Stranka demokratske akcije nikada se nije odrekla svojih ratnih kadrova iz redova Armije BiH, MUP-a Republike BiH, AID-a. Brojni, od kojih neke sada objavljujemo, nekadašnji ratni kadrovi danas su ugledni članovi SDA, smješteni u institucijama BiH, obavještajno-sigurnosnom aparatu, Oružanim snagama BiH, iako se već dugi niz godina dovode u vezu s ratnim zločinima...
Završavamo s objavljivanjem feljtona u našem tjedniku 7Dnevno, o ljudima i događajima koji su bili dio velike KOS-ove hobotnice koja je režirala ratnu svakodnevnicu u Bosni i Hercegovini, čije su posljedice vidljive i danas, kada su Hrvatska i njeni čelnici osuđeni kao agresori na BiH. Zato će se Izetbegović jr. sporazumjeti sa Srbima na štetu Hrvata…
Stranka demokratske akcije nikada se nije odrekla svojih ratnih kadrova iz redova Armije BiH, MUP-a Republike BiH, AID-a. Brojni, od kojih neke sada objavljujemo, nekadašnji ratni kadrovi danas su ugledni članovi SDA, smješteni u institucijama BiH, obavještajno-sigurnosnom aparatu, Oružanim snagama BiH, iako se već dugi niz godina dovode u vezu s ratnim zločinima:
Hamdija Abdić – Tigar
Hamdija Abdić – Tigar iz Bihaća zadnje je tri godine vijećnik SDA u Gradskom vijeću Bihać. Uhićen je po nalogu Županijskog tužiteljstva Unsko-sanske županije s još četvoricom pripadnika tzv. Armije BiH zbog osnovane sumnje da je počinio zločin, odnosno, ubojstvo generala Hrvatskog vijeća obrane, Vlade Šantića, u ožujku 1995. godine. Šantić je u noći na 9. ožujka „nestao“ i do danas nije pronađeno njegovo tijelo. Abdić je 24 sata nakon lišavanja slobode, pušten, po nalogu Županijskog suda u Bihaću. Hrvatska javnost u BiH cijeni kako je nalogodavac ubojstva HVO-ovog generala, Vlade Šantića, zapovjednik 5. korpusa tzv. Armije BiH, Atif Dudaković.
Enes Jahić
Osim Tigra, uhićen je i Enes Jahić, visoki časnik Oružanih snaga BiH, trenutačno na dužnosti vojnog atašea Veleposlanstva BiH u Nizozemskoj. Državno tužiteljstvo dovodi Jahića u vezu s ratnim zločinima nad srpskim civilima u selu Bradina u Konjicu. Jahić je bio na čelu posebne policijske postrojbe iz Konjica tijekom napada na srpske civile u Bradini, a već je uhićeno 13 bivših pripadnika tzv. Armije BiH i civilne policije MUP-a RBiH zbog zločina u Konjicu. Jahić je, inače, 2014. odlikovan američkim ordenom za zasluge u zajedničkoj službi kao sudionik razmjene u stožeru CENCOM-a, američkih oružanih snaga na Floridi, gdje je radio na poslovima strateškog planiranja i vojnih analiza.
Senad Mašović
U idućem razdoblju na čelu Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH trebao bi biti Bošnjak, a prema navodima medijima, izgledni je kandidat Senad Mašović koji uživa potporu SDA. Mašović je inače bivši pripadnik 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH, a bio je i jedan od pukovnika pri Vojsci Federacije BiH u čiji je sastav ušla i 7. muslimanska kao “Sedma viteška mehanizirana brigada“. Bila je to vodeća bošnjačko-muslimanska postrojba u ratu u čijem su sastavu bili brojni mudžahedini uz tadašnje Muslimane. Mašović je trenutačno zamjenik načelnika Zajedničkog stožera OS BiH. Vojno školovanje pohađao je u Turskoj nakon što mu je Visoko vojno učilište u Zagrebu odbilo zahtjev za školovanje, upravo zbog ratnog angažmana u 7. Muslimansko brigadi.
