Vilim Karlović: Preživio sam Ovčaru, Velepromet i Mitrovicu, a iz DORH-a me nikada nitko nije pozvao na razgovor!

1
585
screenshot

Predrag Milojević – Kinez, dobrovoljac Srpske radikalne stranke: “Vilima sam spasio od krvoloka, ubica i ludaka! Nisam dao životinjama koje su ga masakrirali da ga ubiju! Učinio sam to kao hrišćanin! Nisam počinio nikakav zločin, a dobio sam 20 godina zatvora! Beogradski proces za Ovčaru je režiran da se zaštiti vrh JNA! Spreman sam sve doći posvedočiti u Hrvatsku, al’ nitko me nije zvao!”

Pakao koji je preživio na Ovčari, a potom i na Veleprometu, u šokantnoj Bujici na Z1 i partnerskim televizijama opisao je Vilim Karlović, autor knjige ‘Preživio sam Vukovar i Ovčaru’, dragovoljac Tigrova u Vukovaru, bivši logoraš i umirovljeni hrvatski časnik. Karlović ima cijeli niz zamjerki na račun pravosudnih institucija. Beogradski proces za Ovčaru smatra montiranim, a hrvatsko pravosuđe te naročito DORH na čelu sa Dinkom Cvitanom kritizira zbog neučinkovitosti pa i zataškavanja.

PROCES ZA OVČARU U OSIJEČKOM DORH-u DODIJELJEN MIROSLAVU KRALJEVIĆU KOJI JE DO 1994. BIO U SRBIJI!

Loading...

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske proces za jedan od najkrvavijih zločina počinjen tijekom okupacije Vukovara – prepustilo je Srbiji – objavljeno je u uvodnom prilogu Bujice.  Pojedinci iz Beograda, prema navodima iz emisije, DORH-u su se nudili kao pokajnici i upozoravali da u vrhu našeg tužiteljstva ima agenata srbijanskih službi! Proces za Ovčaru u osječkom Županijskom državnom odvjetništvu vodi kontroverzni Miroslav Kraljević – rečeno je u emisiji i nastavljeno: – To je čovjek koji je 1994. godine u Hrvatsku došao iz Srbije, a nejasno je gdje je bio tijekom agresije 1991. Godine… Zbog nemara DORH-a potencijalni pokajnici iz Srbije više ne žele svjedočiti. Jedan od njih je i Miroslav Đanković ‘Đani’, dobrovoljac teritorijalaca u Vukovaru, odnosno Srpske radikalne stranke. Oslobođen je montiranom procesu u Beogradu za strijeljanje ranjenika na Ovčari, a odležao je pet godina zbog batinanja hrvatskih zatočenika u hangarima. Zanimljivo je, kako je primjetio i gost Bujice Vilim Karlović da “Miroslav Kraljević iz ŽDO u Osijeku smatra kako batinanje do smrti nije ratni zločin, no u Beogradu ipak misle drukčije…“

Bujica je već u prilogu šokirala javnost i donijela ekskluzivnu snimku iz Beograda Miroslava Đankovića, Šešeljava dobrovoljca koji je priznao ubijanja. Bio je zamaskiran kapuljačom, a snimka je nastala još dok se nudio DORH-u…

“Poslali su nas u Vukovar oko 24. septembra, zadesilo me da odem u Negoslavce gdje nas je dočekala ekipa vojnika i civila mješovitog sastava. Bili smo nadležni kod majora Tešića. Po nesreću za mene i druge, zadesila me je baš ta Ovčara… Teško mi je živjeti s tim. Kajem se što sam bio dio toga, bio sam mlad, pogriješio sam, kako da to promenim?! I danas mi dođu pred oči sve te slike…”, započeo je svoju izjavu Đanković i nastavio sa šokantnim detaljima o ubijanju na Ovčari u kojem je i osobno sudjelovao. U svom iskazu prokazao je i nekoliko drugih ubojica!

