Feminacistički primitivizam
Kako pretvoriti proslavu Međunarodnog dana žena u festival gluposti, nepristojnosti i primitivizma na sramotu svake žene? „Marš iz moje maternice“, „Smrt fašizmu sloboda pobačaju“, „51% žena na mjestima odlučivanja“ i moj favorit – „Što je za ručak? Jedi govna!“, su parole s ovogodišnjih prosvjeda. Slabo posjećenih, jer se obrazovana žena, intelektualka, liječnica, pravnica, teško može identificirati s hrpom polupismenih i polupijanih galamdžija koje danas čine razne ženske mreže i slične, od Sorosa obilno financirane organizacije. Bar se vidi kultura onih koji guraju „Istanbulsku konvenciju“.
Što se parole „Što je za ručak? Jedi govna!“ tiče, ona nije samo sukus primitivizma, neukusa i neodgoja, već i odraz duboke frustracije osoba koje ne vole da ih se zove ženskim zamjenicama, jer ih to vrijeđa, nego spolno neutralnim, pa nazovimo te osobe „ono“ ili „to“. Siguran sam da, za razliku od većine današnjih muškaraca, niti jedna od okupljenih nije u stanju ispeći jaje ili odrezak kako treba, a kamoli nešto složenije! A i ne vjerujem da bi moja supruga bila oduševljena kad bi došla s posla kući, pitala što je za ručak, a kad bih joj ja odgovorio – „Jedi govna“. Zapravo, vjerojatno bi podnijela papire za razvod. I ne bih joj to mogao zamjeriti. A licemjerne feminacistice, kakve već jesu, bi se zgražale – da koji primitivac!
Kvaka je u tome da u mojoj katolibansko-zaostaloj patrijarhalnoj obitelji kuhamo oboje, a u početku veze sam to radio samo ja, jer sam oženio intelektualku. Koja je, srećom, otkrila svoj talent za kuhanje i danas je na njega vrlo ponosna i ne smatra kuhanje ponižavajućim poslom. Zašto i bi? Jer je to tradicionalno ženski posao? To ponižavajućim mogu smatrati samo žene koje misle da je sve žensko manje vrijedno od svega muškog! Pa nisu žene tradicionalno ostajale doma kuhati i podizati djecu zato jer im netko „nije dao da se ostvare na drugim poljima“, nego zato da ne bi morale ići kopati ugljen u rudnicima, vaditi teške ribarske mreže, pržiti se uz kovačku peć i isparavanja iz nje, te vitlati maljem kojeg ne bi mogle ni dignuti, ili cijeli dan na suncu i kiši orati, s djetetom u naručju!
A parola, „Marš iz moje maternice“? Što to znači – „Smrt fašizmu, sloboda pobačaju“? Da žale što su im majke bile fašistice pa nisu na vrijeme shvatile vrijednost pobačaja? A moguće da i njihove majke danas to žale! 51% žena na mjestima odlučivanja? A 51% žena u trećoj smjeni rudnika Kreka ili među zagrebačkim smetlarima, to ništa? Dečki nek’ rade, doma za ručak dobiju „Jedi govna“, a žene će odlučivati, dobro zamišljeno. Usput, rađanje djece je i dalje zaostalo i primitivno, pa poručuju i demografima da „odjebu od žena“. Samo je nejasno kako bi se to izvelo: demografija se bavi razvojem i migracijama stanovništva, u što, valjda, spadaju i žene. Jedino da se vratimo u vrijeme kad se popisivalo samo muške glave kuća!