Šemsudin Mehmedović
Šemsudin Mehmedović, jedan je od osnivača SDA, ratni načelnik Policijske stanice Tešanj i načelnik Centra službe sigurnosti Doboj sa sjedištem u Tešnju. Nakon rata bio je ministar unutarnjih poslova u Vladi Zeničko-dobojske županije, a potom ministar prometa i komunikacija u Vladi ZDŽ-a. Bio je i zastupnik u Parlamentu FBiH i u dva mandata zastupnik u Zastupničkom domu PS BiH. Mehmedović se s trojicom zastupnika razišao s SDA i sada djeluje kao zastupnik ispred Nezavisnog bloka u Zastupničkom domu PS BiH.
SIPA je Mehmedovića 2013. godine prijavila Županijskom tužiteljstvu ZDŽ-a zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih materija, ali je Tužiteljstvo odustalo od istrage. U njegovim skrivenim podzemnim skladištima pronađeno je oko 800 punjenja za ručne raketne bacače iranske proizvodnje, te oko 60 granata za bestrzajne topove. Također, u srpnju 2013., Mehmedović je uhićen zbog sumnji da je počinio ratne zločine protiv srpskih civila na području Općine Tešanj, od proljeća 1992. do jeseni 1993. godine. SIPA je Tužiteljstvu BiH podnijela i izvješće protiv Mehmedovića pod optužbama da je utjecao i prijetio svjedocima i policijskim službenicima SIPA-e tijekom uhićenja.
Mehmedović je tada osumnjičen i da je planirao, naređivao i osobno sudjelovao u uhićenjima, pritvaranju i ispitivanju srpskih civila. Pored toga, Mehmedović je bio osumnjičen i za nečovječno postupanje, zatvaranje, zastrašivanje i mučenja srpskih civila. Također, u ljeto 1993., policajci tzv. Armije BiH pretukli su srpskog civila koji je od posljedica i preminuo, a Mehmedović, kao načelnik CSB-a, nije učinio ništa na kažnjavanju počinitelja. Osim Mehmedovića, osumnjičen i uhićen je bio i Sead Dizdarević, policijski službenik MUP-a ZDŽ-a koji je zaposlen kao istražitelj u Odjelu kriminalističke policije i Policijske uprave Tešanj. Povezuje ga se, upravo, s Mehmedovićem da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer je kao suizvršitelj sudjelovao u premlaćivanju srpskog civila iz Jelaha.
Šemsudin Mehmedović već se dugi niz godina dovodi u izravnu vezu s ratnim zločinima, mudžahedinskim jedinicima, organizacijama koje financiraju terorističke aktivnosti. Dnevnik.ba već ranije je pisao kako je, upravo, Šemsudin Mehmedović, bio omiljeni kum mudžahedinskim borcima i Bošnjakinjama jer ih je, na taj način, nakon 1995. ostavljao u BiH i osiguravao im državljanstva BiH. Za vrijeme Mehmedovićevog upravljanja zeničko-dobojskim MUP-om, obuke bošnjačkim policajcima, vršili su bivši mudžahedini, i to pripadnici organizacije Muslimanskog bratstva.
Inače, Mehmedović je nedavno trebao posjetiti jednu od NATO-ovih škola u Njemačkoj kao član Zajedničke komisije za obranu i sigurnost BiH pri Parlamentarnoj skupštini BiH, a prema navodima medija, nije dobio suglasnost američkih vlasti upravo zbog sumnjive ratne i poratne prošlost. Mehmedović je, inače, i član Grupe prijateljstva zemalja Bliskog istoka pri Parlamentarnoj skupštini BiH.
Amir Ahmić
Uz Mehmedovićevo ime u kaznenoj prijavi, stajalo je i ime Amira Ahmića, časnika za vezu s Haaškim tribunalom, a nekadašnjeg AID-ovca koji je, također, uhićen jer je postojala osnovana sumnja da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno, da je planirao, izdavao naredbe i osobno sudjelovao u uhićenjima i pritvaranjima Srba u tom području. Međutim, Državno tužiteljstvo nije dalo suglasnost za uhićenje Mehmedovića i drugih, niti je o uhićenjima bio upoznat tadašnji postupajući tužitelj. Predmet “Mehmedović i drugi” nikada nije bio formiran, a SIPA je tada optužila Tužiteljstvo BiH da opstruira istragu. Tadašnji direktor SIPA-e bio je Goran Zubac koji je, znakovito, nakon naloga za uhićenjem Mehmedovića – i smijenjen.
Abu Hamza
Među Mehmedovićevim zastupničkim pitanjama našla su se i dva vezana za status “Abu Hamze”, odnosno Imada el-Misrija, mudžahedina koji je bio pritvoren u Imigracijskom centru u istočnom Sarajevu, a pušten na slobodu prošle godine jer više nije bio “prijetnja po sigurnost BiH” i to naredbama ministra sigurnosti u VM, Dragana Mektića i novog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, Osmana Mehmedagića.
Šefik Džaferović
Šefik Džaferović, potpredsjednik SDA, bivši načelnik policije (CSB) u Zenici i Zavidovićima, a od 1996. bio je tajnik Agencije za informiranje i dokumentaciju (AID). Bivši je predsjednik Skupštine u Zeničko-dobojskom kantonu, odnosno, izaslanik u Domu naroda FBiH. Od 2000. godine Džaferović je u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, potom u Zastupničkom domu PS BiH. Aktualni je predsjedatelj Zastupničkog doma PS BiH.
Istragu protiv Šefika Džaferovića 2015. godine tražio je bivši potpredsjednik Federacije BiH, Mirsad Kebo, koji je Državnom tužiteljstvu dostavljao dokumente koji su, navodno, dokazivali Džaferovićevu kaznenu odgovornost zbog prikirivanja ratnih zločina mudžahedina u mjestu Vozuća kod Zavidovića. Međutim, Tužiteljstvo BiH izdalo je naredbu o neprovođenju istrage protiv Džaferovića.
Prema navodima Mirsada Kebe, u informaciji o Džaferovićevoj ulozi u ratu, za koju je kasnije rekao da je „ponosan“, stoji kako su on i Sakib Mahmuljin 18. travnja 1994. prilikom posjete Vozući imali saznanja o tome da je jednom srpskom civilu, El–Mudžahid odrubio glavu, jer su bili udaljeni 10 metara od mjesta zločina.
Zastupnici SNSD-a nekoliko su puta tražili smjenu Šefika Džaferovića s mjesta predsjedatelja Zastupničkog PS BiH, a koju je podržao i Nikola Lovrinović (HDZ BiH).
Osman Mehmedagić -‘Osmica’
Od 2015. godine novi direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH je Osman Mehmedagić zvani „Osmica“. U Mehmedagićevoj biografiji mrlje su iz ratne, ali i poratne prošlosti. Neposredno pred imenovanje, dužnosnici SDA su govorili kako je „imenovanje već dogovoreno u SDA i Predsjedništvu BiH“. Mediji su pisali kako je Mehmedagić imenovan na zahtjev Bakira Izetbegovića, lidera SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Mehmedagić je ranije bio načelnik Odjela za tajno praćenje i osiguranje osoba u OSA-i. Mehmedagića srpski mediji u BiH dugi niz godina dovode u vezu s ratnim zločinima počinjenim nad kolonom vojnika JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 1992. godine, terorizmom i likvidacijama koje su provodile „Ševe“ i organiziranjem dolazaka mudžahedina u BiH.
Bivši je pripadnik bošnjačke službe, odnosno, Agencije za istrage i dokumentaciju (AID) koja se neslužbeno smatra odgovornom za mnoga politička ubojstva u BiH. Osim toga, Mehmedagić je javnostima poznat kao tjelohranitelj Alije Izetbegovića i pripadnik jedinice „Biseri“, tzv. Armije BiH. Osim u AID-u, Mehmedagić je neko vrijeme radio i u tadašnjoj Federalnoj obavještajnoj službi. Vojne obuke prošao je u Turskoj.
Hasan Čengić
Hasan Čengić bivši je tehnički tajnik središnjice SDA u Sarajevu i pomoćnik zapovjednika Glavnog stožera tzv. Armije BiH. Čengić je za vrijeme rata u BiH bio glavni logističar tzv. Armije BiH. Radio je i kako imam u Stocu i Zagrebu. Od nedavno je ponovno član Sabora Islamske zajednice BiH.
Čengića mediji dugi niz godina dovode u vezu s financiranjem terorističkih grupa i organizacija u BiH, regrutiranje mudžahedina iz bliskoistočnih zemalja u BiH. Neko vrijeme bio je zastupnik u Parlamentu FBIH, izaslanik u Domu naroda PS BiH i sabornik u Saboru IZ-a u dva mandata. Američke službe su 1996. tražile od Alije Izetbegovića da Čengića smijeni s mjesta zamjenika ministra obrane. SDA je tada ocijenila “da rad i djelovanje Hasana Čengića na poslovima nabavke oružja nije bio protivan stavovima i odlukama najviših organa stranke”.