Bujica je objavila i snimku iz filma ‘Ovčara – neispričana priča’ pukovnika JNA Lakića Đorovića, vojnog tužitelja u Beogradu 1992. godine, potjeranog u prijevremenu imovinu, koji je rekao da mnoga saznanja o strašnim događajima ima “pukovnik koji je sad jedan od glavnih predstavnika Srba u Hrvatskoj!“ Navodno, među 300-ak ispitanih svjedoka u istrazi o Ovčari koju provodi MUP, ima i Srba iz Negoslovaca koji su prokazali počinitelje zločina, a ima ih i među visokopozicioniranim SDSS-ovcima!

KARLOVIĆ: SAVJETOVALI SU MI DA BACIM KRUNICU, JER SU NA NJIH BILI POSABNO ALERGIČNI, NO JA SAM JE STAVIO OKO VRATA!“

Vilim Karlović je iz Zagreba s nekoliko domoljuba iz Folnegovićevog naselja u Vukovar otišao kao pripadnik Tigrova, iza sebe je ostavio suprugu u drugom mjesecu trudnoće, a imao je već jednog sina – Zvonimira. U Vukovaru je napunio 21 godinu. Vilimov dvije godine mlađi brat Antonio poginuo je u Petrinji, pronađen je 2012. godine u masovnoj grobnici…

Vilim je ispričao svoju tešku priču, a u studio se javio i čovjek koji ga je spasio od smrti!

Mnogima je dilema bila ići u proboj ili ostati u Vukovaru kad je okupiran i otići u bolnicu. Vilim se se odlučio za bolnicu jer mu je teško bilo ostaviti svoje ranjene prijatelje.

“To je bila velika dilema nakon dvomjesečnih iscrpljujućih borbi za svako dvorište i svaku kuću. Ni danas ne znam zašto sam odlučio ostati u bolnici. Tada je tamo bilo mojih osam ranjenih suboraca, od njih ukupno 19. Možda kao čovjek nisam više imao snage za bitke,” rekao je u emotivnom obraćanju Karlović, koji je držao položaj na vukovarskom silosu gdje je štitio grad od prilaza neprijatelja s Dunava. Odlazio je i na druga gradska žarišta u borbe. Nakon tri tjedna sa suborcima je premješten u zonu odgovornosti Sajmište – Prvomajska ulica (danas Bogdanovačka). HOS-ovci su mu bili prvi ‘susjedi’, s lijeve strane…

Opisao je i kako je izgledalo zauzimanje bolnice: “U njoj sam proveo nepuna tri dana prije nego što sam zarobljen 20. studenoga. U jednom trenutku JNA je zauzela bolnicu, trajali su pregovori, a nama je zapovjeđeno da ne smijemo donijeti oružje. Tko je mogao, presvukao se, ja sam bio u dijelu bolnice gdje sam s civilima i nekoliko policajaca čekao predaju. 20. studenoga u 09:00 sati krenulo je nas 270. Bilo je puno ranjenika kada sam došao u bolnicu, bilo je i djece…”

Ispričao je i potresnu priču o samom zarobljavanju…

“Naravno da nije jednostavno kada odjedanput ugledate neprijateljske vojnike protiv kojih ste se borili prije nekoliko dana na 10 do 20 metara… I sada smo došli u njihovu milost i nemilost. Imali smo garancije da ćemo biti transportirani prema Hrvatskoj, taj dio više nisu smatrali Hrvatskom. I da ćemo završiti u Vinkovcima. Kao Zagrepčanin nisam imao nekoga svoga, jedino što sam imao bila je molitva, primiti Isusa u ruku, križ na krunici i pouzdavati se da će dragi Bog učiniti svoje,” skrušeno je priznao Karlović i teška srca nastavio: “Prišla mi je jedna medicinska sestra, skinula krunicu, poljubila križ i odložila je u jedan koš. To je bio krah u mojoj nutrini, mislio sam da sam bijedan jer sam se odrekao Krista! No, dobri Bog dao mi je utjehu i snagu da se sagnem po tu krunicu kada smo izlazili iz bolnice i s njom sam ipak došao na Ovčaru. Sestra me je htjela zaštititi rekavši da su posebno alergični na krunice i nažalost tako je i bilo, iako su i oni kršćani…”

PROZORI AUTOBUSA SA ZAROBLJENICIMA OD PLJUVANJA SU BILI MOKRI KAO DA JE PADALA KIŠA!

Kada su stigli u vukovarsku vojarnu, gdje su proveli tri sata prije odlaska na Ovčaru, prozori od pljuvanja po autobusima izgledali su kao da su mokri od kiše… Karlović je priznao da je među tamošnjim četnicima i pripadnicima JNA bilo i domaćih Srba, no on ih nije poznavao jer nije bio iz Vukovara.

Kada je došao na Ovčaru, doživio je ogroman strah, koji je već ranije doživio u vojarni, gdje se bojao da će ih tući lopatama, toljagama i lancima koje su unaprijed pripremili.

“Prvo što sam vidio na Ovčari bili su ljudi s tim sredstvima, tu je od njih formiran špalir ispred hangara, velika većina bila je u hangaru… Dočekivali su nas prijetnjama i batinama. Prve batine bile su već u samom špaliru gdje su oduzimani dokumenti i vrijednosti. Nakon ulaska u hangar, to je bio masakr od tuče. Neki su i podlegli…”

U hangarima na Ovčari vidio je i Sinišu Glavaševića: “Na njemu su se iživljavali, čuo sam ih da govore da je to bio Siniša Glavašević, oko njega je bilo okupljeno nekoliko ljudi, zaista je dobivao teške batine…”

Najmlađi ubijeni na Ovčari bio je Igor Kačić. Nije imao ni 16 godina, a ubili su ga jer mu je tata bio veliki heroj obrane Vukovara. Njegova majka Irena danas živi u Rijeci.

“Ubio ga je Đorđe Šošić koji je poznavao njegovog oca i obitelj! Ubijen je možda i na najokrutniji način od svih ubijenih na Ovčari! Šošić ga je triput izbo nožem dok je bio nad jamom, probadao ga je u lopaticu, vrat, nanio mu teške ozljede, to je bio dječak od 15 i pol godina… Jedan svjedok rekao je da je Igor dozivao svoga oca, majku i Boga,” ispričao je teškim glasom, sa suzom u oku Vilim Karlović priznavši da mu je zbog Igorove majke uvijek teško pričati tu priču, no da je ona snažna žena i da istinu priča ne radi mržnje, već zbog toga da se ne zaboravi.

Spomenuo je i neviđeno zvjerstvo nad Ružicom Markobašić, koja je tada imala 36 godina i bila u sedmom mjesecu trudnoće kada su je silovali i ubili…

“Kao kršćanin ne želim širiti mržnju, ne želim da se naši ljudi osvećuju, u Vukovaru su ljudi prepoznali čak i silovatelje i ubojice, ali nitko nikad nije napravio nekakvu osvetu. Tu možemo biti zahvalni dragom Bogu na našem narodu koji zna podnositi patnju kršćanski,” rekao je Karlović.

ŽIVE SU IH ZAKOBALI, GAZILI BAGERIMA, ČULI SU SE JAUCI I PUCANJE KOSTIJU… MORAO SAM SKINUTI ŽUTE ZENGE!

Vilim je ispričao da nisu svi u grobnici bili mrtvi kada su ih zakopavali bagerom.

Neke su žive pogazili i zatrpali bagerima, nisu svi odmah umrli, bili su ranjeni… Lomile su se kosti, čulo se zapomaganje i jaukanje, pucanje kostiju,“ govorio je Karlović i prozvao institucije za nečinjenje: “Ima li netko srca ostati slijep i gluh da se ovo ne rješava? Pa,, živimo u 2018. Godini!“

Na Ovčari ga je spasio čovjek koji je s jedne strane ipak bio i ubojica. Ime mu je Spasoje Petković zvani ‘Štuka’. Za likvidacije ga je u snimci objavljenoj u uvodnom prilogu prozvao Miroslav Đanković. Neke je zarobljenike likvidirao metkom u potiljak, no Vilima Karlovića je spasio…

“Dok smo stajali na ulazu u hangar, nekoliko vojnika JNA i kurir kapetana Radića, znatiželjno su se raspitivali o nama. Kada sam mu rekao da sam iz Zagreba, počeo me vrijeđati, rekao mi je da ćemo biti ubijeni, da sam budala, a da on ide u Rumu za par dana uživati u životu. Kad je spomenuo Rumu, uhvatio sam se za ime jednog prijatelja moga oca otamo. Otac je bio vozač i često svraćao u Rumu. Ispalo je da je to njegov prvi susjed! Prije ulaska u hangar molio sam ga da me spasi, rekao je – nema šanse, no kada sam ušao u hangar i počeo dobivati batine, na kraju je ipak s došao s jednim kapetanom i zatražio da me puste! Iako je imao veliki autoritet među svima njima, ipak bez odobrenja kapetana nije mogao ništa…. Zagrlio me, izveo van i pitao me ime. Na taj način sam spašen. U svemu je glavnu ulogu igrala JNA – pa čak i u mom spašavanju. Osim mene, još je šest ljudi sa Ovčare izvedeno i spašeno…“

Krunice se nije odrekao, no žute Zenge morao je skinuti…

“Sve ljude sa žutim Zengama doživljavali su kao najokorjelije specijalce i ubojice. Taj Štuka mi je rekao da ih skinem jer ću inače sigurno izgubiti glavu. Ostavio sam ih na Ovčari, uzeo cipele s jedne hrpe…”

ČUDIMO SE ISIL-u, A SVE SU NAM TO RADILI NA VELEPROMETU!

Nakon Ovčare, Vilim Karlović završio je na Veleprometu. Kada je došao 21. studenoga, ostalo ih je svega 70-ak, bili su pod osiguranjem vojne policije i smjestili su ih u ‘Stolariju’. Zapovjednik voda JNA bio je jedan Makedonac, koji ih je, kako je rekao, “davao kao piliće na klanje četnicima…“

Danas se čudimo slikama onoga što je ISIL radio, a sve se to događalo na Veleprometu, u Vukovaru 1991. godine – rekao je Karlović i nastavio: – To je bila čista spirala zla! To nije imalo veze s mržnjom među narodima, ovo je bilo čisto očitovanje zla i Sotone! Svi su se morali skinuti do gola i takvi otići u smrt. Zdravko Vladisavljević zvani Edi imao je 19 godina kada su ga odvojili od brata, mučili i ubili.. No njegov brat slagao im je da mu je tek 14 jer je izgledao mlađe i bio manji rastom. No, ni to nije pomoglo, svejedno im je bilo koliko godina ima i ubili su ga na posebno okrutan način…”

S Veleprometa je Karlović odveden u jednu kuću gdje su ga mučili i namjeravali ubiti. Odveli su ga trojica, među njima izvjesni ‘Belgija i ‘Čedo’. U kući ih je bilo 20, a od ukupno 17 izvedenih u tom trenu s Veleprometa, Vilim se jedini vratio.

Skinuli su mi gornji dio odjeće i tu je počelo moje mučenje; od rezanja i paljenja dijelova tijela pa nadalje… Prvo upaljačima pa svijećama… Među njima je bila i jedna žena nadimka ‘Daca’ koja ih je nagovarala na silovanje, ona je čak obećala da će mi odrezati genitalije! ‘Belgija’ je cijelo vrijeme prijetio da će me zaklati svojom laganom rukom. I to je bio prvi trenutak kada sam bio spreman umrijeti, vidio sam da je kraj, da je gotovo, ostali smo samo ja i Gospodin. Tražio sam da mi daju vode i da se pomolim prije smrti, nisu mi dopustili, bili su u ekstazi, krenuli su u taj svoj završni čin, bio sam u polurazapetom položaju između njih, zavapio sam Isusu Kristu na sav glas! I dogodilo se malo čudo prvo su svi su zašutjeli. A onda još veće čudo: ušla su dvojica ljudi, moji spasitelji – Marko Ljuboja ‘Mare’ i Predrag Milojević ‘Kinez’”…

VILIMOV SPASITELJ PREDRAG MILOJEVIĆ ‘KINEZ’ JAVIO SE IZ RUME U BUJICU: “NI SAM NIJE SVESTAN KAKVA JE ZVERSTVA PROŠAO!“

Na te riječi prekinuo Vilima je prekinuo voditelj Bujice kazavši da ima iznenađenje za njega. U studio se iz Rume u Srbiji javio upravo Predrag Milojević Kinez, dobrovoljac Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja koji je spasio život Vilimu Karloviću!

EKSKLUZIVNO IZ RUME, PREDRAG MILOJEVIĆ – KINEZ: “Moj prvi susret s dečakom Vilimom Karlovićem bio je strašan. To je bio masakr nad jednim mladim čovekom. Nije ni svestan kroz što je sve prošo… Opiso je sve detaljno u svojoj knjizi, ali to je samo delić prave istine kroz koju je on prolazio sa 20 ludaka željnih krvi koji su hteli raditi bal vampira. Ja sam hrišćanin, odrastao sam u normalnoj familiji gde su ljudske vrednosti bile ispred svega. Bili smo na suprotnim stranama, ali uvek sam se trudio pomoći ljudima i sprečiti zločine,” rekao je Milojević u javljanju u Bujici, dok je kamera prikazivala potresenog i ponosnog Vilima Karlovića.

‘Belgija’ mu je prijetio pa je Kinez morao upotrijebiti svoje oružje i riskirati vlastiti život da spasi Vilima.

“Borba je trajalo dugo, pokušali smo lepo, ali onda je došlo do verbalnog sukoba. Kolega ‘Mare’ i ja nismo odustajali, nismo hteli da životinje Vilima masakriraju! Borba je trajala puna dva sata, ne sećam se, ali onoga trenutka kada smo Vilima stavili između sebe, bili smo spremni i poginuti za Vilima… Hvala Bogu, uspeli smo ga izvući,“ govorio je Predrag Milojević – Kinez u javljanju iz Rume.

KINEZ: BEOGRADSKI PROCES ZA OVČARU JE REŽIRAN! CILJ JE BIO SAKRITI PRAVE KRIVCE!

Milojević je na beogradskom procesu za Ovčaru dobio 20 godina zatvora, a uskoro ide na dosluženje kazne jer je 12 godina već proveo iza rešetaka. Voditelj Bujice pitao ga je otvoreno je li ubijao na Ovčari…

“Ja sam jedini od svih optuženih dobrovoljno išao na poligraf. I prošao ga bez problema! Nisam ubio nikoga na Ovčari. Proces u Beogradu bio je režiran, glavni cilj bio je da se pravi krivci sakriju. birali su ljude, od tih 19 najmanje je nas troje, petero, a možda i više nevino. A glavni krivci šetaju se po Novom Sadu i Beogradu. Glavni cilj bio je zaštititi pojedine ljude iz JNA koji su imali veliki udeo u zločinu na Ovčari,” bez dlake na jeziku rekao je ‘Kinez’.

Na Bujančev upit postoji li sprega nekih krugova u Beogradu s DORH-om, Kinez je odgovorio potvrdno: “To nisu mogli ljudi sami iz beogradskog tužilaštva, već su morali imati saradnike iz Zagreba. To je neosporno! Uvek sam spreman izaći na sud i sve reći. Bio on u Zagrebu, Osijeku, Vukovaru ili Haagu!”

Na pitanje voditelja ima li kakvu poruku za sugovornika iz Rume, Vilim Karlović je kratko rekao: “Hvala ti prijatelju!”

Karlović se složio da je beogradski proces montiran, jer su za ubijanja osuđena šestorica, među njima i Kinez, za kojeg postoje dokazi da nije bio na Ovčari: “Imamo 116 godina za ubojstvo 270 ljudi! To je manje od pola godine po čovjeku! Lakić Đorović četiri puta pokretao je istrage, od ‘92. do ‘99., a kada su tragovi vodili prema JNA i političkom vrhu, maknuli su ga s mjesta vojnog tužitelja. Sam naziv ‘Specijalni sud u Beogradu za ratne zločine’ sve govori, to je novoosnovani sud, kao takav nije nikada postojao. U njemu uglavnom sudjeluju vojni suci, u žalbenom vijeću triput se pojavio čovjek koji je bio kao sigurnjak u blizini Ovčare i pod patronatom generala Aleksandra Vasiljevića. To je farsa!”

Ovčaru smo tek prošle godine počeli ozbiljno istraživati, nastavio je Karlović, a rekao je kako ga Miroslav Kraljević iz ŽDO Osijek nikada nije nazvao.

Davao sam izjave u Uredu predsjednika, napisao sam knjigu, bio šest ili sedam puta u Haagu, triput u Beogradu, a DORH me nikad nije zvao! U istrazi sam došao do naših obitelji i naveo sedam odvedenih ljudi, nažalost odveo ih je moj spasitelj s Ovčare Štuka. Ubijeni su, a on je zaštićeni svjedok u beogradskom procesu! Drugi je Božo Latinović, ‘Bora krvavi’, jedan od najvećih ubojica. Među osuđenima ima i krivaca, priznali su, ali od osuđenih, barem osmorica nisu sudjelovala u tom zločinu! Kraljević je odbio prijavu o batinanju u hangaru na Ovčari, smatra da to nije ratni zločin,“ razočarano je rekao Karlović.

Nakon Ovčare i Veleprometa Vilim Karlović prošao je i torture u Sremskoj Mitrovici.

KARLOVIĆ DANS IMA ŠEST SINOVA: ZVONIMIRA, KREŠIMIRA, BRANIMIRA, TRPIMIRA, RATIMIRA I HRVATIMIRA!

Emisiju je Karlović završio uzdignuta čela. Voditelj Bujice je rekao: “Kada ste otišli u Vukovar imali ste već Zvonimira, a Krešimir je bio na putu. Koliko danas imate djece?“

Ja i moja supruga Vlatka imamo šestoricu sinova – odgovorio je Karlović. Voditelj ga je pitao: “A kako se zovu?“ Vilim Karlović je odgovorio: – Zvonimir, Krešimir, Branimir, Trpimir, Ratimir i Hrvatimir!

Da je dobio kćer, priznao je, zvala bi se Jelena, što je voditelj pogodio iz prve. Ima i unučicu Gloriju, a na putu je još jedan unuk, spol se još ne zna. Inače, jedan od sinova mu je dočasnik Hrvatske vojske, a drugi je na putu da to postane.

Na kraju emisije objasnio je zašto je za njega pravo na obitelj jedno od najvažnijih ljudskih prava, što je voditelj pročitao u knjizi. Vilim Karlović u ruke je uzeo Bibliju, podigao je pred kamerom i rekao: “U ovoj najdražoj, najljepšoj i najsvetijoj knjizi na svijetu, Bog je od samoga početka muškarcu i ženi rekao plodite se, množite se, napučite ovu zemlju. Iz ovih riječi crpim to pravo i oslanjam se na Božje riječi. U punini ljubavi, uz Gospodina Isusa Krista, smatram da je obitelj i ono što nam obitelj pruža u kršćanskom životu najsvetije pravo koje imamo, koje nam je dato od najvećeg i jedinog Gospodina Boga!”

CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE:

  • Ivan Hodak

    Pratio sam Bujicu od samog početka. Srce i grlo mi se htjelo raspuknuti. Nije mi jasno kako je taj junak uopće normalan, mada se primjećuje njegova paničnost u pojedinim sjećanjima. Zasigurno snagu crpi u svojoj obitelji i svojim Hrvatskim sinovima, koja nose Hrvatska imena. Vilime, plakao sam kao da si mi rođeni brat. I jedino što ti mogu poželiti: neka svemogući Bog podari tebi i tvojoj obitelji dug i sretan život!!!!!!!!!!!!