Prave i lažne laži

Što migranti rade u pravim, a što u lažnim vijestima?

Hrvatska bar u nečem ne zaostaje za zapadom: u ispiranju mozga. Bar mi imamo iskustva s tim, pa i stručnjake koji su brusili zanat u „kontraobaveštajnoj“. A nerijetko se i sami Hrvati, bar neki, komotnije osjećaju kad netko drugi misli umjesto njih. Navika.

Jedan eklatantan primjer ispiranja mozga je članak naslovljen „Migranti u lažnim vijestima siluju, šire zaraze, ubijaju, kuhaju glave…“, za kojeg je teško reći je li se u novinama našao po narudžbi partije, ili čisto zato jer novinari i današnji intelektualci vole ljevičariti bez nekog posebnog razloga, osim što tako ispadaju, pa, recimo, „napredni“.

Istina, lažne su vijesti one koje su svojevremeno širili desničari, koje su ismijavali Milanović i Ostojić, da u Europu dolaze desetine, pa i stotine tisuća imigranata i da će neki ostati u Hrvatskoj. Istina je da su došli milijuni. Lažna je vijest ona koju je proširio Pernar, da su imigranti kuhali glavu mlade djevojke koju su joj prethodno odrubili. Istinita je vijest da su nedavno odrubili glavu francuskom vojniku, pa je nabili na šiljke metalne ograde. Ubili su svećenika u crkvi nožem. I odsjekli glavu Hrvatu, djelatniku INA-e, koji se pred nekoliko godina zatekao u području Sirije zaraženom ISIL-om. Lažna je vijest da imigranti namjerno šire AIDS, ali je istinita da je u zemljama, poput Južne Afrike, oko 20% odraslog stanovništva zaraženo AIDS-om i da postoji rašireno vjerovanje da se on najlakše liječi silovanjem djevice.

No, zgražanje nad time što su građani prijavili čak i jednog radnika Rimca jer im je bio sumnjiv, onako tamnoput, je zadnjih dana poprimilo razmjere natjecanja među autorima, od Jurice Pavičića do Ante Tomića. Sramota, u Zagrebu više tamnoputi građanin ne smije ulicom prošetati a da ljude ne uhvati strah! A što bi tek rekli za London! Tamo, kad pošteni Arapin slučajno zaboravi kovčeg u podzemnoj, život stane na pola dana dok specijalne ekipe izađu na teren! Zanimljivo, nitko se ne sekira kad kakva britanska bakica (prava britanska, ne pakistansko-britanska) zaboravi torbu s placa. I oni su, očito, rasisti. Teški.

A posebno oduševljava zaključak kako je „istina da neki ilegalni migranti provale u kuće, prespavaju ili uzmu hranu, no problem je mnogo manji nego što ga neki prikazuju“. Dakle, ilegalni imigranti samo provaljuju u privatne objekte, ponekad ih demoliraju, nasilni su prema policiji, prelaze granicu ilegalno, tu i tamo se međusobno pokolju noževima, neki od njih su dokazni ISIL-ovci („ali nisu svi migranti isilovci“, reći će higijeničari političke korektnosti), a stanovništvo Like živi u strahu. Ali, to su sve manji problemi.



Koliko znam, provala je u Hrvatskoj još uvijek teže krivično djelo, a ne manji problem. Ako ne vjerujete, probajte provaliti susjedu u vikendicu i prespavati, pa vidite ujutro s policijom je li to manji problem. O silovanjima kao „manjem problemu“, ako ne i posve izmišljenom, i narodnim običajima poput taharuša, nećemo. Uglavnom, imigranti koji redom gube dokumente kako se ne bi znalo odakle dolaze, ali ne i svežnjeve dolara i mobitele su divni ljudi, bježe od nepostojećeg rata u Siriji, iako ne govore arapski nego uglavnom Urdu, koji se govori u Pakistanu i koji redom lažu o imenu, datumu rođenja i svemu ostalom, su zapravo divni ljudi koje mi ne razumijemo, sebični smo, paranoični i ne želimo pomoći potrebitima.

