Plenković spašava Imunološki zavod, jer se Kujundžić ‘prodao’ farmaceutskom lobiju!

0
1004
screenshot HRT

Prvi problemi u Imunološkom startali su još 1997., kada je Svjetska zdravstvena organizacija toj kompaniji ukinula licencu za distribuciju cjepiva putem UNICEF-a za cijeli svijet. Međutim, teškoće koje su tada nastale, nisu nikoga zanimale u Hrvatskoj, pa se uništavanje Zavoda naprosto samo nastavilo odmotavati... Tako su Imunološki zavod unazad nekoliko godina potresale mnoge afere i najave stečaja, a 2012. porezni obveznici platili su i 43 milijuna kuna, kako bi se sanirali dugovi Zavoda

Kada bi, kojim slučajem, kakav statističar, odlučio prebrojati riječi koje hrvatski političari najčešće ponavljaju, tada bi nedvojbeno na vrh liste došla fraza – strateški interes. Ta često ponavljana floskula, u političkim se krugovima uglavnom može opisati kao posve lažna i isprazna retorika, a statistički gledano, ta se, pak, fraza najčešće ponavlja – prije izbora. No, tada se strateški interes svede tek na zaštitu debele političke kože i opstanak na funkcijama, dok ono što je neophodno za opstanak zemlje, pa i nacije, ostaje u moru ispraznih obećanja.

Koliko je ”strateški interes” trula fraza, hrvatska javnost svjedoči već na dnevnoj bazi, no pojedine priče o strateškim interesima u javnom prostoru, ipak, valja oživljavati, jer riječ je o svima nama, običnim smrtnicima. Da zaborav i nezainteresiranost hrvatske političke elite, ali i hrvatske javnosti, koja je navikla praštati političke propuste, itekako imaju utjecaja na društvo, potvrđuje i slučaj (opet) politički „zaboravljenog“ Imunološkog zavoda, čiji je opstanak, uistinu, strateški interes svih stanovnika Lijepe naše. No, zalud nam razum i logika u pričama na koje političari polože svoje šape…

A jedan od onih koji je prste položio na oživljavanje Imunološkog, svakako je zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, koji unazad nekoliko tjedana najavljuje basnoslovne projekte u Zagrebu, zaboravljajući da je ne tako davno obećavao kako će Imunološki zavod postaviti na noge – ”do kraja godine”… No, godine su prošle, a Imunološki zavod se i dalje klima, dok Bandić u koheziji s vladajućom karavanom, još uvijek samouvjereno kormilari hrvatskom politikom.

Partnerstvo Zagreba i države – bez rezultata

Naravno, ova kompleksna priča nije vezana samo za Bandića, valja podsjetiti i na partnerstvo Vlade i Grada Zagreba, kada je sličnu retoriku o oporavku Imunološkog zavoda, hrvatskoj naciji servirao i – nes(p)retni ministar zdravstva, Milan Kujundžić. Kolektivni je stav tada bio, kako je nužno u što kraćem roku sagraditi zgradu za proizvodnju krvne plazme, krvnih derivata i cjepiva, ali čini se da su basnoslovni planovi Bandiću ispali iz torbe negdje na putu do Dubaija…

Inače, valja reći kako su prvi problemi u Imunološkom startali još davne 1997. godine, kada je Svjetska zdravstvena organizacija toj kompaniji ukinula licencu za distribuciju cjepiva putem UNICEF-a za cijeli svijet. Problemi koji su tada nastali, nisu nikoga zanimali, niti su valjano sanirani, pa se proces uništavanja Zavoda, kojemu danas svjedočimo, naprosto samo nastavio odmotavati… Tako su Imunološki su zavod unazad nekoliko godina potresle mnoge afere, a 2012. godine, porezni obveznici platili su i 43 milijuna kuna, kako bi se sanirali dugovi Zavoda.

Međutim, poduzeće je potom gotovo završilo u stečaju, kojeg je zahtjevao osobno direktor Zavoda, da bi se stečaj otvorio, pa onda i – poništio. Nakon niza nebuloznih rješenja na scenu je stupila Plenkovićeva vlada, predvođena ministrom zdravlja, Milanom Kujundžićem, koji je u dogovoru s predstavnicima vlasti, u lipnju 2017. godine najavio – revitalizaciju Zavoda. Dogovor s Kujundžićem, ministrom državne imovine, Goranom Marićem, te državnim tajnikom Ministarstva gospodarstva, Mariom Antonićem, Bandić je postigao na sastanku u Gradskoj upravi. Tada je objavljeno, kako je riječ o povijesnom susretu, nakon kojeg je dogovoreno zajedničko pokretanje projekta novog Imunološkog zavoda.

