U Hrvatskoj je u lokalnim sredinama moguće vladati do kraja života, a kako to izgleda u praksi živo opisuje primjer riječkog 'crvenog' gradonačelnika, Vojka Obersnela
„Dobro došli u Hrvatsku, zemlju apsurda” – plakat s ovim natpisom, valjalo bi objesiti na ulaze u gotovo sve gradove Lijepe naše. Jedan takav, sasvim sigurno, mogao bi dočekivati i goste Rijeke, grada kojim stoluje najdugovječniji gradonačelnik u državi – SDP-ov, Vojko Obersnel, čovjek o čijem radu istodobno svi sve znaju i nitko ništa ne zna…
Između redaka i pognute glave, u riječkom ćete kraju o Obersnelu čuti štošta, no glasinama usprkos, on stoluje gradom, kao da je Rijeka njegova dinastija. Jer, u Hrvatskoj se to naprosto tako može. Ne postoji limit, iako je dio saborskih zastupnika stidljivo predlagao da se broj mandata lokalnim dužnosnicima ograniči na dva, ali ta ideja nikada nije zaživjela. Kako i bi, kada je u politički interes uvijek iznad interesa puka, a foteljaši žive na našim grbačama…
Recept je jasan, ne treba biti previše stručan da bi se provalila tajna za opstanak na vlasti – uhljebiš u gradske tvrtke i upravu svoju vojsku uhljeba koja će ti biti lojalna i čije će te obitelji održavati na životu, jer u suprotnom ugrožavaju vlastitu egzistenciju i — vladaš! Vladaš do kraja života, ako imaš volje, jer onaj drugi dio puka, koji bi te, možda, mogao ugroziti, niti ima volje izaći na izbore, niti u pravilu ima za koga glasovati.
Obersnel opet zadužuje Rijeku…
Tako se stalno vrtimo u istom krugu, s istim licima i aferama koje se nekako spretno uvijek gurnu pod tepih, kako ne bi ugrozile partijske pojedince, ali i partiju u cijelosti. Tako, zapravo, funkcionira taj čuveni hranidbeni lanac hrvatske politike, a kako, pak, ne funkcionira lokalna politika gradonačelnika Obersnela, svjedočimo ovih dana kada je javnim prosotrom diskretno prostrujala vijest o novom zaduženju Grada Rijeke u iznosu od 44 milijuna kuna.
Naime, Obersnel je prije nekoliko dana proslijedio Gradskom vijeću na prihvaćanje novo višemilijunsko zaduženje kojim planira pokriti vlastite komponente u financiranju obnove Palače Šećerane i broda „Galeb”. Ukupna vrijednost dvaju, kako ih nazivaju – kapitalnih kulturnih projekata – a financiranje je osigurano u sklopu projekta „Turističke valorizacije reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine” i stoji oko 114 milijuna kuna. Dio sredstava, konkretnije oko 55 milijuna kuna, osigurano je iz europskog fonda.
Fond za sufinanciranje provedbe EU-projekata na regionalnoj, ali i lokalnoj razini, iskeširao je 700 tisuća kuna, a iz spomeničke rente trebalo bi osigurati oko 13,6 milijkuna kuna, dok je kreditom, pak, bilo potrebno osigurati navedenih 44 milijuna kuna. Na sve ovo, gradonačelnik Obersnel zadovoljno trlja rukama, jer je Grad Rijeka, prema njegovim riječima, dobio izuzetno povoljne uvjete od Zagrebačke banke: kamata je 1,25 posto, točnije, ukupan trošak kamata na deset godina je 3,8 milijuna kuna, dok će Riječani kredit vraćati u 120 jednakih rata, od kojih prva rata dolazi na naplatu u siječnju 2022.godine.