Jutarnji je tu bio suptilniji: oni su plasirali kako je Australija po nekim kriterijima najuspješnija zemlja planeta, a usput su napomenuli kako godišnje primaju čak 190.000 imigranata. To je, recimo, istinita vijest, ne glasina kao ono gore. Australija stvarno prima godišnje i do 200.000 useljenika. Uglavnom iz Engleske i sličnih država, s diplomama Oxbridgea i Ivy League. Brodove s „migrantima“ potapaju na pučini, a njih voze na otok nalik našem Golom, na kom ostaju dok im se odobri ili ne odobri azil. Zato „migranti“, iako je blizu i kršćanska, izbjegavaju Australiju, uglavnom.

Tko to tamo laže?

Manje je suptilan Indeks: oni ne smatraju da su provale i pljačke manji problem, već da nisu problem. Zapravo, njihov Gordan Duhaček smatra da su „mrzitelji“, a to su oni koji ne žele no-go zone i zapaljene automobile, koji su zaštitni znak Pariza i Malmöa, u svom gradu, problem. U tekstu naslovljenom „Pročitali smo cijeli marakeški sporazum – ukratko, mrzitelji migranata vam lažu“ on na dugo i široko objašnjava kako u Marakeškom nema ničeg spornog, i kako to samo neka ekstremna desnica koju vodi ekstremna Kolinda Grabar-Kitarović može vidjeti u tome nešto sporno. Iako je Sarajlija Duhaček toksičan sam po sebi i, kao i njegov zemo Frljić, dovoljan razlog da čovjek ne pusti više niti jednog imigranta u zemlju. Njih dvojica su najbolja antireklama za pripuštanje u zemlju imigranata iz muslimanskih sredina, čak i kad nisu muslimani.

Što su to spornog vidjeli ekstremni desničari u gore apostrofiranoj Australiji, najnaprednijoj zemlji svijeta po istim tim lijevim medijima, koja je odbacila taj sporazum, kao i vlade Austrije, Češke, Mađarske, Poljske, SAD i drugih zemalja koje odbijaju taj sporazum koji de facto izjednačava legalne i ilegalne imigrante, to jest državama potpisnicama nameće moralnu obavezu da provalnika tretiraju jednako kao i gosta na večeri? Očito, te zemlje ne vjeruju Duhačeku, nego svojim očima.

No, uz taj traktat potrkala „vezana vijest“ o tome da je „migrant“ iz Pakistana pokušao silovati 13-godišnju djevojčicu negdje kod Bihaća. Onako, naslov do naslova. Da ne bude zabune tko tu koga laže.

Još suptilniji HDZ

„Nastavlja se trend rasta HDZ-a: rejting  (rejting, po Vuku, op. MH!) nam se s 27.5 % (točka, a ne decimalni zarez!) povećao na – 28.4! SDP (Sunovrat Demagoške Partije) tone sve dublje – pali su na 17.4 %! A lijepo smo upozoravali: što Davor Bernardić & Gordan Maras više nastupaju, to je rejting SDP Hrvatske manji! Predsjednica Grabar-Kitarović, uslijed „marakeške avanture“, izgubila je oko četvrtine pozitivnog dojma, pavši s prošlomjesečnih 25.2 na sadašnjih 19.4 %. S druge strane, predsjednik Andrej Plenković je narastao s 9.7 na – 11.4!“

Da, to je vladajuća stranka napisala na svojoj facebook stranici. Dostojno cure u pubertetu koja zavidi onoj zgodnijoj koja je duplo popularnija. Ma čak ni to. Upis im zvuči kao da ga je pisao komesar odelenja za agitprop oblasnog komiteta partije negdje u Bosni u vrijeme rezolucije informbiroa. I to ne naročito nadaren komesar. Jadno i šibicarski. Da čovjeku bude neugodno kad to čita, znajući da to piše stranka koja je na vlasti u našoj zemlji. Ono, za sramit se, kad se već oni ne srame.

