I ‘špic papak’ odlazi u povijest! Tolušiću presudile afere, ali i ambicija da bude premijer…

screenshot

Proteklih je dana u Helsinkiju, na Europskoj konferenciji o biogospodarstvu, u ime Hrvatske sudjelovao državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Tugomir Majdak. U političkim kuloarima, napose u sjedištu HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, već se govori da je na važnom sastanku u Finskoj, Hrvatsku predstavljao – novi ministar poljoprivrede. Tomislav Tolušić prekrižen je u Plenkovićevim križaljkama. Premijer je upravo prionuo, a što su naše novine prve najavile prije mjesec dana, ozbiljnoj rekonstrukciji svoje Vlade.

Četrdesetogodišnji Virovitičanin utopio se u bezbrojnim aferama što prate njegov rad u iznimno zahtjevnom resoru poljoprivrede, ali lako za afere – vidjeli smo kako je premijer do posljednje kapi krvi branio Lovru Kuščevića. Tolušićev je uteg oko vrata, za Plenkovića teži od svih njegovih afera, jer se mlađahni ministar svojedobno drznuo obznaniti da pretendira i na mjesto premijera! Osim toga, Tolušić, za razliku od Kuščevića, nikad nije bio Plenkovićev izvorni i autonomni izbor.

Tolušić je stigao s lagera Milijana Brkića, a HDZ-ov saborski veteran, Josip Đakić, vrlo se vatreno, oči u oči s Plenovićem, zauzeo za svog pulena i sumještanina, pa je čak nekoliko puta i lupio šakom po stolu pred tada još miroljubivim premijerom, nastojeći ga uvjeriti, zašto je Tolušić – najbolji izbor. Tako je tri godine štitio premijer nečiji „najbolji izbor“ od brojnih afera koje su neprestano sukljale, poput živog vulkana – iz Tolušićeva resora. Sada je premijer odlučio lupiti šakom po stolu…!

Vrišti afera ili u najboljem slučaju – slučaj!

Prije nekoliko je dana primio u svome kabinetu, Tugomira Majdaka, i pitao ga izravno gdje se vidi ubuduće – u Saboru ili u izvršnoj vlasti. Majdak mu je odgovorio – u izvršnoj vlasti, pa su si obojica pružili ruke u ime buduće suradnje. Majdak je s obzirom na svoje reference bio u najužem krugu kandidata za ministra poljoprivrede i prije tri godine, kada je na kraju, ipak, izabran Tolušić. Agronomski je fakultet završio 1997. i otad radi u struci, ima 18-godišnje iskustvo u području poljoprivrede i ruralnog razvoja, te upravljanju fondovima, programima i projektima. Stručnjak je za međunarodnu i regionalnu suradnju i ima iskustva u programiranju, procjeni i praćenju, izvještavanju i – promociji programa ruralnog razvoja EU-a.



Naravno da se Tolušić ne miri samo tako s Plenkovićevom odlukom i nastojat će preko pritisaka svojih zaštitnika, sačuvati svoju poziciju, ali premijer već ima oprobani recept kako se riješiti balasta. Samo medijima treba ponuditi miris krvi, oni će se pobrinuti za ostalo. A to „ostalo“ kod Tomislava Tolušića je toliko puno i previše, da gdje god se zapikne, vrišti afera ili u najboljem slučaju – slučaj!

Tolušićeve se afere mogu podijeliti u dvije skupine: afere Tole župan i afere Tole ministar. S vremenom će se ipak, kako to obično biva, pokazati da su sve međusobno povezane, odnosno da u modusu operandi nema neke bitne razlike…

Čiji je projekt Tomislav Tolušić?

Ono što je karakteristično za Tolušića, a tako i za druge populiste, snažan je ulazak na političku scenu – najmlađi župan, najbolji ministar i tsl. – iz čega se može zaključiti da je Tolušić bio dobro osmišljeni politički projekt. Budimo realni, dobiti toliki medijski prostor u Hrvatskoj, bez sredstava, logistike i publiciteta, koji opet iziskuje neka sredstva, nije baš realno ukoliko niste nečiji dobro osmišljeni projekt…

Postavlja se pitanje – čiji je projekt,Tomislav Tolušić, ili kako bi se u novije vrijeme reklo – čiji je on žetončić? Moguće je i da je pilot projekt PR agencija. Svojedobno se spominjala bliskost sa sveprisutnim Krešimirom Macanom, a Macan ima zajedničku povijest, kao Bijesprvi, s Ivicom Kirinom (Jubito), nekadašnjim ministrom unutarnjih poslova, a danas gradonačelnikom i Tolušićeve rodne Virovitice i, dakako, Tolušićevim frendom.

Moguće je da je Tolušić projekt nekih mnogo mračnijih struktura bliskih krim- miljeu, a prema objavama, Krunoslava Grlevića, bivšeg vođe navijačke udruge Uvijek vjerni, koji je kao poštar spornih Tolušićevih fotografija jedini zaradio kaznenu prijavu u slučaju navodnih fotomontaža, nije isključena ni ministrova povezanost s gospodinom Pripuzom i tzv. Knežijskom skupinom. A moguće je da je produkt Tolušić – mješavina i jednog i drugoga…

Bravo Tole, bravo Roks!

Prva i vjerojatno najveća Tolušićeva afera kao župana Virovitičko-podravske županije (2008. do 2016.) je svakako afera Roks. Krajem 2011. godine pravomoćno je osuđen na novčanu kaznu od pet tisuća kuna, jer je na forumu lokalnog portala virovitica.net (istog onog portala čijem je novinaru kasnije prijetio sin, Josipa Đakića, istom onom portalu koji sad poziva da se istraži smrt virovitičkog pročelnika za financije, Siniše Palma) pljuvao lokalnog SDP-ovca, Božu Milivojevića iz Slatine, a hvalio samoga sebe i ostale pripadnike HDZ-a. Zašto je napadao SDP-ovca, koji je i stalni sudski vještak, možemo samo nagađati.

Red pljuvanja po Milivojeviću, tri reda hvale i samohvale: „Bravo Kiro, bravo Jopa, bravo Tole! Bravo HDZ! I ja sam zadovoljan Tolušićem, jer je stvarno osvježenje u ovoj učmaloj županiji i stvarno se trudi. Župane, svaka čast! Samo tako, ne obaziri se na ove jadnike“, napisao je Tolušić. pritom se skrivao iza nadimka Roks, pod kojim je istodobno ispisao uvrede, Bori Milivojeviću i nazvao ga „običnim lopovom koji navodno uzima pinku“, pa je ovaj podnio prijavu.

Istragom se došlo do Roksovog stvarnog identiteta, a župan je na kraju bio prisiljen priznati da je on osobno ispisivao pohvale sebi i uvrede konkurentima. Među ostalim, Tolušić je vještaka Milivojevića prozvao da je namještao cijene stanova i uzimao mito, ali sud je pravomoćno utvrdio da je to bila – laž.

Iako bi u normalnim državama, već sama afera Roks bila dovoljno diskreditirajuća da zapečati političku sudbinu dužnosnika koji se voli lažno predstavljati i pritom vrijeđati političke konkurente, u Lijepoj našoj ispada da je svaka afera dobrodošla kao lansirna rampa za daljnje političko uzdizanje. Umjesto da se pokrije po ušima, Tolušić je, u doba dok je bio župan, proračunskim novcem „jadnika“, podigao po županiji nekoliko prigodnih ploča – od mosta, parka i šetnice do ambulante – na kojima se spominje njegovo ime. Bravo Tole, bravo Roks!

Baš smo „jadni“, toliko smo jadni da ćemo odmah prijeći na afere Tolušića, ministra poljoprivrede, jer kasnije će se, kroz silne preinake u Tolušićevoj sad već ministarskoj imovinskoj kartici, razotkriti kakvim je sve začudnim transakcijama sticao i gradio nekretnine još kao župan, a što su zauzvrat dobili „izvođači radova“…

Afera – rat sa susjedima

U kolovozu 2016. godine je Tolušić, kao gospodar života i smrti, bez konzultacija, ultimativno izazvao pravi mali diplomatski rat sa susjedima, dižući cijene inspekcijskog nadzora voća i povrća za 200 posto, čime je neizravno pokušao ograničiti uvoz, pa ne samo da je izazvao bijes naših susjeda i zemalja u regiji, nego je Hrvatskoj nanio štetu na vanjskopolitičkom planu. Ne uviđajući da više nije u Virovitici, gdje može što hoće, kad hoće i dokle hoće, Tolušić je kao ministar poljoprivrede ipak ušao pod radar premijera Plenkovića, pa je za svoju ishitrenu odluku o podizanju cijene nadzora – dobio po prstima.

Prozvala ga je i zainteresirana javnost, packe su stigle i iz EU-a, a Plenković mu je dao do znanja da u Banskim dvorima nije samostalni igrač i da takvo nešto više ne radi, jer će izletjeti iz Vlade. Tolušić je brže-bolje povukao odluku i vratio cijenu inspekcijskog nadzora na prijašnjih 90 kuna.

Ta je Tolušićeva afera bila samo uvod u sve iduće, a gledajući je s vremenskim odmakom, pokazala je, s jedne strane, veliku neodlučnost premijera Plenkovića i njegovu nespremnost za donošenje državničkih odluka, a s druge strane je razotkrila – pravi karakter mladoga ministra.

Tolušić se, naime, u javnosti voli prikazivati kao čovjek sa čvrstim stavom koji donosi odluke, ali jednako ih brzo povlači i mijenja mišljenje kada njegova fotelja dođe u pitanje, te se medijski ne eksponira dok se afera ne stiša… Sjetimo se samo kako je robusno prijetio „bandi koja se zaigrala“ kad su objavljene sporne fotografije u Nacionalu, ili kako je sve zainteresirane pozivao u svoju kuću da utvrde koliko je velika ili mala. I na kraju – ništa ni od obračuna s bandom, kao ni od kave u ministrovoj kući. Ili, barem roštilja…

Rat s trgovačkim lancima

Potkraj 2016. godine, Tolušićevi inspektori počeli su masovno pronalaziti salmonelu u mesu i jajima. Odmrzavale su se plećke i preturala piletina, no mahom po uvozničkim tvrtkama i stranim trgovačkim lancima, dok je ministar osobno pozivao potrošače da kupuju isključivo hrvatske proizvode, što je izazvalo revolt kod građana.

Jedan od njih mu je odgovorio: „Ono kad razjebeš žitnicu Slavoniju, pola seljaka potjeraš porezima, drugu polovicu uljeniš poticajima za glas na izborima, ostale baciš Agrokoru na milost i nemilost, pa onda još kao ministar po fejsu sereš kako bi trebali kupovati hrvatsko…!“

Afera – šestorice vozača!

Ministar koji ubrzava i pojednostavnjuje procedure, reže troškove itd., ima šestoricu vozača! Ej, šestoricu! Od kojih je jedan, Blaž Curić, uhićen u aferi SMS, jer mu je zaposlenica u Ministarstvu poljoprivrede kupila telefonsku karticu preko koje je javljeno Franji Vargi, prvooptuženom u aferi SMS, da počne uništavati dokaze, jer je – pod nadzorom istražitelja.

Naravno da nije važno što je Tolušićev vozač Curić, kum zamjeniku predsjednika HDZ-a, Milijanu Brkiću i što je taj Varga dostavljao lažnu sms prepisku, Zdravku Mamiću, koji je onda njome mahao pred novinarima kao krunskim dokazom o ujdurmi politike, DORH-a i sudstva protiv njega…

Afera – ‘špic papak’

Afera s fotografijama ili fotomontažama na kojima je, navodno, ministar Tolušić, kojem u krilu sjedi oskudno odjevene prijateljica, koja navodnom ministru priprema da ušmrče lajnu bijelog – jedna je od antologijskih afera na hrvatskim prostorima. Tjednik Nacional se u dosluhu s premijerom Plenkovićem, ali i Sigurnosnom obavještajnom agencijom, ipak, odlučio objaviti sporne fotografije, izvješćujući pritom javnost da je riječ o fotomontaži, jer je to utvrdila SOA-a, a slučaj su potom istraživali i DORH i policija.

Jesu li tu SOA, DORH i uopće bilo koja druga institucija imali po čemu postupati, ili se opet radilo o trošenju novca poreznih obveznika-jadnika na privatne probleme gospodina Tolušića? I onda vrhunac jeftine drame i paradoks istrage: eksperti SOA-e tri su dana forenzički vještačili sporne fotografije i utvrdili da se neupitno radi o falsifikatu, nudeći kao argumente nešto za što ne trebaju nikakvi specijalni forenzički alati – cipele navodnog ministra su sprijeda oble, a on uvijek nosi špic-papak. Sat koji je vidljiv na ruci navodnoga Tolušića, kazao je netko iz SOA-e, ministar ne posjeduje u svojoj kolekciji, jer im je on to osobno potvrdio…

