Samoubojstvo šestaša iz središta Zagreba alarmira na užase koje klinci trpe u školama i izvan nje

0
47965

Svi koji šute o zlu koji se nadvilo nad tinejdžere postaju saveznici opasnim ekipama koji uništavaju klince na početku života

Prije nepunih dva mjeseca jedan je prekrasni 13-godišnjak iz središta Zagreba sebi oduzeo život. Pohađao je šesti razred jedne od elitnijih škola u središtu Zagreba. Dječak je imao krasnu obitelj, puno prijatelja, pregršt aktivnosti koje je volio. Tražite li tragove njegovog postojanja na internetu, vidjet ćete da je na nekom školskom natjecanju bio među 10 posto najboljih, da je bio izviđač, volio knjige i stripove. Na jednom je portalu navedeno kako se igrao na Nintendo Wiiju ili gledao Youtube. Pod najdraži film upisan je Matrix, te napisano kako voli science fiction filmove, komedije i horore.

Kakva strašna misao može natjerati učenika 6. razreda da dođe doma i sebi oduzme život? Nema odgovora, nema utjehe za njegove roditelje i obitelj. Ostaje samo veliki crni bezdan kada netko pokuša racionalizirati taj trenutak ili više njih, te misli koje je dječak imao i koje su prethodile suicidu.
Dečko je pokopan na Mirogoju i na njegovo je vječno počivalište ostavljeno puno buketa bijelih i rozih ruža. “Sakrio se a mi brojimo” pisalo je na lenti koja je prekrila nadgrobnu ploču na Mirogoju. Tu je pretužnu sliku dječakov tata objavio na svom blogu. Ovaj događaj ni na koji način ne želimo dovesti u svezu sa ostatkom teksta, dječak koji je na ovom svijetu proveo samo 13 godina opisan je jer svojim kratkim postojanjem i tragičnom odlukom koja je prethodila smrti može biti svjetionik drugoj djeci i roditeljima da ne poskliznu na rub koji vodi do takvog ishodišta.

Loading...

Lažni predivni svijet s okrutnostima ispod površine

Što je to u ovom svijetu tobože predivne hrane, predivnih ljudi, predivne djece, predivnih profesora i predivnog okruženja, što može biti okidač za dječji prerani odlazak? Nema odgovora, ali svi koji prolaze traume odrastanja svoje djece u nekim tzv. elitnim školama u središtu Zagreba znaju kroz kakav svakodnevni pakao prolaze njihovi klinci. Klinci su okruženi sve većim nasiljem i morbidnošću a da toga mnogi postanu svjesni tek kada to već bude kasno. Primjerice, neki roditelji u utrci za novcem ne stignu niti svakodnevno pričati sa svojom djecom a kamoli nadzirati društvo u kojem se kreću. Neki klinci odrastaju okruženi s puno više zla i nesreće nego to uopće mogu pojmiti njihovi roditelji.
Puno osnovnoškolaca iz središta Zagreba nije samo pod presingom da budu što bolji u školi, da briljiraju u vanškolskim aktivnostima nego im dominantni trendovi nameću supkulturu smrti, destrukcije, bahatosti, agresije.

To ih sve čini nesretnima a nesretni klinci postaju lak plijen opasnim ekipama koje vrebaju na djecu oko elitnih škola u središtu Zagreba. Svi žmire i šute o takvim ekipama koje love djecu s ponudama koje ih vode na stranputice. Zaposleni u školama glume kako takvi problemi ne postoje u njihovim školskim dvorištima, WC-ima, hodnicima…. Roditelji su kao prevareni muževi, zadnji saznaju što se događa s njihovom djecom. A djeci netko nevidljiv a moćan, netko tko ubire veliki profit na traumama tinejdžerske dobi i dubini novčanika roditelja, svjesno pogura sadržaje koji će od njih napraviti očajnike koji utjehu pronalaze u umjetnim sadržajima i tvarima.

