Imigranti stižu u Požegu, Ivić Pašalić im uređuje stanove!?

0
1518
screenshot, 7dnevno

Žitnica Slavonija se ne prazni slučajno, tvrdio je svojedobno naš ugledni demograf, dr. Josip Šterc, a da ništa nije slučajno tvrdio je i admiral i geostrateg, Davor Domazet Lošo, a da doista ama baš ništa nije slučajno, potvrđuju i najnovija događanja koja su uznemirila duhove u Zlatnoj požeškoj dolini

„Ne dirajte mi ravnicu, jer ja ću se vratiti…”, Škorina je kultna, tri desetljeća stara pjesma, koja opisuje prošlost, sadašnjost, a po svemu sudeći i budućnost hrvatske žitnice, zemlje vrijednih ratara koji su svoj kraj opustošen ratom i nebrigom političkih elita – morali napustiti. Žitnu Slavoniju, napustio je svatko onaj tko je mogao, svatko onaj kome se osmjehnula prilika, svatko onaj tko pored svojeg žita mora u svijet zaraditi koru kruha…

Naricali su političari i onda i sada nad ovom dolinom tuge, ali osim praznih obećanja, Slavoniji nikada ni jedna politika ništa nije donijela, štoviše, to je kraj iz kojeg se samo odnosilo, ponajprije jeftine političke poene, od kojih sirotinja koja ondje živi danas više nema ništa, niti se ima kome obratiti. No, već godinama, paralelno s političkom elitom, glas u vjetar puštaju i stručnjaci koji, poput uglednog demografa, Stjepana Šterca, tvrde da se Slavonija – ne prazni slučajno. Dok stručnjaci grme, njihove se riječi guraju na margine, a sluganska politika pognute glave djeluje i zbrinjavajući svoje stražnjice zatire svaki nacionalni interes.

Sve susjedne zemlje, svoje su granice osigurale od imigranata, no ne i naša mala, sluganskim politikama vođena Hrvatska. Pritom, iznemogla i kadrovski devastirana policija, polako, ali sigurno gubi bitku s imigrantima koji probijaju granice gdje god stignu – lički je kraj opustošen, starice se boje izaći na ulice, a navodno čak i sami policajci koji su u doticaju s njima, oboljevaju od teških kožnih bolesti. Kakvo je stanje na granicama po pitanju imigranata otkrilo nam je nekoliko djelatnika granične policije, koji su, naravno, zbog vlastite sigurnosti poželjeli ostati anonimni:

”Srećemo ih svakoga dana. Odavno je poznato da među njima nema ni žena, ni djece, to su uglavnom muškarci srednjih godina. Logično, nakon tolikog putovanja ne mirišu baš najugodnije, ali to je manji problem. Oni su nekulturni, drski, ženama i graničnim policajkama upućuju seksističke uvrede, neumjesni su, i sve nam se teže boriti s njima”, tvrde naši sugovornici s granice kod Slavonskog Broda. A kada je već riječ o granicama, granicu su imigranti prilično diskretno već probili…

‘Pa, zar nam još i to treba?’

U malom slavonskom mjestu nedaleko Našica, pričaju nam kako su imigrante već imali prilike sresti u svojim kućama i u pogonu tamošnje lokalne tvornice. ”Zatekli smo njih nekolicinu kako izlaze iz pogona. Niti znamo kako su tamo došli, ni kako su se našli u tvornici. Ne znamo koje su njihove namjere, ali znamo da smo u strahu. Nije nam svejedno. Znate, nama je ovdje dosta neprilika, ionako smo u nevolji i opustošeni, pa nam takvi gosti nisu potrebn. Nemojte misliti da ikoga mrzimo, ali nakon svega što je Slavonija prošla, zar nam još i to treba? Pa pogledajte kakve probleme s imigrantima imaju Bosanci…”, kazuje nam jedna Slavonka.

I na lokalnom, požeškom 034 portalu, ovih se dana proširila neobična vijest, koja je u javnom prostoru prošla prilično neprimjećena. Naime, kako tvrde na tom mediju, čiji nam je vlasnik, Ante Mandarić, ustupio i fotografije, iz europskog Fonda za azil, migracije i integraciju, Hrvatskoj je dodijeljeno 1,3 milijuna eura za adaptaciju i opremanje stanova za osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita. Iza ovih floskula, krije se, zapravo, ideja da se u nekoliko hrvatskih gradova urede i opreme čak 64 stana. Jedan dio njih već je spreman za useljenje, u drugima se provode završne priprema, a od tih 64 stana, njih devet se nalazi baš u Požegi…

”Točnije, lokacije stanova su: Andrije Hebranga 2 i 6, Ivana Pavla II. 2, Miroslava Krleže 4/4 i 4/8, Osječka ulica 71 i 75, Ulica Tina Ujevića 32 i ulica V. Nazora 6. Kvadratura stanova varira od 80 kvadrata, koji je ujedno i najveći stan preko puta Katoličke škole u Požegi, do najmanjeg od 41 kvadrata, koji se nalazi u stambenoj zgradi Babin vir”, navodi se na lokalnom portalu, na kojem se, među ostalim, može saznati da bi stanovi trebali biti opremljeni kupaonicom, kuhinjom, dnevnim boravkom, blagavaonicom, hodnikom, ali i svom potrebnom tehnikom za život jedne obitelji.

Uz to, stanovi bi, tvrdi se nadalje, trebali biti dodijeljeni obiteljima ovisno o broju članova… Dakako, nije riječ o slavonskim obiteljima, već o obiteljima azilanata. Slavonske obitelji u Slavoniji ionako gotovo ne postoje. U požeškom se kraju još uvijek ne zna koliko će točno ljudi boraviti u tim stanovima, ne zna se niti koji je daljnji plan s njima po pitanju zapošljavanja, a navodno bi njihova djeca trebala biti upisana u – požeške škole. Ono što, ipak, dio žitelja Zlatne doline kazuje ispod glasa, daje naslutiti da im nije niti svejedno, niti pravo.

‘Naša sirotinja živi od 500 kuna socijale…’

”Mi to ne možemo prihvatiti, bojimo se da će kriminal porasti. Ovdje ima sirotinje koja traži stanove i onda je odbijena, ili ih strpaju u neku šupu. Koliko je naše djece otišlo van? Koliko je ljudi moralo napustiti svoje domove radi siromaštva i ovrha?”, pita se naša požeška sugovornica. Dio onih s kojima smo razgovarali tvrdi da im stiže – jeftina radna snaga. ”Najbolje da im nađu posao u javnoj upravi, sramota. Nismo mi protiv pomoći, ali kud’ ovo vodi? Nakon njih par, doći će ih još, jebem ti državu za koju sam se borio. Danas ovdje svi imaju veća prava osim nas. Sirotinja dobiva po 500 kuna socijale, a mi imigrante naseljavamo… To neće samo tako proći…”, stava je branitelj s kojim smo razgovarali.

”Pitam se, je li netko za ovo primio novce, sve se to prilično diskretno radi. Slavonija je opustošena i sada se, evo, naseljava – nama je ovdje svima sve jasno. Pustili smo svoju djecu u svijet, jer ovdje nisu mogli ostvariti nikakva prava”, žali se još jedna naša sugovornica.

No, Mandarić, vlasnik lokalnog portala za naš portal prepričava, kako je požeška javnost u vezi imigranata – ipak podijeljena. ”Požega je razdijeljena, desna populacija to dosta polarizira, a dosta ljudi opće nema nikakav osjećaj, zato što se smatra da nije riječ o velikom broju”, tvrdi naš sugovornik.

Požeški gradonačelnik, HDZ-ov, Darko Puljašić, umiruje javnost: ”Mi smo bili na akcijskim sastancima koje je organiziralo Ministarstvo unutarnjih poslova, i tim rješenjem je dodijeljeno osam stanova u vlasništvu Republike Hrvatske u koje se planira useliti azilalante. Hoće li ići, ili ne, o tome još nije donesena odluka”, kaže gradonačelnik, naglašavajući da oni u Požegi nisu ksenofobi, niti su protiv bilo koga. ”Slavoniju je cijelu njenu povijest netko naseljavao, a je li to i u današnje vrijeme dobro, ili loše, to će ocijeniti netko drugi. Ja ću se pobrinuti da svi moji sugrađani budu apsolutno sigurni…”, kaže Puljašić.

Puljašić: ‘Slušat ću moje sugrađane…’

Puljašić se referirao i na nedavnu situaciju u Petrinji, gdje se gradonačelnik, Darinko Dumbović, zajedno s lokalnim stanovništvom, pobunio protiv naseljavanja azilanata u njegovom kraju. ”Gledajte, naravno da je kolega bio protiv kad se trebao napraviti kamp i kad nije bilo do kraja iskomunicirano o čemu je riječ. Uz te imigrante ide puno nepoznanica”, smatra požeški gradonačelnik napominjući da stanovi nisu nekretnine koje pripadaju gradu, već državi.

”Mi smo treći najsigurniji grad u Hrvatskoj, a namjeravamo postati prvi. Javnost nismo upoznali s time da imigranti dolaze, jer još nije donešena odluka. Naravno, znamo da se stanovi preuređuju i pripremaju, mi smo išli na razgovore s Ministarstvom, a do kraja ćemo stav zauzeti kad vidimo koji su to ljudi i u kolikom broju uopće dolaze”, napominje Puljašić. A što ako javnost iskaže revolt prema naseljavanju imigranata? ”Apsolutno ću slušati javnost. Meni su moji sugrađani najvažniji”, zaključuje Puljašić.

No, ovdje u našoj političkoj bari sve se gleda kroz prizmu biznisa i novca, pa valja napomenuti i podatak kako većinu od 64 stana koja je država osigurala za azilante u Hrvatskoj, oprema tvrtka Mundus Virdis, iza koje stoji bivši HDZ-ovac – Ivić Pašalić, nekadašnji Tuđmanov savjetnik. Pašalićeva tvrtka, prema pisanju medija, dobila je na javnom natječaju posao opremanja 46 stanova. Natječaj se dijelio u četiri skupine, te je njegova firma dala najbolju ponudu za tri grupe, pa će opremiti 19 stanova u Sisku, tri u Dugoj Resi, 11 u Karlovcu, po dva stana u Bjelovaru, Daruvaru, Slavonskom Brodu i po jedan u Koprivnici, Osijeku, te pet stanova u Požegi.

Riječ je o poslu teškom oko tri milijuna kuna, a dio koji otpada na Mundus Viridis iznosi oko dva i pol milijuna kuna. U te će stanove biti preseljeni azilanti iz prihvatilišta diljem Hrvatske.

 

Opet skandal u Ministarstvu poljoprivrede: Mini revolucija zbog koncesija na Agrokorova zemljišta

Dvadesetak načelnika i gradonačelnika požeškoga kraja, usprotivili su se automatskom prijenosu koncesija na zemljišta na zrcalne tvrtke bivšeg Agrokora. Hrvatska udruga poljoprivrednika najavila je i kaznene prijave

Lokalni dužnosnici su nam potvrdili da su pod nevjerojatnim pritiskom, jer ih se tjera da potpisom omoguće, da zemlja koja je pripadala Agrokoru, za siću sada prijeđe u – ruske ruke…

Svi sumnjaju da su se vladajući dogovorili s novim, ruskim vlasnicima, da će im pripasti sva Agrokorova zemlja, te da se stoga na njih vrši pritisak iz kojega se sada, kada bi i htjela – ni sama Vlada ne može izvući…

Priči o slavonskim apsurdima još nije kraj – prije nekoliko tjedana na noge je ustalo dvadesetak načelnika i gradonačelnika iz požeškoga kraja, koji su se usprotivili automatskom prijenosu koncesija na zrcalne tvrtke bivšeg Agrokora. Slavonske lokalne dužnosnike podržala je i Hrvatska udruga poljoprivrednika iz koje su najavili kaznene prijave protiv djelatnika Ministarstva poljoprivrede, ali i protiv potpisnika ugovora o prijenosu koncesija.

Profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, nekadašnji političar, Josip Kregar, u jednom od nastupa na N1 televiziji upozorio je da je ovdje riječ o interesu firme i novih vlasnika, a ne o interesu lokalne zajednice. U neformalnim razgovorima i sami su lokalni dužnosnici potvrdili da su pod nevjerojatnim pritiskom, jer ih se tjera da potpisom omoguće, da zemlja koja je pripadala Agrokoru, za siću sada prijeđe u – ruske ruke…

Kakav se plan, zapravo, kuje, upozorio je nedavno buntovni vinkovački gradski vijećnik, Darko Posarić, poručivši da je riječ o štetnoj odluci za Slavoniju, te da za nju neće glasovati. U tome nije osamljen, jer se u Bilju pobunio i načelnik Željko Cickaj, propitkujući se za sudbinu Belja. ”Onaj tko bude upravljao Beljem, upravljat će životom na ovom području”, kazao je, a izgleda da se lokalni dužnosnici neovisno o stranačkom dresu, ujedinjuju kako bi upozorili na suicidalnu politiku hrvatske Vlade, koja je sve to i omogućila…

Prvotno je naime izglasan famozni „Lex Agrokor” koji je osiguravao financijski oporavak firmama u sastavu Agrokora, zatim su vladajući potpisali i nagodbu. Tako su se osnovale zrcalne tvrtke, na koje je prenijeta imovina starih tvrtki, što uključuje i koncesije na zemljišta. A da bi do realizacije došlo, donijet je Zakon o koncesijama, koji je tkav oblik transfera – odobrio. Istodobno, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu tolerira se prijepis koncesija na zrcalne tvrtke…

Za prijepis koncesije trebalo je potpisati aneks postojećeg ugovora, kojega sklapaju jedinice lokalne samouprave uz privolu Ministarstva poljoprivrede, što je rezultiralo revolucijom među lokalnim dužnosnicima, kojima se pridružio i HDZ-ov gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava. Oni svi sumnjaju da su se vladajući dogovorili s novim, ruskim vlasnicima da će im pripasti sva Agrokorova zemlja, te da se stoga na njih vrši pritisak iz kojega se sada, kada bi i htjela – ni sama Vlada ne može izvući.

Ništa nije slučajno, ustvrdio je svojedobno demograf Šterc, a da je doista tako – sve je više indicija koje upućuju upravo na takvo razmišljanje… Miro Škoro je pjevao da će se vratiti i vratio se… No, dok slavonska djeca, razbacana danas po cijelome svijetu, sanjaju povratak u svoje šorove, pitanje je, ako se ikada vrate – tko su ti ljudi koji će već sutra upravljati njihovom zemljom i njima samima…?

Slavonija, a time i Hrvatska, posebna su priča, jer tu je više strateških ciljeva:

”Hrvatska je jedinstvena zemlja. Na tako malom prostoru, nigdje na svijetu nećete naći ravnicu, vode, planine, šume, otoke i more. Hrvatska ima i najveći bazen pitke vode u Europi – od Gorskog kotara, Like, Dalmacije, on zahvaća i Lašćansku dolinu, Dalmaciju sve do Dubrovnika. Hrvatska jedina ima toliku bioraznolikost – ima više biljnih vrsta nego Njemačka i Velika Britanija zajedno.

Velebit je uvršten među pet najljepših planina svijeta, a na njemu se nalazi najviše endemskih vrsta na svijetu. Hrvatska je proglasila na tako malom prostoru osam nacionalnih parkova, to nema nitko, a još ih osam možemo proglasiti – od Kopačkog rita, Papuka, Učke, Lonjskoga polja, Vranskog jezera, do otočja Lastova. Plodne zemlje je sve manje na svijetu, a pitke vode još manje. Kad uzmete zemlju, vi s njome uzimate i vodu. U tome je cijela poanta…

Jagma za slavonskim pijeskom…

Nadalje, Slavonija je ostatak Panonskog mora i po tome je jedinstvena – nalazi se između Drave, Dunava i Save. Sastav te zemlje, a poglavito ono što je ispod nje – jer plodna je zemlja negdje oko 80 centimetara – ali ispod toga se do dubine od 7 metara nalazi – poseban pijesak. I Mađarska je ostatak Panonskog mora, ali pijesak nije isti – Slavonija je okružena rijekama, a u milijunima proteklih godina sastav tog pijeska je postao drukčiji. To nije običan pijesak”, naglašava Lošo.

Podsjetio je da je američki predsjednik Nixon u vrijeme Tita 70-ih godina posjetio Jugoslaviju, ali njegova administracija je, na iznenađenje javnosti, zatražila da se susret ne održi u Beogradu, već u Zagrebu. ”Nije on došao, kao što su neki mislili, dati potporu Hrvatskom proljeću, jer ni Savke, ni Tripala nije bilo na njegovom dočeku. Kad pogledate sliku s tog dočeka, on se sa svima kurtoazno rukovao , međutim, došao je do jednog čovjeka kojemu nije ispuštao ruku. Taj čovjek je bio akademik Supek, u to vrijeme rektor Zagrebačkog sveučilišta, a prije toga bio je utemeljitelj Instituta Ruđer Bošković. Zašto to pričam? Jer su tada oni donijeli satelitske snimke tog dijela Slavonije, nakon čega je krenulo istraživanje pijeska… To je i mene kopkalo.

Prije šest mjeseci našao sam jednog starog profesora koji je bio jedan od članova komisije koja je ispitivala taj pijesak. Pijesak je poseban jer njegov granulat možete savijati gotovo do atoma, a kad se taj pijesak pomiješa sa smolama, ili dodatnim aditivima, tada se dobije nevjerojatan materijal koji je sedam puta čvršći od čelika, a tri puta lakši. Danas se on koristi u svim mobitelima, svi mi to držimo u ruci, a ne znamo da je to – to. A ako uzmete zemlju, vi uzimate i taj pijesak i tu vodu. U tome je cijela poanta te politike iseljavanja Slavonije…

Naši političari – obični poslušnici…

Onda se nemamo čemu čuditi, za razliku od naših budala. I dobro ste napisali ono da se odjednom pojavila karta Mađarske. To je poruka budalama Hrvatima – kad vi nećete zaštititi, mi ćemo zaštititi… I zato se Slavonija prazni… A istodobno na Jadranu kupuju sve živo sve su rasprodali i to je gotovo”, smatra admiral Domazet Lošo, napominjući da je i to dio „slavonske” priče. No, ipak smatra da Hrvatska može djelovati. „Mi jedini”, napominje, „imamo uvjete proglasiti cijelu državu – ekološkim dobrom…!”

”Međutim, nemamo političare koji su to sposobni realizirati, zato su nam i doveli ove poslušnike. Jer, netko zna ovo o čemu mi sada razgovaramo, za razliku od ovih naših kretena. Rješenje postoji – ne možeš ti u Londonu biti vlasnik hotela i tamošnje zemlje. Možeš samo hotela. Slovenci, kakvi jesu, da jesu, donijeli su zakon kojim se ne može voda privatizirati. Dobro je što vi to pišete, barem da netko o tome piše”, napominje, Lošo, ističući da je vrlo važno znati tko je i zašto proizveo imigrante. Kojim su postupcima i procesima oni proizvedeni, tko je pljačkao svijet, tko je izmišljao kemijske prahove, terorizam od Afganistana, do Iraka, Sirije, a sada i u Iranu? Pa nudi odgovor:

”Duboka država… A duboka država su banke, vojno-industrijski kompleksi i federalne rezerve koje tiskaju dolar – valutu bez pokrića. To nije valuta države SAD-a, jer ih ne tiska država koja se zove tako, nego ih tiska privatna tvrtka koja ih prodaje državi za dolar i 10 centi – deset posto odmah u startu. Oni su to proizveli, a u tome sudjeluje okultna europska oligarhija, na čelu s ovom kulom Babilonskom koju oni spominju u parlamentu EU-a. To je njihova zajednička sprega”, kaže Lošo, uspoređujući to sve sa pčelama, koje se razlete okolo kada im se sruši košnica.

A nakon svega dolaze – imigranti!?

”Oni postaju ljuti i bodu sve, a glavni im je cilj srušiti Krista i kršćansku Europu, jer mi živimo u vremenima kristofobije, izravne mržnje na Krista. Pa svako može vidjeti, tko želi vidjeti, što se dogodilo u Notre Damu. Njihov glavni arhitekt koji je vodio kompletne radove kaže, da je požar izbio tamo gdje nije bilo rekonstrukcije, te da se grede nisu mogle zapaliti jer su obložene smjesom olova, upravo zbog požara. Osim toga, uzrok ne mogu biti električne instalacije, jer su prije deset godina sve instalacije u Notre Damu promijenjene. Ali, zapalio se zvonik i na njemu križ, a oni sada tamo hoće podići – masonsku piramidu. Nije to teorija zavjere, to je ista priča, jer nam nakon svega dolaze – imigranti”, navodi Lošo, spominjući i promjenu identiteta Europe koja je oduvijek bila baza kršćanstva.

„U povijesti je bilo 13 velikih, ali i puno manjih civilizacija, a svaka od njih je nestala kada bi neka od njih nametnula svojeg boga ili bogove, uglavnom vojnim putem. ‘Prvi put se u povijesti događa da jedna civilizacija sama ruši svojega Boga, jer na njeno mjesto mora doći neka druga civilizacija… U tome je cijela priča, a boli ih dizanje kršćanskog, pravoslavnog identiteta Rusije koju treba opkoliti NATO bazama. NATO se mora širiti na istok, ali je problem što nema vojnika i to je sada dvostruko rušenje kršćanskog identiteta i opkoljavanje Rusije”, rezimira na koncu Lošo, uz opasku da je sve to – sotonsko djelo…

Loading...