Dobro, jasno mi je što one žele poručiti, one ne bi rađale jer je diskriminatorno od evolucije da samo žene rađaju, a muškarci ne, čime su žene, po tom kokošinjcu, dovedene u neravnopravan položaj. Samo, to je nezreo, infantilan i sebičan stav, usto neodgovoran. Nitko ne mora imati djecu, samo tko će onda tim ženama i muškarcima, koji sebično smatraju da nije moralna obaveza nikoga imati djecu, kad ostare i budu trebali njegu, dodati čašu vode, promijeniti plahte? Nečija tuđa djeca? Tko će morati zaraditi za njihove mirovine – nečija tuđa djeca? Je li moralno da netko cijeli život podiže djecu, dok netko drugi tulumari, pa da ta djeca moraju jednako izdvajati za mirovinu svojih roditelja i onih koji su odlučili cijelog života nekontrolirano ljevičariti?
Dani Istanbula u Zagrebu
Iako je 8. ožujak – a ne mart, kako ga krste mediji – bio i ostao prvenstveno socijalistički praznik, danas na taj dan više ne prosvjeduju žene kao nekoć, već razmažena, neodgojena, bezobrazna, infantilna i nezrela derišta. Koja bi da im drugi daju sve što žele, u zamjenu za jedno veliko ništa. I koja su, kao i sva razmažena derišta, nesretna, beskorisna, zahtjevna, nedisciplinirana i despotska. I ne teže ravnopravnosti, nego supremaciji (51%!).
A za poklon su od premijera dobili obećanje ratifikacije Istanbulske konvencije. Plenković time ne zaštićuje žene, nego svoju poziciju, omogućuje šoroščadi i NGO-ima dodatno parazitiranje na proračunu. Ideologija i ljudska prava su tu samo sredstva da se dođe do pravog cilja – moći i novca.
Licemjerno je pritom da HDZ u predsjedništvu ima manje od deset posto žena, tri od 33, ali će ratificirati Konvenciju po kojoj će udruge histeričnih, jalovih i besposlenih luđakinja, obilno financirane iz proračuna kojeg hrvatska sirotinja oba spola puni potplaćenim radom, moći maltretirati i prijavljivati svakog “opresora” i barbara koji mokri stojećki, umjesto da sjedne na školjku.
Konvencija je jasna: ravnopravnost pred zakonom vrijedi samo kad ide u korist ženama, dok se takozvana pozitivna diskriminacija ne smatra takvom ako olakšava pristup ženama, a otežava muškarcima pristup nekom dobru. To jest, ako postoji kvota koja osigurava zapošljavanje ženama, legalna je, no takva kvota za muškarce bi bila rodna ili spolna diskriminacija.
Primjer iste je struktura zaposlenih u javnom sektoru u RH: ona izričito ide u korist žena, njih 160.000 radi u javnom sektoru RH spram svega 74.000 muškaraca!
Ali, to je jedan primjer rodne, spolne ili kakve hoćete neravnopravnosti koji feministicama i Vladi promiče. I ne, nemam ništa protiv da u javnim službama budu i sve žene, ali samo nas prestanite piliti s konvencijama i pričama za djecu.
Feminizam je, očito, zatvorio puni krug i postao pandan nekadašnjem muškom mačizmu od kojeg je pobrao sve najgore. Uključujući psovke, bahatost, egocentričnost i općenito sve ono što je tragikomično na mačo-seljačinama. Na progresivnim mačo-seljančurama koje se ne tuku u rutava prsa nego u sise, što ravne, što plastične, kojima je, kao i svim ljevičarima, uvijek netko drugi kriv za njihove neuspjehe da realiziraju nerealne ambicije, to izgleda još gore. Uvijek im je cijeli svijet kriv što nisu pametne i dopodne mrze činjenicu da su žene, umjesto da su na to ponosne, a popodne mrze muškarce.
No, zanimljivo da se sve to s Konvencijom događa u tjednu kad se u Hrvatskoj sudi nekolicini žena koje su ubile svoju djecu ili partnere.
Generalno slaganje bez glasovanja
Premijer je, izgleda, preuzeo franšizu od Vučića u Srbiji. Pa je odlučio kršiti sva pravila demokratskog ponašanja u ime dodvoranja onima u EK. Koliko god se potez s ratifikacijom nekima činio samoubilački, time je Plenković, zapravo, vješto skrenuo temu s kritika koje dolaze iz EU-a zbog nerada i neprovođenja bilo kakvih reformi i zbog poražavajućih brojki koje Plenkovićevu vladu svrstavaju među najnesposobnije u Europi i svijetu.
„Generalni smjer da se ide s ratifikacijom je generalno prihvaćen, nekoliko je kolega imalo različit stav, ali to je normalna stvar u HDZ-u ”, rekao je Plenković, a na kraju ustvrdio kako nije bilo potrebe za glasovanjem, jer se održala cjelovita rasprava sa zaključcima koje su svi prihvatili!
Svi, čak i oni koji su se prije sastanka vrhuške HDZ-a otvoreno i javno protivili ratifikaciji? Doduše, od 33 člana predsjedništva „suverenističke“ stranke, nije puno njih bilo protiv. Tek zamjenik predsjednika, Milijan Brkić, potpredsjednica stranke, Ivana Maletić, međunarodni tajnik, Miro Kovač, karlovački HDZ-ovac, Damir Jelić i pretendent na Plenkovićevo mjesto, Davoro Ivo Stier, koji se javio pismom iz Argentine, gdje je i Predsjednica.
On je otvoreno rekao kako su uvredljivi i potpuno deplasirani pokušaji Plenkovića da imputira protivnicima ratifikacije kako Konvenciju ili nisu niti pročitali ili nisu dovoljno pametni da bi ju razumjeli. „Odraz totalitarnog mentaliteta također su napadi na protivnike ratifikacije Istanbulske konvencije kao ljude koji su za nasilje, protiv žena, retrogradni, itd“, kaže Stier.
No, Plenkovića to nije nimalo omelo. Generalno slaganje bez glasanja je tako postalo novi vrh demokracije! A kruna svega je što je Plenković glatko odbio prijedlog da zastupnici glasaju tajno i po savjesti i više puta ponovio da mu glasanje po savjesti nije prihvatljivo!
Kao da Konvencija nije upravo to, pitanje savjesti! Dakle, nema glasovanja u stranci o jednom od najvažnijih pitanja koja se tiču suverenosti Hrvatske, bit će kako je vođa odlučio, a nema ni tajnog glasovanja po savjesti u Saboru, treba glasovati kako je partija odlučila, inače letiš iz politike, nema te na listi za iduće izbore!
A onda je na kraju zaključio: „Većini kolega smo otklonili strahove o Istanbulskoj konvenciji”. Može se slobodno početi i reklamirati: „Skidam uroke, otklanjam strahove, gatam iz tarot karata“.
Ovakvim brzinskim pacificiranjem HDZ-a, Plenković je izdominirao i brata Kima u Sjevernoj Koreji, a i Putin i Assad se zacijelo grizu od muke i zavisti. Ni doživotnom lideru Kine nije lako. A Hrvatska kreće putem naprednih i vrlo demokratskih zemalja koje su već ratificirale Konvenciju – Srbije, Albanije, BiH, Turske… S druge strane, Bugarska nije ratificirala Konvenciju, niti neće, ali nas ekonomski šiša za nekoliko kopalja. A nije je, kad smo kod toga, ratificirao niti znatan broj zapadnih zemalja.
Milijarda kuna za Sarnavku i društvu u ćošku
Zašto su ženskopravaške organizacije tako zainteresirane za ratifikaciju Konvencije, nije bilo teško pretpostaviti. Prvo, organizacija GREVIO, „ekspertna grupa za nasilje nad ženama“, sastavljena od ženskopravaša iz zemalja EU-a će nadzirati provedbu Konvencije u zemljama koje je ratificiraju, a te će zemlje imati obvezu financirati GREVIO i NGO-e koje on okuplja u iznosu za koji GREVIO odluči da je dostatan.
