Najbogatiji Hercegovac, bogati Bosanac i osječki kralj piva financirat’ će Kolindinu kampanju

3
1254
Screenshot/Nova TV

Predsjednica koja tvrdi da nije u kampanji u posljednje je vrijeme iznimno aktivna, pa je ovih dana svratila i do osječkih tajkuna.

„Ne dirajte mi ravnicu“, pjeva u svojoj tri desetljeća staroj pjesmi potencijalni predsjednik RH Miroslav Škoro. I doista, potpuno proročanski stihovi njegove pjesme sada se ostvaruju: Slavoniju nitko ne dira, jer je dirnuti nema tko. Svatko  tko je štogod i pokušao, poskliznuo se i spakirao stvari, bježeći u bijeli svijet, pored svoje žitnice zaraditi za koru kruha.

„Ako te zaboravim Slavonijo – neka mi se osuši desna ruka“, grmio je svojevremeno kao premijer Škorin za sada jedini službeni protukandidat Zoran Milanović, kojemu ruka kao što je vidljivo i dalje stoji na mjestu, premda se kao predsjednik Vlade nije proslavio djelima koja je učinio za Slavoniju.

Ovih je dana, pak, po svoj djelić kolača u Slavoniju svratila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja tvrdi da nije u kampanji, te da će se kandidirati za drugi mandat tek nakon proslave ‘Oluje’. Dakle, aktualna predsjednica hodočasti državom, trošeći novac hrvatske sirotinje na samopromociju, jer bi samo naivac mogao povjerovati u to da prva dama ‘Lijepe naše’ nije u kampanji. Bljedunjava i pomalo izmorena od tempa kojega je sama sebi nametnula kako bi stigla dečke koji joj pušu za vratom, šefica države proteklih se dana nije družila sa slavonskom sirotinjom, a nje nažalost ima na svakom ćošku, nego se družila sa slavonskim tajkunima. Naravno, to je druženje objasnila standardnom retorikom neuvjerljivih predstavnika hrvatske politike. Naime, s tajkunima iz ravnice družila se kako bi kroz njihove primjere pokazala da se eto, i u Slavoniji može uspjeti „kada se zasuču rukavi“.

Kandidatura putem HTV-a

No je li Grabar-Kitarović u Slavoniju svratila samo zbog ove poruke koju je kakti namjeravala odaslati ili je pak posrijedi druženje s potencijalnim financijerima kampanje, u koju je naveliko zakoračila, navodno odbijajući prestižne svjetske ponude? Nakon što se definitivno uvjerila kako Andrej Plenković neće dobiti nikakvu funkciju u Bruxellesu pa samim time ni njen eventualni plan o preuzimanju HDZ-a i države u premijerskoj fotelji više ne drži vodu, putem HTV-a odaslala je poruku da će se ipak (pomalo nevoljko) kandidirati za drugi mandat na Pantovčaku. Da nije tako valjda bi to već netko demantirao iz njenog ureda.

A da su financije ključne za uspjeh na izborima, uz dakako stranačku infrastrukturu, ona kao prva hrvatska predsjednica vrlo dobro zna, pa je tako i u prošloj kampanji kesu za njen uspjeh odriješio čitav niz uglednika na takozvanim donatorskim večerama. Prisjetimo se samo da ju je pogurao Tomislav Horvatinčić – pitanje je samo je li to učinio svjesno ili pod utjecajem sinkope. Kesu je nekad omiljenu damu razvezivao je i Maminjo, legendarni Zdravko Mamić, kojemu su krila sada ipak ozbiljno podrezana, jer se izjalovila ona njegova omiljena da mu nitko ništa ne može pa se sada iz Hercegovine smije u lice predstavnicima hrvatskih instucija. A dok se Zdravko smije, šefici države baš i nije do smijeha, jer konkurencija je sve ljuća, a pobjeda bi ako je vjerovati anketarima mogla biti tijesna, baš stoga su svaki glas, svaka potpora i svaka kuna iznimno važne. Upravo zato nije loše razmotriti i ovo najnovije  druženje sa slavonskim tajkunima, jer slavonski je teren onaj na kojem dominira njen konkurent ‘desno od političkog centra’ – Miroslav Škoro. Ali, dok on snima videe i objašnjava porijeklo svoje imovine, predsjednica (koja još uvijek nije službeno u kampanji) ne miruje pa je tako obišla tri osječke firme – ‘Pivovaru’, ‘Saponiju’ i pogon za proizvonju pršuta tvrtke ‘Žito Prosciutto pannonico’.

Uvijek se nađe neka ‘dobra duša’

„Ako treba ja sam uvijek za pomaganje“, izjavio je tom prigodom bez imalo razmišljanja Ivan Komak, vlasnik osječke ‘Pivovare’, govoreći o mogućem financiranju predsjedničine kampanje. No, to ako, kada se sagleda konkurencija, u priči oko predsjednice doima se suvišno, jer naravno da treba. To ako, po svemu sudeći bila je i uvertira u ono što će se zaista dogoditi, jer ništa u politici nije slučajno.

Inače, kada već govorimo o Ivanu Komaku koji je po svemu sudeći jedan od izglednijih financijera predsjedničine kampanje, valja napomenuti kako je nedavno po treći put preuzeo direktorsku poziciju u ‘PIVOVARI OSIJEK’, nakon što je Zdeslav Bičanić opozvan s te pozicije. Tvrtka je u suvlasništvu slovačkog ‘ABRAHAMA’ i ‘OSJEČKE PIVOVARE d.d’., dok je pak većinski vlasnik ‘OSJEČKE PIVOVARE’ Diana Črčanjić preko svoje tvrtke ‘DITTA TRADE’ iz Jurdana, u općini Matulji. Komak je od 2011.godine na čelu tvrtke ‘Prvo hrvatsko pivo’, kojoj je bio vlasnik do 2014.godina, kada ju je preuzela slovačka tvrtka ‘Bauer’, a Bičanić je pak ostao prokurist ‘Osječke pivovare’, kojoj je na čelu Petar Paulik. Sve te transakcije odvile su se sredinom travnja ove godine, no znatno su zanimljivija neka ranija događanja, kada govorimo o obitelji Komak. Naime, svojedobno se cijela obitelj Komak našla na optuženičkoj klupi osječkog Županijskog suda, konkretnije pred sucem su se okupili Ivan Komak, njegova supruga Anica, kći Andreja, sin Ivica i rodbinski povezan  Domagoj Njegovan, koji su optuženi za malverzacije oko isplate predujma dividende u ‘Pivovari Osijek’. Komaka, njegovu suprugu i djecu sumnjičilo se i za zloporabu položaja i ovlasti te za pranje novca u supruginoj tvrtki ‘Kajsija’. Iako su svi uglas tvrdili da nisu krivi, u optužnici se navodilo da je tražena isplata predujma dividende 2009. i 2010, iako se znalo da na to nema prava  jer je tvrtka ranijih godina poslovala s gubitkom. U 2007. gubitak je iznosio 8,8 milijuna kuna, a godinu kasnije 947.000 kuna. Prema optužnici svojim potpisom isplate su Komaku odobrili sin, kći i članovi Nadzornog odbora Njegovan i Luka Tatić koji je u međuvremenu preminuo. Time je direktoru na račun ukupno sjelo 5,7 milijuna, a malim dioničarima 538 tisuća kuna. Komak je prema svjedočenju voditeljice financija Jadranke Lončarević smatrao da su te transakcije zakonite. I na račun tvrtke ‘Kajsija’ isplaćeno je 2010.godine 4,7 milijuna kuna, a sumnjalo se da je Komak kasnije na istu fiktivno prenio većinu svojih dionica. Ukupno 4,9 milijuna kuna od predujma, Komak i supruga, kao odgovorna osoba u ‘Kasiji’ iskoristili su – kako se sumnjalo –  za zatvaranje kredita kojega je Komak podigao za kupovinu dionica Pivovare. Dionice se kasnije prenose na poduzeće ‘Dita Trade’, čija je osnivačica Zdenka Tatić, supruga Luke Tatića, člana NO Pivovare, koji je umro.

Samo ih nikada ne pitaj kako su zaradili prvi milijun

Inače, Komak se u ‘Osječkoj pivovari’ zaposlio kao vozač i to davne 1977. godine s navršenih 27 godina, a s vremenom postao je vlasnik pivovare u kojoj se nekoć proizvodilo 400 tisuća hektolitara piva. Komak je inače, u jednoga od najvećih slavonskih tajkuna stasao iz Jelisavca, skromnog sela, nedaleko od Našica, u kojem prevladavaju Slovaci. Tamo ovaj poduzetnik i danas obitava zajedno sa svojom obitelji, a mjestom u kojem je i prilično cijenjen, kruže glasine kako se obogatio u čuvenoj pretvorbi, kada je kupio 36 posto dionica Pivovare. Kako je Komak zaradio prvi milijun, pitanje je na koje se odgovor teško dobiva. On u javnom prostoru nikada nije bio odveć riječit, te je samim time ostavio prostor za nagađanja. Neki će reći da je novac uštedio, neki pak da ga je posudio od rodbine, dok drugi pričaju kako je lovu zgrnuo ilegalnom punionicom u vrijeme dok je radio kao vozač. Zbog Pivovare je Komak, pisalo se svojedobno, ušao u sukob i sa Branimirom Glavašem koji mu je namjeravao pomrsiti račune. Naime, upravo je on s par partnera ovladao većinskih paketom, i kada je pomislio da se voda okreće na njegov mlin, Komak je uspio preuzeti Pivovaru, no kada je Glavaš spoznao što se dogodilo ulazi u sukob s Agencijom za restrukturiranje i razvoj te traži reviziju njihove procjene vrijednosti Pivovare pa preko noći ‘Slavonska banka’ provodi revalorizaciju otplaćenih kredita Osječke pivovare i tako postaje vlasnica 47 posto njenih dionica. Istovremeno, Hrvatski fond za privatizaciju donosi novu procjenu vrijednosti ‘Osječke pivovare’ te je s prvotnih 5,25 diže na 13,7 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Komaku to donosi probleme, jer 36 posto dionica koje je imao, manevrima je svedeno na skromnih pet posto, nakon čega se raspisuje i referendum kojega je prema pisanju medija nadzirao Glavaš, a na njemu su pak mali dioničari donosili odluku o tome hoće li svoje dionice prodati čuvenom Josipu Guciću uz Glavaševi asistenciju. I doista, Gucić tada ne samo da kupuje Pivovaru, već i pola Slavonije.

Spletom okolnosti, Komak kasnije ipak uspjeva ostvariti apsolutnu kontrolu nad poduzećem, iako se tvrdilo da nije platio njegove dionice, zbog čega su prosvjedovali i radnici Pivovare u strahu za svoja radna mjesta i budućnost poduzeća. „Sve počinje 1999. godine, kada je Ivan Komak s prijateljima potpisao kupoprodajni ugovor s Pivovarom, ali kako nisu plaćali dionice na koje ih je obvezivao ugovor, on je raskinut 2006. No tu kreću apsurdi: on i dalje ima upravljačka prava  jer je krivotvorio iskaznicu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva”, tvrdio je svojedobno Darko Andrašek s funkcije predsjednika radničkog vijeća Osječke pivovare, uz opasku da Komak, kao bivši vozač raspolaže sa devet posto dionica, iako ih nije sve platio, a upravljačka prava prema njemu, koristio je za izvlačenje što više novca.

„Komak je pritvoren zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, pranja novca, mogućeg utjecaja na svjedoke i mogućnost počinjenja novih kaznenih djela. Nakon što su svjedoci ispitani taj razlog za pritvor je nestao, a potom je dao ostavku kako bi otklonio mogućnost počinjenja novih kaznenih djela. Zato su ga pustili neka se brani sa slobode, a njemu je to samo novi povod za osvetu onima koji se bore protiv njega, a to smo mi radnici. Na mjesto direktora postavlja svoje ljude i to preko Nadzornog odbora koji čine njegova obitelj, rodbina i prijatelju. Sada je na tom mjestu mladić od tridesetak godina, koji nema pojma gdje je došao, ali je svejedno nakon dva dana dao otkaz radnici koja je u firmi već trideset godina“, tvrdio je također Andrašek, dodajući da su bez posla ostajale osobe koje su nepravilnosti prijavljivale, a uz to navodio je poimence i sve koji prema njegovim spoznajama stajali iza Komaka. Na tom su se popisu, među ostalima, našli Josip Đakić i Vladimir Šeks, koji posljednjih tjedana ne prestaje progovarati o kampanji aktualne predsjednice. Vremena su se dakle promijenila, ali ne i moćnici.

Ako ih dohvati ruka zakona uvijek imaju rezervnu domovinu

A na listi moćnika iz ravne Slavonije koji su uvijek tu negdje kada treba osnažiti nečiji politički utjecaj ‘legalno’ zarađenim novcem, svakako je i dvojac Pipunić –  Grbešić čije je tvrtke posjetila Predsjednica, u potrazi za donatorima. Pipunićevo ‘Žito’ jedna je od najuspješnijih tvrtki ne samo u Slavoniji, već i u cijeloj Hrvatskoj, što ne čudi budući da se radi o grupaciji od 18 tvrtki koja na godišnjoj razini ubire prihode koji premašuju dvije i pol milijarde kuna.

Marko Pipunić je doslovce vladar Slavonije, a njegove je fešte svojedobno vladinim avionom posjećivao i Zoki Milanović, pa je očito da čovjek itekako koketira s politikom, jer kako bi inače i opstao kao poduzetnik u Hrvatskoj. Pipunić je vlasnik svega čime se vladati može: proizvodi svinje, jaja, mlijeko, brašno, šećer, junad, stočnu hranu, vlasnik je skoro cijelog bivšeg Poljoprivrednog kombinata Osijek, PPK Valpovo, PPK Orahovica, posjeduje sedam silosa i mlinova, a u njegovoj poduzetničkoj paleti nalazi se i osječka Šećerana te Tvornica ulja Čepin. Zapošljava preko 2500 ljudi, a tu su i stotine kooperanata, a od medija bježi kao vrag od tamjana. Mediji su jednom prigodom izvjestili da je za svoje radnike u centru Osijeka otvorio wellness centar, no Osijek ipak nije njegov rodni grad. Svoj je prvi značajniji kapital, prema vlastitoj priči, Pipunić stekao prije rata u Modriči, u rodnoj Bosanskoj Posavini, odnosno zamjenskoj domovini svih domoljubnih Hrvata. Jedno je vrijeme radio kao referent prodaje rezervnih djelovao, a onda je bogaćenju kumovao punac s kojim devedesetih godina prošlog stoljeća otvara privatnu tvrtku koja se bavila trgovinom. Kada Bosanska Posavina u ratu pada u srpske ruke, Pipunić bježi u Osijek i osniva ‘Žito’, tvrtku koja se bavila trgovinom ratarskim kulturama i od tada njegov biznis ne prestaje cvasti. Pipunić je trgovao sa svim kombinatima koji su danas u njegovom vlasništvu – Osijek, Valpovo i Orahovica, sve ih je financijski pomagao kada bi ih stigle teškoće. Ta se pomoć, na kraju, itekako isplatila jer kada je nastupila era privatizacije bio je u povoljnijem položaju od konkurencije, pa kupuje sve tvrtke koje su stiskali financijski problemi. I naravno da ništa nije išlo bez politike pa je tako Pipunić izdašno financirao Sanadera i njegov HDZ, potom je u ‘kukuriku’ eri financirao HNS, znakovito, baš u toj 2013.godini kada je ubrizgao financijsku injekciju Vrdoljakovim narodnim liberalima preuzima čepinsku uljaru. Osim toga, Pipunić je navodno i veliki prijatelj također s Glavašem pa što bi ga onda trebalo priječiti da se sprijatelji i sa Predsjednicom. Njemu nekoliko kuna za njenu kampanju predstavlja tek ‘kap u moru’, a njoj bi moglo puno značiti?

Bogatstvo samo u Hrvatskoj ‘teško’ 239 milijuna kuna

A kako su donacije ipak zakonski limitirane, ne čudi da se šefica države zaletila i do ‘Saponije’, jer ondje pak stoluje još jedan osječki tajkun bosansko-hercegovačkih korijena. Riječ je i Mirku Grbešiću iz Širokog Brijega, koji se obogatio – kakve li slučajnosti – također devedesetih, ratnih godina, kada se bavio proizvodnjom i prodajom mesa. Potom se počeo širiti na uvoz i distribuciju hrvatskih, ali i stranih brendova u BIH. Kultnu osječku Saponiju preuzima 1998.godine za 20 milijuna njemačkih maraka i tu naravno ne staje nego preuzima i bjelovarski ‘Koestlin’, zatim za šest milijuna eura 2011.godine kupuje ‘Kandit’, a ujedno je i vlasnik ‘Maraske’ te ‘Brodomerkura’. Sve to smješta ga na deveto mjesto na listi najbogatijih Hrvata, što ne čudi jer bogatstvo mu se procjenjuje na 239 milijuna kuna, te među ostalim posjeduje i najveći trgovački centar u BIH smješten u Mostaru. Riječ je o ‘Mepas Mallu’.

Da je sve njih, ovih dana, posve slučajno obišla Kolinda Grabar-Kitarović kako bi narodu poslala poruku o uspjehu, teško je povjerovati. Svatko tko poznaje način funkcioniranja hrvatske politike dobro zna da su sada na potezu ovi bogati momci koji bi aktualnoj Predsjednici Republike financijskim sredstvima mogli osigurati još jedan mandat. Zašto, to nitko ne pita, baš kao što njih nikada nitko nije upitao kako su se obogatili. To pitanje ostavit će se za ona vremena kada, i ako posrnu kao primjerice njihov bivši kolega Ivica Todorić.

 

Loading...
  • Vesna

    Nitko KGK više ne može pomoći. prokockala je povjerenje većine građana, svojih pristaša i birača. Osim toga nije dorasla funkciji na koju je dovedena. Nema znanja, soposobnosti, vještina, karaktera, vjerodostojnosti,….

    • ZAGREPCANKA

      I kao i briselcu, nije joj Hrvatska u srcu!

  • ZAGREPCANKA

    Sad il nikada! Mata je pravi! Svaki stih je program.
    Kolinda je svoje odradila, dionica je gotova.

    Piše na FB Ivica Bosnjak prije 3 godine
    ” Slavonija u srcu!!!!! Što ti rade dušmani zemljo ponosna?!?”

    https://www.youtube.com/watch?v=hd4cwMITGpk