Pritom je još utvrđeno da su sporne fotografije snimljene u nekom zemunskom apartmanu nadomak Beograda, gdje ministar, kažu, nije bio 10 godina. Revni mediji odmah su utvrdili da to nije točno i da je Tolušić bio u Beogradu 2012. godine. Iako ministar nosi dugi „špic papak“, u laži su, ipak, kratke noge…

Afera – imovinska kartica

Ako je, pak, afera „špic papak“ antologijska iz mnogo razloga, afera imovinska kartica odmah je do nje. Čovjek koji je pretendirao da jednog dana bude hrvatski premijer, pokazao se nesposobnim za najosnovniji zadatak koji bi, vjerojatno, svladali i učenici obrazovani prema kurikulskoj reformi ministrice, Blaženke Divjak. Mediji – a tko drugi – otkrili su da ministar Tolušić mulja u imovinskoj kartici od kvadrata do vrste objekta koje posjeduje.

Tako se pokazalo da njegova kuća nema 165 kvadrata kako je u karticu upisano, nego 330. Kao i to da postoji još jedan objekt kojeg ministar nije obznanio u imovinskoj kartici, od 121 kvadrat, a kojeg je Tolušić nazvao – „roštiljarnica s klimom“.

Naravno, nama jadnicima se obraćao s visoka, govoreći da je svu svoju imovinu pošteno zaradio, da oko nje nema nikakvoga spora, da sukob interesa nije ni činjenica da je radove na njegovoj kući izvodila firma koja je dobivala milijunske poslove od Virovitičko-podravske županije dok joj je Tole bio na čelu… Isplivalo je i da je Tole kupio zemljište od gospodina Veršeca, čija je firma također dobivala poslove od županije, da je g. Veršec kupio stan od Tolušića u zgradi koju je radio već spomenuti Croming d.o.o., a da je zemljište, koje je nekoć pripadalo toj firmi, završilo u vlasništvu Tolušićeve bivše (prve) supruge.

U toj su se aferi pogubili i malo veći stručnjaci za nekretninske transakcije, pranje novca i prikrivanje imovine, ali konstanta svih priča su dva lika – Mario Abramović i Davor Veršec. Uvijek kad je Tolušiću bilo potrebno, uskakao je njegov kum, Mario Abramović i kupovao neki stan, a Abramovićeva je firma “Drvene konstrukcije“ dobivala izdašne potpore (bespovratna sredstva) od Ministarstva poljoprivrede.

Tako je Agencija za plaćanje u poljoprivredi ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR), koja je podložna Ministarstvu poljoprivrede, dodijelila novac Abramovićevoj firmi u nekoliko navrata: najprije 402.967,10 kuna, potom još 720.307,75 kuna, pa u 2017. još 497.500 kuna, a prošle godine 199.000 kuna.

Tolušić nije platio izgradnju svoje kuće?

Jednako često pojavljuje se u tim zamršenim kupoprodajama stanova i zemljišta ime, Damira Veršeca, čija obitelj u vlasništvu ima tri obrta – prodaju uredskog materijala i računalne opreme, čišćenje i higijensko održavanje poslovnih prostora – te je imala brojne ugovore s Virovitičko-podravskom županijom i Gradom Viroviticom, kao i njihovim tvrtkama.

Indikativno je i da tvrtka „Građevinarstvo Horvat“ iz Noskovačke Dubrave, koja je gradila ministrovu kuću i ”roštilj”, ne želi pokazati račun koji mu je za to poslala. Ili, nisu ministru ništa naplatili?

Ostale Tolušićeve afere samo ćemo ukratko pobrojati: afera kebab, odnosno povlačenje 12 tona zaraženog mesa poljskih krava, koje se distribuiralo prema Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj. Afera trihinela, odnosno kako se Ministarstvo poljoprivrede, točnije njihova Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, ozbiljno poigravalo sa zdravljem građana.

Iako su još krajem veljače ove godine dobili službenu zabilješku o pronalasku pozitivnog rezultata na trihinelu, te imali ozbiljne indicije da zaraženo meso potječe iz jedne mesnice u Kninu, mjesecima nisu učinili apsolutno ništa da građane obavijeste o opasnosti koja im je prijetila. Naprotiv, sve se pokušalo zataškati od javnosti. Afera Copić odnosno kako otac ravnateljica Agencije za plaćanja u poljoprivredi i ribarstvu, Matilde Copić, bespravno ostvaruje poticaje od institucije na čijem je čelu njegova kći, koja je i sama sebi isplatila poticaje (kad je otkrivena, novac je vratila).

Afera sudske tužbe, odnosno kako će građani, tj. porezni obveznici-jadnici, vjerojatno, morati platiti ultimativnu Tolušićevu tvrdoglavost u slučaju tužbi zbog poništenja odluka o mjerama ruralnoga razvoja, a mogla bi nas koštati – nekoliko stotina milijuna kuna. Naime, država je već izgubila, zasad nepravomoćno, veliki spor s osječkim kraljem žita, Markom Pipunićem. Nepravomoćnom presudom naloženo je Republici Hrvatskoj da Pipunićevoj tvrtki, Salami Aurea, isplati 38,4 milijuna kuna uz zatezne kamate i podmirivanje troška parnice od 1,2 milijuna kuna kao naknadu štete za protuzakonitu obustavu isplate sredstava iz fondova EU-a.

Pipunićev slučaj putokaz je svima koji su već podigli tužbe ili ih tek pripremaju, a procjena je da se već potražuje tužbama oko 300 milijuna kuna, a dodatna procjena je da će država biti oštećena, odnosno da će porezni obveznici morati platiti više od milijardu kuna zbog katastrofalne politike Ministarstava poljoprivrede.

Unaprjeđenje za – afere!?

Afera rusko zemljište, odnosno primoravanje lokalnih čelnika da daju suglasnost o prijenosu 32.000 hektara državnog zemljišta dano u koncesiju Agrokoru, sada Fortenovi, iako je nama jadnicima zabranjeno prenošenje državnog zemljišta na nekog drugog, odnosno njegovo davanje u neku vrstu podzakupa.

Afera EU komisija, odnosno nekoliko upozorenja EU komisije o neusklađenosti naše regulative s pravnom stečevinom EU-a. Afera divlje svinje, odnosno Tolušićev pokušaj dodvoravanja lovcima, točnije Đuri Dečaku, predsjedniku Hrvatskog lovačkog saveza, s maksimalnim odstrelom divljih svinja. Afera hrvatske šume, odnosno prekomjerna, zapravo dramatična sječa Medvednice, Bilogore i šuma diljem Hrvatske…

Afera Arkod, odnosno jedna nova afera u nastajanju, kojom će Tolušić brisati, prema nekim najavama, između 25 do 30 posto zemljišta (34 tisuća hektara) iz Arkoda (nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela) što će imati nesagledive posljedica na hrvatsku poljoprivredu i povlačenje novca iz EU fondova iz kojih bi u recentnom programskom razdoblju trebali povući više od 10 milijardi eura.

Uz sve pobrojano, sporost u odobravanju EU projekata, slaba ugovorenost, nepotizam pri zapošljavanju, dodjela novca iz EU fondova svojoj obitelji (puncu), smanjenje PDV-a na hranu bez efekta, povećanje uvoza poljoprivrednih proizvoda, unaprijedili su Tomislava Tolušića prije nešto više od godinu dana u potpredsjednika Vlade!

Grlević prozvao Tolušića i Đakića…

Umjesto da zamoli tajnicu da razriješi jednog jako kontaminiranog ministra, Plenković je – pa nije valjda pod ultimatumom? – nagradio Tolušića! Je li prineseno na pozornost premijeru javno obraćanje „poštara“ famoznih Tolušićevih fotografija, Krunoslava Grlevića, putem FB profila, koji je zbog prijetnji bio primoran napustiti Hrvatsku. Evo što je, među ostalim, napisao Grlević:

„Poštovani ministre Tolušić, ja Vas nikada nisam vidio uživo, nemam vaš broj telefona, niti poznajem ikoga tko poznaje Vas, osim moga prijatelja, Claudea Jambrušića. Mene i moga prijatelja Jambrušića ste prozvali bandom, znamo da ste aludirali na nas, a oko Vas i Vašeg zagovarača i zaštitnika Đakića, vidimo, skupljaju se i ljudi crni kao Mordor … Za prijetnje ne okrivljujem one koji mi ih upućuju, niti one koji su me zvali i sugerirali da si sam pucam u glavu, nego isključivo Josipa Đakića i Tomislava Tolušića…“

Gospodine premijeru, ako ste, napokon, odlučili razriješiti Tolušića ministarske funkcije, i neka ste…! Ali, znamo da znate, da samo razrješenje, nije i rješenje… Ne za stotine i tisuće naših ljudi koji su stradali pod Tolušićevim „agrarnim reformama“…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI