Sanader je ovih dana osuđen za ratno profiterstvo i mnogi se pitaju - što s ostalim ratnim profiterima? U tom kontekstu mnogi se prisjećaju privatizacije Tvornice cementa Našice koja je bila jedna od prvih afera u privatizaciji uopće. Afera je izbila početkom 1993., kada je javnost saznala da je tadašnji predsjednik Sabora i budući predsjednik RH, Stipe Mesić, umiješan u privatizaciju Našicecementa. Otkriveno je da je njegova kći Dunja htjela kupiti značajan dio dionica te tvrtke...
I dok se ne stišavaju komentari nakon presude od 2,5 godina zatvora bivšem premijeru Ivi Sanaderu za ratno profiterstvo, mnogi analitičari, ali i svi dobro upućeni u tadašnja zbivanja u Lijepoj našoj, suglasni su da je sezona pljačke hrvatske države počela 1992. godine i to pretvorbom Našicecementa, koju mnogi relevantni sudionici iz tih vremena nazivaju – klasičnim ratnim profiterstvom.
Naime, oni smatraju da je tadašnji predsjednik Sabora, Stjepan Mesić, koji je poslije u dva mandata obnašao funkciju predsjednika RH, zloupotrijebio svoje ovlasti, unatoč činjenice što ga je predsjednik Franjo Tuđman tražio da njegova obitelj izađe iz tog posla, na što se Mesić, ne samo oglušio, nego je i galamio da mu ne pada napamet poslušati predsjednika Tuđmana. I upravo tada je počeo napad tadašnje oporbe na pretvorbeni kriminal, jer je privatizacija Tvornice cementa Našice bila jedna od prvih afera u privatizaciji uopće.
Podsjetimo, afera je izbila početkom 1993. kada je javnost saznala da je tadašnji predsjednik Sabora, Stipe Mesić, umiješan u privatizaciju Našicecementa. Otkriveno je da je njegova kći Dunja htjela kupiti značajan dio dionica te tvrtke. Prema riječima Ivana Ergovića, tadašnjeg direktora Tvornice cementa Našice, početkom 1993. sreo je Mesića i ponudio mu da kupi dionice. Kako se on, tobože, nećkao, ponudio ih je njegovoj kćeri Dunji. Ona je potpisala ugovor o kupnji dionica u vrijednosti od milijun maraka. Međutim, nije ga realizirala. Pretpostavlja da ju je otac nagovorio da odustane tek nakon što je cijela afera izbila u javnost.
No, što se uistinu događalo vjerojatno najbolje znaju Mesić i Ivan Ergović, glavni protagonisti afere Našicecement. Zanimljivo je spomenuti i jedan detalj s gostovanja uglednog zagrebačkog odvjetnika, Željka Olujića, u jednoj televizijskoj emisiji koji je upravo u kontekstu afere Našicecement podsjetio da je bivši predsjednik RH, Ivo Josipović, inicirao postupak nezastarijevanja zločina ratnih profitera, stoga se upitao – zašto Hrvatska nije donijela zakon koji bi obuhvatio sve one koji su činili štetu Hrvatskoj u tim ratnim godinama? Možda zbog toga jer bi istrage pokazale da je najviše ratnih profitera zapravo došlo iz redova bivše Udbe, izjavio je Olujić.
Ergović nije imao novca ni za bicikl…
A upravo dobro upućeni u zbivanja oko privatizacije Našicecementa kažu da je i cijela transakcija oko ove cementare obavljena pod okriljem UDBA-e i KOS-a i to upravo preko Franje Sremića, šogora Ivana Ergovića, za kojeg svi kažu da je siva eminencija Našicecementa. O tim detaljima je ovih dana otvoreno progovorio i jedan od najbližih suradnika iz samog vrha Našicecementa, inače osupnut radom i postupcima Ivana Ergovića, koji je, kako kaže – spalio Slavoniju.
On je običan ucjenjivač i prevarant, rekao je naš sugovornik koji je upravo stoga odlučio prekinuti dugogodišnju šutnju. Koliko li je samo ucijenio uglednih bankara, raznih direktora, ministara, bit će prilike saznati u narednim brojevima kada na red dođe tema o predstečajnoj nagodbi Našicecementa koja je, kako tvrdi naš izvor, započela i završila na kriminalan način.
Franjo Sremić je, pak, preko Auto centra Merkur gdje je bio predsjednik Nadzornog odbora, preuzimao dionice Našicecementa, a to se radilo na sljedeći način: Ergović je kompletnu obnovu strojnog parka Našice cementa vodio preko šogora Franje Sremića – inače poznatog „igrača“ KOS-a. Cijelu transakciju obavljali su preko famoznog Cuga u Švicarskoj, koja je bila poznata praonica novca i u slučaju Todorića, ali i ostalih tajkuna. Oni bi uvećavali enormnu cijenu strojeva, a ostatak novca bi Sremić donosio u gotovini koja se uplaćivala na štedne knjižice dioničara koji su imali pravo otkupa.
A te dionice koje su otkupili, prebacivali su Ergoviću koji je na taj način došao do većinskog paketa dionica što je eklatantan primjer ratnog profiterstva i pljačke u pretvorbi i privatizaciji, jer je novcem tvrtke kupljen Našicecement. Prema članku 63, gospodin Ergović za to vrijeme ne može dokazati da je imao novca ni za kupnju bicikla, a kamo li za Našicecement. U zaštiti svih tih transakcija stajao je – Stipe Mesić.
Ratni profiteri naprijed, ostali stoj!
Treba spomenuti da je Našicecement ranije još služio i za spaljivanje jugo dinara, pa se hrvatska javnost svih proteklih godina mogla uvjeriti kako su od „spaljenog novca“ nastajali tadašnji tajkuni i njihova carstva – od Luke Rajića, Gucića, Škegre, Martina Katičića i da ih dalje ne nabrajamo. U Poreznoj upravi Osijek stoje anonimne prijave za lažiranje poreza, neplaćanje obveza u Našicecementu, i sve se to, sa stopostotnom preciznošću, bacilo u koš.
Radnici koji su radili u tim sustavima nemaju se kome žaliti jer su zakinuti za svoja prava, a sve će to na svojoj koži žestoko osjetiti kad odu u mirovinu. No, unatoč svim tim lažiranjima isplata, Našicecement je došao u predstečajnu nagodbu, što, po mišljenju relevantnih izvora, navodi na to da je moćni Stipe Mesić stajao iza toga. Jer, ljudi koji žive u Našicama dobro znaju da je Ergović bježao od lokalnog HDZ-a i nije želi imati s njima nikakva posla.
On se već odavno iselio u Zagreb i odande zapovjeda svojim i Stipinim carstvom. No, bez obzira što je raznoraznim marifetlucima uz Stipinu pomoć uspio nekako izmigoljiti, upućeni tvrde da to nije duga vijeka. Jer konkurenciju koja ga okružuje i liberalizaciju uvoza, takav jedan neuki komercijalist neće moći „tržišno preživjeti“. Predstečajna nagodba je najveća moguća prijevara koja postoji, dok u se u konkretnom slučaju radi o privatizacijskom kriminalu i ratnom profiterstvu – koji ne zastarijevaju…
U tom kontekstu bilo bi i dobro i nužno da napokon netko pregleda dokumentaciju Našicecementa – od početka do kraja. Dok su neki Našičani ginuli u Domovinskom ratu, netko moćan je stajao iza privatizacije Našicecementa, a tog moćnika mediji su već davno otkrili u liku i djelu Stjepana Mesića. U tom kontekstu vrlo je znakovito, da je Ergović nakon 10-15 godina suđenja oslobođen za izvlačenje novca iz Nexe grupe, fiktivnim fakturama.
A 2000. godine policija je protiv njega i još dvojice njegovih suradnika podnijela kaznenu prijavu zbog sumnje da su od 1997. do 1999. za sebe pribavili imovinsku korist na račun Našicecementa. S računa matične tvrtke plaćali su fiktivna istraživanja i analizu tržišta, a potom se taj iznos, nakon što je prošao put preko posrednika i raznih off-shore tvrtki, kako bi se prikrio izvor novca, na kraju skrasio na njihovim privatnim računima, o čemu su pisali mediji. No, kako to obično biva u Hrvatskoj zemlji pravosudnih čudesa, istraga je brzo obustavljena, te je Ergović, 2001. postao predsjednik Uprave Našicecementa.
Od 2003. bio je na čelu Nexe grupe, a 2011. je postao predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. Smijenjen je s te dužnosti u svibnju 2012., jer je poslodavcima smetalo što je na čelnom mjestu njihove udruge poduzetnik koji ne plaća svoje radnike. Tada je propadao Bilokalnik, tvrtka iz Koprivnice, u njegovu vlasništvu, a radnici su završili na cesti.
Dakle, nakon osuđujuće presude Ivi Sanaderu za ratno profiterstvo sada bi bio red da se institucije napokon zapitaju otkuda, primjerice, Franji Sremiću novac za kupnju cementare? Vjerojatno mu je mama ostavila novac, reći će zluradi, no, što reći na priče da je on kasnije izvlačio novac lažnim dividendama i kupovao nekretnine. Tu treba doći do konfiskacije, kaže ogorčeni sugovornik. Jer, postoje dokazi porijekla nivca kojim se kupio Našicecement.
Ako je Sanader ratni profiter, tko su onda Ivan Ergović i Franjo Sremić?