Kamatna stopa – sintetički pokazatelj stanja društva

0
510
screenshot: Max Pixel, LibreShot, Njuškalo

O kamatama svaki građanin Lijepe naše ima svoje mišljenje. Oni koji imaju višak štednje, 'plaču' jer su kamate niske. S pravom su zabrinuti za svoju imovinu jer je prinos - kamata koja predstavlja naknadu za odgođenu potrošnju - na njihove depozite kao što ćemo vidjeti, manji od stope inflacije. Oni koji su, pak, zaduženi, ostvaruju negativnu štednju i smatraju kako su kamate suviše visoke. U tom smislu ukazuju na veliki raspon kamata na kredite i depozite, s jedne strane, i, s druge strane, na činjenicu kako su kamate na kredite u drugim zemljama EU-a daleko niže

„Ništa ne pridonosi sreći i dobrobiti države više od visokih profita.“
David Ricardo

„Poznato je da je povjerenje važno za banke. Zato su se Židovi u početku
bankarstvom bavili u hramovima, a poslije su Amerikanci i
Europljani gradili banke što su nalikovale hramovima.“
Wall Street Journal

„Poduzetništvo je ono što stvara i povećava svjetsko bogatstvo.
Kad je poduzetništvo aktivno, bogatstvo se uvećava bez obzira
na to što se događa sa štedljivošću. Ali, ako poduzetnost spava,
bogatstvo se smanjuje, ma koliko se štedljivost trudila.“
J.M. Keynes

U prijašnjim napisima je rečeno kako kamatna stopa, tečaj nacionalne valute i porezna presija djeluju po zakonu spojenih posuda. Također je rečeno kako nije moguće zasebno govoriti o jednom od navedenih instrumenata ekonomske politike, a ostale zanemariti. Tu je napomenu potrebno imati u vidu prilikom čitanja teksta. Važno je napomenuti kako se sve tri navedene varijable spajaju u sadašnjosti i tako redefiniraju prošlost i budućnost. To sam pokazao u mojoj podjeli poreza po kriteriju vremena. Što vrijedi za poreze, vrijedi za ostale varijable. Općenito nije moguće govoriti o kretanju, ako izostavimo iz promatranja promjene tijekom vremena.

Zelenaški kapital i kamata

O kamatama svaki građanin Lijepe naše ima svoje mišljenje. Oni koji imaju višak štednje, „plaču“ jer su kamate niske. S pravom su zabrinuti za svoju imovinu jer je prinos – kamata koja predstavlja naknadu za odgođenu potrošnju – na njihove depozite kao što ćemo vidjeti, manji od stope inflacije. Oni koji su, pak, zaduženi, ostvaruju negativnu štednju i smatraju kako su kamate suviše visoke. U tom smislu ukazuju na veliki raspon kamata na kredite i depozite, s jedne strane, i, s druge strane, na činjenicu kako su kamate na kredite u drugim zemljama EU-a daleko niže.

Aristotel je osuđivao uzimanje kamata na pozajmljena sredstva. Židovi, kršćani i muslimani imali su jednak stav – nije dopušteno uzimanje kamata na pozajmljena sredstva. Posuđivanje sredstava u srednjem vijeku „krstili“ su nazivom – „zelenaški kapital“. I danas se na plaćanje kamata gleda s podozrenjem. Svaku kamatnu stopu koja je iznad određene razine smatra se – zelenaškom kamatom. No, što je to zelenaška kamata?

Je li zelenaška kamata ako podignem kredit uz 10%, kako bih zaradio 20%? Svi ćemo se složiti da je u svakom poslovnom procesu svaka visina kamatne stope prihvatljiva ako dužniku omogućuje veću zaradu na pozajmljena sredstva. Taj odnos prinosa na vlastiti i tuđi kapital, ekonomisti nazivaju – financijska poluga. Dakle, podižem kredit jer ću tako tuđim sredstvima ostvariti veći profit nego što bi to bio slučaj ako bi koristio samo vlastita sredstva.

U nekim slučajevima, bez podizanja kredita nije moguće „zatvoriti“ financijsku konstrukciju, pa je prihvatljiva veća kamatna stopa, iako smanjuje profitnu stopu poduzetnika. Postoji bezbroj slučajeva kada je poduzetnik prisiljen podignuti kredit kako bi realizirao svoju poslovnu kombinaciju. U tim slučajevima nije moguće govoriti o zelenaškim kamatama. Ukoliko poslovna kombinacija ne uspije, dužnik kredita snosi rizik poslovnog poduhvata. Tako funkcionira tržišno gospodarstvo…

Međutim, kad pojedinac, da bi preživio, podigne kredit, tada je svaka kamata – zelenaška. Čak i ona koja iznosi svega 0,1% godišnje. Time se želi reći kako je nužno brinuti o onim građanima koji nisu u stanju brinuti o svom opstanku. To je zadatak i obveza države… Do kapitalističkog načina proizvodnje krediti su se podizali da bi se preživjelo, pa je svaka kamata bila previsoka što i opravdava naziv – zelenaška kamata. Mala raspoloživa sredstva (ponuda manja od potražnje) omogućavala su zajmodavcima visoke prinose koji su plaćali nesretni ljudi koji su podizali kredite. Feudalna gospoda, također, su podizala kredite kako bi živjela iznad svojih mogućnosti. U tim slučajevima, također, nije moguće govoriti o zelenaškoj kamati.

Prema tome, zelenaška kamata je samo ona kamata, bez obzira na visinu kamatne stope, koja se plaća na kredit da bi zajmoprimac – preživio. Upravo zato, između ostalog, moraju postojati standardi u svakoj zemlji što se ima smatrati minimalnim životnim standardom…

Kamatne stope u nacionalnoj državi

Visina kamatnih stopa u nacionalnoj državi određena je sklonošću štednji na strani ponude i spremnosti investiranja investitora na strani potražnje. Kada se izjednači ponuda i potražnja, dobijemo – ravnotežnu kamatnu stopu. Kada od nominalne ravnotežne kamatne stope oduzmemo stopu inflacije, dobijemo – realnu ravnotežnu kamatnu stopu. Realna kamatna stopa razlikuje se sukladno ocijenjenim rizicima uzimatelja kredita. Što je veći rizik, to je viša kamatna stopa.

Referentna kamatna stopa je cijena koju plaća država na svoj dug ili eskontna stopa centralne banke. Pojednostavljeno rečeno, tako dobijemo lepezu kamatnih stopa čije kretanje omogućuje mnoge važne zaključke o stanju gospodarske strukture, sustava u kojem djeluje, te politike koja mijenja uvjete poslovanja.

Uvoz inozemne štednje je strogo kontroliran. Sve se odvija „u kući“ ili što je isto, centralna banka u potpunosti kontrolira monetarnu i kreditnu politiku. Nema nepoznanica, osim sklonosti građana da u većoj ili manjoj mjeri prihvate ili ignoriraju politiku centralne banke. Neki tako postaju dobitnici, a drugi gubitnici. Novac nije neutralan, kakvim ga smatraju pojedini ekonomisti, već aktivno utječe na kretanje gospodarstva i preraspodjeljuje dodanu vrijednost.

Zemlje koje imaju manjak potražnje u odnosu na dinamiku rasta ponude svoga gospodarstva, zalažući se javno za tržišno formiranje kamatnih stopa, pribjegavaju oporezivanju dohotka od kamata. Tako najprije država „uzima iz džepa“ štedišama dio vrijednosti njihovih ušteda putem inflacije, proporcionalno njihovoj visini. Ni to nije dosta, pa se oporezuje dohodak od kamata. Pokažimo to primjerom…

Recimo da nema inflacije i da je porez na dohodak od kamata 20%. Ukoliko nam banka plati 4% na naš depozit, mi zapravo dobijemo realno samo 3,2%. Ukoliko, pak, imamo inflaciju, recimo, od 3% (nominalna kamata 7%) naš se dohodak od kamata značajno smanjuje – dobit ćemo realno samo 2,6%, jer moramo oduzeti inflaciju od 3% i porez na dohodak od kamata 1,4%. Ukoliko bi inflacija iznosila cijelih 6% (nominalna kamata 10%) tada bi naš realni prinos na depozit iznosio svega 2%. Ni to nije sve. Naš bi depozit realno vrijedio u prvom slučaju kada je inflacija 3%, svega 97% početne vrijednosti, odnosno u slučaju 6%-tne inflacije, njegova bi vrijednost iznosila 94%. Zbrojimo li u prvom slučaju realnu kamatnu stopu i stopu inflacije, mi smo „zaradili“ na našem depozitu gubitak od 0,4% (2,6 – 3), a u drugom slučaju smo „zaradili“ 4% vrijednosti naše imovine (2 – 6). Toliko o oporezivanju dohotka od kamata i inflaciji…

Promjena visine kamate izravno mijenja vrijednost naše imovine. Uzmimo da iznajmljujemo vlastiti stan vrijednosti 100.000 eura uz 3%-tni prinos godišnje, što predstavlja dohodak od 3000 eura godišnje i tako ostvarujemo jednak dohodak kao da smo kupili državne 3%-tne obveznice. Međutim, u jednom trenutku, zbog nerazumne politike, država se na tržištu kapitala može zadužiti jedino ako poveća kamatnu stopu na 4%. Vrijednost naše imovine će se smanjiti i više neće iznositi sto tisuća, već samo 75.000 eura, jer ćemo i dalje primati dohodak od 3000 eura. U slučaju smanjenja kamatne stope na državne obveznice, priča je obrnuta.

Pogledajmo što se događa s našim dohotkom ako se uvede porez na imovinu, što neki ustrajno zagovaraju u Lijepoj našoj. Ukoliko bi se uveo porez na imovinu u iznosu od 1% vrijednosti imovine, naš bi se dohodak od imovine smanjio na 2000 eura. Da smo kupili 3%-tne državne obveznice, naš bi dohodak iznosio 3000 eura. Recimo da smo rođeni „pehisti“ i da je država povećala kamatnu stopu na 4%, naša bi imovina iznosila svega polovinu vrijednosti prije uvedenog poreza i povećanja kamatne stope na državne obveznice.

Primjer ima za cilj pokazati kako promjena kamatnih stopa mijenja vrijednost imovine. Pojavi li se „slavni“ i toliko zagovarani porez na imovinu, vrijednost oporezovane imovine će se dodatno smanjiti. I dok možemo očekivati, ili se barem nadati, da će se kamatne stope smanjiti kad država uvede red u svoje financije – uvođenjem poreza na imovinu, porez plaća samo vlasnik imovine u trenutku uvođenja poreza – smanjit će veličinu bogatstva vlasnika imovine. Ukoliko ta imovina promjeni vlasnika i nakon toga se ukine porez na imovinu, novi vlasnik će zaraditi na „poreznom izletu“ nerazumne porezne politike.

To je standardna priča u nacionalnoj državi. Što se događa u tržišnoj državi?

Kamatne stope u tržišnoj državi

U tržišnoj državi granice su otvorene. Povećanje kamatnih stopa signalizira financijskim igračima, uključivo špekulantima, da ponude dio svog kreditnog potencijala na našem tržištu. Proces prilagođavanja u tržišnoj državi daleko se brže realizira nego u nacionalnoj državi, pa neće biti potrebno povećati kamatnu stopu za cijeli postotni poen, već će biti dostatno i malo povećanje kamatne stope. Ovo će se dogoditi ukoliko su u visinu kamatnih stopa bili uračunati svi rizici prije njezinog povećanja. U našem će primjeru, zbog manjeg rasta kamatnih stopa, vlasnik imovine imati manji gubitak vrijednosti svoje imovine, a država će se zadužiti po povoljnijim uvjetima.

Smanjenje vrijednosti imovine može biti zanimljivo investitorima koji će ponuditi veću cijenu nego što je vrijednost imovine, ukoliko kao kriterij uzmemo prinos na državne obveznice. Drugim riječima, otvorenost ima svojih prednosti ukoliko se vodi razumna politika. Ukoliko je država nerazumna, a konkurentnost njezinog gospodarstva stagnira, ili čak pada, otvorenost tržišta neće imati velikih učinaka u smislu smanjenja ili barem usporavanja rasta kamatnih stopa. To je dio priče. Postoji i onaj drugi koji nije dobar. Jasno radi se o špekulantima koji brzo dolaze i još brže odlaze, što čini svaku zemlju dodatno ranjivom. Takav smo slučaj imali u azijskoj krizi iz 1998. godine.

Za razliku od nacionalne države, u tržišnoj državi nije moguće provoditi aktivnu kamatnu politiku koja bi se smanjivala u doba recesija, a povećavala u vrijeme prosperiteta. Kamatne stope u globaliziranom svijetu djeluju globalno kao plima i oseka. Negdje je razlika velika, više metara, a negdje mala, svega koji metar. Tako i kamatne stope imaju velike oscilacije u manje razvijenim zemljama, dok su one vrlo male u – razvijenim zemljama. Visina kamatnih stopa određena je konkurentnošću.

Najprije se kamatne stope povećavaju u manje razvijenim zemljama, jer globalni poslovni ciklus, kao i mjesec u slučaju plime i oseke, progresivno djeluje na kretanje rizika. U dobra vremena, kamatne stope padaju i u manje razvijenim zemljama, ali u lošim vremenima one se snažno povećavaju – velike su amplitude kretanja. Takvo kretanje kamatnih stopa dodatno povećava rizike, posebno u manje razvijenim i nekonkurentnim zemljama, što dodatno smanjuje poslovna očekivanja poduzetnika – smanjuje se sklonost investiranju.
U vrijeme nacionalnih država, financijska industrija je bila dio cjelokupnog gospodarskog sustava. U tržišnoj državi financijska industrija je odvojena od realnog dijela gospodarstva. Vodeći se politikom maksimalnog rasta i profitabilnosti, financijska industrija formira kamatne stope imajući neprestano u vidu samo, što je u tržišnom načinu privređivanja razumljivo – svoje ciljeve. Ciljevi financijske industrije ne moraju korespondirati potrebama gospodarstva u kojem djeluju. Autonomno ponašanje financijske industrije je problem koji će se morati rješavati na globalnom planu.

Liberalizacija tijeka kapitala čini svaku državu ranjivom. To vrijedi ne samo za male već i za najveće zemlje. Da je tome tako, dovoljno se je sjetiti zadnje krize kada je u najmoćnijoj zemlji svijeta (SAD), država bila ta koja je izravno intervenirala i to baš u području financijske industrije. Upravo zato, svaka kriza pokazuje kako je financijska industrija ranjiva i to samo zato što joj je najvažniji cilj – konkurentna profitna stopa.

Zašto su kamate u Lijepoj našoj visoke?

Općenito, visina kamatnih stopa utječe na investicijsku aktivnost. Što su kamatne stope manje, to je niži prag rentabilnosti, točka pokrića – prihodi jednaki rashodima, pa je u nacionalnoj državi moguće putem kreditne aktivnosti pokrenuti realizaciju poslovnih kombinacija koje ne bi bile isplative da su kamatne stope više. Osim toga, u gospodarstvima gdje je odnos vlastitog i tuđeg kapitala nepovoljan (standardno se smatra da odnos mora biti, poželjno u korist vlastitog kapitala, najmanje 1 : 1), kao što je to slučaj u Lijepoj našoj, tada je nemoguće osigurati prostu reprodukciju bez kreditne podrške.

Ta činjenica pokazuje i dokazuje kako je hrvatsko gospodarstvo ovisno o kreditnoj politici poslovnih banaka, s jedne strane, i s druge strane, dio visine kamatnih stopa moramo „zahvaliti“ upravo financijskoj slici hrvatskog gospodarstva. Upravo se zato zalažem za povrat zaštitne kamate na kapital, kada je riječ o oporezivanju dobiti. Međutim, kamate su sintetički pokazatelj stanja određenog gospodarstva, pa, može se reći – i društva u cjelini. Drugim riječima, na visinu kamatnih stopa djeluje ponuda i potražnja za kreditima, ali to je samo dio priče. Na kamatne stope djeluje dužina sudskih sporova (percepcija je da je stanje hrvatskog pravosuđa najniže u Europi).

Ukoliko sudski sporovi traju godinama, tada je sasvim razumljivo da će se rizici, zbog dužine sudskih sporova, uračunati u visinu kamatnih stopa. Nepoštivanje ugovora, temelj kapitalističkog sustava, dramatično će povećati rizike i kamatne stope. Kretanje konkurentnosti gospodarstva, uključivo stope njegova rasta, također će biti uračunati u visinu kamatnih stopa. Ako je privredna struktura temeljena na nižim tehničko-tehnološkim fazama obrade, tada je očekivana dodana vrijednost manja. Manja dodana vrijednost u lošim vremenima povećava rizike servisiranja ili, konačno, vraćanja kredita što će također biti uračunato u visinu kamatnih stopa.

Ne treba izgubiti iz vida da je financijska industrija visoko centralizirana, što znači da samo veliki igrači mogu opstati, koji su u poziciji da aktivno upravljaju cijenom novca i kredita suglasno svojim interesima. Uvijek su kamatne stope „tu negdje“, što se tumači kao posljedica učinkovitih tržišta. Ne ratuju banke za udio na tržištu smanjivanjem kamatnih stopa, već inovacijama koje imaju za cilj da ponude proizvod onom zajmoprimcu koji će poštivati odredbe ugovora.

Prisutni problemi poslovnih banaka glede kredita u švicarskim francima, rasporedit će se na sve korisnike kredita. Problem kredita u švicarskim francima će u konačnici platiti svi: građani, gospodarstvo i država. Naprosto, financijska industrija ima svoja pravila igre. Da je tome tako, dovoljno se podsjetiti na raspravu i argumentacije koje je tom prilikom iznijela financijska industrija. Mnoge stvari danas bi bile jasnije da smo pažljivije slušali što su nam tada govorili…

Prema tome, sve i svi djeluju na visinu kamatnih stopa. Svi razumijemo da na visinu kamatnih stopa djeluje hrvatska Vlada, ali manje razumijmo da na visinu kamatnih stopa djeluje i lokalna uprava i samouprava, pojedini sektori, itd.

Nastavak nerazumnog oporezivanja

Rekli smo zašto su kamatne stope visoke. Na kraju valja reći kako ih smanjiti… Očito, veliki jalovi fiksni i varijabilni troškovi neće dati željeni rezultat. Dakle, potrebne su promjene. Nije dobro da raste uloga javnog sektora. Osobno nisam protiv velikog javnog sektora, ali sam protiv njegove nedopustive neučinkovitosti (rastu jalovi troškovi). Teško je shvatiti da raste porezna presija kako bi se pokrili rastući socijalni troškovi. Tako država „sve uzima i sve daje“, što je u najboljoj apsolutističkoj i diktatorskoj maniri. Država mora respektirati porezni kapacitet poreznih obveznika.

U tržišnoj državi, što smo postali danom kada smo postali punopravna članica EU-a, ignoriranje poreznog kapaciteta ima učinak katalizatora u procesu eutanazije domaćeg gospodarstva. Porezni kapacitet je to manji, što je potreba za gospodarskim rastom veća. U Lijepoj našoj je nebo gornja granica kada je u pitanju potrebna stopa rasta gospodarstva. Na kamatnu stopu nismo u stanju djelovati. Nije samo u pitanju činjenica da nemamo značajnije participacije domaćih banaka u bankarskom sustavu, već je daleko značajnija činjenica da nemamo vlastite štednje koja bi svojom obilnosti smanjila visinu kamatnih stopa.

U otvorenom gospodarstvu sve zemlje imaju problema kako privući inozemne investitore. U Lijepoj našoj zaboravljaju da bi nastavak nerazumnog oporezivanja, moglo rezultirati odlaskom domaćih investitora u neka povoljnija podneblja…

 

Uzroci inflacije u tržišnoj državi ne povećavaju cijene, ali povećavaju nezaposlenost