Zašto je sjajna priredba u čast Vlade Gotovca bila medijski bojkotirana? Možda je odgovor u tome što već dulje vremena mediji u Hrvatskoj (jer ne možemo kazati hrvatski mediji) daju veliku pažnju svemu što je protiv domoljublja, što je protiv slobode i demokracije, a pišu traktate o izmišljenim optužbama protiv Domovinskog rata i protiv svega što je nacionalno i domoljubno...
Narod koji ne cijeni svoje velikane, koji zaboravlja svoju prošlost, koji briše povijesno pamćenje, dovodi se u opasnost da izgubi svoj identitet, da izgubi samog sebe.
Mnogi imaju različito mišljenje o Vladi Gotovcu, ali svatko tko je objektivan bez obzira volio ga ili ne, slagao se politički s njim ili ne, mora priznati da su djela Vlade Gotovca, njegov život, bitno pridonijeli u borbi za slobodu hrvatskog naroda.
Dva puta je robijao u Titovoj Jugoslaviji – prvo četiri, pa onda 2 godine, bila su mu oduzeta ljudska i sva druga prava, ali nikada se nije prestao boriti za slobodu i demokraciju svoga naroda. Neosporno je da je Vlado Gotovac značajna ličnost u našoj povijesti i da je zbog toga sramotno da se u politici, a posebno u medijima pokušava izbrisati i pamćenje i sjećanje na Vladu Gotovca.
FHS-Forum hrvatske sloge u zajedništvu sa Institutom „Vlado Gotovac” organizirao je vrlo uspješno Tribinu sjećanja na Vladu Gotovca. Mogli smo ponovno čuti njegov maestralni povijesni govor pred bivšim domom JNA, mogli smo vidjeti isječke iz dokumentarnih filmova o životu Vlade Gotovca, glumac Kurbaša sjajno je recitirao desetak njegovih domoljubnih pjesama, mogli smo čuti nadahnut govor ne samo o Vladi Gotovcu, nego i o slobodi i demokraciji koji je održao Slobodan Prosperov Novak, a posebno su odjeknule riječi akademika Rudolfa o Gotovcu kao velikom domoljubu, oratoru i velikom čovjeku. Čuli smo i nekoliko sjajnih domoljubnih pjesama. Tribinu je s puno empatije prema dragom Vladi Gotovcu uspješno vodio Željko Tomac, koji je vrlo precizno podcrtao lik i djelo Vlade Gotovca.
Uvodni govor održala je predsjednica FHS-a, dr.sc Marina Vokić-Žužul. Iako je program trajao gotovo dva sata i trideset minuta, svi nazočni su u njemu uživali, ali su se pritom i pitali: kako je moguće da takav događaj nije zabilježen na HRT-u, čak ni u vijestima iz kulture? Pitamo se, zašto je sjajna priredba u čast Vlade Gotovca bila medijski bojkotirana? Možda je odgovor u tome što već dulje vremena mediji u Hrvatskoj (jer ne možemo kazati hrvatski mediji) daju veliku pažnju svemu što je protiv domoljublja, što je protiv slobode i demokracije, a pišu traktate o izmišljenim optužbama protiv Domovinskog rata i protiv svega što je nacionalno i domoljubno.
S punim pravom organizatori oštro prosvjeduju, posebno protiv HRT-a! Jer ta TV kuća, kao javni medij i servis građana, ta kuća koja je umjesto katedrale duha postala katedrala zloduha, a koju svi plaćamo, dužna je zabilježiti istinu o ljudima koji su znakovito sudjelovali u stvaranju hrvatske povijesti. Organizatori prosvjeduju osobito zbog toga što su uredništva na HRT-u dobila obavijest i poziv na Tribinu sjećanja na Vladu Gotovca. Ovo je bio još jedan primjer duhovne pustoši i antihrvatskog raspoloženja koje vlada u medijima i za takve postupke nema nikakvog opravdanja!
Svim izvođačima, umjetnicima i posjetiteljima Tribine sjećanja na Vladu Gotovca toplo se zahvalila njegova supruga, gospođa Simona Gotovac, na skromnom zajedničkom domjenku. Ipak, u zraku je visjelo neizbježno pitanje – zašto se u dvorani Vijenac na Kaptolu nije pojavila niti jedna tv kamera…?
Hrvatski politički tjednik 7Dnevno imao je svog sudionika i novinara na toj Tribini koji čitateljima donosi ovo izvješće protkano gorčinom, ali ta gorčina neće umanjiti domoljublje, vrhunsku poeziju Vlade Gotovca i Domovinu koja živi s njim u vječnosti u koju je vjerovao…