Ogorčeni riječki pravaši…
Nakon ovih cifri logično se upitati – koja je uopće svrha tog projekta? Ali riječki SDP-ovac i na to nudi odgovor. Naime, cilj je stvoriti prepoznatljiv identitet grada, ali i raditi na društvenom i gospodarskom razvoju Rijeke koja bi trebala postati jaki regionalni centar kulturnih, turističkih i kreativnih događanja kroz urbanu regeneraciju i očuvanje industrijske baštine, te razvoj kulturnog turizma. A to bi, pak, trebalo otvoriti nova radna mjesta, razviti malo poduzetništvo, te se razgranati na turizam i ugostiteljstvo. Sve to na prvi pogled zvuči idealno, no zamjerke projektu našli su predstavnici Hrvatske stranke prava, koji tvrde da je riječ o besmislenom, zapravo – sladunjavom projektu:
„Jedan hrđavi dio tog projekta je i obnova broda ‘Galeb’ koji bi nakon realizacije trebao postati brod/muzej sa pratećim ugostiteljskim i hotelskim sadržajem. Obnova broda ‘Galeb’, na kojem je plovio najveći krvnik hrvatskog naroda odgovoran za smrt preko 500.000 Hrvata je, zapravo, Obersnelova obnova i revitalizacija jugo-fašizma, štovanje lika i djela Tita, te vanjska projekcija njegove unutarnje i gorljive želje za povratkom Jugoslavije i žarke želje za konačnim obračunavanjem sa svima koji su se borili protiv Jugoslavije i petokrake.
Dva puta na godinu – na ‘dan mladosti’ i ‘dan republike’ – imat će povorku jugonostalgičara s titovkama i hrpom jugoslavenskih zastava i to je to. Financijske koristi neće biti, jer kada ta bagra plati autobus, ostane im jedino možda za kakvu značkicu ili crno-bijelu Titinu sliku A5 formata. Hranu i smještaj će platiti Grad, jer hrabri prvoborci i njihovi praprapraunuci imaju tisućljetno pravo na sve, jer je to njima – njihova borba dala. Niste sposobni, druže Obersnelu, ovom Gradu napraviti pošteni autobusni kolodvor, a odlučili ste ulupati desetke milijuna kuna na hrpu ‘starog gvožđa’ za koje običnog, malog Riječanina apsolutno nije briga. Sramite se!!!
Prioritetni projekti na čekanju…
Mnogi Riječani ostaju konsternirani ovom odlukom i postavljaju pitanja, što se ozbiljno moglo napraviti, a što će biti na korist svim Riječanima i poboljšati život svih u Gradu Rijeci. Vrijeme će pokazati da je ovo propali i mrtav projekt, kao što je propala i mrtva Jugoslavija, a mrtav je, Bogu hvala, i Tito.
HSP vam predlaže – spasite dostojanstvo Rijeke i mnogobrojnih riječkih branitelja i oteglite to smeće na najdublju točku Jadrana i potopite ga, neka umre i taj brod, a s njim i jugo-fašistička ideja! A mi ćemo uskoro i javnim prosvjedom, zajedno s našim istomišljenicima, reći što mislimo o bacanju našeg novca na ovaj nepotreban projekt koji će nas koštati puno i previše i u budućnosti”, poručuju HSP-ovci u priopćenju za javnost.
I sva bi ova prepucavanja ostala na marginama lokalnih ideoloških netrpeljivosti, da u Rijeci uistinu nema prioritetnijih projekata, poput Dječje bolnice na Kantridi koja, u najmanju ruku, izgleda – derutno. U europskoj državi, gradu koji ima tendenciju postati regionalnom prijestolnicom kulture, pa se zbog toga i zadužuje, fotografije dječije bolnice izgledaju kao da je vrijeme ondje stalo.
Što gradonačelnik Obersnel poduzima po tom pitanju? Kako je moguće da se pored očajnog stanja bolnice, Grad zadužuje da bi se obnavljao brod? Pitanja su to koja se sama po sebi nameću, a da gradonačelnik ništa ne poduzima previše po tom pitanju, otkriva podatak kako su se u akciju uređenja bolnice svojedobno uključili navijači Armade, obavljajući ono što su trebali obaviti trebali grad i država…
Sprega političara i tajkuna
No, stvari u Rijeci, po svemu sudeći ne funkcioniraju na više razina, a pesimizam je obojao sve sfere grada. U vjetar je tako otišla brodogradnja, odnosno Brodogradilište 3. maj, stvari ne funkcioniraju ni u komunalnom sektoru, a problemi se nižu i na kulturnom i sportskom planu.
Obersnel, inače, Rijekom ravna još od ožujka 2000. godine, kada je pobjedom na parlamentarnim izborima, dotadašnji gradonačelnik, Slavko Linić, podvio rep i otišao u Zagreb na poziciju potpredsjednika Vlade. Potom je Obersnel nanizao seriju pobjeda na lokalnim izborima, no, da mu se fotelja, ipak, počela klimati, dalo se naslutiti na lokalnim izborima u svibnju 2017. godine, kada je po prvi put izgubio političku većinu. Upravo stoga, Obersnel poduzima sve kako bi Rijeci osigurao titulu Europske prijestolnice kulture, te na krilima te slave osigurao Partiji pobjedu na narednim izborima, jer svi ostali projekti koje je najavljivao – za sada nisu vidljivi…
Primjerice, Obersnel je još u prvom mandatu najavio svojim sugrađanima gradnju autobusnog kolodvora, na kojega Riječani čekaju već 20 godina. U Obersnelovim dugovječnim cipelama, potkrala se i kaznena prijava za slučaj Tržnice Rijeka. Iako su pravosudni organi ustvrdili da nema elemenata za kazneni progon ljudi iz vlasti, i dan danas se na tu temu gleda s – dozom rezerve. A kako i ne bi, kada je unosan posao s riječkim Tržnicama dodijeljen u koncesiju tvrtki kojoj je vlasnik bio, Ivan Franolić, nekoć utjecajni SDP-ovac i tajkun.
Rijeku muče i demografski problemi
Njemu se Grad Rijeka kasnije zahvalio na suradnji, donoseći odluku da Tržnicama upravlja gradska tvrtka na čijem je čelu Željko Smojver, koji je, pak, godinama rukovodio Autotrolejom, firmom koja danas održava riječki vozni park. Dobro upućeni Riječani tvrde, kako je komunalni sektor spao na niske grane i u velikim je problemima. U problemima je i javni prijevoz, a Rijeci prijeti i zatvaranje Centralne zone za gospodaranje otpadom Marišćine, u koju je ogromna sredstva ulupala i Primorska županija.
Mimo toga, Rijeku muči i demografija, jer grad je, pak, na ispod 130 tisuća stanovnika, a i tom pogledu dio krivice snosi dugovječni gradonačelnik koji je najavljivao, ali ne i realizirao stanove za mlade obitelji… Za taj projek bio je zadužen, Vladimir Benac, kojega sada češljaju predstavnici pravosudnih institucija… Istodobno, od drugih najavljivanih projekta, kako za sada stvari stoje – nema ništa.
No, iako nije obnovio kolodvor kao što je najavljivao, Obersnel uspješno putuje na sve strane svijeta, pa je od 2016. godine do danas, odradio 79 službenih putovanja na koja je otišlo oko 24 tisuće eura, 2215 dolara, te oko 9000 kuna, točnije sve skupa oko 200 tisuća kuna. Na putovanjima je Obersnel proveo 212 dana, pa je tako boravio u Sofiji, Roterdamu, četiri je dana bio u Barceloni, pet u Malagi, a posjetio je i Pariz.
Hedonizam riječkog gradonačelnika
Samo u ovoj godini, Obersnel je 10 puta službeno putovao, dok su lani, pak, zabilježena 24 putovanja – od Firence do Marakeša i Innsbrucka. Posjetio je Obersnel i Tokio, Rigu i Berlin. „Gradonačelnik putuje punih 20 godina, koliko mu traje i mandat. On proračunski novac troši za svoje hedonističko ponašanje. Niti jednog investitora nije doveo u Rijeku, a ni proračun nije profitirao od njegovih putovanja. On se ponaša bahato i troši proračunski novac. Kako mu je ovo zadnji mandat, on se sada – zabavlja. Od siječnja 2016. pa do danas na putu je bio 212 dana i to na vrlo skupim lokacijama, kao što su Šangaj, Tokio, London, Barcelona…”, izjavio je nedavno HDZ-ov, Hrvoje Burić. Naglasio je da se Obersnel sada zadužuje, a njegove dugove u konačnici će plaćati građani, i onda kada on više ne bude gradonačelnik…
Bilo kako bilo, neracionalne odluke, poput ove posljednje Obersnelove, na svojoj koži ponajprije osjećaju njegovi sugrađani, dok on namjerava vladati sve do svoje smrti…
Bogata komunistička biografija Vojka Obersnela
Prema posljednjim javno dostupnim podacima, 37 gradonačelnika je na vlasti provelo pet mandata, točnije punih – 20 godina. HDZ-ovci i SDP-ovci, što uopće nije iznenađujuće, najdugovječnijni su gradonačelnici…
Kada već govorimo o lokalnim dužnosnicima, red je pobrojati i one koji su se, uz Obersnela, najduže uspjeli zadržati na vlasti. Naime, od uspostave demokracije, u našoj smo zemlji uspjeli promijeniti niz predsjednika, nekoliko premijera, ali – lokalni dužnosnici su postojani. Iako, osim u Zagrebu, ne raspolažu s velikim proračunima, lokalni dužnosnici, od milja zvani šerifi, kreiraju i kontroliraju sve aktivnosti u svojim krajevima – oni su ti koji dodjeljuju poslove i zapošljavaju, bez njihove dozvole nemoguće je urediti ulicu, a sve to po uhodanim hrvatskim navikama oaze za pranje novca…!?
Prema posljednjim javno dostupnim podacima, 37 gradonačelnika je na vlasti provelo pet mandata, točnije punih – 20 godina. HDZ-ovci i SDP-ovci, što uopće nije iznenađujuće, najdugovječnijni su gradonačelnici. No, zanimljivim fenomenima tu nije kraj, jer je javna tajna da je Božidar Kalmeta upravljao Zadrom čak i kada je bio ministar. Slične su glasine kružile i za Ivana Šukera, koji je i kao ministar imao pod kontrolom sva događanja u Velikoj Gorici, dok je Darko Milinović bio i ostao – gospićki šerif.
Ali svi su oni ništa u usporedbi s Obersnelom i njegovim zagrebačkim kolegom, Milanom Bandićem, koje, osim dugovječnosti na gradonačlnčkim položajima, povezuju i drugarske, komunističkim bojama obojane biografije. Naime, Obersnel je bio prvi čovjek Saveza socijalističke omladine Hrvatske tijekom srednjoškolskih i studentskih dana, bio je i delegat Sveučilišne konferencije komunista na fakultetu, a obnašao je i dužnost člana Općinskog komiteta, te je bio i član Konferencije Saveza socijalističke omladine Jugoslavije i član Skupštine Mjesne zajednice Donje Vezice u Rijeci.
Uz to, tu je bila i funkcija potpredsjednika IO osnovne organizacije sindikata, a radio je i kao sekretar Osnovne organizacija Saveza komunista Hrvatske riječkog Medicinskog fakulteta, te je bio kandidat za člana CK SKH i SKH na listi evidentiranih kandidata definiranoj na 22. sjednici CK SKH. Bio je, dakako, i član Saveza komunista, slično kao i Bandić koji je također karijeru gradio po partijskim strukturama.
Inače, u kategoriju dugovječnih lokalnih dužnosnika spada i Stipe Petrina, osebujni načelnik Primoštena, dok je titulu dugovječnog, godinama nosio i HSS-ov, Stipe Gabrić Jambo, kojega je srušio posrnuli lider Mosta, Božo Petrov. Tu je i vinkovački gradonačelnik, Mladen Karlić, koji više od dva desetljeća ravna tim gradom. Rovinjom, pak, gotovo dva desetljeća upravlja gradonačelnik Giovanni Sponza, a Labinom njegov kolega Tulio Demetlika…
Kada je o županima riječ, uvjerljivu pobjedu odnosi nedodirljivi primorsko-goranski župan, Zlatko Komadina.