Udbaši su danas najbogatiji u Hrvatskoj, ali zabrinjava me šutnja Perkovića i Mustača…

Udbomlat ima samo jednu zadaću - rasvjetljavanje povijesnih događaja i mirenje novih naraštaja po prihvaćanju surove povijesne zbiljnosti. Nemamo mi dvije Hrvatske, nego jednu i to s jakom dijasporom, te snažnom, ali i devastiranom populacijom u BiH. Udbomlat će poticati sve one kojima je u srcu istina i koji za njom čeznu. Nema nama budućnosti bez pomirbe na istini...

U mjestu Podgradina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nedavno je osnovana udruga pod nazivom „Uljuđeno domovinsko braniteljsko omladinsko tijelo“ ili skraćeno – UDBOMLAT. Tom smo prigodom razgovarali s Denisom Šešeljom, prvim čovjekom udruge Udbomlat i njenim osnivačem, koji tvrdi da nitko ne smije zabranjivati ljudima izražavanje, jer od toga samo oni na vlasti imaju koristi. Denis Šešelj, bivši malodobni dragovoljac HOS-a, kaže da će udruga promicati slobodno, uljuđeno i kulturno izražavanje, te promicati vrijednosti građanskog društva u Republici Hrvatskoj.

Možete li nam se, za početak razgovora – predstaviti? 

– Izvorni sam pravaš, starčevičanac. Običan susjed, prijatelj, suprug, roditelj, kao i mnogi „mali“ Hrvati kršten kad se krsti, a koje muči budućnost ove zemlje i naroda na cijelom domovinskom prostoru gdje žive Hrvati. Vidim ta iseljavanja, pa čak i u najbližoj obitelji. Nećete vjerovati, ali mojih prvih rođaka ima više u Irskoj i Engleskoj nego u Hrvatskoj…

Osnivač ste jedne zanimljive udruge koja je nedavno registrirana u Metkoviću. O čemu je riječ?

– Udruga djeluje već godinama, ali je tek sada službeno registrirana, i to isključivo iz tehničkih razloga. Nisam je ranije želio registrirati zbog nepovjerenja u hrvatske institucije, ali sam bio primoran zbog javnog djelovanja, promocija knjiga, organiziranja raznih predavanja i tome slično.



UDBOMLAT svakako ima dvostruko značenje – kakvu ste poruku htjeli s tom kraticom poslati?

– Udbomlat ima samo jedno zadaću, a to je rasvjetljavanje povijesnih događaja i mirenje novih generacija po prihvaćanju surove povijesne zbiljnosti. Nemamo mi dvije Hrvatske, nego jednu i to s jakom dijasporom, te snažnom, ali i devastiranom populacijom u BiH. Udbomlat će poticati sve one kojima je u srcu istina i koji za njom čeznu. Nema nama budućnosti bez pomirbe na istini. Djelatnosti su vezane i uz braniteljsku populaciju koja nije dostojno uključena u procese „Nove Hrvatske“!

Je li Hrvatskoj potrebna lustracija?

– Jedino je onaj moj prijedlog učinkovit, a to je poziv na reviziju pretvorbe i privatizacije, te porijekla imovine. Danas, nakon 26 godina od odvajanja iz saveza s ostalim jugoslavenskim državicama, svjesni smo činjenice da su oni koji su provodili odvajanje – izuzetno bogati ljudi. Kako je njihov cilj primopredaja tog bogatstva i utjecaja na svoju djecu i unuke, jedini je način da se to zaustavi – potpuna revizija imovine od 1989. godine do danas, te oduzimanje imovine onima koji su je stekli na sumnjiv način, kao i članovima njihovih užih obitelji. Kad se to otkrije, otkrit će se i tko je kada, gdje i što bio, a doći će se i do odgovora na pitanje – „Tko su udbaši?“ Jer, današnji udbaši su enormno bogati i ugledni građani, a najzanimljiviji su njihovi potomci. Kod njih je spremljen novac opljačkan nakon razdruživanja republika bivše Jugoslavije.

Jesu li strukture bivših jugoslavenskih službi i danas prisutne u hrvatskom društvu?

– Naravno da su prisutne. Posebno u javnom eteru preko svojih sluga.

Gdje su najjače?

– Najjače su privredi, turizmu gdje su oplemenili svoj krvavi kapital. U službama oni kontroliraju javne službe…

Kako komentirate priču oko izručenja Perkovića i Mustača?

– Sve je to u redu i sigurno je da je i presuda zadovoljavajuća, ali zabrinjava šutnja Perkovića i Mustača. Naime, Perković zna neke stvari koje mi još ne znamo, tipa – tko su neki „vrli domoljubi“ – mada mi sumnjamo, ali trebaju nam i konkretni dokazi.

Za što će se vaša udruga zalagati?

Zalagat ćemo se za rasvjetljavanje naše tmurne prošlosti, sa ciljem pomirbe novih naraštaja, ali na istinitim podacima.

Koji su vaši prvi planovi?

– Uključit ćemo se u sve asocijacije koje se bave istom djelatnošću, ali samo ako dobijemo potvrdu da su vođe tih asocijacija čisti i istinoljubivi ljudi.

Zašto ni danas ne znamo imena ljudi koji su radili za Udbu?

– To bi trebalo pitati Vicu Vukojevića i Božu Vukušića, a isto tako i Perkovića i Mustača koji su sada zašutjeli u minhenskom zatvoru!

Tko je krivac i tko štiti te ljude?

– Štiti ih naš sustav nacionalne sigurnosti, upravo politički sustav, jer su oni – umreženi. Nemojte me krivo shvatiti, ali kad bi otkrili odgovor na to pitanje, moglo bi doći do potpunog raspada sustava i kaosa u društvu. Zasad se provodi organizirani kaos i po potrebi se pojačava i smiruje, ali uvijek tinja. Budimo realni, imamo poskupljenje struje i micanje ploče poginulim vitezovima HOS-a. Jeste li vidjeli reakciju na poskupljenje struje? To Vam sve govori o Štromaru i Pupovcu, ali i o Plenkoviću. Pitali ste me, treba li nam lustracija, a sad me pitate – tko je kriv?! Odgovor je vrlo jednostavan: Hrvatsku su utemeljili, ovakvu kakva je danas, upravo oni koji je nikad nisu htjeli. Oni ju nisu utemeljili da bi sebe lustrirali, nego da bi bili voditelji njenog procesa stvaranja, a samim tim i raspodjele narodnog bogatstva.

Što nam zanimljivo možete reći na kraju razgovora?

Evo jedna zanimljivost iz naše povijesti. Rafael Ranko Boban, jedan od zapovjednika Crne Legije, bio je prije uspostave NDH običan žandar, žandar srpskog kralja i tiranin, a poslije je kao ustaša terorizirao običan puk kojeg je do tada terorizirao zbog drugih razloga. To Vam je scena iz onog Vrdoljakovog filma, gdje žandar govori da ga „svaka vlast treba“. A Bobana opisuje i Ivo Rojnica u svojoj knjizi, kad spominje dolazak vlaka Ćire punog ustaša u do tada miran Dubrovnik. Zanimljivo je, međutim, da Bobana vidimo i na slikama sa četnicima. Sličnu povijest imaju danas i neki hrvatski generali, koji su prije rata bili žestoki partijaši i indoktrinirani komunisti, te šefovi partijskih ćelija u svojim ustanovama. Takvi ljudi su žestoki desničari, a metode su im boljševičke. Zanimljivo je da imamo viteza Juru Francetića, koji je nesporni rodoljub i niti jedan zločin mu se ne može dokazati. Poanta je u tome, da su „Bobani rasprostranjeni od onda do danas, a Francetića je sve manje“. Naime, provodila se loša narodna selekcija, a sve vlasti su „klale“ one istinoljubive i slobodnoumne. I to je naša ružna povijest. Zanimljiva je i pogiblja Save Kovačevića na Sutjesci. Mada postoje iskazi da ga je pokosio njemački rafal, među partizanima se pričalo da ga je ubio neki Mateljak, pa čak i Stanko Parmač, kako se govori u zadnje vrijeme. Kažu da je Sava viknuo: „Ajmo, stoko dalmatinska!“, pa su dalmatinski Hrvati bili i najveće žrtve tog proboja, uz svoje zapovjednike, većinom Crnogorce. Ginulo se nemilice i onda su Savu pokosili s leđa. Istu tu priču borca sa Sutjeske danas pričaju mnogi, ali je nema u javnim zapisima.

Posebno zanimljivo je sudjelovanje partizanskog majora Tuđmana u završnim operacijama Drugog svjetskoga rata.  Službena biografija kaže da je tada išao u Beograd i da nije sudjelovao u njima, ali iskazi mnogih govore drukčije. Posebice iskaz koji mi je izrekao sudionik tih klanja 1945. godine, kojem je osobno Franjo Tuđman poklonio pištolj. Taj čovjek bio je šef SUBNOR-a u mom kraju, da ne otkrivam njegovo ime zbog obitelji, i umirao je u teškim mukama, ali se ispovjedio najprije meni, pa svećeniku.

Photo: Ivo Čagalj/PIXSELL
Facebook Comments

Loading...
DIJELI