ČOVJEK KOJI TUĐMANA USPOREĐUJE S HITLEROM: Vučićeve laži o ustašama, Domovinskom ratu i manipulacija medijima

Snimka zaslona

Političar koji je zanat učio od Vojislava Šešelja, Slobodana Miloševića i Tomislava Nikolića, gradi kult ličnosti karizmatičnog srpskog vođe koji svoje radikalne ideje i politiku prikriva prvom gay premijerkom, Anom Brnabić, ne bi li stvorio sliku srbijanskog društva koje prati razvoj Europske unije 

Prisjetimo li se poruke bivšeg srbijanskog premijera, a danas predsjednika, Aleksandra Vučića prilikom susreta s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, 2016. godine, na trenutak bi se moglo pomisliti kako je riječ o političaru koji je odlučio promijeniti svoju žestoku retoriku kada je u pitanju odnos Srbije i Hrvatske.

„Želimo živjeti u miru, graditi povjerenje i popravljati atmosferu“, bile su Vučićeve riječi, a spomenuti susret na mostu između Erduta i Bogojeva, trebao je označiti simboličan početak suradnje dviju zemalja na rješavanju brojnih otvorenih pitanja. Od tada se, čini se, puno toga promijenilo, a kao i svake godine, kulminacija odnosa obilježava se na „olujni“, 5. kolovoz.

Pod sloganom, “Oluja je pogrom”, u Bačkoj Palanci je uoči obilježavanja 23. obljetnice oslobodilačke operacije „Oluja“ u Kninu, u nazočnosti državnog vrha Srbije, predstavnika vlasti Republike Srpske i patrijarha Irineja, održan središnji komemorativni skup u povodu Dana sjećanja na stradale i izbjegle Srbe.

“Večeras smo po prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća okupili srpske političke predstavnike iz RS i BiH i Srbije i Hrvatske jer svi Krajišnici diljem svijeta trebaju znati da nisu sami”, rekao je Vučić i zaključio kako se u Kninu obilježava “najstrašniji dan u našoj novijoj povijesti”, ocijenivši pritom kako su Srbi stradali kao “narod šiban mržnjom”.

“Ti koji slave trebaju znati – kad ubiješ nekog danas, ubio si ga i sutra, a kad prognaš nekog danas prognao si i njegovo jučer”, istaknuo je Vučić i rekao u tom kontekstu kako “nema okvira u koji se taj zaborav može smjestiti”.



“Motiv je važan isto kao zločin, jer mržnja ne poznaje vrijeme. Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”, ustvrdio je srbijanski šef države, rekavši kako “ne zna šta je najveći zločin, ako to nije zločin počinjen u ime krvi, nacije i vjere”.

On je, ne spominjući, doduše,  izravno Hrvatsku, rekao da nitko za spomenute zločine nije “ni iz pristojnosti kažnjen”, govoreći kako “neće da priznaju ni Jasenovac, ni njegove žrtve, niti da su ubili stotine tisuća Srba”.

 

Prodavao priču da su mu ustaše ubili obitelj

Iz njegove retorike, očito je kako smišljeno i ciljano formulira poruke koje će vrlo brzo doći do hrvatske javnosti, ali i one međunarodne, za koju je Vučić svjestan kako i dan danas pomalo zazire od mogućeg fašizma u Hrvatskoj za što se ’90-ih dobro pobrinula srbijanska propaganda. Sve to Vučić ima u malom prstu, a kako i ne bi, kada je i sam radio kao novinar. Baš iz  novinarskih dana rado se sjeća intervjua s Radovanom Karadžićem i partije šaha koju je odigrao s Ratkom Mladićem. No, novinarska karijera, ipak, ga nije zadovoljila…

Pravi srbijanski domoljub s pedigreom, Aleksanadar Vučić, rođen je 5. ožujka 1970. godine u Beogradu. Njegovi roditelji  su iz sela Čipuljića u okolici Bugojna u BiH. Vučić je često naglašavao kako je njegova obitelj stradala od ustaške ruke. “Pitate pogrešnog čovjeka, cijelu moju obitelj ubili su ustaše i sada tražite da kažem nešto pohvalno o jednom od ljudi koji je u najmanju ruku tražio dobar izgovor da obrani one koji su činili teške zločine”, bio je Vučićev komentar o kanonizaciji Alojzija Stepinca.

Međutim, uđe li se dublje u cijelu tu priču i porazgovara li se s njegovim susjedima, pojavljuje se jedna sasvim drukčija istina: podaci iz razgovora sa  susjedima pokazuju kako nitko od njegove bliže rodbine, djeda Anđelka, djedovog brata Rade i njihove djece, njegovih stričeva i teta, kao i bratića – nikada nije stradao od ustaške ruke… Vučić je po struci diplomirani pravnik, poznavatelj šaha i povijesti, te ljubitelj sporta i strastveni navijač Crvene zvezde. Svoju ljubav prema Zvezdi pokazao je sudjelovanjem u neredima koji su zaustavili utakmicu između Dinama i Crvene zvezde, 13. svibnja 1990. godine.

“Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je doslovno dočekala kolona policajaca. Sproveli su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni, prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se neko od nas izdvojiti pa da ga prebiju… “, prisjetio se Vučić prije nekog vremena u razgovoru za srbijanske medije. „Nije rat počeo na Maksimiru“, kazao je i objasnio:

“Kad god bismo išli u Zagreb, očekivali smo tučnjavu. Zato, ne vjerujem u priču da je rat počeo na ‘Maksimiru’, mislim da se tad samo pokazalo kakvi su odnosi u društvu. Kad vam se tako nešto pokaže u masovnom obliku, jasno vam je što predstoji i što je u dušama ljudi. Čak ne mislim ni da je Bobana netko nagovorio da udari policajca. I da Boban nije to napravio, došlo bi do navijačke tučnjave. Sukobi navijača su se uvijek događali, bili su normalna stvar, a nogomet je uvijek samo odraz onoga što se događa u društvu”, ispričao je Vučić.

Uzor u radikalnim srbijanskim političarima

Gladan moći i vlasti, Vučić se 1993. godine učlanio u Srpsku radikalnu stranku (SRS) u kojoj je vrlo brzo postao generalni sekretar stranke. Postao je poznat po svom govoru 20. ožujka 1995. godine u tada okupiranoj Glini, na skupu SRS-a, iako je kasnije rekao za tada izrečene riječi (i mnoge koje su uslijedile nakon toga), kako su bile dio njegove – pubertetske faze.

Kritizirao je i samog Slobodana Miloševića, no nakon što je postao ministar informiranja 1998., revno je provodio zakon koji je propisao ogromne novčane kazne za novinare koji su pisali protiv Miloševićevog režima. Zbog tih zabrana i kazni mnogi su listovi ugašeni, a Vučić je u tom razdoblju dobio zabranu ulaska na područje Europske unije.

Uz burnu političku karijeru, Vučiću uzbuđenja nije manjkalo ni u privatnom životu. Ženio se dva puta – prvi mu je brak bio s bivšom urednicom TV Pink, Ksenijom Jovanović i potrajao je 14 godina, a  taj je brak, navodno, prema pisanju nekih medija – bio buran kao i njegov politički život, te prepun svađa i zlostavljanja. Na iznenađenje mnogih, 2013. godine oženio se Tamarom Đukanović, koja se ne pojavljuje puno u medijima i živi mirnim i povučenim životom. No, upravo ova priča svjedoči i o njegovom velikom utjecaju na medije…

Naime, javnost je doznala da se Vučić razveo od Ksenije, tek nakon što su ga određeni, njemu bliski, mediji potpuno “slučajno” uslikali s drugom suprugom.  Sasvim slučajno tamo se našao i reporter Informera – Vučić za savršeno posloženim i vrhunski osvijetljenim stolom u restoranu. U takvu slučajnost nitko nije povjerovao, pogotovo što se dogodila uoči izvanrednih izbora 2014. godine…

Mnogi Vučićevi kritičari upozoravaju kako se 48-godišnji Vučić nikada nije odrekao svojih radikalnih stavova, već  ih je samo malo osuvremenio: političkom idejom, popot one o izboru prve gay premijerke Ane Brnabić, kreira sliku srpskog društva koje prati razvoj EU-a…

Najmoćniji čovjek Srbije, svoj je pripravnički politički staž započeo kao  srčani pomoćnik i obožavatelj lika i djela Vojislava Šešelja, a nastavio kao Miloševićev ministar koji je kažnjavao novinare koji su pisali protiv velikosrpskog režima. Danas je, kako sam kaže, manje borben i vodi politiku izgradnje mira.

Predsjednik Srpske napredne stranke na svom političkom putu promijenio je dvije stranke, dvojicu šefova i od čovjeka, nekad poznatog po radikalnim i oštrim stavovima, posebno za vrijeme rata u Hrvatskoj kada je hrvatsku vlast nazivao ustaškom i zločinačkom, postao je, navodno, moderan i miran Europejac…

Sačuvaj nas, Bože, takve moderne i mirne Srbije, ali i Srbije koja unutar granica Lijepe naše ne čini ništa da se ogradi od ovakvih skandaloznih stavova srbijanskih političara. Riječ je, dakako, o Miloradu Pupovcu, koji je uoči „Oluje“ kazao kako 23 godine od „Oluje“ i završetka rata, duh rata u Hrvatskoj ne ustupa mjesto duhu mira u javnim i privatnim odnosima u Hrvatskoj i njezinim odnosima s drugim zemljama. I sve to unatoč činjenici što sjedi u hrvatskom parlamentu i što od države na račun Vijeća i raznoraznih udruga čiji članovi dobivaju milijunske iznose, te uživaju povlašten položaj u odnosu na pripadnike drugih nacionalnih manjina.

Pupovca se čekalo da se  o ovoj temi brzo izjasni, jer biti dio Vlade Republike Hrvatske i uporno nepriznavati razliku između oslobodilačkog i agresorskog rata, apsurdno je i nedopustivo! Ali, i nakon oglašavanja, on priča o istome i razumije svoje sugrađane Hrvate i, naravno, ne osuđuje svog predsjednika Vučića, već lamentira o odgovornosti, zaboravljajući pritom – da nije bilo pobune Srba u Hrvatskoj, da nije bilo granatiranja Hrvatske, da nije bilo pokolja Hrvata, da nije bilo Vukovara… ne bi bilo ni „Oluje“…

Duh rata iz Srba, očito, nikako da ustupi mjesto duhu mira…

 

Srbi ljuti zbog sudjelovanja izraelskih F-16 u proslavi ‘Oluje’

Činjenica, da su izraelski borbeni zrakoplovi F-16 i njihovi piloti, aktivno sudjelovali u proslavi operacije „Oluja“, izazvala je oštru kritiku Beograda.

“Srbija je jako razočarana sudjelovanjem izraelskih pilota u proslavi jer je operacija ‘Oluja’ iz 1995. bila neka vrsta progona”, rekao je srbijanski veleposlanik u Izraelu, Milutin Stanojević.

Dodao je kako izraelsko sudjelovanje u proslavi hrvatske pobjede – “nije prijateljska gesta prema Srbiji. Za hrvatsku stranu to možda jesu dani slavlja, no za srpsku stranu to su dani žalosti”.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI