Srpski mediji u PR akciji: ‘Ustaše su u Jasenovcu pekli živu djecu, bilo je preko milijun žrtava’

0
531
Edina Zuko/PIXSELL

Da srpski mediji poput Informera nesmetano sve Hrvate nazivaju 'ustašama' poznata je stvar, a sada je strategija otišla i korak dalje - Tito je skrivao ustaške zločine 'zbog prevelike genocidnosti'.

Jednu od storija ispričala je i stanovita Nevenka Stanković, preživjela iz Jasenovca. “Pili smo svoju mokraću! I mi smo genocidni, je li?!” U kontekstu svjedočanstva bespotrebnu usporedbu Jasenovca sa srpskom agresijom na Hrvatsku Stankovićka nastavlja time da su brojke manipulirane i da su viši svjetski interesi željeli da broj žrtava bude sveden na minimum. Popis od 83.763 žrtve javno je dostupan i podložan dopunama i izmjenama, no teško je povjerovati da bi i u najgorem mogućem slučaju konačni broj mrtvih mogao dosegnuti milijun, što pojedini srpski povjesničari navode kao egzaktnu brojku – no bez konkretnih 916.237 novih imena.

Stankovićka je u emisiji ‘Život priča’ navela i da je bila prisiljavana gledati silovanja, da su živu djecu bacali u peći ali su nju ‘slučajno promašili’ pa je proletjela pored vrata pećnice i sakrila se… Na njezinu potresnu priču nadovezao se dr. Srboljub Živanović koji ju je nastojao iskoristiti poput dokaza za svoju tezu – u kojoj smatra da su ustaše pobile 110.000 djece, od dojenčadi do srednjoškolaca. On se poziva na službene podatke ‘ugledne’ Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu. Kojoj je, ‘igrom slučaja’, upravo on osnivač i predsjednik. Središte komisije je u Londonu. Dodaju da je krivac za skrivanje zločina bio ni više ni manje nego ‘Hrvat Tito’, koji se plašio da bi ‘prevelika genocidnost’ mogla ‘uništiti djetinjstvo omladine’.

Loading...

Jelena Radojčić iz slavonskog sela Jablanac tumači kako je ‘pila fekalije i jela mrvice iz majčinih džepova’. Uz njezino svjedočanstvo opet se javljaju pojedinci i akademici koji takve priče koriste za vlastite interese – tako navode da mrtve danas ne možemo pronaći ni imenovati jer su ih ‘Hrvati naknadno iskopavali, selili i brisali iz knjiga rođenih’. Starica dodaje da su spašena djeca služila kao ‘ustaško roblje ili sluge’, a mediji ekskluzivno najavljuju čitav serijal ovakvih priča kojima je za cilj ‘povijesna revizija’. Da lica i naličja i ovaj puta budu otkrivena, govori najava za sličan medijski materijal, no ovoga puta u službi ‘rebrendiranja četništva’ kao ‘humanitarne rojalističke vojske’. Tragedije se ne smiju zaboraviti, no ne smije biti dopuštano ni korištenje istih za dnevnopolitičke svrhe.