armija. Ali, ovde imamo predlog da donesemo odluku o 26 generala.Veliki je politički rizik; a znam da su moguće nepravde i oštećenje vojske.Meni nije lako tu odluku doneti.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ja sam, isto, za to da dobijemo potpunije biografije, a da idemo danas sa najnužnijim stvarima – Stevanović, i par njegovih saradnika najbližih; jer, nenormalno je da komandant Ratnog vazduhoplovstva bude general-pukovnik, a posle njega najstariji čin pukovnik.

RISTO MATOVIĆ: Gospodine predsedniče, gospodine generale, ja bih izneo nekoliko polazišta od kojih je išla u razmatranje Kadrovska komisija kada se odlučivala za naredna unapređenja. Da biste me lakše pratili, ovde sam pripremio dva pregleda koji govore o broju generala koje sada imamo i o onome šta smo mi predvideli formacijski da imamo od tih generala. Kao što se vidi iz prvog pregleda,  formacijom je, predviđeno 126 formacijskih mesta generala; tu ulaze i formacijska mesta pukovnik – general-major. Imajuće stanje: u Vojsci Jugoslavije sada imamo 53 generala; izvan Vojske Јugoslavije – u Ministarstvu osam generala. Kada se to sabere – ukupno 61. Ovde sam dao jedan pregled; ukoliko bi se prihvatio današnji predlog da unapredimo u viši čin šest generala i 20 pukovnika proizvedemo u čin generala, onda bismo dobili stanje od 81 generala.

 

Analizirajući naše formacijske potrebe, ako ih uzmemo kao realne, onda za jedno kadrovanje ovo je minimum koji se daje, jer formacijske potrebe su 103. Od tih 103 odlučili smo da ne budu svi, nego kako se vrši odliv, u penziju i po raznim drugim osnovama, da se to dopunjava, a da budu oni koji su postavljeni ukazima, ali nisu unapređeni;  i da umesto 103 imamo uvek oko 80 generala. Ako je to polazište ispravno, a ja ne bih rekao da li jeste ili nije, onda je zaista nama za dalje kadrovenja potrebno unapređenje većeg broja generala. Vi vidite iz ovih pregleda da su odabrana mesta na koja treba da unapredimo pukovnike u čin generala zaista značajna; to su u Ratnoj mornarici načelnik, u vazduhoplovstvu načelnik, pa onda načelnici nekih odeljenja u Generalštabu i plus komandanti korpusa.

Mi ovde imamo 13 generala koji su postavljeni van formacije, i oni nisu u funkciji popune. Transformacijom Vojske jedan broj formacijskih mesta generala smo ukinuli; ali to nije profil kadra koji bi mogao biti komandant korpusa, načelnik štaba itd. Oni su zadržani u Vojsci Jugoslavije i odlili bi se prirodnim putem. Dakle, u narednoj godini je predviđeno da se penzioniše oko 15 generala zbog godina starosti i radnog staža, što će ovu brojku od 80 svesti na 65-70 generala. Zato je Kadrovska komisija došla do zaključka da bi trebalo napraviti ovakav predlog i izvršiti unapređenja ovih generala u viši čin, odnosno pukovnika u čin generala. Dakle, šest je njih koji se unapređuju u viši čin – tri komandanta armije, odnosno komandant Ratnog vazduhoplovstva, komandanti I i III armije, komandant Ratne mornarice u čin viceadmirala;  zatim, Radinović i Ajduković u čin general-potpukovnika, a ostalo su sve pukovnici koje bi proizveli u čin generala. U JNA je bilo oko 180 generala na 186 hiljada vojske JNA.

DOBRICA ĆOSIĆ: Kakav je odnos u drugim vojskama?

ŽIVOTA PANIĆ: Mnogo povoljniji nego što je kod nas; ima veći broj generalskih mesta. Na primer, više generala imaju Grci, Bugari, Mađari, Italijani.Ja bih predložio da idemo pojedinačno; da jedan broj unapredimo, a jedan broj da ostavimo za drugu priliku; i da to ne objavljujemo.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ukaze možemo objaviti, zašto ne? To nije sporno.

DOBRICA ĆOSIĆ: Moramo da objavimo.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ovaj vaš prilaz je logičan, ali to je kvantitativni prilaz s kojim nema razloga da se polemiše: koliko treba da ima geneala, na kojim mestima treba da su generali itd. Ali, to su krupne odluke i važna mesta i bilo bi dobro da dobijemo potpunije informacije, biografije itd.

ŽIVOTA PANIĆ: Da li se slažete da ovo odložimo?

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ja se slažem da nam date potpunije podatke, a sada možemo da donesemo odluku o nekoliko slučajeva koji su potpuno jasni i čisti;  to ne znači da druge slučajeve dovodimo u pitanje, nego da budemo informisani. Jer, ako hoćemo da odlučujemo, moramo da budemo informisani.

ŽIVOTA PANIĆ: Ja se s tim slažem.

MOMIR BULATOVIĆ

ŽIVOTA PANIĆ: Jeste!

MOMIR BULATOVIĆ: Ima ljudi koji su iz Hrvatske, Bosne itd.

ŽIVOTA PANIĆ: Tu nismo dali predloge. Ima i ovde nekih predloga koje ću sada da stavim pod znak pitanja. Ja bih išao pojedinačno sa predlozima?                 

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro, idemo pojedinačno.

ŽIVOTA PANIĆ: Stojanović Vladimir, komandant I armije. U činu je tri godine.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro, ja jesam za unapređenje.

ŽIVOTA PANIĆ: Simonović Dragoljub – isti slučaj kao i Vladimir. Onda, Stevanović Božidar; on je četiri godine u činu.To su komandanti armija.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ja ne bih išao dalje.

ŽIVOTA PANIĆ: I komandant mornarice – admiral.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Naravno, to je komandant Mornarice. Verovatno bi trebalo još u RV načelnika Štaba unaprediti, jer nema smisla da bude pukovnik.

ŽIVOTA PANIĆ: Da, Ercegovića. Antunović je komandant korpusa, pukovnik je; dugo je na generalskom položaju.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da ne širimo mnogo dok ne pogledamo sve te podatke.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ercegovića predlažete. Koliko je godina u činu generala?

ŽIVOTA PANIĆ: Četiri godine.

 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Šta je sa Radinovićem?

ŽIVOTA PANIĆ: Da vidimo kasnije – sa ostalima? Na četvrtoj strani je Pavlović, načelnik Štaba u avijaciji.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To je načelnik Štaba, normalno je da bude general.

ŽIVOTA PANIĆ: Ali, general Mika je rekao da neće da primi čin dok se njegovi ne unaprede. Njih je trojica. Evo, Pavlović  je tu.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro.

ŽIVOTA PANIĆ: Rakić je načelnik Štaba Ratne mornarice.

DOBRICA ĆOSIĆ: Čekajte, da vidimo još u avijaciji. Šta je sa Sekulićem? On je komandant korpusa.

ŽIVOTA PANIĆ: Rekli ste da ne diramo komandante korpusa.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Možemo napraviti izuzetak kod RV, jer nemaju nikoga.

RISTO MATOVIĆ: Ili da unapredimo sve ili samo načelnika Štaba. On, recimo Veličkoviću daje prednost.

ŽIVOTA PANIĆ: Najbolje je da unapredimo načelnika Štaba, a za komandante korpusa da idemo u drugom paketu za desetak dana.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Koliko je Mika predložio generala?

ŽIVOTA  PANIĆ: Četiri – Sekulića, Veličkovića, Carevića, Pavlovića.

DOBRICA ĆOSIĆ: Onda će komandanti armija da nam zameraju.

ŽIVOTA PANIĆ: Da sada idemo za načelnike štabova, komandante armija, načelnika štabova armija, a u drugom paketu da idu komandanti korpusa.  Dakle, predložio bih da sada idemo sa unapređenjem: komandante armija,  komandante vidova, načelnike štabova armija i načelnika štaba vida.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Koga imaš od načelnika štabova armija?

ŽIVOTA PANIĆ: Nema nijednog, ali kažem principijelno. Imamo samo Rakića i Pavlovića.Oko Rakića imam jednu rezervu; njegova žena živi u Splitu, oba sina su mu u ZNG-ama, a on je načelnik Štaba.

 

ŽIVOTA PANIĆ: Inače, to je sposoban oficir.

MOMIR  BULATOVIĆ: Sposoban oficir, ali to se mnogo negativno komentariše.

ŽIVOTA  PANIĆ: Ja to nisam znao do sinoć. 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Kao što vidiš, ovo naše insistiranje da se daju svi podaci su korisni i za vas a ne samo za nas.

ŽIVOTA PANIĆ: Slažem se. Prema tome, da unapredimo Ercegovića, komandante armija i Pavlovića; i nikog više. Dakle, sada ne bi išli na unapređenje Rakića, nego da unapredimo Stojanovića, Simonovića, Stevanovića, Ercegovića i Pavlovića. Dostavićemo za druge detaljne podatke.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Slažem se.

MOMIR BULATOVIĆ: Ali, mora se ukrstiti nekoliko obaveštajnih podataka. U Ratnoj mornarici ljudi su porodično vezani; sve im je ostalo u Hrvatskoj.Evo, kapetan fregate, Brajković Ratko – dva brata su mu u Zboru narodne garde, a radi u obaveštajnom organu Ratne mornarice.

ŽIVOTA PANIĆ: Dobro, ja mislim da možemo da se složimo sa ovakvim predlogom.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja sam saglasan s vama. Ali, molim vas, treba imati u vidu načelan formacijski  kriterij: koja su to formacijska mesta koja  su neophodna. Verovatno to nije sasvim pravedno, ali ne znam kako bi drugačije to rešili.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Američka armija ima podobnost “A” i podobnoзt “B”.Ako vam slučajno žena nije Amerikanka, a odličan ste general, ne možete da dobijete podobnost “A” nikako; nema varijante. Prema tome, ovo sa rodbinom po ZNG-ama, a još radi u obaveštajnim organima – to moramo videti.

ŽIVOTA PANIĆ: Još bih nešto predložio, ako smo ovo prihvatili. Predložio bih da Boškovića Neđu postavimo da bude načelnik Obaveštajne službe i bezbednosne, a da u Bezbednosnoj službi bude Dimitrijević, njegov zamenik.On je odličan oficir.

DOBRICA ĆOSIĆ: Mi smo aktivirali Boškovića. Bio je u penziji.Zašto je bio u penziji?

ŽIVOTA PANIĆ: Znam da se nije slagao sa načelnikom bezbednosti Službe RVO i PVO, Rakočevićem, i zbog njega je otišao. A Rakočevića su podržavali dve godine.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Žiko, što se tih postavljenja tiče, mislim da sam ti pominjao – imamo generala Bojovića, koji je bio komandant TO, sada je načelnik Štaba Korpusa. U ovome sam video da ne planirate njega za komandanta Korpusa?

ŽIVOTA PANIĆ: Ne!

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mislim da bi bilo dobro da razmislite da ga nam planirate, jer on je Kosovac, iz Podujeva; izvanredno dobro zna Kosovo,veoma je dobro radio taj posao komandanta TO; bio je na general-potpukovničkom položaju; general-major je. Ima izuzetno dobar odnos sa civilnim stanovništvom i tom celom strukturom. Za ceo ovaj problem Kosova za nas sa svim pokazateljima, trebalo bi da imamo na čelu korpusa generala koji je s Kosova, koji zna ljude, teritoriju, običaje, razume stvari; veoma je dobro radio, dugo je na dužnosti komandanta TO, sada je načelnik Štaba Korpusa.

 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ali, ipak je ovo odgovorniji položaj komandanta korpusa. To je izuzetno dobar general, sposoban, patriota veliki i cenjen od ljudi tamo. Mislim da bi to rešenje bilo jako dobro.

ŽIVOTA PANIĆ: Čini mi se da je on bio u nekoj verziji da bude komandant korpusa. Da pripremimo ukaz  za njega.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Svaki načelnik štaba treba da bude u varijanti da bude komandant korpusa, ako je dobar načelnik štaba.

ŽIVOTA PANIĆ: Pripremićemo ukaz za njega, da bude komandant korpusa, a videćemo ko će biti načelnik Štaba. Da li se slažete oko Boškovića?

DOBRICA ĆOSIĆ: Ne, o tome treba da razmislimo. Ja sam Vas pitao zašto je taj čovek otišao u penziju i zašto je aktiviran, i za to moraju da postoje ozbiljni razlozi; to mi nije jasno, pa vas molim da mi objasnite.

RISTO MATOVIĆ: On je bio pilot; ima 46 godina.Da li je to bio motiv, ne znam.

ŽIVOTA PANIĆ: Ovamo nam treba čovek kao što je Dimitrijević; on bi koordinirao rad; zato ga predlažemo.

DOBRICA ĆOSIĆ: Vi bolje od mene znate koiliko je to važno mesto u vojsci. O njemu se veoma – baš zbog okolnosti povratka u službu – svakojako komentariše. Ne pada mi na pamet da uzimam to kao činjenice, ali moram da pitam oko toga, jer ne mogu da budem ravnodušan. Čoveka ne poznajem, par sati sam samo razgovarao sa njim. Nama za tu službu treba izuzetno kompetentan čovek.

ŽIVOTA PANIĆ: On je u obaveštajnoj službi 20 godina, a pre toga je bio pilot. On poznaje i obaveštajni i bezbednosni rad.On daje mnogo podataka i stvara određenu paniku po nekim pitanjima. Treba dobro analitički da radi; zato kažemo – da ima analitičku službu i ta služba da mu da dobre podatke itd. S obzirom da je Dimitrijević veoma sposoban oficir, oni će vršiti određene pripreme i davati njemu, a on će posle sa tim podacima dolaziti kod mene, a ja kod vas (obraća se Ćosiću). Dimitrijević dugo radi te poslove. Ima izvanrednu saradnju sa SMUP-om i MUP-om Srbije. O njemu visoko mišljenje imaju jedan i drugi ministar. Na ovoj funkciji Neđa može samo da manipuliše sa već urađenim podacima. Mislim da bi to bilo jako dobro za službu bezbednosti.

DOBRICA ĆOSIĆ: U redu, ako smatrate da je dobro. Ja sam pitao zbog težine odgovornosti.

ŽIVOTA PANIĆ: Znači, da rekapituliramo: postavljamo Bojovića za komandanta korpusa.

MOMIR BULATOVIĆ: Ne znam, ako nije hitno u vezi Boškovića, da to odložimo?

ŽIVOTA  PANIĆ: Ja mislim da je dosta hitno.

MOMIR  BULATOVIĆ: Ja sam sada u dilemi – da li ovim rešenjem Boškovića unapređujemo ili degradiramo?

ŽIVOTA PANIĆ Vi znate Stojkovića,  general potpukovnika, to je komandant odbrane grada Beograda. On je rođeni Beograđanin.

MOMIR BULATOVIĆ: Samo proverite  – da li ima stan u Baru?

ŽIVOTA PANIĆ: Verovatno da ima, ne znam; ima i Avramović. Oni su razliku dobijali dole; takva je odluka.

MOMIR BULATOVIĆ: Ja mislim da su ih drugačije dobili.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ko god ovde ima neku informaciju da iznese, jer je to važno; mnogo su odgovorne stvari.

MOMIR BULATOVIĆ: Nezgodno je pričati o tome, ali moramo. To je velika stambena zgrada od 60 miliona dolara. Ja sam tri ili četiri puta zvao generala Kadijevića da se to da izvođačima iz Crne Gore, jer je to radila “Pelagonija” iz Makedonije. Nama su štrajkovali građevinari. Bio je dogovor: koliku ponudu da “Pelagonija”, toliko će dati naši građevinari i ispod toga, jer ne možemo da konkurišemo “Pelagoniji”, jer ima 20 % nižu cijenu, jer ne plaća doprinose kada izvodi radove u drugoj republici, ali mi smo rekli da ćemo iz našeg budžeta da isplatimo razliku. Prvo mi je bilo obećano da ćemo dobiti čitav zgradu, pa drugi put da ćemo dobiti polovinu zgrade, treći put da ćemo dobiti trećinu zgrade, a onda su dobili stanove koje je gradila “Pelagonija” u Baru – generali Avramović i Stojković.

ŽIVOTA PANIĆ: Za Avramovića znam sigurno. Mogu da pričaju šta hoće, on je čist sto posto. On treba da dobije četvoroiposoban stan; ima trosoban ili troiposoban; dobio je jednosoban stan ili garsonjeru, a to je po našim zakonima tako.

MOMIR BULATOVIĆ: Ja ne kažem da stojim iza te priče; tu priču sam čuo od vojske; jer mi nije bilo jasno kako se može donijeti takva odluka – suprotna čak i intervencijama Kadijevića? To su bila ovlaštenja komandanta Korpusa.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da zaključimo na ovom optimumu minimalnom; da proverimo sve informacije; sva upozorenja treba poštovati.

ŽIVOTA PANIĆ: On je general-potpukovnik; nema tu ništa posebno da dobije.

 

ŽIVOTA PANIĆ: Ljudi danas svašta pričaju!

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja imam nekoliko pismenih pritužbi i mišljenja koja dolaze iz visokih generalskih krugova o sadašnjoj našoj obaveštajnoj službi. Ja, naravno, sve to uzimam sa neophodnom rezervom.

ŽIVOTA PANIĆ: Dajte da se to proveri.

DOBRICA ĆOSIĆ: Vi morate znati bolje od mene da je naša bezbednosna služba veoma zamućena procesima sa Vasiljevićem. Plašim se afera.Ja sam video presudu generalu Vasiljeviću; dao sam je Pravnoj službi da je ovde pogleda.Tu se nekoliko visokih generala angažovalo ­ oko presude i oko Boškovića.Oni šire jednu paniku, oni spremaju za javnost čitave feljtone. Dužni smo da sa najvećom opreznošću pristupimo ovoj odluci. Govori se vrlo otvoreno; već govore novinarski krugovi o ličnim obračunima, o sukobima u obaveštajnoj službi itd.

ŽIVOTA PANIĆ: Ne bi se podigla optužnica da nešto nema. Na tu optužnicu niko nije uticao, mi iz vojske posebno nismo uticali. Sve što se kaže sa strane, to se prihvata, činjenično stanje se slabo prihvata. Na primer, šta Adžić hoće?To je bila bosanska linija.Ako bi vršili analizu šta smo sve mi predlagali, a šta su oni odbijali – otišli bi daleko.On je bio oficir bezbednosti, radio je na najpoverljivijim dokumentima, prisustvovao je svim sastancima Predsedništva i Vrhovne komande sa oficirima, a sada to daje u javnost.Za to je dobio 10 hiljada milijardi u ono vreme od NIN-a. Imamo dokument.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja i vi smo o tome razgovarali. Kad je počela ta njegova “literatura”, kad je počeo da objavljuje, rekli smo da je to kršenje osnovnih normi o obaveštajnom radu. Ja sam potpisao odluku o njegovom lišavanju čina, jer sam sve to imao u vidu.Ova druga – kriminalna sfera, to ne znam. Ali, tim povodom grupa visokih naših generala u penziji krenula je u jednu harangu – kako se to govorilo po javnosti. Oni su meni dolazili, oni mi pišu.Ja vaš tome obaveštavam, bez ikakvog svog ličnog stava.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Što ste sada išli na to suđenje?

ŽIVOTA PANIĆ: On je nama upropastio stvari; nemamo saradnike sada – sve ih je najavio. Kada sada dođeš i bez obzira koliko mu platiš, on to neće jer nije siguran da ga ovaj sutra neće odati.

