Preskupa ruska avantura uništila zagrebačku ‘ledenu bajku’

0
657
7dnevno

'Medveščak' je nakon četitri sezone u EBEL-u odlučio ući u rusku KHL ligu koja je iza sjevernoameričkog NHL-a, druga najjača liga na svijetu, a upravo se ta odluka kasnije pokazala - kobnom. 'Medveščak' je posljednju sezonu u KHL-u jedva uspio završiti, ali su ostali golemi dugovi prema igračima koji vode sudske sporove s klubom. Na kraju je slijedio povratak u EBEL u kojem su jedva izgurali prošlu sezonu, a publike je iz utakmice u utakmicu bilo sve manje

Vijest da se poznati zagrebački hokejaški klub nalazi pred propašću, mnoge je iznenadila, ali se takav epilog mogao očekivati već dulje vremena. „Medveščak“ su prije nekoliko tjedana napustili svi strani igrači i treneri, pa će sezonu u EBEL ligi pokušati završiti s domaćim igračima. Posljedica toga je slaba posjećenost utakmica u Domu sportova koje pohodi oko 1000 gledatelja. Damir Gojanović se ponovno vratio u klub i pokušava uz pomoć prijatelja spasiti situaciju i izvući klub iz ponora.

Sve je počelo idilično u rujnu 2009. godine kada se „Medveščak“ nakon 20 godina ponovno pojavio na hokejaškoj karti Europe. Upravo u tom početku treba tražiti uzroke kasnijih problema koji će ovih dana doći na naplatu. Nekoliko je razloga koji su doveli do kolapsa kluba.

Loš poslovni model

Loading...

„Medveščak“ se uvijek želio prikazati kao klub urbane srednje klase koja dolazi na utakmice zbog zabave kao što je to u SAD-u, a rezultat im je manje bitan. Na taj način su u početku privukli brojne sponzore koji su imali interes oglašavati se na susretima kluba koji prati 6000 ljudi. Dobri rezultati u prve tri sezone donijeli su dodatnu vrijednost EBEL ligi, jer je „Medveščak“ bio najgledaniji klub u natjecanju.

Međutim, Damir Gojanović i njegovi suradnici su zanemarili da se sport u Zagrebu prati trendovski, te da gledatelji dolaze samo ako ima rezultata i to kraće vrijeme. Većina njih je dolazila na hokejaške utakmice jer je to tada bilo u trendu, iako nisu znali ni pravila tog sporta. Da se publika ipak nije do kraja uspjela identificirati s „ledenom bajkom“, govori činjenica da je propao projekt široke palete od 150 do 200 brendiranih artikala najrazličitije uporabe.

Vjerojatno bi prodaja suvenira zaživjela puno bolje da je „Medveščak“ stvarao vlastite igrače, jer bi navijači vjerojatno kupovali dresove naših zvijezda što bi „povuklo” prodaju i ostalih artikala. S druge strane, inozemni igrači iz sezone u sezonu sve su manje značili Zagrepčanima, pa su zadnjih godina njihova imena znali samo najzagriženiji fanovi hokeja.

Ulazak u rusku ligu

„Medveščak“ je nakon četitri sezone u EBEL-u odlučio ući u rusku KHL ligu koja je iza sjevernoameričkog NHL-a, druga najjača liga na svijetu, a upravo se ta odluka kasnije pokazala – kobnom. Hrvatska je te 2013. godine bila vrlo zanimljiva kao tržište za ruske energetske tvrtke, pa su zato objeručke prihvatili „medvjede“ u svoje dvorište.

Treba znati da proračun najboljih ruskih klubova iznosi više od 10 milijuna eura po sezoni, a „Medveščak“ je osiguravao jedva četiri milijuna eura. Gazprom je podmirio većinu te svote, a klub se pojačao legijom stranaca, kojima je klub na kraju ostao dužan velike svote novca. Sve je krenulo krivo kada su krajem 2014. godine uvedene sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, a vrijednost ruske valute je potonula.

„Medveščak“ je posljednju sezonu u KHL-u jedva uspio završiti, ali su ostali golemi dugovi prema igračima koji vode sudske sporove s klubom. Koliko je bila skupa ruska avantura najbolje oslikava podatak da je jedno od posljednjih gostovanja u KHL-u, četiri utakmice na samom istoku Rusije, stajalo 280 tisuća eura, a platio ga je predsjednik kluba, Damir Gojanović. Ukupno je tijekom četiri godine, od 2013. do 2017. nastupanja u ruskoj KHL ligi, Medveščak letio na čak 175 čarter letova.

Čarter let od Zagreba do Moskve stoji oko 40 tisuća eura, a između ruskih gradova prosječno oko 20 tisuća eura. Tek posljednje sezone na nekoliko gostovanja putovali su „medvjedi“ komercijalnim letovima. A, kad više nije bilo novca, a to se često događalo, sa svojim privatnim novcem rupe je krpao predsjednik.

Na kraju je slijedio povratak u EBEL u kojem su jedva izgurali prošlu sezonu, a publike je iz utakmice u utakmicu bilo sve manje.

Nedostatak hokejaške tradicije i infrastrukture

Poznato je da Hrvatska nije hokejaška zemlja poput Češke, Finske, Švedske ili Rusije. Nacionalna vrsta nikada se nije približila elitnom razredu svjetskog hokeja, te je većinu vremena provela između druge i četvrte divizije. „Medveščak“ se zbog tih razloga orijentirao na igrače iz inozemstva, pa su ga mnogi prozvali – legijom stranaca

Inozemni igrači dovođeni su po tržišnim cijenama od oko pet do osam tisuća eura mjesečno, a klub je za njih svih devet godina unajmljivao 20-ak stanova u Zagrebu. Samo taj trošak „Medveščaka“, mjesečno je iznosio 20-ak tisuća eura.

Klub nikada nije ulagao u omladinsku školu i proizvodnju vlastitih snaga poput „Dinama“, koji svake godine izbaci nekoliko klasnih nogometaša, čijom prodajom osigurava izdašan klupski proračun. Razlog za takvu politiku „Medveščaka“ je i činjenica da Hrvatska ima samo dvije zatvorene ledene površine na kojima se može trenirati hokej. To je dovelo do slične situacije kao u alpskom skijanju, koje je propalo nakon povlačenja obitelji Kostelić.

Rezultati „Medveščaka“ u KHL-u, pa opet u EBEL-u, bili su sve gori, publika je sve manje posjećivala utakmice, a na kraju su otkazali i sponzori, jer više nisu imali poslovni interes ulagati u taj projekt. Naposljetku se pokazalo da svi oni koji su tvrdili da „Medveščak“ treba biti primjer „Dinamu“ – nisu bili u pravu.

Što možemo očekivati u budućnosti?

Damir Gojanović se nakon šest mjeseci odmora od prezasićenosti svojim hokejaškim projektom vratio nedavno na palubu „Titanica“, pa će on i njegovi suradnici pokušati izgurati ovu sezonu do kraja u austrijskoj ligi, iako vrlo ružno izgledaju uvjerljivi porazi na svim utakmicama. Veliko je pitanje, hoće li u tome uspjeti, jer svi potencijalni financijeri vide da je to vreća bez dna.

Slovenski klubovi „Olimpija“ i „Jesenice“ nisu mogli opstati u EBEL-u, a „Medveščaku“ je izgledan povratak na Velesajam i nastavak u amaterizmu, jer su dugovi ogromni, a strancu je puno teže ostati dužan nego domaćem igraču…

U nedavnoj velikoj ispovijesti u Jutarnjem listu, Gojanović je skicirao tri puta kojima klub može krenuti po završetku ove sezone. On osobno, nada se nastavku natjecanja u EBEL-u, za što po njegovim procjenama u novim okolnostima treba najviše do 500 tisuća eura godišnje. Do sada je „Medveščak“ u EBEL ligi najmanje potrošio lani, oko milijun eura.

Druga mogućnost je da se „Medveščak“ natječe u Alpskoj hokejskoj ligi, koju nazivaju i EBEL 2, u kojoj su „Jesenice“ i „Olimpija“, ali to nije toliko realno jer bi sezona stajala 30-ak posto manje od EBEL lige.

Treća mogućnost je natjecanje u slovenskoj ligi, što bi stajalo oko 100 tisuća eura godišnje, a to zapravo znači gašenje profesionalnog „Medveščaka“ kakvog sada poznajemo. Nešto slično u Zagrebu se već dogodilo kada je krajem 80-ih propao projekt „Medveščak Gortana“ pod vodstvom predsjednika, Zdenka Gradečkog.

…dugo je i trajalo…

U međuvremenu su najvjerniji navijači pokrenuli i crowdfunding kampanju za spas kluba, a preko društvenih mreža pozivaju ljude da ponovno napune Ledenu dvoranu. Pred „medvjedima“ je u svakom slučaju nova etapa, u koju bi mnogo lakše zakoračili da su u prethodnih 10 godina stvoreni domaći mladi igrači. Ali, rekosmo već, veliko je pitanje je li to uopće bila moguća misija u nedostatku ledenih ploha.

Gojanović & Co. priuštili su Zagrebu sedam, osam godina preskupe hokejaške groznice po bagatelnim cijenama ulaznica. Zabava je gotova, a novim/starim ljudima u klubu predstoji pokušati izgraditi kuću od temelja, ulaganjem u sustav koji će školovati mlade igrače.

Nije na odmet na kraju citirati jednog starog hokejaškog fana koji nije bio impresioniran Gojanovićevom strategijom i hokejaškom histerijom bez pokrića: „Pratio sam ‘Medveščak’ i sve utakmice tamo 60-ih godina. Smrzavali smo se na prepunoj Šalati uživajući u susretima protiv ‘Jesenica’, ‘Olimpije’, ‘Partizana’, ‘Zvezde’, ‘Kranjske Gore’. Ostali su mi u sjećanju Reno i Rataj, uz dužno poštovanje prema svim ostalima. Čekali smo ‘Jesenice’ da vidimo kako to igra legendarni Albin Felc. To je bio moj ‘Medveščak’. Ovo kasnije što se dogodilo sa EBEL-om i KHL-om, nažalost, nema puno veze s istinskim ‘Medveščakom’. Devedeset posto stranaca na ledu, a ulaznice – bagatela. Bilo je iracionalno i po mom dubokom uvjerenju – dugo je i trajalo…“