Pelješki most mora se zvati ‘Most Marka Pola’

7dnevno

Sa imenom "Marko Polo" suglasan je i Igor Prižmić, ravnatelj i pokretač Marco Polo Art Festivala, koji je također došao na sličnu inicijativu. Prižmić nam je potvrdio kako incijativa postoji te da se o njoj intenzivno pregovara s kineskim graditeljima mosta, kojima se ova ideja itekako sviđa. Kinezima u konačnici, ime Marko Polo itekako znači te ga cijene i poštuju -- pa možda čak i više nego mi sami u Hrvatskoj.

Tjednik 7dnevno pokreće veliku akciju da se Pelješki most nazove ‘Most Marka Pola’ — po uzoru na velikog moreplovca koji je davnih dana spojio Europu s Kinom te utkao put prijateljstvu koje je i danas, kako se čini, neraskidivo.

S imenom “Marko Polo” suglasan je i Igor Prižmić, ravnatelj i pokretač Marco Polo Art Festivala, inače začetnik ideje da se ova toliko iščekivana građevina nazove upravo ovim imenom.

“Intenzivno pregovara s kineskim graditeljima mosta, kojima se ova ideja itekako sviđa. Kinezima u konačnici, ime Marko Polo itekako znači te ga cijene i poštuju — pa možda čak i više nego mi sami u Hrvatskoj. Konačni pregovori oko ove inicijative s Kinezima bit će završeni kroz narednih nekoliko dana”, rekao nam je Prižmić.

Gradonačelnik grada Korčule za ovu akcijuu ima samo riječi hvale. Naime, kako je rekao u razgovoru, kao gradonačeniku iz čijeg grada potječe sam Marko Polo, njemu bi bilo izuzetno drago kada bi ta akcija uspjela te kada bi most ponio ime ovog slavnog moreplovca.

“Nazivanje mosta imenom Marko Polo ima nekoliko dobrih aspekata. Marketinški i turistički aspekt ove priče svakako su najvažniji, kao i sama poveznica da je odabir kineskih graditelja na neki način obnovio davno započet ‘Put svile’. Iz moje osobne perspektive, kao gradonačelnika grada Korčule iz kojeg Marko Polo potječe, moram priznati da mi je veoma drago što se uopće razgovara o ovom imenu, te smatram da bi bilo dobro da se most tako zove”, rekao je za tjednik ‘7Dnevno’ gradonačelnik Andrija Fabris.



Ako pitate lokalno stanovništvo i njihove čelnike, svi će vam oni reći jednu stvar: “Neka se zove kako god, važno je samo da se čim prije završi!”. No ipak, sada kada je već most u ozbiljnoj gradnji, nekako se lakše i priča o njegovom imenu, a Marko Polo očito se svima jako sviđa.

Most “Marka Pola” – spomenik ponovnom otvaranju Puta svile

Pelješki most, kolokvijalni naziv za most koji spaja mjesto Komarna u Općini Slivno i mjesto Brijeste u Općini Ston na poluotoku Pelješcu, doživio je mnoge bure i oluje i prije nego što je i službeno zakopana prva lopata na gradilištu budućeg mosta.

Do prvih kontura koje su oslikavale ovu toliko željenu građevinu u Hrvatskoj, bila su potrebna čak tri službena otvaranja početka radova.

Pritom je most unutar nekoliko navrata bio žrtva hrvatske političke zbilje, unutarnjih intriga, ali i određenih međunarodnih pokušaja opstruiranja gradnje. No konačno, pokrenulo se. Odabrana je tvrtka koja je izvršila radove i prije roka, a toliko željena prometnica koja će itekako olakšati putovanje prvenstveno lokalnom stanovništvu, a nakon toga i turistima koji u ljetnim mjesecima masovno hrle na hrvatsku obalu, konačno je postala stvarnost.

Odluka o odabiru kineskih građevinara za gradnju mosta bila je riskantna, ali mogla bi Hrvatskoj donijeti izuzetne benefite. Iako smo iz EU, a pogotovo iz SAD-a, primili ozbiljne kritike nekada moramo pokazati kako pored savezničkih štitimo i vlastite nacionalne interese. Koliko su Kinezi zahvalni na presedanu da jedna državna kineska kompanija gradi u jednoj članici EU novcima iz fondova EU vidjelo se po brojnosti njihove delegacije za vrijeme nedavnog posjeta Hrvatskoj. Kineski premijer okupio je delegaciju od više stotina gospodarstvenika koja se razmigoljila Hrvatskom tražeći projekte u koje bi mogli investirati. A zanima ih baš sve, od nogometnih stadiona, željeznica, solarnih elektrana, poljoprivrede, turizma, 5G mreže do brodogradilišta. Bude li pameti u hrvatskoj politici ovo bi mogao biti dugo očekivani impuls za hrvatsko gospodarstvo, a sve je počelo jednim mostom koji je bio prekretnica u odnosima.

Prije mnogo godina, u davnoj prošlosti, doživjeli smo sličnu priču, odnosno povezivanje Hrvatske i Kine. Naime, baš kao što je jedan Korčulanin prije mnogo godina spojio Europu i Kinu, tako je i odabir kineskih građevinara za izgradnju mosta ponovno spajanje ovih dviju nacija i kultura, pa bi možda bio red da novi most ponese ime po velikom Marku Polu, čovjeku koji je spajao kulture i narode.

Inicijativa, kao i želja da toliko iščekivani most ponese ime najslavnijeg moreplovca postoji, a najjača je na jugu Hrvatske gdje je Marko Polo veliki brend i simbol po kojem svijet prepoznaje nas te s kojim se mi, uvijek rado, predstavljamo svijetu.

‘Na početku bijaše Most’

Početak radova na mostu seže još u 2007. Tadašnji premijer Ivo Sanader pompozno je najavio brzu izgradnju mosta. Budući je u to vrijeme Hrvatska već premrežena stotinama kilometara novih autocesta, koje su izgrađene u zaista rekordnom vremenu, nitko nije sumnjao kako će most biti izgrađen u predviđenom roku. No, potom je došla kriza, a mi smo svi skupa otišli u „bananu” kako je to slikovito opisao tadašnji premijer. Nažalost, u „bananu” je otišla i cjelokupna domaća građevinska industrija koja je, okupljena u domaći konzorcij, trebala izgraditi najveći pojedinačni infrastrukturni objekt u neovisnoj Hrvatskoj. Pravdajući se krizom i proračunskim uštedama Milanovićeva vlada namjeravala je u potpunosti odustati od mosta. Nesvjesna važnosti povezivanja nacionalnog teritorija ili možda promišljajući prometnu politiku još uvijek na osnovama nekih regionalnih platformi u tadašnjoj Kukuriku vladi predložili su gradnju „Neumskog koridora” kao zamjenu za Pelješki most. Prema planovima tadašnje vlade promet robe na zamišljenom koridoru odvijao bi se na način da bi se ona pečatila prije prelaska granice i ponovno otpečatila nakon što bi se vratila u Hrvatsku. Koridor bi, prema tadašnjim ‘briljantnim’ zamislima, bio potpuno ograđen. Tada sam napisao kako bi, ostvare li se te zamisli, unutar čisto hrvatskih krajeva BiH mogli dobiti „neumski geto koridor”!

Planovi za ovakav besmisleni projekt, koji bi, da se ostvario ostavio trajne negativne posljedice po jedinstvo nacionalnog teritorija, propali su samo zahvaljujući rezolutnom otporu u narodu. U otporu ovim planovima prednjačila je Dubrovačko neretvanska županija na čelu sa županom Nikolom Dobroslavićem koji je od početka bio jasan — jug Hrvatske želi most! Treba također naglasiti kako je pitanje gradnje mosta ujedinilo sve političare s juga Hrvatske neovisno o kojoj je političkoj opciji bila riječ. Gotovo usuglašene stavove tih dana iznosili su HDZ, HNS i SDP. Pitanje povezivanja s maticom zemljom tih dana u Dubrovniku je bila prvorazredna, životna tema.

‘Stručnjaci’ s Jablaničkog jezera

Tek pošto su u Milanovićevoj vladi shvatili kako su prijedlogom o gradnji „Neumskog koridora” iziritirali ne samo jug Hrvatske već i veći dio naroda u RH odlučili su se ponovno vratiti na projekt mosta. Uz uvjet kako će se on graditi ukoliko se uspiju povući sredstva iz europskih fondova. Gotovo pet godina jug Hrvatske, ali i kompletna država izgubili su u iščekivanju studije izvedivosti EU o mostu. Prevedeno, u Europi su „vagali” financijsku isplativost mosta. No, ni tu nije bio kraj porođajnim mukama najvećeg mosta u Hrvata. Nakon što je konačno stiglo zeleno svjetlo iz Europske komisije te potvrda kako će se most financirati iz kohezijskih fondova s 357 milijuna eura, što je 85 posto prihvatljivih troškova koji se procjenjuju na ukupno 420 milijuna eura, posljednji udar na most došao je iz Bosne i Hercegovine. Točnije, dio političara iz bošnjačkog korpusa u BiH odlučio je pošto- poto zaustaviti gradnju mosta. Nekom čudnom logikom, valjda ohrabreni presudom arbitražnog suda u sporu sa Slovenijom oko granice u Savudrijskoj vali, Bošnjaci u BiH su odlučili pitanje gradnje mosta vezati uz nekakav BiH koridor kroz hrvatsko teritorijalno more do otvorenog mora, odnosno, međunarodnih voda. Kada su im stručnjaci za pravo mora objasnili kako „dimnjak” ili „stick” po uzoru na Slovence ne mogu dobiti ni po kakvoj osnovi priču su preusmjerili na visinu mosta. Zanimljivo je kako je „stručni dio priče” o štetnosti mosta po BiH interese vodilo Pomorsko društvo BiH koje ima sjedište ni više ni manje nego na — Jablaničkom jezeru! Tako su stručnjaci s Jablaničkog jezera utvrdili kako će, iako RH mostom povezuje vlastiti nacionalni teritorij, visina mosta spriječiti pomorski razvoj Bosne i Hercegovine. Projektirana visina lukova mosta od čak 55 metara i širina od 21 metar bilo je premalo za pomorske ambicije društva s Jablaničkog jezera. Koliko je priča političkog Sarajeva bila prozirna dovoljno govori podatak kako je još Austro — Ugarska vršila ispitivanja te je utvrđeno kako je područje Neuma neprikladno za gradnju većih lučkih kapaciteta. Naravno, u pozadini brige o pomorskom razvoju BiH bila je mnogo opasnija igra. Kulminacija pritiska iz Sarajeva na institucije EU odvijala se upravo prije nego što je EK donijela odluku o sufinanciranju gradnje. Tek je odluka Komisije primirila strasti, a stanovnici juga Hrvatske konačno su mogli odahnuti!

Prema projektu, Hrvatska bi svoj jug s ostatkom zemlje trebala povezati arhitektonskim biserom dugim 2404 metra i visine 55 metara, a najveći raspon među lukovima biti će 568 metara. Kada 2021. bude dovršen, biti će to jedan od najvećih mostova u Europi.

Dok se iščekivala odluka Europske komisije o sufinanciranju projekta RH je raspisala međunarodni natječaj za izvođača radova. Budući su u međuvremenu propale domaće tvrtke koje su imale kapacitete za jedan ovakav projekt poput Hidroelektre ili Konstruktora, na natječaj su se javili veliki inozemni građevinski konzorciji. U uži krug ušli su kineski konzorcij ‘China Road and Bridge Corporation’, austrijski ‘Strabag’ te talijanski ‘Astaldi’ i turski ‘IC Ictas’ sa zajedničkom ponudom. Kineska ponuda je u konačnici bila mnogo jeftinija od ostalih ponuđača te su Kinezi izabrani za izvođača radova na mostu.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI