Godinama se ništa ne poduzima protiv neprofesionalnih liječnika, ni protiv liječnika-zlostavljača pacijenata ni protiv liječnika-zlostavljača vlastitih kolega ili drugog osoblja u zdravstvenom sustavu. Ne kaže narod uzalud: vrana vrani oči ne kopa. Ministar Kujundžić je i te kako kao dugogodišnji ravnatelj KB Dubrava znao, ili je trebao znati, kakav mu doktor radi u sustavu i kakve svinjarije radi, baš kao što je to znala i liječnička komora i velika većina liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja bolnice, ako ne i svi. Ali, svi su besramno šutjeli, čime su se prometnuli u suučesnike dugogodišnjeg degutantnog zlostavljanja pacijenata. I sada, kada je bestidni doktor javno razotkriven, vrli se i hrabri hrvatski psihijatri ne usude javno, pod svojim punim imenom, komentirati njegovu, vjerojatno, bolesnu psihu, već to rade onako u potaji i postavljaju mu psihijatrijsku dijagnozu. Što reći na to? Jadno!
Ovih dana aktualni ministar zdravstva Milan Kujundžić na sve moguće načine, kao Poncije Pilat, pere ruke od odgovornosti za otkrivenu aferu u Kliničkoj bolnici Dubrava s ortopedom zlostavljačem koji je u toj zdravstvenoj ustanovi godinama sustavno zlostavljao svoje pacijentice i pacijente neviđenom ustrajnošću, prostačkim seksualnim primjedbama i aluzijama, zbog kojih je već odavno trebao odletjeti iz sustava zdravstva i biti izložen kaznenom progonu. A odletio je tek unatrag desetak dana!
Ministar Kujundžić kojeg javnost, a i mnogi liječnici, smatraju odgovornim u slučaju perverznog ortopeda, priča o spinovima protiv njega, i pohvaljuje nedavnu odluku vodstva KB Dubrava da odstrani tog, blago rečeno, čudnog doktora iz bolnice. Pritom se ministar smiješno se opravdava za svoje nesankcioniranje „nestašnog“ liječnika, jer ne zaboravimo, Kujundžić je punih osam godina bio ravnatelj KB Dubrava, sve do 2012.! Razvodnjava slučaj-bombu pričom o nekakvim komisijama koje su prema inkriminiranom liječniku postupale kako su postupale, i neprimjereno ga, i opetovano blago, sankcionirale. No, ministar pritom zaboravlja da bolnicu ne vode kojekakve komisije, već isključivo ravnatelj bolnice! I on ima, nazovimo to tako, zapovjednu odgovornost, pa je slijedom toga odgovoran za dugogodišnje bujanje doktorovih ispada i pritužbi pacijenata. Ako netko spina, onda upravo sada spina Kujundžić da bi iz skandalozne izašao neokrznut i bez repova.
Godinama se ništa ne poduzima protiv neprofesionalnih liječnika, ni protiv liječnika-zlostavljača pacijenata ni protiv liječnika-zlostavljača vlastitih kolega ili drugog osoblja u zdravstvenom sustavu. Ne kaže narod uzalud: vrana vrani oči ne kopa! Sustav je spor, inertan i premrežen kojekakvim interesima, pa je naš narcisoidni liječnik iz KB Dubrava, nagađa sad psihijatrijska struka, bolesne psihe, kroz dugo vremensko razdoblje nekažnjeno radio pacijenticama to što je radio, vrijeđao ih i ponižavao te uživao u svojoj moći nad njima. Teško je takvog perverznog čovjeka uopće zvati liječnikom iliti doktorom. I ministar Kujundžić je i te kako kao dugogodišnji ravnatelj KB Dubrava znao, ili je trebao znati, kakav mu doktor radi u sustavu i kakve svinjarije radi, baš kao što je to znala i liječnička komora i velika većina liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja iz te bolnice, ako ne i svi. Ali, svi su samozatajno šutjeli. Sve ih sada i tek ako može biti sram, jer su zapravo suučesnici u dugogodišnjem krajnje degutantnom zlostavljanju pacijenata. I sada, kada je taj bestidni doktor javno razotkriven, vrli se i “hrabri” hrvatski psihijatri ne usude javno, pod svojim punim imenom, komentirati njegovu, vjerojatno bolesnu psihu, već to rade onako u potaji, poskrivečki i postavljaju mu psihijatrijsku dijagnozu. Što reći na to? Jadno, nema za to druge riječi!