Teško je uopće reći bilo što suvislo na takvo bahaćenje, bez pokrića. Jer, ako pozitivan dojam o vođi Demokratske Narodne Republike Hrvatske ima tek jedan od deset Hrvata, a taj vođa DNRH je izuzet od kritike u medijima koji i  sami zastupaju iste globalističke i antisuverenističke politike kao i on, i ako tog vođu uglavnom podržavaju ljudi koji inače mrze HDZ i sve što je on nekoć predstavljao – prije svega, hrvatski državni suverenitet, onda to i nije nešto za pohvaliti se.

Još je manje za pohvaliti se to što je Premijer i dalje duplo manje popularan od Predsjednice kojoj se njegovi trolovi rugaju preko facebooka, ali izgleda da je otimanje birača SDP-u trenutno najveće postignuće Vlade RH. Što jasno ukazuje na to kakve politike HDZ provodi.

Ono što su iz HDZ-a zaboravili pripomenuti je da Voljeni vođa ujedno predvodi i listu najnepopularnijih političara sa čak 25 % glasova. I Pupovac popularniji. O stvarnom rejtingu HDZ-a puno više od plaćenih anketa govori potreba koaliranja s tehnomenadžerskim krilom KPJ, HNS-om i gomilom toksičnog i uglavnom kriminalnog otpada iz svih mogućih stranaka.

„Drugovi, mi moramo…“

Naravno, migrante, kao i svaki drugi društveni fenomen , prate glasine.

Pa je radi takvih poput vas, koji vjeruju glasinama, Plenković u Helsinkiju na summitu EPP-a, navodno stranke desnog centra, održao govor u stilu Džemala Bijedića i Đure Pucara-Starog. Kao da je na kongresu informbiroa, a ne pučke stranke. “Moramo se boriti protiv poruka populista koji nude strah i populistička rješenja, a ne prava rješenja ni na europskoj ni na nacionalnoj razini”, rekao je Premijer, pa onda još besramno dodao, “Mi jesmo pučka stranka, narodna stranka, ona koja je najbliža građanima”. Iako je svakom jasno da je HDZ već odavno izrazito elitistička stranka, no Plenković očito nema srama.

A kako prokomentirati to što se Plenković protiv populizma populističkim parolama tipa gej is okej, mir u svijetu, pa onima o potrebi zaštite imigranata, pandi, transrodnih osoba i kitova? Usto, rekao je da će njegova samo još po imenu pučka stranka na idućim izborima dobiti 40 posto hrvatskih zastupničkih mjesta. Živi bili, pa vidjeli. Osobno, nadam se da će stranka i partija dobiti 20 posto glasova, ne svaka za sebe nego zajedno.

Bernardić kao jamac Plenkovićeve izborne pobjede

Kako objasniti „popularnost“ HDZ-a? Bernardićem! Čovjek je doslovce „captain obvious“. Dok on nešto ukapira to je jasno već i kumicama na placu. Pa onda kao veliko otkriće medijima prezentira nešto što je jučerašnja vijest i što svi znaju. Recimo, da je Kujundžić nesposoban ministar. Ili da je prelazak Habeka u redove vladajuće koalicije, politička korupcija i trgovina. I da HDZ kupuje zastupnike.

No, ponekad Bernardić kaže i nešto što nije tako očito. Ponekad kaže nešto što samo on vidi, i nitko drugi. „Predsjednica se malo dodvorava ekstremnoj desnici. HDZ tu pokušava ući malo u centar, ali jasno je da u HDZ-u sjede ekstremni desničari poput Stiera, Culeja, podržava ih Glavaš. Dok se oni sukobljavaju, mladi ljude odlaze iz Hrvatske“, rekao je Bernardić. Stvarno, treba biti prilično originalan tip da se jednog Stiera proglasi ekstremnim desničarem, pa uostalom i Glavaša koji ni nema neki svoj politički dnevni red,  nego se okreće kako vjetar puše. Stiera je čak i notorna Vesna Pusić okarakterizirala kao vrhunskog intelektualca demokršćanske provenijencije i političkog protivnika vrijednog poštovanja. Za njega se može reći svašta, da je pasivan u ovo vrijeme kad je zemlji potrebna promjena, da je dosadan kao smrt, kao Bernardić osobno, da nema previše karizme, no ne i da je ekstremni desničar.

U sukobu Vlade i predsjednice oko Marakeškog sporazuma, Bernardić smatra da je riječ o fingiranom sukobu kojim se zabavlja medije i javnost, iako zadnje HDZ-ovo glupo, primitivno i vulgarno gore spomenuto izrugivanje predsjednici svjedoči da se tu ipak radi o različitim koncepcijama vođenja države – Predsjednica bi vodila državu s Pantovčaka, a Plenković iz Junckerove stražnjice u Bruxellesu.

Ipak, valja spomenuti jednu stvar i u korist anemičnog premijera. Licemjerno je kad iz SDP-a kukaju kako ljudi bježe iz zemlje, jer egzodus je i započeo u mandatu kriminalno lijenog i nesposobnog Zorana Milanovića, i nije bio ništa manji nego kasnije, kad je vlast preuzeo HDZ.

Teror čokolade

Prikopametni Ivica Puljak, suprug prikopametne Marijane s kojom zajedno vodi stranku koja u programu ima i borbu protiv nepotizma, je ustvrdio kako je čokolada opasnija od terorizma jer sto puta više ljudi umre od dijabetesa nego od posljedica terorizma. Pa se, stoga, trebamo više bojati čokoladice u izlogu nego bande Arapa na uglu, koja pogledom mjerka prolaznice i čeka da padne noć. Dobro, takvih prizora u Hrvatskoj (još) nema, no u Švedskoj i Njemačkoj su redoviti. Najmanje što vam se može desiti ako noću zalutate u arapsku četvrt nekog od velikih europskih gradova, poput Marseillesa ili Bruxellesa, je da vas opljačkaju, a ako vas ne izbodu noževima može se smatrati da ste razmjerno dobro prošli.

Prikopametni Ivica me je podsjetio na par biciklista, vegana i ljevičara koji je ove godine krenuo pedalirati kroz područje Tadžikistana zagađeno ISIL-ovcima, kako bi dokazali kako su ljudi dobri i kako vam neće učiniti zlo ako vi njima ne želite zlo i ako ste dobronamjerni. Naravno, islamisti su ih ubili nakon što su ih mučili. Zašto ne bi? Što ih sprječava?

Prikopametni Ivica, doduše, priznaje da je usporedba čokolade i terorista blago kretenska, ali, kaže, htio je da ljudi počnu razmišljati o brojkama i da ne budu histerični oko terorizma. Bi li se prikopametni Ivica radije vozio u podzemnoj u društvu žena koje jedu čokoladu ili onih omotanih eksplozivom? Da ne govorim da je sama usporedbna uvredljiva za one kojima su najdraži poginuli u terorističkim napadima.

Problem je ljevice što uvijek teže izvrtanju, relativiziranju i zamagljivanju stvarnosti. Terorizam je stvarna i realna opasnost danas u Europi, čokoladice nisu, ako se ne prežderavate s njima. Statistički, opasnost da će vas u Europi pojesti vukovi je zapravo nula, ali usudite li se provesti noć s njima u šumi? Ili biste radije doma u fotelji jeli čokoladicu? Ignorancija Ivice Puljka je dostojna Marksa i njegovih ekonomskih teorija osobno.

Što se brojki tiče, volio bih prikopametnog Ivicu, zagovornika teze da je religija zlo i uzrok svih ratova, podsjetiti na brojeve koji kažu da su ateisti-komunisti za 70 godina  svoje vladavine pobili više ljudi nego što je poginulo u dvije tisuće godina u svim ostalim ratovima zajedno, a i pokrenuli su popriličan broj ratova, od kojih su brojni bili između dvije komunističke zemlje.

Prioriteti HRT-a

Prave lažne vijesti nisu one s opskurnih portala i žutog tiska, ne. Prave lažne vijesti su one u mainstream medijima, to su vijesti frizirane i intonirane tako da sve što je lijevo (uključujući Maoa i Tita) bude dobro, pošteno, plemenito i drago, a sve što je desno (Trump, Poljaci, Orban) nehumano i zlo.

Pa tako danas nema niti jedne bitne TV stanice koja bi imala nešto protiv zatrpavanja Hrvatske tzv. „migrantima“, dok su takvi u narodu za sad manjina. Isto tako, dok  vodstvo Mađarske i Poljske i način na koji vode svoje zemlje uživaju popularnost među Hrvatima, dotle se javna TV obrušava na njih silinom komunističke propagande iz onih vremena.

Pa je tako HRT u ideološki ostrašćenom prilogu – iako bi javna TV trebala biti vrijednosno neutralna – izvijestio o maršu kojeg su u Poljskoj organizirale marginalne skupine, kojem je bio posvećen cijeli prilog kojeg je HRT emitirao, kako stoji u prosvjedu poljskog veleposlanika, ali niti jednom riječju nije izvijestio o državnom mimohodu kojeg je tog istog 11. studenog 2018. godine, pod nazivom “Za tebe, Poljsko”, organizirala poljska Vlada i kojem je prisustvovalo preko 200.000 ljudi uključujući i poljskog predsjednika Andrzeja Dudu, premijera Mateusza Morawieckog i tako dalje. „Ni jednom riječju niste spomenuli da su mimohod organizirale države vlasti“, navodi se.

Poljake je naročito uzrujalo jer je HRT riječi voditelja o “ekstremistima koji zahtijevaju etnički homogenu Poljsku” popratio slikom govora poljskog predsjednika Dude. Oni to smatraju „skandaloznom i nedopustivom manipulacijom“, kao i informaciju HRT-a da su na mimohodu u Poljskoj sudjelovali i talijanski neofašisti.

„U prilogu koji ste emitirali nigdje nisu prikazani navodni neofašisti, već isključivo obični sudionici mimohoda koji su nosili crveno-bijele poljske zastave, a među njima su bila i djeca. Takvo prikazivanje za Poljsku iznimno važne 100. obljetnice stjecanja neovisnosti teško je doživjeti drugačije nego izrazom zle namjere ili tipičnom novinarskom nepouzdanošću“, kažu Poljaci, i dodaju, „…nikada nam ne bi palo na pamet da ljude okupljene na dočeku reprezentacije na ulicama Zagreba nazovemo ekstremistima“.

Njima ne, ali HRT-u bi. Ovo malo podsjeća na slučaj Vedrane Rudan, koja je isto tako sustavno šovinistički vrijeđala Hrvate po nacionalnoj osnovi godinama iz perspektive notorne četnikuše, i to nikom nije smetalo niti je itko u tome vidio išta lošeg, a stradala je tek kad je uvrijedila Izraelce. Doduše, puno blaže nego što je ikad vrijeđala Hrvate.

Isto tako, u HRT-ovoj Temi dana je prošlog tjedna Kristina Bojić nešto lupetala o Orbanu kao zločestom djetetu, koje bi EU trebala primiriti i dovesti u red, kao da on nije vođa suverene države nego, kao neki, podanik Bruxellesa.

No, zato HRT nije izvijestio, kao ni mainstream mediji – u najboljem slučaju su to gurnuli među ostale vijesti – da je nedavno smijenjeni istražitelj ratnih zločina u Vukovaru, koji se drznuo istraživati članove Pupovčeve stranke, uhićen u Beogradu. Beogradska aktivistica za ljudska prava, Nataša Kandić, to drži prvorazrednim skandalom, ali hrvatski mediji i hrvatske vlasti ne vide u tome baš ništa spornog. Kao što ne osjećaju potrebu komentirati navode da je Kajkić u Beogradu uhićen i maltretiran „a la carte“, po dojavi iz – Hrvatske.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI