U New Yorku je, u zgradi Ujedinjenih naroda, 31. siječnja, održan veliki skup pod naslovom ”Pitanje humanosti – spašavanje Židova u Albaniji tijekom Holokausta”.
Sudjelovalo je preko 400 osoba, a za spomenuti je glavne govornike: Predsjednika Svjetskog židovskog kongresa -Ron Laudera, glavnog izvršnog direktora Svjetskog židovskog kongresa -Roberta Singera, kongresmena Eliota L. Engela, veleposlanicu Albanije pri UN-u – Besianu Kadare (kćerku slavnoga pisca Ismaila Kadarea), Leu Kohen- kćerku spašenoga Židova iz Albanije 1943. Uz njih, nazočno je bilo još nekoliko senatora i kongresmena, veleposlanika, konzula i novinara. Među pozvanima bio je i hrvatski redatelj Jakov Sedlar. Kako se radi o značajnome skupu, zamolili smo redatelja Sedlara za razgovor.
Koji je bio razlog skupa u zgradi Ujedinjenih naroda?
Glavni razlog bilo je podsjećanje na veliku ulogu Albanije i Albanaca u spašavanju Židova tijekom Holokausta. Naime, malo je poznato da je Albanija bila jedina država u pokorenoj Europi koja je prihvatila sve zakone Trećeg Reicha osim rasnih zakona. Također, malo je poznat podatak da je u Albaniji nakon Drugoga svjetskog rata bilo više Židova nego prije! Im Albert Einstein u Ameriku je otisao s albanskom putovnicom! Ustvari, niti jedan Židov nije stradao u tome tragičnom vremenu. Postoje brojni dokumenti zašto je tomu tako. Radi se i o odluci kralja Zogua, ali i o Besi, riječi koja za gosta bilo čijega albanskog doma znači potpunu zaštitu i sigurnost.
Što su govornici posebno isticali?
Impresivni su bili svi govornici. Od gosp. Laudera, predsjednika Svjetskog židovskog kongresa koji je naglasio kako u današnjemu sviujetu nedostaje nešto poput albanske Bese. Nedostaje empatije u svijetu koji je sve višem okrenut samo vlastitome interesu, a manje pomoći bližnjima. Albanci su u najtežim trenucima u povijesti Židova bili najiskreniji prijatelji i oni koji su konkretno pokazali kako pomoći onima koji su u nevolji. Naglasio je kako se taj dio povijesti odnosa Albanaca i Židova nikada ne smije zaboraviti.
Slično su govorili kongresmen Engel i veleposlanica Kadare.
Posebno je emotivno bilo obraćanje gđe. Kohen , kćerke spašenoga Židova koja je govorila sjećanja svojih roditelja na Albance koji su riskirali svoje živote da spase njihove.
Zašto ste vi bili pozvani?
Bio sam pozvan od strane UN-a kao osoba koja trenutačno radi na dva (u najmanju ruku) važna projekta za Židove i Albance. Jedan je dokumentarni film “Albanci i Židovi” koji će po prvi put iznijeti sve poznate, ali i niz sasvim novih, do sada nepoznatih dokumenata o odnosu dva naroda, koji su nedavno postali dostupni, a pronađeni su u Albaniji i u Izraelu. Velika je to priča u kojoj sudjeluje i nekoliko značajnih povjesničara, ali i političara poput albanskog i izraelskog predsjednika. Film će biti završen do lipnja ove godine i bit će prikazan na mnogim židovskim festivalima po svijetu kao i na svjetskim tv postajama. Upravo zbog zanimljivosti teme, misloim da će film imati zanimljiv i dug život.
Drugi film nosi naslov “Laž koja ne umire”, a priča je o najantisemitskijoj knjizi uopće: “Protokoli sionskih mudraca”. Jedna od najuglednijih izraelskih odvjetnica i diplomatkinja Hadassa Ben Ito nakon nekoliko godina istraživanja napisala je sjajnu knjigu o tome što su sve Protokoli napravili da antisemitizam stalno raste. Ona je istražila i donijela vrlo točne podatke o tome tko je pisao knjigu, tko je stajao iza njezinoga tiskanja u Rusiji i zašto je ona poslužila kao najjači dokaz antisemitima i namjere da da pokuša zatrti židovski narod. Knjiga je petnaestak godina svjetski bestseller na Amazonu, ona je dio svih ozbiljnih istraživanja o Protokolima.
Po toj knjizi radim taj film, a važnu podršku dala mi je gđa. Ben Ito koja mi je ustupila svoj kompletan arhiv koji je imala u svezi s tom knjigom i koji je kasnije poklonila Muzeju dijaspore gdje se sada nalazi. Gđa. Ben Ito prošle je godine umrla, ali njezin arhiv u kojemu se nalaze i originalni prvi primjerci Protokola na raznimm jezicima, sačuvani su.
Koliko su Protokoli razorni te da im se još uvijek, na žalost, vjeruje dokazuje i činjenica da se, na žalost, još uvijek u školama arapskoga svijeta Protokoli uzimaju kao autentično, istinito književno djelo koje treba slijediti. U filmu sudjeluje i nekoliko značajnih osoba poput bivših veleposlanika za antisemitizam u vladama Baraka Obame i Ronalda Reagana, dva kardinala, dva imama i dva rabijna.
Film će biti završen do kraja godine i u 2020. bit će dio mnogih svjetskih festivala i projekcija u mnogim gradovima od Izraela do Amerike.
Tko su vam producenti filma?
Producenti filmova su države Kosovo i Albanija i izraelski Muzej dijaspore (“Albanci i Židovi”) te The Ollendorff Center – New Jersey i Vision films – Chicago, za film o knjizi Protokola.
S kime ste se susreli u Ujedinjenim narodima?
Susreo sam se sa svim bitnim sudionicima skupa. Pozvan sam na još nekoliko sličnih skupova koji će se održati u Americi, Izraelu i Francuskoj. To mi je važno, jer imam najavu da će mi biti ponuđeno još nekoliko zanimljivih naslova za realizaciju. Jedan od njih je i serija o hrvatskim Pravednicima među narodima, o ljudima koji su tijekom Holokausta spašavali Židove, da su pri tom bili u životnoj opasnosti te da za taj čin nisu bili materijalno obeštećeni. Do sada je proglašeno 115 hrvatskih Pravednika, a ja sam napravio pet filmova na tu temu. Slijedeća sudbina bit će ona Ratimira Deletisa kopji je spasio 100 Židova u Tuzli. Nevjerojatna priča koju na čast i ponos hrvatskome narodu treba što prije treba ispričati.