Supkultura smrti, bahatosti, nasilja

Već u petom razredu netko zagrebačkim klincima masovno isporuči najmorbidnije video igrice u kojima se odsjecaju ekstremiteti, vade oči koje se potom progutaju, preko mobitela stignu nezamislive horor scene nastale u najmračnijim umovima. Kada se djecu preplaši takvim zastrašujućim igricama, procirkuliraju one masovne poruke na mobitele tipa: “Čeka te krvava djevojčica u krevetu….”. Čini se bezazlenim ali potom krenu linkanja i šeranja raznoraznih opskurnih Youtube kanala u rasponu od “razbio sam mobitel”, “”opljačkali smo dućan”, “najgori vrisak u školi”… Opet se sve čini kao dječja igra ali nije tako. Da bi netko vrisnuo u školi, netko ga mora prvo preplašiti a kada je netko preplašen onda se u školama u kojima je pod odmorima dopušteno korištenje mobitela, ti vriskovi i snimaju i onda se onog koji vrišti osramoćuje pogrdnim komentarima na društvenim mrežama. Potom se nameće razmjena video klipova ili slanje linkova na kojima tipovi s nabrijanim motorima jure cestama 300 na sat.
Ispituje granice konjskih snaga ali i sugeriraju blizinu smrti svakim sekundom vožnje. Nekim klincima pregledi suludo brzih vožnji na motorima ili Lamborghinijima postanu svakodnevni ritual. Neki klinci masovno konzumiraju igru “Grand Theft Auto” koji ih poduči svim trikovima krađa. Onda oni tako stečena znanja iz virtualnog svijeta prenose u stvarni svijet i kreću u pljačkaške pohode. Zato ne čudi da se stariji stanovnici iz središta Zagreba sve češće žale kako su neposredno prije pljačke kod susjeda uočili neku djecu kako su danima dolazila ispred zgrade i ulazila u stubišta.

Petašica s umišljajem da je svjetska internetska zvijezda

Neke zagrebačke curice pak već u 5. razredu razviju opsjednutost lažnom slikom sebe kao instant viralnom zvijezdom. Jedna učenica 5. razreda iz središta Zagreba svakodnevno plasira hrpe fotografija na svoje profile na društvenim mrežama, snima youtube poruke, najavljuje višednevno slavlje svoga rođendana, pardon roćkasa kako klinci kažu, i onda te događaje komentira s umišljajem da je neka svjetska internetska zvijezda. Drugi učenik iz njezinog razreda moć novčanika svojih roditelja demonstrira snimkama uništenih mobitela koje objavljuje na Youtube u kategoriji “razbio sam mobač”. Takvi klinci imaju i svoje patrone koji nisu njihovi roditelji ili profesori. Ti patroni regrutirani su s ulice, to je ulična banda novog kova – osim što se bavi tradicionalnim ilegalnim poslovima imaju i sofisticirane vještine koje uključuju uporabu modernih tehnologija u krim svrhe. Dakle, znaju hakirati, špijunirati u stvarnom životu i na društvenim mrežama. Imaju i članove regrutirane od svoje ekipe i učenika koje novače po osnovnim i srednjim školama. U neke osnovne škole u središtu Zagreba toliko su infiltrirani i prihvaćeni kao dio školskog personala da se jedan iz bande hvali kako parkira na školskom dvorištu uz dopuštenje ravnateljice škole. Očito se tu vrti golema lova i svakome pripadne određen postotak. U drugoj školi u središtu Zagreba ta ista ekipa nema izravan ulaz ali zato na klince vrebaju iz jedne palačinkarnice. Tamo se strateški namjesti nekoliko članova bande i onda neke klince guraju niz stube. Kako biraju klince koje će gurnuti niz stube? Pa tako što im djeca-doušnici iz škola kažu tko se požalio na njih roditeljima ili profesorima. Zato nisu sve ozljede i oguljotine koje klinci donesu iz osnovnih škola u središtu Zagreba slučajno zadobivene u igri. Nevidljiv a moćan netko, očito sa zaštitom u institucijama sustava, sustavno truje klince – lansira im depresiju i nesreću kako bi im ponudio utjehu. Zato agresija, na koju brojni u školama žmire, buja bez ikakvih sankcija za počinitelje. Školski prihvatljiv oblik ponašanja postaje nasilje kojem prethode zastrašujuće poruke.

