Mamić kao Černobil! Kontaminirao poluge vlasti – od Predsjednice do Ustavnog suda!

screenshot, yotutube

Mamićevoj kontaminaciji najviše se izložila Kolinda Grabar Kitarović koja, takav je dojam barem u javnosti, i danas strahuje od repova što bi se mogli pojaviti iz dana predsjedničina druženja s gazdom hrvatskog nogometa, koji je i operativno i financijski podupirao njenu prvu kampanju. Osim što su njezine večere sa suspektnim nogometnim menadžerom bile posve neprimjerene, zapravo skandalozne, ispostavilo se, pogotovo nakon pokušaja atentata na Mamića, da su bile i prvorazredni sigurnosni propust

Zdravko Mamić isijava poput devastirane  černobilske nuklearke, čemu svjedočimo s vremena na vrijeme kada iz Međugorja daje na znanje, izravno, između redaka ili u šifriranim porukama, nemalom broju pojedinaca koji jesu, ili su bili, na najvišim mjestima glavnih poluga vlasti, da su kontaminirani jer su s njime imali nekakvoga posla. Tako je neki dan, u moru koječega, izrekao i da mu je bivša predsjednica Ustavnoga suda, prof. dr. Jasna Omejec, rekla da ukoliko bi ga osudili da „bi se stidjela što živi u državi u kojoj bi se donosile takve odluke“. Govoreći o pravnim autoritetima s kojima se savjetuje, Mamić je spomenuo i prof. dr. Davora Derenčinovića, predsjednika Akademije pravnih znanosti Hrvatske i predstojnik Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. On ga je, kaže Mamić, kao i Jasna Omejec, uvjeravao da neće biti potvrđena druga optužnica protiv njega pred Županijskim sudom u Osijeku. Optužnica je, međutim, potvrđena, Hrvatska je zatražila Mamićevo izručenje, a bjegunac pred hrvatskim pravosuđem, suočen sa svojom sve dramatičnijom pozicijom, ispustio je malo radioaktivnog otrova prema dvoje hrvatskih pravnih autoriteta.

I Jasna Omejec i Davor Derenčinović demanitrali su u Večernjem listu Mamićeve navode. Profesor  Derenčinović potvrdio je da je uz kolegu s fakulteta potpisao pravnu ekspertizu u kojoj je iznio svoj stručni stav o pravnim pitanjima u Mamićevu slučaju, ali navodi da nije nikad, pa ni u tom slučaju, uvjeravao ikoga u bilo što niti mu takvo što pada na pamet.
“S gospodinom Mamićem nikad se nisam susreo niti sam s njim osobno razgovarao o ikakvoj optužnici”, rekao je Derenčinović.  Jasna Omejec bila je rezolutna: „Ne znam ni o kojem predmetu govori g. Mamić, ni o čemu je riječ. Nikada ništa u tom smislu nisam rekla nikome. S gospodinom Mamićem nemam nikakvih kontakata.”

Omejec negira vezu sa Mamićem, kao i Kolinda

Treba li baš bespogovorno vjerovati na riječ gospođi Omejec za čijeg su predsjedanja (od 2008. do 2016.) Ustavnim sudom i nju i članove njezina Suda pratili skandali? Vrhunac čudesnog pravosudnog niza rušenja slučajeva od strane Ustavnoga suda bilo je ukidanje presude Ivi Sanaderu za uzimanje 10 milijuna eura mita kako bi upravljanje Inom preuzeo MOL, te za uzimanje provizije u kreditu što ga je Hypo banka krajem rata dala Hrvatskoj za gradnju veleposlanstava. Početkom 2015.  godine Ustavni je sud pokrenuo cijeli niz poništavanja presuda: najprije je, i to nakon četiri godine, u slučaju Branimira Glavaša, osuđenog za ratni zločin, djelomično ukinuo osuđujuću presudu. Nedugo potom ustavni su suci intervenirali u odluke o istražnom zatvoru zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, što je politička i pravna javnost dočekala “na nož”. Kada su nekoliko mjeseci kasnije, u srpnju 2015., pale sve presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu za najgori korupcijski kriminal ikad počinjen u Hrvatskoj, mogli smo s raznih visokih diplomatskih, političkih i pravnih adresa čuti tragičan zaključak da su u Hrvatskoj pravda i pravo postali vulgarno sredstvo naplate!

Naše su novine 7Dnevno objavile u proljeće 2016. članak o tome da je mito srušilo Sanaderovu presudu na Ustavnom sudu, što je popratila gromoglasna tišina i sudska tužba gospođe Omejec zbog „klevetničkog i neistinitog teksta.“ Tih nam je dana jedan naš umirovljeni sudac rekao:



„Ni jedna jurisdikcija ovoga svijeta ne može biti neovisna ako je stranačko-politički postavljena. Ovo čemu posljednjih godinu dana intenzivno svjedočimo u pravosuđu dokaz je da je tome tako, jer već i samo dovođenje u pitanje presude ili poništavanje pravomoćnih presuda istim onim ljudima koji su vrle naše suce postavili na sam vrh državne pravne piramide, točnije u Ustavni sud, više nego rječito govori o trgovanju pravom.

Glavni je problem u utjecaju neformalnih struktura, koje još nazivamo paralelnim, paradržavnim središtima moći, koje su često u sprezi sa službenom politikom te iz sjene koriste labilne kleptomane u vrhu sudske vlasti, nestručne, nekarakterne, nečasne, kukavne, nemoralne i potkupljive suce za kupovanje presuda i pravde“, rekao nam je  umirovljeni sudac koji je, razumljivo, želio ostati anoniman.

Naša se novina u jeku višemjesečne rasprave i nagađanja o poništenju presude Ivi Sanaderu upitala: „Ako je uistinu sve u ovoj zemlji korumpirano, a svjedočimo tome već 20-ak godina, kao i skandaloznim sudskim presudama, logično se upitati zašto korumpiran ne bi bio i Ustavni sud, pun sporno imenovanih, anonimnih, podobnih, nestručnih i kompromitiranih sudaca, bez ugleda i časti? Nije li istina da pojedini članovi Ustavnog suda, prije nego su političkim trgovinama ispod stola postali ustavni suci, sudnicu nisu vidjeli nigdje osim u američkim filmovima? Je, istina je! Nije li istina da se za samu Jasnu Omejec, primjerice, mijenjao i ustavni Zakon o Ustavnom sudu kako bi ona s 37 godina od obične asistentice mogla postati ustavnom sutkinjom? Je, istina je! Nije li istina da su Mato Arlović, Ivan Matija i Slavica Banić izabrani za suce Ustavnoga suda, a da nisu zadovoljavali osnovne uvjete za izbor? Je, istina je! Oni u trenutku imenovanja nisu u svojstvu diplomiranoga pravnika imali najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci niti su se istaknuli znanstvenim ili stručnim radovima ili svojim javnim djelovanjem.

Jednako je istina i da je ustavna sutkinja Slavica Banić pokušavala trgovati utjecajem za račun čovjeka pod višestrukim istragama, Zdravka Mamića, pa je prošlog ljeta Uskok 2015.op. p.), zbog sumnje u njihov kriminalni odnos, ishodio sudski nalog za njeno prisluškivanje, ali onda je netko, a sumnja se na Ivana Turudića (koji je slovom propisa bio upoznat s Uskokovom akcijom) dojavio Mamiću da je pod tajnim izvidima, pa su telefoni naglo umuknuli, a susreti su prekinuti. Slavici Banić nakon tog skandala nije palo na pamet da odstupi.“

Zašto je Mamić zašutio?

Tko zna što je to javnosti i „posebno odabranom nekom“ Zdravko Mamić htio neki dan poručiti s već planirane i sazvane press konferencije u Međugorju? Kralj dramatičnih monologa najavio je da će se od njegovih riječi zatresti Hrvatska, odnosno njezine strukture, ali brzo ga je ušutkao njegov odvjetnik Veljko Miljević. Ili pressica ili ja, uvjetovao je odvjetnički odlikaš svom branjeniku, pa je Mamić na društvenim mrežama otkazao  obraćanje novinarima.

“Dragi predstavnici medija i svi oni koji ste iščekivali najavljenu press konferenciju, primite moju ispriku. Zbog savjeta i pritiska mojeg odvjetnika Veljka Miljevića, koji bi mi u slučaju održavanja press konferencije otkazao punomoć i prestao biti braniteljem; otkazujem sutrašnje obraćanje javnosti.

Obzirom na veliko poštovanje prema radu odvjetnika Miljevića i pravne bitke koje su pred nama odlučio sam njegovo mišljenje uvažiti i još jednom se ispričati medijima. Do drugog puta, kojeg će svakako uskoro biti, voli Vas Zdravko Mamić.”

Tko se to i zašto imao zatresti od, u zadnji čas obuzdanoga, Zdravka Mamića? Teško je nagađati, jer Mamić je u posljednjih 20-ak godina stvorio impresivnu mrežu poznanstava, prijateljstava i ortakluka s nekima od najvažnijih ljudi u Hrvatskoj, među ostalima, onima koji donose odluke – političke, investicijske, sportske, sudačke.

Godinama je uvijek bio barem jedan korak ispred svih u partijama koje je igrao protiv poreznih, represivnih, istražnih i pravosudnih organa. A korak ispred svih bio je jer preko svojih krtica umreženih u sve stupove vlasti i obavještajnu zajednicu od kojih je dobivao ne samo važne i vrijedne informacije, nego i zaštitu. Sve je to, dakako, i te kako izdašno platio. Danas mu njegova razgranata mreža služi kao efikasan kišobran, čije su važne karike bile i dvoje sudaca zagrebačkog Županijskog suda – Ivan Turudić i Jasna Smiljanić.

Tko zna kamo bi sve dospio Turudić da nije imao to zadovoljstvo ili peh biti prijatelj Zdravka Mamića. Ovako, Turudić je bio samo povremeni kandidat za predsjednika Vrhovnoga suda, pa kandidat za ministra pravosuđa, ali druženje s Mamićem ga je kontaminiralo u tolikoj mjeri da ga je učinilo nepoželjnim na najistaknutijim funkcijama, čega je, priznao je, i sam svjestan.

Jasna Smiljanić, pak, prije nekoliko se godina,  smiješila, ispijajući kavu u društvu Mamića, istodobno dok se na Županijskom sudu u Zagrebu, čijim je uskočkim dijelom predsjedala upravo ona, sudilo zbog korupcije  Željku Širiću, Mamićevu suborcu u krojenju pravde i nepravde u hrvatskom nogometu. Istodobno su i ona i njezin kolega sa suda Ivica Veselić za pozamašan honorar arbitrirali u Arbitražnom sudu Hrvatskog nogometnog saveza u vrijeme dok je jedina osoba koju se sve pitalo bio Zdravko Mamić.

Posljednja Mamićeva bitka za milijune

Mamićevoj kontaminaciji ipak se najviše izložila Kolinda Grabar Kitarović koja, takav je dojam barem u javnosti, i danas strahuje od repova što bi se mogli pojaviti iz dana predsjedničina druženja s gazdom hrvatskog nogometa. Ne jednom se Mamić pohvalio da je i operativno i financijski podupirao osvajanje prvog predsjedničkog mandata Grabar Kitarović. Vezu iz pretkampanje Mamić i Kolinda nastavili su i kasnije povremenim druženjima po zagrebačkim restoranima. Kulminacija njihova odnosa bilo je slavlje predsjedničina rođendana koje joj je Zdravko Mamić organizirao u travnju 2015. u svojoj vili na Tuškancu.

Nakon pucanja i ranjavanja  Zdravka Mamića u Hercegovini u kolovozu 2017. postalo je jasno koliko je odlazak hrvatske predsjednice  u Mamićevu vilu na Mamićevu zabavu i uopće predsjedničino druženje s njime, osim što je samo po sebi skandalozno, bio i prvorazredni sigurnosni propust. Jer, Zdravko Mamić je kao visokorizična osoba iz sive zone nogometnog svijeta i polusvijeta, jednako prije četiri godine, kao i prije dvije godina, mogao biti metom, bilo bezumnika, bilo plaćenika. Baš kao i danas, dok u Međugorju razgovara s Bogom, a leđa mu čuvaju – tjelohranitelji.

Još za života, krajem 2017., Marijan Hanžeković, najbogatiji hrvatski odvjetnik i Zdravko Mamić, uključili su se u predkampanju za drugi Kolindin predsjednički mandat, obzirom da se nitko u HDZ-u tada još nije želio izjasniti hoće li podržati predsjednicu kao stranačku kandidatkinju. U međuvremenu, Hanžeković je preminuo nakon duge borbe s opakom bolešću, a Zdravko Mamić izabrao je egzil u BiH kako bi izbjegao pritvaranje nakon nepravomoćne presude kojom je osuđen na 6,5 godina zatvora.

„Nastradao sam isključivo zbog predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i zbog HDZ-a! Iako nisam član HDZ-a. Pokušavao sam sa svojim prijateljima pomoći da predsjednica postane predsjednica, da HDZ bude na vlasti… Ali svi su me zgazili kao opušak! Neka su. Oni koji nisu prihvaćali predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koju ja obožavam, koji su bili protiv HDZ-a, koji sam ja simpatizirao i podržavao, poduzeli su sve da nastradam. Smatrali su očito da sam ja previše važan, te da sam previše za njih učinio. Pa su me sklepali“, govorio je nakon prvih nekoliko ročišta osječkoga suđenja za pronevjeru 120 milijuna kuna iz Dinama.

U međuvremenu je u Međugorju omekšao retoriku, više nije tako izravan, pa je, između dva susreta s Gospom, jednom prigodom novinarima rekao: „Prosut je snijeg po Hrvatskoj, oni kojima se obraćam znaju i oni moraju znati da je snijeg ispod njihovih nogu i da im ja pratim tragove.“ Onda se opet vratio na Božji put: „Ja sam ovdje sa zadatkom kojeg mi je Bog namijenio, on ima sa mnom jasan plan i ja ću taj plan slijediti.“

Je li u tom „Božjem planu“, koji ima sprovesti Mamić, daljnje kontaminiranje, a možda i granatiranje njegovih donedavnih saveznika i zaštitnika, čut’ ćemo već prvom prigodom kada Miljević dopusti svome klijentu da se obrati. Ukoliko se Mamić dotad ne preobrati  i u maniri mističnih kartuzijanaca zašuti – zauvijek. Ali, nekako sumnjamo u to. Jer ovdje se zapravo radi o posljednjoj bitki Zdravka Mamića za milijune. U Dinamu je trenutno za transfer spremno nogometaša u vrijednosti oko 520 milijuna kuna, a to je ozbiljan novac koji Zdravko, ma koliko već zgrnuo, ne želi prepustiti nikome.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI