Baražna artiljerijska vatra koju mediji pod premijerovim vodstvom upućuju prema Kolindi Grabar Kitarović i njenim ljudima, tek je zacijelo uvod u posvemašnji juriš koji bi trebao rezultirati odbacivanjem predsjednice i njenih lojalnih ljudi koji se još drže u HDZ-u, unatoč Plenkovićevoj fobičnoj autokraciji
Ako ga brani Igor Mandić, onda nam je sve jasno, razmišljaju u većem dijelu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nakon što se znani “lijevi” filozof i intelektualac Igor Mandić zauzeo za premijera Andreja Plenkovića pripisujući mu zaustavljanje „nacifašizacije u Hrvatskoj”. Priča je razrađena potom do detalja, a Plenkoviću se imputira da je u svojoj unutarstranačkoj borbi, posve okrenuo leđa predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i da se već pristojno zauzima za predsjedničku kandidaturu, Zorana Milanovića, što je nonsens, ali je i politika… Sve da, samo Kolinda ne, Plenkovićev je postulat!
Baražna artiljerijska vatra koju mediji pod premijerovim vodstvom upućuju prema Kolindi Grabar Kitarović i njenim ljudima, tek je, zacijelo, uvod u posvemašnji juriš koji bi trebao rezultirati odbacivanjem predsjednice i njenih lojalnih ljudi koji se još drže u HDZ-u, unatoč Plenkovićevoj fobičnoj autokraciji.
Lako je nakon svega ovoga zaključiti kako prava oporba za Plenkovića postoji samo u njegovoj stranci, jer dok je brod Socijaldemokratske partije (SDP) napola nagorio i potonuo, on se može hvaliti rejtingom svoje stranke te uživati u slabašnom padu rejtinga predsjednice, ali da će se baš tako lako riješiti ljudi koji su bliži temeljnom HDZ-u nego što je on – to i neće ići baš lako. Time je njegov strah uvećan, dakako!
Proizvodnja afera iz laboratorija kojeg nadzire Plenković došla je do hiperprodukcije, a kada je nečeg na tržištu previse, pada mu cijena i to se onda zove — inflacija. Upravo inflacija afera koje odašilje Plenković, neke medije svrstava u satirične časopise.
Jer, neprestance prozivati jedne te iste ljude, koji na optužbe ne samo da ne odgovaraju, nego i ne trepću, tek je dokaz promašenosti takvih ideja. Milijan Brkić i Vlado Galić, koji služe kao mete iz tjedna u tjedan, nakon svih prozivki izlaze samo jači i čvršći, što duboko uzrujava premijera i vojsku njegovih medijskih savjetnika, a dokazuje i nešto drugo. Naime, strah Andreja Plenkovića od utjecajnih ljudi u HDZ-u koji stranku vide ponajprije kao osnovnu domaću snagu u kreiranju boljeg društva, a ne kao polugu koja se pomiče iz briselske destinacije – došao je do paranoičnog stadija.
A sada bi se zbog tog straha trebalo, eto, riješiti i predsjednice, pošto-poto! Jer, njena popularnost i njeni ljudi još uživaju neke simpatije. Stoga, oni koji Plenkoviću serviraju informacije da ga predsjednica ruši, računaju i na podršku lijevih liberala i filozofa, pa je tako zaljubljenika u Bruxelles zaštitio i Igor Mandić. Što uopće nije iznenađujuće i sigurno nije slučajno.
Naime, Mandić od Plenkovića kud i kamo više voli Milanovića. Isto kao što ne može smisliti HDZ, zagovornik je SDP-a! Logika je kristalno prozirna.
Plenković oko svih afera nije Milijana Brkića niti pogledao, njihovi međusobni razgovori su bili neformalni, ali je iz gestikulacija i kurtoaznih rečenica postalo očigledno — Plenković ne želi Brkića I čini sve da ga se otarasi. Kako se Brkića, sasvim prirodno, povezuje s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, to je Plenkovićeva nesnošljivost prema Brkiću – veća. Kao i prema Vladi Galiću, samozatajnom savjetniku Predsjednice Republike za obranu i nacionalnu sigurnost.
Vlado Galić nikad nije volio istupati u javnosti. Karijeru je proveo u obavještajnom sustavu Hrvatske, odigrao je vrlo važnu ulogu u obrani generala Ante Gotovine i potom postao politički analitičar HDZ-a dok je predsjednik stranke bio Tomislav Karamarko. Slovio je kao čovjek vrlo blizak Milijanu Brkiću. Kad se Brkić politički razišao s Karamarkom, Galić je ostao uz njega. Milijan Brkić ostao je blizak predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, kojoj je pomagao u dolasku na Pantovčak, a i danas je posve uz nju.
Računica izgleda ovako: pokrene li sadašnja predsjednica kampanju za osvajanje HDZ-a, ona odustaje od kandidature u predsjedničkim izborima i navlači Plenkoviću – mrak na oči. Kolinda Grabar-Kitarović bi osvojila HDZ i postala premijerka, Plenković bi se zagubio na dužnosti u Bruxellesu, a mnogi vide da bi se u predsjedničku kampanju sa Zoranom Milanovićem, kao suprotni pol uključio – Tomislav Karamarko.
Istodobno se pomno osluškuje što govori glavni osumnjičeni u „aferi SMS”, Franjo Varga, probisvijet od policajca, koji je reklame svojih usluga kopiranja i dilanja doveo do savršenstva, za razliku od zanata kojim se dičio i kojeg je obavljao amaterski. Svatko želi Vargino svjedočenje okrenuti u svoju korist, baš kao i Zdravko Mamić iz Međugorja, priznajući da ga je platio nekim sitnišom od – milijun i pol kuna.
Kako uopće cure informacije iz “afere SMS”? Pušta ih Plenković, tvrde upućeni! Jer, cilj je kompromitirati Brkića, predsjednicu, potom Vladu Galića, optužiti ih za rušenje premijera i zatvoriti priču… Ako treba Plenković će sklopiti i privremeni pakt s Karamarkom… I držati Milijana Brkića u šah poziciji, jer je nemoćan Brkić – Plenkovićeva najveća novogodišnja želja!
Kolinda Grabar Kitarović reagirala je i kritizirala premijera što uopće nije reagirao njenu inicijativu o sazivanju Vijeća za nacionalnu sigurnost, a što ona traži upravo zbog afere lažnih SMS poruka. Predsjednica RH reagirala je konkretno na dio objavljenog Varginog iskaza u kojem piše, da je ona krenula u rušenje premijera Plenkovića. Iako je istina posve suprotna jer se premijer želi riješiti predsjednice bez suvišnih zašto, kako bi rekli pisci.
Uostalom, Vijeće za nacionalnu sigurnost nije održalo sjednicu. I to nula-nula, zasad!
Ipak, ne iznenađuje li vas u ovoj priči spominjanje Zorana Milanovića, nekadašnjeg premijera koji pažljivo odmjerava gdje će se, kako odjeven, nasmiješen i s kime pojaviti? Vjerojatno je tako jedva dočekao u medije plasirati svoju fotografiju u zanimljivom društvu, s bivšim ministrom obrane, Antom Kotromanovićem, pa Vladom Galićem, savjetnikom predsjednice, a s njima zajedno sjede generali – Ante Gotovina i Ivan Čermak… Kakva reklama za Zorana Milanovića! Ma, ni Coca Cola nema takav marketing. To ne može biti slučajno, kao što ni sunce nikad nije slučajno izašlo u ponoć.
Hrvatska politička scena, turbulentna kao rijetko kada, u ovoj nesmiljenoj borbi ostat će bez nekih ljudi. Ovakvi odnosi i sukobi ne mogu proći bez žrtava, sada će i pobjednici i poraženi biti iz jedne strane. Podsjeća nas to na onu sintagmu još iz doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Kada je postojala samo jedna stranka, jedna opcija, a demokracija se nazivala, kako to danas posprdno zvuči, a opet to imamo – demokratski centralizam. I u demokratskom centralizmu je bilo pobijeđenih i poraženih, druge opcije nisu egzistirale. Zar nije danas potpuno isto?
Socijaldemokratska partija se urušila zbog frakcijskih borbi, sama od sebe, a ostale stranke i kad sakupe na jeftine trikove nešto glasača, uvijek se priklanjaju brojčanom pobjedniku. Kako bi sudjelovale u vlasti, uopće ih nije briga za boljitak društva, napredak i ljude koji su im dali glasove. E, zato je sve ovo upravo onako, kako smo i naveli…!