Za vlasnike ugostiteljskih i turističkih objekata, godina koja je pred nama na jedan je način povijesna, jer ostvaruje mogućnost uvoza pomoćnih radnika za poslove koji su im potrebni. Očekuje se stoga u hrvatskim hotelima, kampovima, marinama te drugim objektima najezda od čak 3715 pomoćnih kuhara, konobara, sobarica i drugih koji bi kao ispomoć hrvatskom turizmu trebali stići iz inozemstva. Ranijih godina, radnici iz inozemstva u turizmu mogli su biti sezonski isključivo oni čije struke manjka u Hrvatskoj, ali ove godine, vrata su za gotovo sve turističke djelatnosti otvorena i strancima.
No, iz navedenih brojki, a imajući u vidu broj nezaposlenih postavlja se pitanje u čemu je problem i je li točno da Hrvati ne žele raditi? Ipak, odgovor bi se mogao naći u potplaćenosti sezonskih radnika, nehumanim uvjetima u kojima su proteklih godina boravili te činjenici da potencijalni sezonci iz mnogih djelova Lijepe naše odlaze u inozemstvo. Ove godine, u Hrvatskoj je odobreno zapošljavanje 400 inozemnih kuhara opće prakse, još 300 kuhara internacionalne kuhinje, 80 animatora iz inozemstva, 50 turističkih zastupnika, 10 instruktora ronjenja, 5 stručnjaka za poduku mindful meditacije. Ukupno bi tako u turizmu ovoga ljeta moglo biti 4660 stranaca na sezonskih poslovima. Inače, Hrvatski zavod za zapošljavanje proveo je nedavno anketu među nezaposlenika te se saznalo da od njih 193 tisuće čak 22 tisuće pokazuje interes za rad u turizmu. Dio njih trenutno je na prekvalifikacijama, ali za godinu koja je pred nama predviđa se porast posjeta za oko pet posto, otvara se i oko 40-tak hotela te je potražnja za radnicima ogromna.
Podsjetimo, ljetos je saborski zastupnik Ivan Pernar na svojem profilu na Facebooku objavio ispovjest jednoga sezonca, koju i u kontekstu ove priče valja prenesti, jer nudi odgovore na mnoga potencijalna pitanja:
“Pozdrav Ivane. Molim te da na svojoj stranici, barem kad budeš imao vremena, progovoriš o sezonskim radnicima i kukanju kako nema osoblja za sezonu. Ja, kao kuhar, prvi više ne želim na sezonu nakon svih neugodnih iskustava. Nikada nisam šutio. Još prije dvije-tri godine sam portalima slao slike smještaja i uvjete u kakvim sam radio. Sada žale za nama Slavoncima i žele uvoz radnika u ugostiteljstvu. Ja sam pozvan ovaj tjedan kod mog savjetodavca u HZZ i vjerojatno ću biti obrisan s evidencije nezaposlenih jer ne želim raditi po 12 sati dnevno bez slobodnog dana za 4.000-5.000kn. Bit ću samo još jedan broj manje u lažima ove države. Još prije pet-šest godina moja plaća je bila i do 10.000 kn. Sada trebam biti sretan ako dogovorim 6.000 kn. Toliko od Slavonca koji još nije otišao u Irsku ili Njemačku, nadajući se da će stvari ići bolje.”
U komentaru je svoje iskustvo sa sezonskim poslovima podijelila još jedna sezonska radnica iz Slavonije: “Dosta je više priča raznih poduzetnika na obali da nitko ne želi raditi!! Radila sam nekoliko sezona, od Istre do Dalmacije, smještaj i hrana zagarantirani, toliko su bili dobri da smo hranu sami kupovali, a za smještaj imali šatore. O plaći pola na ruke, pola na račun da ne pričam, većinu smo dobili isplaćeno tek krajem godine, ako i tada. O danu odmora je tek suludo govoriti, radi se 90 i više dana bez odmora i s dnevnom pauzom od sat vremena, radno vrijeme od 7 do 2 ujutro. Sve pod pokroviteljstvom hrvatske države, inspekcije i HZZ-a. Također, moram napomenuti da se pola toga kucalo, a pola nije, a porezni inspektori su dobivali duple plaće da ne rade prijave. Nažalost, mi kao klinci, šutjeli smo i radili jer to nam je bio izvor prihoda za daljnje školovanje… A sada, kao magistra, živim van Hrvatske i svima onima koji iskorištavaju radnike želim da propadnu jer svoju djecu ne bi trali, al nas Slavonce očito ne smatraju ničijom djeca niti ljudima, već rođenim kmetovima”.