Uzorna petašica sa zastrašujućim vokabularom i iskustvima

Ilustrirat ćemo to riječima jedne 12-godišnjakinje kojoj je svakodnevni cilj upućivati prijetnje drugoj učenici iz razreda. Pri tom se uvijek poziva na moćnu ekipu kojoj pripada. Njezin je vokabular predočiv kroz sljedeće rečenice: “Da si vidjela kako smo polomili rebra prijateljici od T. koja se zajedno sa slomljenom prepisala iz ove škole. To ćemo i tebi napraviti. Zastrašivat ćemo te tako da ne izdržiš ovdje ni do kraja škole. Gle kako si jadna. Ti ćeš slaviti roćkas u piceriji. Koja si ti luzerica. Roćkas se slavi u Parizu i Beču. Tvoj je roćkas fuj, pica i sok, bljaaaak. Ti čak nemaš ni twitter račun, ni Youtube kanal, ni Instagram profil…Da putuješ svijetom kao moja BFF (kratica od best friend forewer) M. ti bi imala Instu i bila blogerica. Globetroterica – ponavljam glooobeeetrrooooteriiica. Imala bi grudnjak s košaricama i tanga gaćice i išla na brazilijanu. A gle ti čak nemaš ni topić. Kažem ti da si seksualno nezrela. Jer da jesi snimila bi svoj muf i poslala ga svim svojim frendicama preko Whatsappa. Onda bi ti bila Fluffy martica – mucko – ako ti uopće znaš kaj je fluffy mucko s tangama – tverk, tverk, tverk. Aha ne znaš – ti si fuj ispod prosjeka. Toliko si nesposobna da ni ne kužiš da ti ja svaki dan ubacim u šruksak crteže dreka, šprice, tableta, cigareta.Ha, ha, ha, ti to pronađeš tek kada dođeš doma. Ponavljam ti da ti mene nećeš strašiti grafološkim vještačenjem. Jer moja je mama jasno kad je bila još s dvije mame u školi rekla da to neće dopustiti. Ako budeš prijavljivala, računaj da ide peticija koju moja mama pokreće da tebe izbacimo. Neće nitko ovdje meni u mojoj školi određivati kaj ti ja smem a kaj ne smem napraviti”, tim se vokabularom, tonalitetom s naglašenim pokretima donjeg dijela čeljusti svakodnevno, tobože uzorna petašica, obraća svojoj meti.

Nasilje s preplašenim svjedocima

Ima li svjedoka za to. Nema, jer u nekim elitnim osnovni školama u Zagrebu iza ovakih nasilnica stoje ugledni roditelji pred kojima se pada ničice, a unutar razreda autoritet ovakvih učenica nasilnika pojačan je autoritetom izvanškolske ekipe koju učenica u svim prilikama ističe kao svoje moćne zaštitnike. Ako klinci znaju da ti isti moćni zaštitnici kruže oko škole i spremni su lomiti prstiće, gurati niz stube i prijetiti upaljačima tik uz lice, onda će trpjeti “uzornu” nasilnicu i šutjeti ako ih bilo tko u školi pita “Ima li netko da posvjedoči da se to dogodilo”.
Tako je vuk sit i ovce na broju. Elitne škole u Zagrebu su mjesta nulte tolerancije na nasilje, učenici su presavršeni, nema problema, sve je predivno, samo tragičan slučaj s početka ove priče svjedoči kako najbolji među učenicima, najosjetljiviji među zg. osnovnoškolcima nemaju dušu ni srce koji bi mogao podnijeti teror koji se događa a čija je najmračnija tajna taj da se nitko o njemu ne usuđuje niti gvooriti, niti pisati niti ga primijetiti. Tako i roditelji koji preuzmu model šutnje postaju saveznici mračnim silama i ekipama koji svakim danom oduzimaju osnovnoškolcima pravo na normalno odrastanje. I svi koji su saveznici u toj šutnji postaju latentna snaga opasnim ekipama koji djeci rade o glavi. Zato je u Americi nastao pokret Hollaback. Roditelji su tamo, nakon niza slučajeva vršnjačkog nasilja, shvatili kako školski sustav neće zaštiti njihovu djecu. Tako su počeli djelovati proaktivnije te da su znatno ranije počeli koristiti mobilnu tehnologiju kako bi dokumentirali situacije nasilja nad učenicima. Očito je neki Hollaback potreban i u Zagrebu što prije. Zasad postoji Hollaback Croatia kao web platforma za borbu protiv uličnog uznemiravanja. Tako se taj pokret koji je izvorno krenuo kao zaštita školske populacije kod nas istegnuo u užem smjeru.

 

Okužitelji haraju i monsteriraju među osnovcima u središtu Zagreba

Tajna učenička anketa razotkrila teror razrednice Antonije Kovačević