Bravo za ‘Provjereno’!
Svaka čast emisiji “Provjereno” Nove TV, koja već godinama brutalno razotkriva sve društvene anomalije i bez koje bi tolike očigledne hrvatske gadosti još uvijek ostale društveno neprepoznate i neprokazane, iako je mnoštvo ljudi zapravo jako dobro znalo za njih. Ali, dokle god te gadosti ne izađu u javni prostor, nadležna tijela za njih slabo ili nimalo ne mare. Zanimljivo je kako je tek sada perverzni ortoped napokon dobio otkaz, a teške su laži da otkaz nije mogao dobiti ranije, uz tolika već prethodno prijavljena zlostavljanja žena. Govorim to s pozicije pravnika, gotovo 20 godina bavim se isključivo radnim pravom. Politički tjednik 7Dnevno sustavno zadnjih godina razotkriva razne anomalije u hrvatskom društvu, politici, gospodarstvu, pa tako i u sustavu zdravstva, prokazao je imenom i prezimenom nekolicinu liječnika zlostavljača, pa i silovatelja, ali uvijek su reakcije resornoga ministarstva na razne razotkrivene anomalije sustava trome i neučinkovite! Milan Kujundžić je vjerojatno vrstan liječnik, ali kao ministar on i njegova ekipa nisu se po tom pitanju previše iskazali. Povreda dostojanstva tolikih pacijentica, neprimjerene, gnjusne i krajnje vulgarne seksualne aluzije na njihov račun, odavno su imale uporište i u ovakvom nedorečenom Zakonu o radu za trenutni raskid ortopedova ugovora o radu. Pa kakve to stručnjake s područja radnoga prava ima u svome okruženju naš ministar? Kakve?!
I Zakon o radu je nedorečen jer u svojim odredbama koje se bave redovnim i izvanrednim otkazivanjem ugovora o radu prilično općenito i nedovoljno jasno i precizno govori o razlozima za izvanredni otkaz. Tako povrede obveze iz radnog odnosa dijeli na lakše, koje su razlog za redovni otkaz, te one iznimno teške, koje su osnova za izvanredni – trenutni – otkaz. Nigdje, međutim, ni spomena koji bi to mogli biti, barem taksativno navedeni primjeri u zakonskoj odredbi, naročito teški slučajevi kršenja obveze iz radnog odnosa kada ni uz sve uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak rada kod poslodavca više nije moguć. Tako je u praksi sve prepušteno diskrecijskoj procjeni poslodavca, suda i sudske prakse koji su to slučajevi kršenja obveze iz radnog odnosa razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.
Sustav protiv najslabijih
Izvanredni se otkaz može dati samo u roku od 15 dana od dana saznavanja za okolnosti koje su osnova za izvanredno otkazivanja ugovora o radu. Tako da svi oni stari slučajevi zlostavljanja pacijentica nikako nisu mogli biti razlog za ovaj sadašnji izvanredni otkaz perverznom ortopedu, jer poslodavac je o tim zlostavljanjima već davnih dana imao saznanja. Razlog za ovaj izvanredni otkaz vjerojatno je neki sasvim novi prijavljeni slučaj zlostavljanja. A stranka (bolnica) koja otkazuje ugovor o radu ima pravo i zakonsko uporište od stranke kojoj je otkazan ugovor o radu zahtijevati naknadu štete zbog ugovorom o radu preuzetih obveza koje su ostale neispunjene.
Liječnici su, izgleda, zaštićena vrsta, a znamo za slučaj kada je jedna radnica trenutačno dobila izvanredni otkaz jer je u trgovačkom centru Spar Hrvatska d.o.o., u kojem je radila, pojela dvije šnite pršuta koje nije platila! Da, ali ona nije bila liječnica, i bila je sama i nezaštićena protiv bešćutnog sustava koji se uvijek iskaljuje na najslabijima. A probajte usporediti svu težinu počinjenog grijeha na radnome mjestu između krajnje perverznog doktora te iscrpljene i gladne radnice!
Što tek skriva siva zona?
Recentni je slučaj “Ortoped”, po mome dubokome uvjerenju, zasnovanom na dugim godinama rada na području radnog prava, bio osnova, barem po svemu onom do sada iznesenom u tiskovnim i elektroničkim medijima, za nekoliko takvih pravovremenih izvanrednih otkazivanja ortopedova ugovora o radu. Pitanje na koje nikada nećemo znati odgovor jest: kolike su zlostavljane žene iz straha i od srama zbog javnog iznošenja svojih bolnih iskustava s tim narcisoidnim doktorom odlučile zatajiti od javnosti svoja bolna i traumatična iskustva?
Primjerice, smatra se da na jedno prijavljeno silovanje, ostane zatajeno njih sedam do deset, jer žene ne žele s tim izlaziti u javnost, podvrći se dugotrajnom i mučnom sudskom postupku te sve to proživljavati doslovno iznova. To je takozvana “siva zona”, pa razmislite koliko je u ovom slučaju ostalo pacijentica u sivoj zoni verbalno zlostavljanih u liječnikovoj ordinaciji.
I dok se američka javnost posljednjih mjeseci počela oštro obračunavati sa svojim poznatim i medijski eksponiranim zlostavljačima žena, mi smo spori i neučinkoviti. Najpoznatiji je slučaj moćnog filmskog producenta Harveya Weinsteina, koji je kao prokazani serijski zlostavljač i silovatelj doslovno preko noći detroniziran sa svih svojih pozicija moći u filmskoj industriji kad su žene konačno smogle snage javno progovoriti o poremećenom seksualnom predatoru koji je skoro tri desetljeća verbalno zlostavljao ili silovao nebrojene žene. Mi se pak s ovakvim i sličnim predatorima igramo kojekakvih zakulisnih igrica, pa se sad mnogi odgovorni iz sustava zdravstva opravdavaju da je doktor, zamislite, dobio već nekoliko opomena (!) za svoje dugogodišnje zlostavljanje pacijentica?! Prva je već opomena trebala biti, uvjetno rečeno, žuti karton, a drugi žuti karton je trebao automatizmom postati crveni karton u formi redovnog (skrivljenog) otkazivanja ortopedovog ugovora o radu, kad mu već nisu imali volje dati izvanredni otkaz!
Davanje samo opomena (!) za ovakvu neviđenu drskost, arogantnost i vulgarnost u verbalnom ophođenju prema pacijenticama je izvan zdrave pameti. Pa što je po takvima taj ortoped trebao konačno uraditi u tom beskrajnom ponižavanju žena pa da ga se trenutno odstrani iz sustava zdravstva i dalje kazneno procesuira? Zar je trebao silovati žene uz asistenciju medicinskih sestara, onda ih dalje krvavo masakrirati i sve to uredno snimati da ima za svoju privatnu videoteku? Ili ni to ne bi bilo dodatno za ništa više od posve obične opomene, ili zakonskim rječnikom rečeno “Upozorenje pred otkazivanje ugovora o radu”. Nekakav alibi pec-pec od strane poslodavca, pa perverzna igra nesmetano ide dalje…
E, onda ortopedu ne bi preostalo ništa drugo, no da se osobno obrati redatelju Quentinu Tarantinu, poznatom po scenama šokantnog i često krajnje perverznog nasilja u njegovim filmovima, da ga posavjetuje koje bi još sve neviđene gadosti mogao raditi jadnim ženama, da bi konačno zaslužio izvanredni otkaz zbog naročito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Naravno, ovo s Tarantinom je šala, no sve ove strahote koje su jadne pacijentice proživjele u interakciji s tim ortopedom nisu šala, već su se tim iznimno ozbiljnim slučajem zlostavljanja žena već odavno trebali krajnje ozbiljno pozabaviti i policija i Državno odvjetništvo.