Prema dogovoru, Grad Zagreb dobio je trojicu predstavnika u famoznom Povjerenstvu koje se trebalo baviti oporavkom Imunološkog, a u kojem su sjedila i trojica predstavnika ministarstava – gospodarstva, državne imovine i zdravstva. Povjerenstvo je te 2017. godine dobilo rok od 30 dana da ponudi model za oporavak Imunološkog. No, ništa se nije pomaknulo s mrtve točke. Štoviše, dinamika i sadržaj kojim su se odluke o Imunološkom donosile, pokazivale su nezainteresiranost odgovornih, a ni zaključak se nije provodio u djelo, pa partnerstvo Grada i države nije dalo nikakve rezultate. Proizvodnje nije bilo, a to je u procesu koji je trajao već tri godine bilo – najbitnije.

Krive uprave, nadzorni odbori i – država

Simptomatično je i to, što ni na naše upite o djelovanju Povjerenstva, kao i o fazi u kojem se Imunološki nalazi, ne odgovaraju ni premijer Plenković, ni ministri Horvat, Kujundžić i Marić. Stoga ostaje nepoznato kako izgleda terminski plan pokretanja proizvodnje, baš kao što se ne zna što je s budžetom, aktivnostima i rokovima. Nitko od onih kojima smo se s vrlo precizno postavljenim pitanjima obratili, nije se očitovao o sastancima Povjerenstva, pa tako ostaje nepoznatim koliko se često sastaju, jesu li ti susreti tajni, izostalo je i dostavljanje zapisnika sa sastanaka, a izostao je i odgovor na pitanje koje se može okarakterizirati kao najključnije – kada će Imunološki početi s proizvodnjom?

Intrigantno je i to što je Zagrebačka burza nedavno isključila iz kotacije dionicu Imunološkog, a kao razlog za poduzimanje te mjere navedeno je: ”Neispunjavanje obveza transparentnosti propisanih Pravilima Burze od strane Izdavatelja”. Upravo u tom grmu mogao bi čučati odgovor mnoga pitanja o Imunološkom, jer navedeni razlog daje naslutiti da je riječ o nemaru i neogodovornosti u vođenju Zavoda. A za to stanje su krive uprave, ali i nadzorni odbori i – država, jer je očigledno da se ne šalju redovita izvješća o poslovanju, baš kao niti ostale relevantne informacije. Ono što smo uspjeli doznati ,o funkcioniranju povjerenstva, tek su podaci koje je s nama podijelio državni tajnik Katičić koji također nije bio pretjerano precizan u odgovoru.

Naime, njega smo upitali – koliko se često sastaje Povjerenstvo, kojim se temama bavi, što je do sada napravljeno, ali i kada će početi proizvodnja krvnih derivata u Zavodu? Ujedno, tražili smo da nam se dostave zapisnici sa sastanaka, no naš je zahtjev – naprosto ignoriran. Zanimalo nas je i – kolika je potrošnja krvnih derivata u Hrvatskoj, kao i podatak iz čije su krvi derivati koje trenutno dobivaju pacijenti u hrvatskim bolnicama…?

„Vlada Republike Hrvatske je, na sjednici održanoj 31. kolovoza 2017. godine, donijela Odluku o osnivanju Povjerenstva za Imunološki zavod, kojom je gospodin Krunoslav Katičić imenovan kao jedan od članova. Zadaća Povjerenstva bila je dati prijedlog modela strateškog partnerstva između Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba sa ciljem pokretanja proizvodnje u Imunološkom zavodu te utvrđivanje terminskog plana aktivnosti i nositelja tih aktivnosti. Navedenu odluku Vlade Republike Hrvatske možete naći na internetskoj stranici Vlade Republike Hrvatske. Povjerenstvo za Imunološki zavod donijelo je 20. ožujka 2018. godine Zaključak, kojim se Vladi Republike Hrvatske predlaže prihvaćanje strateškog partnerstva između Republike Hrvatske i Grada Zagreba za pokretanje proizvodnje u Imunološkom zavodu. Navedeni dokument možete naći na službenim stranicama Imunološkog zavoda. Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 30. svibnja 2018. godine, donijela je Zaključak kojim prihvaća Zaključak Povjerenstva za Imunološki zavod, a navedeni dokument možete naći na internetskoj stranici Vlade Republike Hrvatske”, odgovor je kojeg nam je dostavio Katičić.

Vrdoljak htio da država odustane od posla, ali…

U kontekstu ove priče valja imati na umu neke nove momente. Naime, prvi čovjek Vlade, premijer Andrej Plenković, nedavno se ozbiljno zainteresirao za Imunološki, te se involvirao u ovaj složen proces. Imunološki je složeni slučaj, pa se Imunološkim zavodom d.d. bavi Ministarstvo gospodarstva, kojim odnedavno kormilari, Darko Horvat, dok je Javnu ustanovu Imunološki zavod, preuzelo Kujundžićevo ministarstvo, a cijeli proces operativno vodi Željko Plazonić. No, čini se da on gubi volju za ovu trakavicu, jednako kao i Kujundžić, koji je posve digao ruke od spašavanja Imunološkog, te stoga ključnom karikom postaje Plenković, bez kojeg se trenutno ne donosi niti jedna krucijalna odluka.

