STALJINOV KRVNIK: U kožnoj pregači i rukavicama ubijao do 300 ljudi dnevno

0
500

Čovjek koji je ubio oko 10.000 ljudi najviše je uživao u ubijanju visokopozicioniranih neprijatelja Komunističke partije. Staljinov glavni egzekutor bio je nemilosrdni sovjetski milicijski general Vasilij Blohin, koji je tijekom čuvenih Staljinovih čistki širio strah i trepet.

„Najefikasniji krvnik u povijesti“ je titula koju je dobio 2010. od strane Guinesssove knjige rekorda, iako je nemoguće dokazati tu titulu jer se za isto nečasno mjesto bore i mnogi drugi kandidati, od nacista, dalmatinskih skojevaca do Crvenih Kmera.

Loading...

Odjeven u kožnu odjeću, u rukavicama, s pištoljem u ruci, Vasilij bi čekao dok čuvari ispred njega svaku noć dovode brojne muškarce, koje bi on brzo, jednog za drugim, ubio hicem u potiljak.

Ono po čemu se Blohin ističe je njegova želja da sam obavi sve najprljavije poslove. Na taj način je imao nezamjenjivu ulogu u pomaganju Staljinu u eliminaciji njegovih političkih protivnika, što pravih što onih izmišljenih.

Titulu najgorih krvnika tijekom povijesti je odnijelo nekoliko muškaraca poput Staljina, Hitlera, Tita i Pola Pota. Ali činjenica je da nisu oni držali prst na okidaču ili stiskali prekidač u plinskim komorama. Najgori zločini u ljudskoj povijesti dogodili su se zahvaljujući „zaposlenim“ antiherojima koji su, kao V. Blohin, D. Periša „Ljubo“, P. Božinović, A. Čepić i slični, nalazili suludo zadovoljstvo u ubijanju drugih ljudi.

Od Vasilijeve ruke je stradalo i do 300 ljudi dnevno, a on je postao bolesni virtouz ubijanja, koji je čak sam dizajnirao svoju uniformu: kožnu pregaču i rukavice, a koristio je samo svoj pištolj za egzekucije.

Za osobe poput Blohina, ubijanje je pomagalo u ignoriranju najdubljih strahova i način da se osjećaju svemogućima – izjavio je dr Harold Burstein, jedan od osnivača Harwardovog programa za psihijatriju i pravo, dodavši da se takvo ponašanje razvije u ovisnost.

Uspon do Staljinovog miljenika i ledenog ubojice

Njegova ledena posvećenost zločinu i ubijanju donijela mu je i Staljinovo divljenje koji je bio jako paranoičan. Staljin je bio prilično nepovjerljiv, pa je na neki način nevjerojatno da je Blohina toliko dugo držao uz sebe – objašnjava profesor povijesti sa Stanforda, Normann Neimark, i dodaje da je inače Staljin redovno mijenjao šefove policije, kako ne bi postali previše moćni.

Nitko nikad ne bi pretpostavio kakva budućnost čeka Blohina budući da je trebalo da postane farmer. S ljudskog puta je skrenuo kad je morao da ode u vojsku za vrijeme Prvog svjetskog rata. Zatim se pridružio ruskoj komunističkoj partiji, a sljedeća na listi je bila obnovljena tajna policija boljševika. Tamo ga je primijetio i Staljin kao osobu koja se nije plašila da “zaprlja ruke”. Zbog toga je uskoro došao na čelo Odjeljenja za egzekuciju u Narodnom komesarijatu unutrašnjih poslova (NKVD).

Iako je imao tim ljudi kojima je zapovijedao, nikad nije prestao osobno izvršavati egzekucije, a posebno je uživao u ubijanju visokopozicioniranih neprijatelja Partije.

Njegov najgori zločin bio je pokolj u Katynskoj šumi 1940. godine, kad mu je Staljin dao direktnu zapovijed da organizira ubijanje 7.000 poljskih oficira u 28 dana. Blohin je poslušao, i nagrađen je posebnim priznanjem.

Nije pouzdano utvrđeno da li je bio glavni ubojica u sjedištu NKVD-a Harkiv ili Tver (Harkiv, okružno sjedište NKVD-a – ubijeno 3.739 zatvorenika iz logora u Starobelsku; Tver, okružno sjedište NKVD-a – ubijeno 6.314 zatvorenika iz logora u Ostaškovu).

Sovjetski NKVD sprovodi zarobljeni poljske časnike u logore

  1. ožujka 1940.: odobreni Berijin Memorandum  Staljinu s prijedlogom egzekucije Poljaka (potpisali: Staljin, Vorošilov, Molotov i Mikojan, i dopisano – Kalinin – za, Kaganovič – za)

Narodni komesar za unutrašnje poslove SSSR-a Lavrentij Berija je 5. ožujka 1940. godine poslao dokument (794/B) Josipu Staljinu u kojem je poslije tvrdnje da poljski vojni zarobljenici (14.736 ljudi – od toga 97% Poljaci) kao i zatvorenici u zapadnoj Bjelorusiji i Ukrajini (18.632 ljudi – od toga 1.207 aktivnih časnika i ukupno 57% Poljaka) predstavljaju „deklarirane i beznadežno nepopravljive neprijatelje sovjetske vlasti“, izjavio da NKVD smatra da je razborito da se:

  • strijelja 14.700 vojnih zarobljenika i 11.000 zatvorenika (intelektualaca), bez saslušanja, bez iznošenja optužbi i bez odluke o okončanju istrage.
  • slučaj i donošenje odluka vodi trojka u sastavu: Vsevold Merkulov (upisan posebno, vjerojatno od strane Staljina iznad precrtanog Berije), Bogdan Kobulov i Leonid Baštakov.

Taj dokument su odobrili i potpisali: Staljin, Vorošilov, Molotov i Mikojan, kao i dopisano – Kalinin – za, Kaganovič – za. U skladu sa tim dokumentom Politbiro CK Komunističke partije Sovjetskog Saveza je istog dana donio odluku br. P13/144 sa sadržajem koju je Berija predložio, ali u kojoj brojke nisu navedene. Ova odluka predstavlja primjer vansudske smrtne presude za oko 26.000 ljudi.

U Kobulovom kabinetu se 14.03.1940. održao sastanak. Na njemu je sudjelovala nekolicina šefova okruga NKVD-a. Njima se danas pripisuje pokolj. Berija je 22. ožujka 1940. izdao naredbu br. 00350 „O raspuštanju zatvora NKVD-a u Ukrajini i Bjerusiji“. U tim zatvorima većina zatvorenika su bili poljski časnici i policajci. Iz Moskve su 1. travnja stigla 3 prva pisma – uputstva namijenjena zapovjedništvu logora u Ostaškovu. Ova pisma bila su početak akcije tzv. „raspuštanja zatvora“.

Jedna od masovnih grobnica u Katynskoj šumi. Iskopavanja su proveli Nijemci 1943.

Konačno ga je dosegla kazna, kad ga je Nikita Hruščov, nakon Staljinove smrti 1953. godine Blohina lišio svih titula, privilegija i nagrada. Nakon trideset godina ubijanja ljudi, i samo nekoliko mjeseci nakon te degradacije, Staljinov stoj za ubijanje je počinio samoubojstvo. Jedan od Titovih egzekutora Dinko Periša Ljubo je prije samoubojstva pucao u suprugu i sina.

Najnevjerojatnije od svega je, što i danas, više od pola stoljeća nakon smrti tog užasnog ubojice i nakon desetljeća izvršavanja smrtnih kazni na većinom nevinim ljudima, Blohinov grob u Moskvi privlači boljševičke simpatizere koji mu donose cvijeće i odaju počast …, ali vidimo to i u današnjoj Republici Hrvatskoj kada u Saboru neki nelustrirani zastupnici izjavljuju da Titove ubojice nakon otkrivenih 2000 jama sa ostacima antikomunista „nisu do kraja obavili posao“ – pametnom dosta.