Ako vas to podsjeća na model financiranja Pupovca i njegovog SNV-a, blizu ste, ali ste još bliže ako vas to podsjeti na Carlu del Ponte i Haaški sud. Kojeg je Hrvatska desetljećima financirala da bi je on reketario i ucjenjivao, a na kraju u pravnoj farsi stoljeća, oslobodio i pustio na slobodu Šešelja, a poslao u smrt Praljka, nemavši ni toliko ljudskosti da prekine suđenje kad se ovaj u sudnici ubio.
Brojni političari su upozorili da će Hrvatska time izgubiti dio svog suvereniteta, prenijeti ga na opskurnu „međunarodnu“ organizaciju koja nije ni pod čijom demokratskom kontrolom, ali i puno novca. Koliko?
To nam je otkrila Dubravka Šuica, jedna od onih „vjerodostojnih“ HDZ-ovki koja je napomenula kako je ona oduvijek zdušno podržavala tu Konvenciju, i kako neke „udruge“, apostrofiravši tu i UIO Željke Markić i Vigilare Vice Batarela, preko protivljenja Konvenciji „pokušavaju zauzeti određeni politički prostor i komadić političkog neba.”
A onda, mrtva hladna, ispalila: „Jedan od razloga zašto je prijašnja Vlada nije ratificirala, jer radi se o više od milijardu kuna koje će trebati ostaviti u proračun za sljedeću godinu ukoliko se ratificira, zbog izgradnja skloništa, sigurnih kuća i mnogih drugih razloga. Dakle SDP-ova vlada je tumačila da to nije ratificirala upravo zbog tog razloga, zbog novca – jedan od razloga je bio taj. Da, lijeve i desne udruge su joj jednako krive, jer desne „traže pažnju“, a lijeve milijardu kuna godišnje! Bravo, Dubravka!
Feminstički kler, prvosvećenice emancipacije, na čelu s arhiđakonicom Sarnavkom će, dakle, dobiti hrpu novca. Oni već, kako je jedan kolega napisao, „u niskom startu“ čekaju ratifikaciju, a nove NGO-e su već pootvarali specijalno za tu svrhu.
Zamislite koliko bi dreke palo da je država potpisala nešto čime CRKVI daje milijardu kuna!!! Oko tzv. Vatikanskih ugovora, koji su u biti ugovori sa Svetom stolicom, kojim Crkva ne dobiva praktički ništa osim naknade za otetu imovinu i plaća župnika, diže se frka već godinama, izmišljaju se milijarde koje se daju za Vatikan iako se u stvarnosti radi o oko 250 milijuna kuna, ali „dobronamjerni“ mediji u naslove stavljaju trogodišnje iznose da zvuči kao da je to za jednu godinu, pa još pribroje troškove vjeroučitelja koji u pravilu s Crkvom nemaju nikakve veze!
A kad se daje za Crkvu ili nešto što ima veze s kulturom ili nacionalnim interesom, onda odmah kreću kampanje po novinama – „Koliko škola i vrtića se može izgraditi za taj novac (za koju djecu?!)“ i „Zar ih nije sram?“
Znači, sirote blagajnice nad čijom tužnom sudbom i malim plaćama salonska ljevica toliko kmeči, sada će morati izdvajati još više novca od svojih crkavica, a bakice koje životare od tisuću kuna mirovine će imati još manje, jer sve treba dati Sarnavki i bratiji koja će sad brinuti da muževi te bakice ne tuku, uz malu naknadu. To se, inače, zove reket i bilo je kažnjivo, ali danas je to „zaštita ljudskih prava“.