Valja također istaknuti, posebno u vezi proizvodnje krvnih derivata – načelo samostalnosti preporuka Vijeća Europe i Svjetske zdravstvene organizacije – prema kojima bi svaka država trebala za vlastito stanovništvo osigurati lijekove iz krvi, ili plazme dobivene od krvi vlastitog stanovništva. Svaka bi država trebala samostalno brinuti i o vlastitoj proizvodnji, što zapravo ni ne čudi, jer riječ je, među ostalim, i o sigurnosnom pitanju javnozdravstvenog suvereniteta. Imajući u vidu mogućnost izbijanja rata, ili neke druge krize, ukoliko ne raspolažemo vlastitom proizvodnjom, ovisimo o uvoznicima, a u tim potencijalno opasnim scenarijima, nećemo raspolagati vitalnim lijekovima, jer države iz kojih se oni uvoze, prednost će dati svojim matičnim zemljama…

Osim što je riječ o kompaniji od vitalnog značaja, oživljavanje Imunološkog dio je tradicije, a ne treba zanemariti niti vlastita istraživanja i razvoj, kao niti drugu proizvodnju koja uključuje virusna i bakterijska cjepiva, te antitoksine protiv zmijskog otvora, ali i niz drugih kvalitetnih proizvoda iz Imunološkog od kojih su neki najbolji na svjetskoj razini. Znajući koliko je Imunološki za svakog stanovnika naše zemlje značajan, nameće se pitanje – zašto nitko ništa ne poduzima? A onda se, pak, odgovor sam po sebi nekako isprofilira, kada se rezimira tko je sve bio sudionikom „imunološke“ višegodišnje trakavice…

Tako treba podsjetiti i na „ulogu“ bivšeg HNS-ova ministra gospodarstva, Ivana Vrdoljaka, koji danas podupire HDZ-ovu koalicijsku vladu. U vrijeme dok je vedrio i oblačio Milanovićevom vladom, taj je vrli stručnjak konstatitrao, da država nema znanja za spas Zavoda, pa je onda i donesena odluka da država proda svoj udio i izađe iz posla. Kada su na natječaju svi odustali, preostala je tek Visia Croatica – narodna inicijativa za spas Zavoda – koja je ponudila recept za oživljavanje kompanije. Tada se Vrdoljak promptno predomislio, te obznanio da će država, ipak, spasiti Imunološki…

Zavod ne radi, plaće se isplaćuju!?

Precizno rečeno, taj Vrdoljakov predumišljaj stigao je u ljeto 2015. godine, a danas smo, pak, na korak do ljeta u 2019. godini. Spas se ne nazire, no naziru se neke druge zanimljive pojave koje bi mogle ukazivati i na opstrukciju koja se po svemu sudeći provodi čak i u famoznom Povjerenstvu za spašavanje Imunološkog, ali i u Upravnom vijeću koje je neprestano u blokadi. Tijela su to u kojima stoluju kadrovi prisni s Kujundžićem, pa dok oni odugovlače sa sastancima i konkretnim koracima, te rješenjima, podaci o potrošnji lijekova iz plazme, koje objavljuje HALMED, otkrivaju da je od 2014. (kada je zadnji put Imunološki proizvodio te lijekove), do 2017. godine (do kada su dostupni podaci) u Hrvatskoj potrošnja krvnih derivata porasla za 50 posto. Konkretnije – za oko 65 do više od 95 milijuna kuna…

Je li moguće da je tih gotovo sto milijuna kuna, razlog zbog kojih se odgađa i blokira spašavanje Imunološkog? Pogoduje li tako ministar Kujundžić s partnerima, koje je postavio u strateška tijela, farmaceutskom lobiju koji bi se bez previše poteškoća mogao odreći kojeg milijunčića, kako bi se ubrzalo rješavanje nagomilanih problema koji muče Imunološki?

Pitanja su to na koja ne stižu odgovori iz redova vladajućih, a da kojim slučajem živimo u kakvoj uređenoj zemlji, odgovore bi, možda, iznašli pravosudni organi. Jer, vrlo je simptomatično da država u proračunu Ministarstva zdravstva izdvaja 34 milijuna kuna za plaće 160 zaposlenika Imunološkog, koji ništa ne uprihoduju, a usporedo troši još i tih gotovo 100 milijuna „farmaceutskih“ kuna…

Loading...