Dok se Elon Musk nastoji oprati od AI-a i prilično kritički nastupa prema potencijalu te tehnologije, Zuckerberg kao CEO Facebooka značajno drugačije gleda na istu materiju. Prva točka razmatranja bila je tzv. ‘govor mržnje’ koji služi kao štit za sve što se dogodilo.
AI u budućnosti razotkriva ‘govor mržnje’?
Njegov zaključak da ‘alati umjetne inteligencije donose optimizam’ jer će s trenutno nepoznatim mehanizmima ‘otkriti govor mržnje’ netom nakon što je isti izašao na društvenoj mreži. “Odlučiti je li nešto govor mržnje lingvistički je problem. Morate razumjeti što je banalno, a što je doista mržnja. I to ne samo na engleskom već i na drugim jezicima koji se koriste diljem svijeta.” Vječito pitanje je tko će biti nadležan za prosudbu što je govor mržnje, a što otvorena ili argumentirana kritika. Poznati Podcaster Joe Rogan nedavno je reagirao upravo na ovakve interpretacije rekavši da bi sloboda govora trebala biti apsolutna do trenutka kada se nekome prijeti smrću. Čak je naveo i kako je mržnja ‘samo emocija’, upravo kao i sve ostale iz šarolikog spektra.
Zuckerberg je na upite senatora letimično preskočio sam odgovor na to što je po njemu osobno ‘govor mržnje’, poglavito jer su brojni roboti Facebooka napravljeni upravo po njegovim logičkim premisama. Ben Sasse je inzistirao na odgovoru pa sve ostalo na tome da će AI bolje prepoznavati suštinu mržnje nego što bi to ikoji čovjek mogao. Trend je prije dvije godine započeo Amazon kada je odlučio zabranjivati knjige pod domenom ‘teorija zavjera’, ili u ovom slučaju specifično – ‘false flag’ teorije. Ključno je za naglasiti da je ovakva odluka selektivna i licemjerna budući da se i dalje prodaje čitav niz knjiga koji doista progovara ‘govorom mržnje’ ili slična tumačenja za koje akademska zajednica može ustvrditi da im nedostaje ‘znanstvene pozadine’. Dakle, cenzura je čisto politička i došla je s više instance vlasti.
Vremena neocenzure i neoautocenzure
Autor jedne od zabranjenih knjiga tada je rekao: “Amazon nije dao razlog cenzure. Situacija je posve apsurdna – ako se ne slažete s Vladinom vizijom bilo čega, Amazon uklanja vašu knjigu.” Autor dalje zaključuje da bi ovom logikom monopolistički izdavač mogao početi uklanjati knjige koje kritički progovaraju o dogmama američke državnosti – poput Očeva Osnivača, Monsanta i sl. “Možda se oformi i Ministarstvo istine. Što je toliko opasno u mojoj knjizi da zahtjeva zabranu?” S njegovim mišljenjem slažu se mnogi i smatraju da je riječ samo o novoj platformi cenzure i autocenzure, skrivene pod domenom hipersenzibilnosti društva. Samo saslušanje bila je zapravo povelika farsa jer su senatori većinski došli potpuno nepripremljeni, ili kako bi zaključili nešto zlobniji jezici – većina njih je prestara da ga uopće i koristi. Tako je kvalitetnu raspravu raskidao vrlo slabo vođen kontekst razgovora – Zuckerberg kao da je došao među potpune analfabete.
Zuckerberg je pred Senat došao bez prisege, nije dao niti jedan odgovor na to kako blokirati njegovu suradnju s obavještajnim strukturama, ležerno se smješkao na neznanje starijih senatora i uživao podršku svojih lobista među političarima. A sve do jučer povezanost Facebooka s tajnim službama razmatrana je kao ‘suluda teorija zavjere’. Grubo kršenje prava privatnosti nakon ovog saslušanja prerasta u izuzetno bitnu stavku, no nažalost i sveprisutnu pa i prihvatljivu tekovinu društva. Jedan od brojnih terorističkih napada na europskom tlu poslužio je svojevremeno kao ‘idealna okolnost’ za javno prozivanje ‘enkriptirane komunikacije’. Komesar NY policije Bill Bratton prvi je istupio s idejom o ‘zabrani enkripcije’ s obzirom na to da ista osljepljuje pravosudne organe. Odmah se u priču uključio i tadašnji ravnatelj CIA-e John Brennan sa željom da obavještajne službe dobiju ‘nesmetan nadzor svih komunikacija’ kriveći privatnost za ‘kriminalne radnje’.
Od NSA do Facebooka – puno vike nizašto
‘Onaj tko ne radi ništa kriminalno, nema se čega ni plašiti’, prevladavajuća je sintagma koja u svojoj srži nema osnovne zakonske i etičke stavke. Cijela priča oko globalnog nadzora počela je s pojmom ‘Big Brother’ iz vizionarskog romana Georgea Orwella. Giovanni Gentile kao vodeći teoretičar fašističkog pokreta totalitarizam je definirao kao poredak u kojem ‘država ima utjecaj i moć veći od vlastitog stanovništva’. Tako bi taj ‘totalitario’ u praksi označavao situaciju gdje građanstvo čak ni revolucijskim djelovanjem ne može svrgnuti interesne pozicije moći koje državom vladaju – dapače, iste koriste državne elemente poput policije, vojske ili tajnih službi protiv vlastitih građana. Ukoliko je definicija točna, upravo takvo uređenje vlada danas u gotovo svim svjetskim državama. Pojam prisluškivanja nije stran još od kultnih krimića no prve prave obrise onoga što vidimo danas započeo je program COINTELPRO odnosno kontraobavještajni program. FBI ga je provodio ilegalno na području SAD-a, te se bavio izuzetno kontroverznim nadzorom, infiltracijom, političkom diskreditacijom i podrivanjem političkih stranaka iznutra.
Program je službeno okončan 1971., a koliko je išao u širinu govori i podatak da je jedna od meta bio i Ernest Hemingway. Slično djelovanje vidjeli smo i u komunističkim državama diljem Europe. Obavještajna i kontraobavještajna zajednica radile su svoj posao, no dimenzija jednostavno nije bila dovoljno velika da bi zadovoljila apetite ‘gospodara lutaka’. Zato u igru dolazi PRISM, projekt koji je od 1971. zamijenio spomenutu Hooverovu mrežu. Desetljećima je doduše taborio u sektoru ‘sulude teorije zavjere’ zbog toga što ga je NSA sve do Busheve odredbe iz 2007. provodila u koordinaciji s privatnim sektorom i SSO-om, jedinicom za specijalne izvore. Ideja se provodila preko web tražilica i uključivala je ‘prikupljanje podataka’ i ‘pohranu internet komunikacije’. Nalozi su najčešće prosljeđivani Googleu koji je postao svojevrsni obavještajni servis, uz društvene mreže poput Facebooka. I danas je bila epska prilika da se Facebook postavi pod kontrolu nezavisnih organa, državnih zakonodavstava ili neke treće opcije. I prilika je propuštena…