Mediji u BiH navodili su i kako je antikorupcijski tim OHR-a vodio istragu protiv Hasana Čengića jer je, navodno, „vlastoručno potpisao transfer novca namijenjen terorističkim napadima, 11. rujna 2001. godine“. Čengićevo djelovanje usko je, prema navodima u medijima, povezano s brojnim islamističkim organizacijama, udrugama i institucijama u svijetu. U prilog tome su i navodi kako je Čengić svojevremeno surađivao i sa Saudijcem Waelom Hamzom Jelaidanom, jednim od ključnih ljudi za financiranje Al Qaidine terorističke mreže. Čengić je, navodno, Jelaidanu, osiguravao novac za terorističke napade diljem svijeta. Čengić je, također, neko vrijeme vodio i humanitarnu organizaciju Third World Relief Agency (TWRA), a 1993. godine na račune kojima je upravljao Jelaidan, prebačeno je 7 milijuna i 758 tisuća američkih dolara, te 4,250.000 njemačkih maraka. Tim novcima su financirani islamistički regruti i njihove aktivnosti po BiH i svijetu.
Bakir Alispahić
Bakir Alispahić bivši je ministar unutarnjih poslova Republike BiH, nekadašnji načelnik CSB-a u Sarajevu i direktor Agencije za istrage i dokumentaciju (AID). Alispahić je međunarodnim javnostima poznat kroz navodni špijunsko-teroristički kamp na Pogorelici kod Fojnice, zbog čega je, između ostalog, od 2003. na crnoj listi američkog State Departmenta. Na inzistiranje IFOR-a, odnosno snaga predvođenih NATO-om u BiH, zaduženih za provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma, 1996. je smijenjen s mjesta ministra policije zbog dovođenja u vezu s organizacijom kampa na Pogorelici kod Fojnice, u kojem su se, navodno, pripadnici MUP-a RBiH i AID-ovi obavještajci, čak i dobrovoljno prijavljivali za (anti)terorističke obuke i operacije obračuna s kriminalnim miljeom u Federaciji BiH. Tada je uhićeno nekoliko pripadnika MUP-a RBiH i djelatnika Iranske obavještajne službe koji su radili kao instruktori.
Alispahić je u tom razdoblju, bio glavni “logističar i časnik za vezu” između MUP-a RBiH i Islamske Republike Iran, odnosno bošnjačkih policajaca – učenika i iranskih učitelja – i jednih i drugih podjednako, navodnih potencijalnih terorista. Alispahića su mediji godinama dovodili u (ne)izravnu vezu sa švercom oružja, hrane, krađom imovine sarajevskih Srba koji bi nestajali preko noći, kriminalnim sarajevskim grupama Ramiza Delalića „Ćele“, kao i specijalcima MUP-a RBiH, famoznim „Lastama“ i „Ševama“.
Međutim, istinu o navodnom najvećem špijunsko-terorističkom kampu u BiH, a zasigurno i u regiji, činjenice i dokaze o tome tko je stranim borcima, kako i zbog čega, odobravao državljanstva BiH, kako se financirala Armija BiH preko raznih islamskih (para)organizacija, zbog čega su, zapravo, brojni mudžahedini ostali i nakon rata u BiH, a neke se od njih dovodilo u vezu s ubojstvima hrvatskih policajaca i povratnika po Središnjoj Bosni, javnost je trebala saznati kroz sudski postupak protiv Alispahića i drugih.
Iako su 2002. po nalogu tadašnjeg Federalnog tužiteljstva uhićeni Bakir Alispahić, Irfan Ljevaković i Enver Mujezinović, zbog postojanja osnovanih sumnji špijunaža za Iran i političkih ubojstava i organizacija kampa koji je služio za obuku i pripremanje terorističkih akcija, pravosuđe je (ne)opravdano zakazalo.
Planirali su, kako se tada navodilo, po nalogu samog državnog vrha ubojstva BiH intelektualaca Bošnjaka, ali i Hrvata, poput Ivana Bandera i Jadranka Prlića. Terorističke akcije trebali su izvesti upravo pripadnici (anti)terorističkih grupa obučavanih u fojničkom kampu.
Ipak, optužnica protiv Alispahića i drugih, uskoro je s „kampa Pogorelice“, odnosno, organizacije vježbih za teroriste u suradnji s iranskom obavještajnom službenom i sprječavanja kaznenog procesuiranja osoba osumnjičenih za terorizam, preinačena u „pokušaj atentata Fikreta Abdića“, a sva trojica osumnjičenih, oslobođeni su pravomoćno, pred Vrhovnim sudom Federacije BiH kaznene odgovornosti po svim točkama optužnice.
Alija Izetbegović tada je izjavio kako su kontakti Vlade RBiH s Iranom bili legalni, a iranska diplomacija u BiH kako nikada nisu organizirali bilo kakvu obuku niti kamp mimo izričitog ranijeg zahtjeva Vlade RBiH.
Alispahić je 2011. bio i svjedok Državnog tužiteljstva u predmetu protiv Zulfikara Ališpage za ratne zločine protiv hrvatskih civila u Trusini kod Konjica. Alispahić je tada kazao kako mu “nisu poznati detalji tog zločina jer MUP nije bio nadležan za incidente u koje je bila uključena Armija BiH”.
“Meni Trusina nije bila poznata ni po kojem osnovu, tako da o počinjenim zločinima nemam neposrednih saznanja”, rekao je Alispahić.
Iako je Predsjedništvo SDA smijenilo Bakira Alispahića 2014. godine s pozicije čelnika Grupe za sigurnosnu politiku u SDA-u, zadnjih nekoliko godina, Alispahić je profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
Nedim Ćustović
Nedim Čustović svojedobno je bio i šef kabineta ministra sigurnosti BiH, Tarika Sadikovića, koji je potvrdio kako je prošao obuku u kampu na Pogorelici.
„Točno je da sam prošao obuku u ‘Pogorelici’, ali sudskom odlukom je potvrđeno da to nije imalo nikakve veze s terorističkom obukom. To je bio legalni i legitimni kamp za obuku MUP-a RBiH, čiji sam bio pripadnik“, rekao je Ćustović. Izjavio je i kako je kao službenik MUP-a upućen na obuku u taj kamp koju je i završio.
„Radilo se o antiterorističkoj i kontraobavještajnoj obuci“, naveo je Ćustović.
Izetbegovićeva AID-ova BiH
Uz pravosudnu farsu u „slučaju Pogorelice“, uloge Šefika Džaferovića, Šemsudina Mehmedovića i drugih, jasno je kako se istina o zločinima za vrijeme rata u BiH, kasnijim političkim ubojstvima, izravnim i bliskim vezama bošnjačkog političkog rukovodstva s islamskim svijetom, nikada i neće saznati. Institucionalno i sustavno organiziranje, planiranje i provođenje zamisli i namjera AID-ovih struktura i danas traje i to upravo, zahvaljujući istaknutim sadašnjim ili bivšim članovima SDA. Dvije su BiH – jedna je ona iluzorna, buduća članica Europske unije, a druga realna – AID-ova BiH.
Nakon svega napisanog očito je da je istinita rečenica: Ni daytonska, ni europska, nego bošnjačko-muslimanska BiH skrojenoj prema Alijinoj „Islamskoj deklaraciji“. Zato se mi Hrvati moramo zapitati, ima li smisla podupirati ulazak ovakve BiH u EU i NATO, ako ona odriče pravo Hrvata da se javno izjašnjavaju kao Hrvati i da sami biraju svoje predstavnike, hrvatske vojnike iz BH proganjaju, a Hrvatsku nazivaju agresorom i od nje traže odštetu…
Pretvori li se Izetbegovićeva Federacija BiH u neku vrstu ISIL-ovog kalifata u srcu Europe i terorizmom ugrozi ekonomiju Republike Hrvatske – što onda? Zar već Tuđman nije počinio, možda, nepopravljivu grešku odričući se Bosanske Posavine i njenih skoro 200.000 Hrvata, potajno se nadajući da će se Federacija BiH s Republikom Hrvatskom pretvoriti u Banovinu Hrvatsku?
Nisu poraženi oni koji izgube bitku,
poraženi su oni koji izgube ideale nakon bitke