KAKO SE REKETARE POVRATNICI: Izgubili više od milijun DEM do kojih ni danas ne mogu doći!

Photo: Borna Filic/PIXSELL

Kazneni postupak je još u tijeku, a iako žalbe na ovršni postupak još nisu riješili novac su im već uzeli jer žalba ne odgađa izvršenje na novčanim tražbinama

Oštećeni gospodin I. DZ. i supruga S. DZ. iseljenici su koji već skoro 50 godina žive izvan granica Hrvatske i posjeduju državljanstvo Hrvatske i države u koju su iselili. Oni su u lipnju 1997. godine dali zajam u iznosu od 1.000.000 DEM tvrtki Hadeko d.o.o. koju su Marijan Jakšić, Ivo Vuković i Ilija Balić, i to za njihove poslovne aktivnosti uz 2% mjesečnu kamatu. U tom trenutku nisu znali kojim „vještim poslovnjacima“ su pozajmili svoj novac. 

Zajam je osiguran ovršnim sudskim sporazumom, ovjerenim kod javnog bilježnika i potpisan od strane odgovornih osoba u poduzeću Hadeko d.o.o. Kako neko vrijeme nisu vraćali novac potpisali su i Vansudsku nagodbu kojom utvrđuju da je nesporno da je poduzeće Hadeko d.o.o. dobilo zajam od oštećenih (sada uvećan za kamatu) u iznosu od 1.112.012,00 DEM odnosno protuvrijednost u iznosu od 4.316.449,41 kn. Nagodbom se poduzeće Hadeko d.o.o. po svojim zakonskim zastupnicima obvezuje vratiti zajam na žiro račun zajmodavaca najkasnije do 30.06.1999. godine. Isprava je ovršna. 

Neposredno nakon potpisa Vansudske nagodbe, tj. 3. rujna 1999. godine osnivači Hadeko d.o.o., gore imenovana trojka, prodaju svoj osnivački udjel IPK Osijek te tim datumom i ovjerom javnobilježničkog akta, obveze osnivača Hadeko d.o.o. prestaju, a IPK Osijek sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima stječe sva prava i obveze društva Hadeko d.o.o. Sa žiro računa IPK Osijek, osnivači tvrtke Hadeko d.o.o. su ovršnim postupkom Ovr-504/01, a temeljem ustupa svojeg osnivačkog uloga ovrhom naplatili više od 3.000.000,00 DEM i to u skladu sa zaključenim ugovorom St-497/2000 međutim, tvrtku nakon pripajanja nisu brisali, već je nad istom otvoren stečaj.  

Oštećeni I. DZ. i S. DZ., tužbenim zahtjevom pokrenuli su naplatu svojih potraživanja, najprije od zajmoprimca Hadeko d.o.o., a nakon što je nad istim pokrenut stečaj, i od njegovog pravnog sljednika IPK Osijek, odnosno osnivača Hadeko d.o.o. Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbijaju tužbu i tužbeni zahtjev zajmodavca, iz dva bizarna razloga.

Prvo, iako je zajmodavac dokazao da je poduzeo sve mjere naplate (sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima), sudovi su u presudama različito tvrdili da on to ničim nije dokazao, te su mu odbijanjem tužbenog zahtjeva uskratili njegovo pravo da tuži odgovorne osobe u pravnoj osobi, a koji su dužnici očigledno prevarili zajmodavca, što je očito i iz gornjih navoda jer su isti prodali i naplatili svoj osnivački udjel svega dva mjeseca nakon sklapanja Vansudske nagodbe s zajmodavcem i to za iznos veći od 3.000.000,00 DEM, koji su zadržali za sebe, ali nisu vratili 1.000.000,00 DEM zajmoprimcu, što su bili dužni učiniti.



Drugo, prvostupanjski sud u svojoj presudi ipak utvrđuje pravno sljedništvo IPK Osijek, temeljem sklopljenog Ugovora o prijenosu osnivačkog udjela, međutim tvrdi da IPK Osijek nije isplatio udjel, dok je drugostupanjski sud ustvrdio da iako je IPK Osijek stekao osnivački udjel i isti je plaćen, nije obvezan i podmirivati obveze prema trećima, vjerovnicima tvrtke čiji je udjel stekao jer na Trgovačkom sudu nije provedena promjena u osnivačkoj strukturi, a ni brisanje tvrtke Hadeko d.o.o, iz čega je očigledno da su osnivači tvrtke Hadeko u dogovoru sa IPK Osijek namjerno i svjesno prvo naplatili prijenos osnivačkog udjela, a potom su pustili Hadeko d.o.o. da se nad njim provedu stečajne radnje, a zbog izbjegavanja obveza prema vjerovnicima.  

Svatko tko se imalo razumije u trgovačko pravo, odnosno sudsku praksu postaviti će si dva pitanja:

1. Ako sudovi smatraju da osnivački udjel nije prenešen, po kojoj osnovi su osnivači tvrtke Hadeko d.o.o. stekli više od 3.000.000,00 DEM temeljem prodajom svojeg osnivačkog udjela IPK Osijeku.

2. Zašto IPK Osijek nije teretio i kazneno prijavio osnivače Hadeko d.o.o. za nezakonitu naplatu gore navedenog iznosa, ukoliko se radi o nezakonitoj ovrsi, osim ako isto nije počinio u dogovoru sa osnivačima i odgovornim osobama u Hadeko d.o.o.

Treće pitanje čekamo da postavi tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i Državno odvjetništvo RH nakon podnešene Kaznene prijave u prosincu 2012. godine.

Odgovori na postavljena  pitanja nameću se iz Izvješća o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Društva „Boris Kidrič“ Županja, iz ožujka 2002. godine. Ovo izvješće detaljno opisuje sve nezakonitosti oko provedbe pretvorbe i privatizacije Poduzeća za proizvodnju šećera i alkohola „Boris Kidrič“ s.p.o. Županja.

U Reviziji stoji između ostalog da je društvo Hadeko d.o.o. zaključilo 16. prosinca 1996 godine ugovor o dugoročnom kreditu broj 197/1996 sa Županjskom bankom d.d. Županja u iznosu od 24.484.478,71 kn, a 20. prosinca je sredstvima tog kredita platilo 186.359 dionica koje je steklo od malih dioničara. Kredit je odobren na rok od 5 godina računajući od dana prijenosa kredita u otplatu. Kao osiguranje za uredno podmirivanje obveza po ovom kreditu Hadeko d.o.o. daje u zalog 138.120 dionica Društva koje tek kupuje i to nominalne vrijednosti 13.812.000,00 DEM, što je na dan zaključenja ugovora iznosilo 49.212.156,00 kn. Istog dana je zaključen i ugovor o zalogu dionica. Županjska banka d.d. Županja i Fond za privatizaciju zaključili su 20. prosinca 1996 godine ugovor o ustupanju potraživanja po oročenom deviznom depozitu kojim banka svoje potraživanje kod Varaždinske banke d.d. Varaždin u iznosu od 6.882.108,87 DEM ustupa Fondu za plaćanje ostatka duga po dionicama koje je steklo društvo Hadeko d.o.o. Zagreb. Ugovorom o dugoročnom kreditu nije ugovoreno učešće, a vraćanje kredita nije osigurano hipotekom na nekretninama korisnika kredita. Društvo Hadeko d.o.o. nije redovno otplaćivalo kredit te prema evidencijama Županjske banke d.d. u stečaju, na dan otvaranja stečajnog postupka nad društvom Hadeko d.o.o. Zagreb, 29. lipnja 2001 evidentirana je obveza po kreditu 29.579.916,87 kn ili 7.893.290,54 DEM. Većinski vlasnik “Sladorane” Županja je Hadeko. 

Društvo Hadeko d.o.o. sa udjelom od 59,05 % dionica ostvarilo je značajnu dobit s osnova usluga istraživanja i analize tržište, plasmana, poslovno tehničke suradnje i marketinških usluga, te odobrenog rabata od direktora „Sladorane“ koji su istovremeno suvlasnici tvrtke „Hadeko“ d.o.o. – Ilije Balića i Marijana Jakšića. No tu priči nije kraj. Čelni ljudi Hadeka d.o.o. i čelni ljudi „Sladorane“ – Ilija Balić i Marijan Jakšić donijeli su odluku o spajanju „Sladorane“ d.d. i IPK Osijek. Istovremeno su kao osnivači tvrtke Hadeko d.o.o. Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela svoj poslovni udjel prodali za 3.000.000,00 DEM – IPK Osijeku, i ovrhom se naplatili ovršnim rješenjem na žiro računu IPK Osijeka. Sada je pak IPK Osijek u stečaju.

I.Dž. i supruga mu S. Dž. osim što su oštećeni za 1.000.000,00 DEM, plus kamata, terete se i za trošak po tužbi koju je podnio radi naplate  svojeg potraživanja pred Općinskim sudom u Osijeku, pa je sudac Josip Frajlić dosudio IPK Osijeku trošak u iznosu od 211.912,60 kn, Iliji Baliću trošak u iznosu od 474.981,25 kn, Marijanu Jakšiću trošak u iznosu od 404.700,90 kn, i Ivi Vukoviću trošak u iznosu od 563.346,30 kn odnosno sveukupni odvjetnički trošak u iznosu od 1.654.941,00 kn.

Imenovana gospoda, koja su kroz povijest, pretvorbu i privatizaciju vrlo jasno i precizno pokazali svoje financijske sposobnosti, pokrenuli su ovrhu nad cjelokupnom  imovinom ovih iseljenika, i to u jednakim iznosima na imovini oba ovršenika (prethodno tužitelja. Iako  je revizija pravovremeno podnešena Ovršni sud nije dozvolio odgodu ovrhe do donošenja odluke po reviziji, pa kad su naši iseljenici stigli iz inozemstva kući imali su što vidjeti. Telefoni i struja isključeni, a novac sa računa zaplijenjen s osnove odvjetničkih troškova. Za cjelokupnu glavnicu od 1.654.941,00 kn i obračunanu zateznu kamatu za sve godine što je više od 2.500.000,00 kn koliko su mu još uzeli.  

Kazneni postupak je još u tijeku, a iako žalbe na ovršni postupak još nisu riješili novac su im već uzeli jer žalba ne odgađa izvršenje na novčanim tražbinama. No ova uglađena gospoda još nisu povukla zabilježbe sa njihovog stana u kojem žive, a za koji stan je sudac napisao u rješenju da im nije bitan, i neće zbog njegove prodaje ostati beskućnici jer i tako ne žive u Hrvatskoj. 

Vrlo je neobično da je sudac sa Općinskog suda u Zagrebu donio Rješenje o ovrsi, koje se ne odnosi na ovo dvoje supružnika i njihovu imovinu, a kojim rješenjem je ipak zabilježbom (plombom) blokirana imovina da ne mogu s njom dalje raspolagati. Tako su ovi jadni ljudi od dobrotvora i investitora doista na najboljom putu da postanu beskućnici i ostanu bez svega što su u Hrvatsku donijeli a zaradili tijekom skoro 50 godina rada. Udruga Veronika Vere poduzela je sve potrebne radnje, međutim ponekad je nemilosrdan Zakon ponekad sami suci, tako da iako čekamo konačne odluke, ljudi su već ostali bez novca, na što nitko nije mogao utjecati jer sudac nije želio donijeti odluku o odgodi ovrhe do okončanja postupka. No tu se postavlja i pitanje diskriminacije jer smo upoznati da postoje tvrtke i osobe kojima su odgode ovrhe bez ikakvog premišljanja odobreni. 

Bez podizanja optuznice po nadležnim tijelima, u ovom postupku teško da oštećeni bračni par može doći do svojih novaca jer su gospoda koja su novac uzela firme pogasili ili su brisane iz registra. 

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Facebook Comments

Loading...
DIJELI