DOBRICA ĆOSIĆ: On je učinio prekršaj sa stanovišta zakletve i za to mora da bude kažnjen.

ŽIVOTA PANIĆ: Vama mogu da pišu: Adžić, Kukanjac, Vasiljević, njegova žena, Rakočević, Marčetić.

DOBRICA ĆOSIĆ: I još dva-tri generala.

ŽIVOTA PANIĆ: Marčetić je dugo bio u Zagrebu. Razveo se od žene; oženio je Hrvaticu koju je stavio da radi na šifri; i sumnja je da je obaveštajna služba nju potkupila za Hrvatsku.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To nam nanosi velike štete. Nigde toga nema u svetu.

 

ŽIVOTA PANIĆ: Ja bih predložio da to u ovom ukazu ide.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ja nemam ništa protiv. Imam u vidu ovu Momirovu rezervu.

ŽIVOTA PANIĆ: On je pitao – da li je viši ili niži položaj; viši je položaj.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ja nemam nikakve elemente da to osporavam.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja nemam nikakva lična iskustva, nikakav dokaz da osporim vaš predlog, osim ovih stavova, obaveštenja, tužbi od nekoliko generala sa strane. Ja sam vam to saopštio kao informaciju. Ako vi smatrate da je to glasina i ne priznajete nikakvu činjeničnu vrednost, ja se povlačim.

ŽIVOTA PANIĆ: Ja mislim da su to glasine. Adžić je potpisao ukaz o njegovom vraćanju.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To je tačno; potpisao je s tim što je bio pritisak. Ali, Adžić o tome ima svoj stav; na kraju krajeva – nije bitno.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro, u redu. Imam još jedno pitanje koje nije bilo na dnevnom redu. Šta se događa sa prostorom koji drži Vojska i Generalštab, s obzirom na smanjenje obima kapaciteta, funkcija. Vi držite ogromne zgradurine.Da li je to sve vama neophodno? Razmere naše Vojske danas i razmere službe su drugačije od prostornog kapaciteta koji je imala stara vojska; ne samo prostornog, nego i ideološkog stava prema Vojsci. Da li je sve to neophodno?Ako nije, da vratimo državi, društvu.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ako imaju neki višak, trebalo bi da iskoriste za nešto drugo,  jer oni imaju velike materijalne probleme, stambene probleme itd.  Ne verujem da imaju viška, kada su na primer Vojno-tehnički institut rešili da iseljavaju, a nemaju ga gde.

ŽIVOTA PANIĆ: Napravićemo o tome informaciju, ali viška nemamo.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ako imate viška, da se upotrebi kako je rekao Slobodan, ili da se vrati državi, gradu.

RISTO MATOVIĆ: Veliki broj institucija iz otcepljenih republika prešao je na prostor Beograda. Tu su Karlovac, Tehnička akademija iz Zagreba itd. Jedan deo je ostao u Beogradu, a jedan deo je morao da ode van Beograda upravo zato što nema prostora za smeštaj. U Beogradu devet hiljada porodica nema nužni smeštaj. Dostavićemo o tome informaciju.

Ćosićeva najveća briga: Zašto se čuva Memorijalni centar?

 

ŽIVOTA PANIĆ: Čuvamo sve to!

DOBRICA ĆOSIĆ: Šta čuvate u Memorijalnom centru?

ŽIVOTA PANIĆ: Ogromno bogatstvo.

DOBRICA ĆOSIĆ: Titovu kuću?

ŽIVOTA PANIĆ: Ne, kuću ne čuvamo. Tamo je trezor.Ne čuvamo grob, niti dajemo stražu.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ovih dana tu rade neke komisije, da se ceo taj kompleks dvorova, muzeja itd. prevede u jednu civilnu, građansku, društvenu, kulturnu funkciju. Ne možemo više da tolerišemo neke memorijalne centre i da dajemo ogromne pare. Te vrednosti treba da se funkcionalizuju kulturno-istorijski, one koje su kulturno-istorijske, a koje su gluposti jednog vremena i moć jednog vladara moramo da razdvojimo.Predsednik Vlade, Milan Panić, upotrebljava Dvor za svoje večere, i privatne večere; na šta to, uopšte, liči? Šta je to? Šta je s tim Dvorom?

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To treba da bude na raspolaganju Protokolu Predsednika Republike, a ne Vladi.

DOBRICA ĆOSIĆ: Nemamo pravo na to.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ko kaže da nemate pravo? To treba da se prebaci i da se da na raspolaganje Protokolu Predsednika  Republike, jer je to uvek bila zvanična rezidencija šefa države. To treba da bude reprezentativan objekat kojim raspolaže Protokol Predsednika Republike.A ovo što oni čuvaju, logično je da čuvaju. To je veliki kompleks i tako treba da bude dok se ne privede drugoj nameni. Kada se privede drugoj nameni, opet će onaj ko ima namenu da ima neko obezbeđenje; svako preduzeće ima obezbeđenje.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja čujem da su gore predsednik Vlade, garda. Na primer, upotreba tog automobila – kako se vrši.

ŽIVOTA PANIĆ: To nije naše, to je sve bilo pod Predsedništvom, a sada je pod Vašom komandom.

DOBRICA ĆOSIĆ: Molim vas, dajte mi to pravo da to rešimo kako treba.

ŽIVOTA PANIĆ: Naši oficiri to voze….

DOBRICA ĆOSIĆ: Da, i za opsluživanje; cela gore ta straža, ta čuda; zašto se vojska upotrebljava – pitam se?Po kom se protokolu upotrebljava vojska?

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ni po kom protokolu; to se “upotrebljava” na zloupotrebu.

DOBRICA ĆOSIĆ: Na traženje mog pravnog savetnika, dok se to ne funkcionalizuje, da prestane upotreba tog objekta – to je pravno osporeno. Meni je to osporeno kao pravo, odnosno Kabinetu Predsednika Republike. Sve sam pokušao, ali ništa nisam uspeo; sve mi je vraćeno i rečeno mi je: “nije vaša kompetencija”.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: A čija je kompetencija?

DOBRICA ĆOSIĆ: Vladina kompetencija?

ŽIVOTA PANIĆ: Ma, nije vladina kompetencija!

DOBRICA ĆOSIĆ: Pošto imam neke kompetencije u vojsci, ja vas pitam – mogu li bar s te strane da te kompetencije ograničim?

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Naredite da vojska ne može davati objekat na upotrebu bez vaše saglasnosti; time ste završili, ne mogu da uđu ni na kapiju.

ŽIVOTA PANIĆ: Sutra ćemo da izdamo to  naređenje Vrhovnog komandanta oružanih snaga, ja ću to da potpišem.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dvorovi i sve to ima da stoji u stanju mirovanja, do odluke o njihovoj nameni. Pošto imate gore vojsku, to treba da čuvate.

ŽIVOTA PANIĆ: Gore imamo jedan vrlo značajan objekat. Trezor.

DOBRICA ĆOSIĆ: Moramo da se dogovorimo o upotrebi tog trezora i o celoj toj stvari;  moramo funkcionalnije razgovarati. Ne moramo o tome danas razgovarati.

ŽIVOTA PANIĆ: Ja bih predložio da to bogatstvo koje se nalazi u tim trezorima uzme Narodna banka.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja sam predložio Vladi da imenuje jednu komisiju od najkompetentnijih ljudi koje ima Beograd i Republika Srbija, nekoliko akademika, nekoliko istoričara, muzeologa itd. da ceo taj kompleks prouče i daju predloge za rešenje. Na tome se radi. Dobro, prelazimo na četvrtu tačku dnevnog reda: poziv Vensa i Ovena generalu Paniću da dođe (danas) u Ženevu 9. decembra 1992. godine.

ŽIVOTA  PANIĆ: Predlažem da se klonim toga i da ne ulazim u to.

DOBRICA ĆOSIĆ: Ja sam tako i odgovorio.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI