Početak masonstva, kakvo danas poznajemo, veže se uz nadnevak 24. lipnja 1717., kada je od četiri postojeće lože u Londonu utemeljena Velika masonska loža. U prvomu temeljnom masonskom dokumentu, 'Konstitucijama', objavljenim 1723., stoji: 'Mason nikada neće biti glupi ateist, niti nereligiozni razuzdanik'
Masoni ili slobodni zidari vlastite korijene imaju u kasnom Srednjem vijeku, kada su se zidari udruživali, kao i drugi onodobni obrtnici, u strukovne cehovske udruge. Postupno su udruge slobodnih zidara postale tajne i okultne. Početak masonstva, kakvo danas poznajemo, veže se uz nadnevak 24. lipnja 1717., kada je od četiri postojeće lože u Londonu utemeljena Velika masonska loža. U prvomu temeljnom masonskom dokumentu, „Konstitucijama“, objavljenim 1723., stoji: „Mason nikada neće biti glupi ateist, niti nereligiozni razuzdanik“. Međutim, ova masonska misao ne veže se ni uz jednu vjersku dogmu, s glavnim ciljem da upravo masoni postanu središte ujedinjavanja ljudi.
Neopoziva tajna masonska prisega glasi: „Prisežem da neću nikad odati tajne slobodnog zidarstva, da neću nikoga upoznati s onim što će mi biti otkriveno pod kaznom da mi se prereže grlo, iščupaju srce i jezik, pokida utroba i da se moje truplo raskomada, potom spali i pretvori u pepeo, koji neka se rasprši u vjetar, radi obeščašćenja uspomene i na vječnu sramotu.“ Divlja masonska prisega apsolutno je suprotna kršćanskom pogledu na svijet, štoviše je najbliža trgovini s vlastitom dušom i nije daleko od Faustova ugovora s vragom.
Masonski bog, kog slobodni zidari nazivaju, „Velikim arhitektom svemira“, nije kršćanski Bog, a u sebi istodobno sadrži i dobro i zlo. Njihov bog nije Bog Stvoritelj, kao u kršćanstvu, već božanstvo koje gradi na već stvorenomu. Slobodni zidari ne priznaju Isusa Krista Bogom. Stoga godine računaju od zamišljenog početka svijeta, a ne od rođenja Isusa Krista.
Masoni od javnosti skrivaju vlastito djelovanje, čija je stožerna zadaća provedba mračnih i okultnih zamisli. U tom cilju, za njih ništa ne znači tradicionalni moral. Često se u javnosti predstavljaju lažno pod kršćanskim imenom, premda su u biti ogorčeni protivnici najvećih monoteističkih vjeroispovijedi: kršćanstva, islama i židovstva.
U nekoliko enciklika, Sveta Stolica je nedvosmisleno osudila slobodne zidare, kao opasnu protucrkvu! Umjesto obećanog „raja na Zemlji“, masoni su svijetu donosili nesreću. Francuska revolucija, primjerice, u masonskoj režiji, pozivajući se na „kult ljudskog razuma“, ostavila je iza sebe tisuće ubijenih katoličkih svećenika, redovnika i redovnica, te brojne srušene crkve i samostane.
U burnom 16. stoljeću, udruženi hrvatski velikaši s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj, hrabro su stali, s isukanim mačevima u rukama, u obranu kršćanske Europe od turskih osvajača. Naša Crkva, u tom prijelomnom razdoblju, iznjedrila je hrvatskog velikana – biskupa i vojskovođu, Petra Berislavića.
Za razliku od toga dalekog doba, danas se boj za opstanak kršćanstva u Europi ne bije sabljom, kao u negdašnja slavna vremena, nego „tintom i perom“. Glavni neprijatelji Kristove crkve, uz sotoniste, danas su liberalni masoni, a njima se najviše odupiru neovisni intelektualci slobodna duha, kojima nametnuta globalizacija nije isprala mozgove, ni uništila nadu u konačnu kršćansku pobjedu nad globalnim silama zla.