Među kršćanima se počeo štovati kao svetac u 4. stoljeću, ali tek je u 15. stoljeću povezan s blagdanom zaljubljenih što je vjerojatno povezano sa starogrčkim obilježavanjem svetosti braka Zeusa i Here sredinom veljače, te starorimskim obilježavanjem Lupercusa, boga plodnosti
Danas obilježavamo blagdan svetog Valentina ili Dan zaljubljenih, ali se Valentinovo ne ograničava samo na zaljubljene parove i izgubljene ljubavi. Valentinovo veliča ljubav djeteta prema roditeljima i obrnuto, dragim prijateljima i svima onima koje nosimo duboko u srcu. Valentinovo je dan kada se, nakon Božića, u svijetu pošalje najveći broj čestitaka. Te nakon Majčinog dana kada se daruje najviše cvijeća.
Prema predaji Valentin je bio kršćanski svećenik u Rimu u 3. stoljeću, cijenjen i među kršćanima i među nekršćanima. Bio je mudar i čestit. Priča o svetom Valentinu kaže da je on naučavao kršćanstvo u Rimu za vrijeme cara Klaudija II. Gotskog koji je zabranio vjenčavanje rimskih vojnika kako u ratovima ne bi mislili na svoje obitelji. Valentin se oglušio na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga vlasti nisu uhitile i bacile u tamnicu. 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalija) 269. godine svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina u jedan.
Među kršćanima se počeo štovati kao svetac u 4. stoljeću, ali tek je u 15. stoljeću povezan s blagdanom zaljubljenih što je vjerojatno povezano sa starogrčkim obilježavanjem svetosti braka Zeusa i Here sredinom veljače, te starorimskim obilježavanjem Lupercusa, boga plodnosti, koji se slavio 15. veljače. Do druge polovice 20. stoljeća Valentinovo se obilježavalo skromno i nenapadno, ali do danas je dan poprimio odlike tipične za „potrošačku kulturu”.
U Hrvatskoj se obilježavanje Valentinova kao dana zaljubljenih uglavnom vezuje uz utjecaje iz američke popularne kulture, ali je u Međimurju i ranije postojao narodni običaj da se za djecu na dan sv. Valentina ostavljaju peciva u obliku ptica u dvorištu, uz objašnjenje da je to dan kada ptice imaju svadbu, da se “ftičeki ženiju” .
Prema povijesnim podacima najstariju poznatu čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orlensaki svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj u 15. stolječu.
Simbol Valentinova je i Kupid, mali anđeo koji se često prikazuje kako drži luk i strijelu. Vjeruje se da onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom odmah se zaljubi.