No, NGO mafija je i gora od prave mafije, jer bande zaštitnika ljudskih prava operiraju tako da su „aktivisti“ u nekoliko desetaka NGO-a istodobno (pored Sarnavke, tu su dinastije proistekle iz komunizma, poput Pusićevih ili Puhovskih!) i iz svakog vuku novac po ovoj ili onoj osnovi. I onda hračkaju po tome kako časne sestre u samostanima rastrošno žive…
Brzinsko skidanje gaća
Proteklog sam tjedna pisao o tome da su se Obersnel i Komadina pobunili protiv gradnje LNG terminala, što bi bilo pohvalno kad bi motivi bili suverenistički, ali očito nisu bili. U Hrvatskoj danas postoje dvije struje – jedna koja (naivno) Rusiju smatra vječnom i prirodnom saveznicom i prijateljicom Srbije i koja kaže da se trebamo držati Njemačke i SAD-a unatoč tome što nam besprizorno ruše i postavljaju vlade mimo demokratskih izbora, vrše kulturocid nametanjem ideologija nekompatibilnih i stranih katoličkom naslieđu mitteleurope i Mediterana, i općenito nas tretiraju kao vazale, a ne saveznike. Usto nam izvoze kulturni marksizam i uvoze nam „imigrante“.
Druga kaže da se trebamo približiti Rusiji i, poput Orbanove Mađarske i Poljske, balansirati kao mala zemlja svoje interese, te se ovisno o ovom ili onom pitanju priklanjati jednoj ili drugoj strani, ne vezujući se striktno niti uz jednu, onako malo nesvrstano. I naravno, tu su i oni koji smatraju da je Tito još živ, a Rusija još uvijek socijalistička i lijeva zemlja. Poput Komadine, koji je još negde u 1918., a ne u 2018. godini.
No, stvar je u tome da su Komadina i Obersnel za 180 stupnjeva promijenili svoje mišljenje o LNG terminalu od prošlog tjedna. Sad im je, nakon briefinga s američkim veleposlanikom, Kohorstom, taj projekt super, a prošlog tjedna je bio ekocidan i NATO-antisrpski. To što je plin odande skuplji i što stvar nema izgleda za poslovanje s dobiti – bilo im je manje bitno.
“Svi se razumijemo da ni Hrvatska ni Primorsko-goranska županija nisu protiv projekta koji je od strateškog interesa, ali smo objasnili da je za lokalnu zajednicu veoma važno koja će tehnologija biti primijenjena kao najbolja za okoliš, kao i kakvi će biti ekonomski efekti za lokalnu zajednicu. Veleposlanik je uvažio naše razloge zbog kojih ti razgovori između lokalne zajednice i hrvatske Vlade još uvijek traju”, rekao je Komadina.
U prijevodu, svaka je tehnologija dobra za okoliš, ako nam kapnete nešto para u županiju. A ovaj put će se to pranje savjesti i novca obaviti preko kronično gubitaškog škvera „Viktor Lenac“, u kojem bi SAD, navodno, obavljao remont dijela svojih ratnih brodova. Fino. Tako, ne samo što ćemo dobiti gubitaški LNG na proračun, nego će škver „Lenac“ nastaviti zombijevski parazitirati na kičmi pretovarenih poreznih obveznika, a vlasti u Rijeci i županiji će i dalje živjeti u svom malom simulakrumu u kojem ni Tito, ni njegovi gubitaški „socijalistički giganti“ još nisu umrli.
A usto, SDP je dokazao da, koliko god HDZ-ovci mogu biti jefitno na prodaju, oni uvijek mogu ponuditi svoje pozadine još jeftinije. Kila HDZ-ovca dvije marke, a SDP-ovci na popustu za 0,99, PDV uračunat.
‘Slaboumni zagrebački musliman’ napravio budalu od Tomića
Ante Tomić je iznenađen i uvrijeđen, jer ga je sud osudio da plati 30.000 kuna Zlatku Hasanbegoviću, bivšem ministru kulture. Nekad bi mu to bilo pola plaće, dok je Pavić još dijelio novinarima lijevo-jugoslavenske provenijencije ono za čim najviše žude. Ne, ne socijalnu pravdu, nego vile, stanove, mercedese i desetke i stotine tisuća kuna mjesečno za pljuvanje po sunarodnjacima.
“Dira me u srce slaboumnost ovoga zagrebačkog muslimana. Nakon Tuđmanovog dijeljenja Bosne, klanja u Ahmićima i hrvatskih konclogora za Bošnjake, čisto se sažalim nad ustaškim klaunom koji se trudi svidjeti onima koji ga preziru i iza leđa, potiho zovu balijom”, napisao je Tomić u tekstu u kom je još Hasanbegovića nazvao retardom, ustaškim klaunom, političkim minotaurom, ideološkim jednorogom, bijednikom i tako dalje.
Tomić je, dakle, hrvatskog ministra, muslimanske vjere, išao grubo vrijeđati i napadati u antifašističkom Beogradu, gdje su na vlasti notorni četnici i apologeti genocida nad muslimanima u BiH. On je u glasilu velikosrpskog (anti)fašizma, koje je bilo dio ratnohuškačke propagande devedesetih, izvrijeđao ministra svoje države, pa onda tražio od istog tog ministra da “najstrože osudi” zbacivanje šešira s njegove glave! Može li ljigavije?
Čemu se Tomić čudi? De facto je Hasanbegoviću opsovao mater glupu balijsku, samo u celofanu. Svejedno, za takav izričaj u Njemačkoj ne bi dobio globu, nego par godina robije.
Ali, zanimljiva mi je Tomićeva logika: ako bi Hasanbegović, kao musliman, trebao biti antihrvatski raspoložen “zbog Ahmića”, bi li onda Tomić – koji je formalno-pravno Hrvat i k tome Vlaj – trebao biti antisrpski raspoložen zbog Vukovara, Dubrovnika, Broda, Osijeka, Vinkovaca, Ovčare i tako dalje? Ako je Hasanbegović „slaboumni musliman“ jer je pristao biti ministar u „antimuslimanskoj“ HDZ-ovoj vladi, je li onda Tomić „slaboumni Vlaj“ jer radi za srpski tisak?
Gola u crkvi
Je li baš normalno skidati se gol u crkvi? Za sve postoji mjesto i vrijeme. Katolici ne odlaze moliti u striptiz klubove, pa bi bilo dobro da striptizete ne odlaze skidati se u crkve, a ako već žele biti hrabre i provokativne, mogu to probati kod Putina u Moskvi gdje se za to dobiva par godina Sibira. Ili u džamiji, gdje bi ih nagradili kamenovanjem.
Kad se žena slika gola u crkvi, bez dozvole za snimanje, jasno da će to izazvati skandal. Kad to uradi Srpkinja u Hrvatskoj, u katoličkoj crkvi, onda to dobiva i određene političke konotacije, iako se lijevi tisak, po običaju, pravi blesav kao da toga nema. A kad to uradi u sklopu snimanja nekakvog filma kojem je režiserka kći žene koja se gola naslikava po Dubrovniku, onda to meni baš i nije normalno. Dobro, ima svakakvih trash obitelji danas; i Avu Karabatić je tata pratio na snimanje za Playboy, ali to su ipak specijalci.
Naravno, i ovo sranje se pokriva šupljom i isfuranom pričom o „provokaciji“, „razbijanju tabua i stereotipa“ i sličnim. „I na Istoku i na Zapadu, žena se s obzirom na dob stavlja u određene društvene uloge. Žena od 64 godine, prema takvim stereotipima, može biti jedino prikazana kao nečija baka ili osoba koja njeguje bolesnog muža ili kao žena koja sjedi, šuti i boluje u samoći. Aspekt žene u njoj se zanemaruje, čak se gura pod tabu,“ prokomentirala je dotična 64 godišnja Beograđanka skandal. Dakle, stereotipna lijeva frazeologija.
No, pogledao sam, pišući ovaj pregled, fotografije dotične i zaključio da za te stereotipe postoji i te kako dobar razlog. Ona se, ipak, ne bi smjela skidati nigdje osim doma u kupaonici. Sve ostalo je zločin, neovisno o crkvi i svemu ostalom…