Zašto ništa nije učinjeno?
Kod izvanrednog otkaza nema otkaznog roka, i sve ide priličnom brzinom uz prethodno proveden postupak savjetovanja s Radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom s ovlastima Radničkog vijeća, ukoliko isto kod poslodavca nije konstituirano. Jedino kad bi se Radničko vijeće usprotivilo izvanrednom otkazu, a radnik poveo radni spor kojim bi osporavao dopuštenost otkaza, i o tome odmah obavijestio poslodavca, ovaj bi ga morao vratiti na posao u roku od 8 dana od dana zaprimljene obavijesti o podignutoj tužbi protiv poslodavca, i zadržati ga na poslu do okončanja sudskoga spora. Tada poslodavac može suspendirati takvog radnika uz isplatu mjesečne naknade plaće, tj. polovice njegove plaće koju je primao u zadnja tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu, i na takav ga način odstraniti s posla do okončanja sudskog spora.
Dakle, doktora se uz ovakve teške optužbe njegovih pacijentica moglo prilično lako odstraniti s posla dok se sve ne utvrdi u sudskom postupku pravomoćnom sudskom odlukom. Ukoliko je doktor navršio 60 godina života, tada se ne radi samo o savjetovanju, već o suodlučivanju poslodavca s Radničkim vijećem po pitanju takvog otkaza. Ukoliko se Radničko vijeće ne usuglasi s takvom odlukom poslodavca o izvanrednom otkazu, a njegovo protivljenje mora biti dobro obrazloženo u pisanoj formi, tada poslodavac u roku od 15 dana od zaprimljene uskrate suglasnosti, može zahtijevati da takvu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka. A, ipak, nije učinjeno baš ništa! Ostaje veliki upitnik u zraku zašto je tome tako, a resorni ministar taj upitnik treba dobro pojasniti. Za početak mogao bi inicirati formiranje povjerenstva koje bi potanko ispitalo sve relevantne činjenice i očigledne propuste cijelog sustava i same bolnice u kojoj je radio taj ortoped koji je godinama očigledno imao nečiju više ili manje vidljivu zaštitu, i prolazio bez ikakve ozbiljne kazne za svoje nakaradno verbalno iživljavanje, poglavito nad pacijenticama. Nakon zaključka povjerenstva, ministar bi trebao stati pred medije i izvijestiti hrvatsku javnost tko su sve krivci za neoprostive dugogodišnje propuste. A bude li tada potrebe, redakcija “7Dnevno” ustupit će mu dovoljno prostora da post festum detaljno obrazloži genezu ovog zloćudnog slučaja koji zadnjih dana potresa hrvatsko zdravstvo.
Poštovani ministre Kujundžiću, zaboravite sada spinove i progledajte na vrijeme radi zaštite brojnih, još uvijek nezaštićenih pacijenata, jer nije ovo jedini zlostavljač u sustavu zdravstva. Čitajte sada malo komentare na društvenim mrežama o brojnim takvim neprimjerenim postupanjima osoblja u zdravstvu prema pacijentima, a ako ne progledate na vrijeme, još uvijek postoji mogućnost da operativnim putem, neopasnim i učinkovitim oftalmološkim kirurškim zahvatom, uklonite mrenu koja vam sada, izgleda, i te kako zamućuje vid! Ukoliko vam je predugo čekati na listama, uvijek možete skinuti mrenu u nekoj od brojnih privatnih poliklinika. I masno platiti! No, ni to vam, po svemu sudeći, neće pomoći da zadržite ministarsku fotelju, premijer Plenković sprema se za prvu ozbiljnu rekonstrukciju Vlade i vi ćete biti prvi na udaru…