Malo što je ovih dana tako iznenadilo hrvatske građane kao odluka Predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da u goste pozove srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Njen poziv kao niti njena namjera da se odnosi dviju zemalja zbog što boljeg društveno – ekonomskog prosperiteta poboljšaju, uopće nije upitan niti sporan. Takav predsjednički potez je, ma što mi mislili o susjednoj zemlji i njenom predsjedniku, uvijek hvale vrijedan, posebno ako je u pitanju susret s predsjednikom zemlje s kojom su odnosi (ne)popravljivo narušeni.
Ovo neće biti prvi susret hrvatske predsjednice s Aleksandrom Vučićem pa ako uzmemo u obzir da su se odnosi u posljednje vrijeme dodatno pogoršali i da je ovaj susret nasušno obostrano potreban, pitanje je: zašto su Hrvati zbog ovog poziva na našu predsjednicu ljući nego ikad i gdje je to ovog puta Kolinda Grabar-Kitarović pogriješila?
Pogrešan “tajming”
Odgovor leži u trenutku. Predsjednica nije mogla odabrati gori trenutak za druženje sa srpskim predsjednikom jer se hrvatski građani još uvijek nisu oporavili od njezinog hvalospjevnog pisma sućuti pokojnom odvjetniku Marijanu Hanžekoviću – ljutom neprijatelju nacije koju je nemilice ovršavao zbog neplaćenih računa. Onog trenutka kada ga je Predsjednica nesmotreno nazvala “humanistom”, većina građana ju je prekrižila za sva vremena zarekavši se pritom kako njihov glas više nikada neće dobiti. Razumno bi, dakle, i politički mudro bilo da se iskupi za svoju ishitrenu izjavu kojom je povrijedila mnoge pa tako i svoje birače koji su joj bezrezervno vjerovali.
Međutim, Kolinda Grabar-Kitarović učinila je potez koji je za nju, u ovom trenutku, ravan političkom ”samoubojstvu”. Ljubazno je u goste pozvala čovjeka koji je po omraženosti, barem što se tiče većine njenih birača, uz bok pokojnom Hanžekoviću. Čak ako i uzmemo predsjedničinu lakomislenost i loše promišljanje njezinih savjetnika, teško je povjerovati da su se na ovaj poziv koji se dogodio najgorem mogućem trenutku, odlučili svjesno. Preostaje, dakle, vjerovati samo u jedno. A to je da je Kolinda Grabar-Kitarović poziv Aleksandru Vučiću uputila pod pritiskom “više sile”.
Evo koga je morala poslušati
Više sile su u ovom, kao i u mnogim drugim slučajevima, Amerika i Europska Unija – svaka sa svojim razlozima. Amerika je zadovoljstvo i dokazala objavom svoje ambasade u kojoj stoji: “Drago nam je vidjeti ovaj pozitivan korak. SAD snažno podupire poboljšane odnose između Hrvatske i Srbije. Ovaj odnos je ključ stabilnosti i prosperiteta cijele regije”.
Višim silama, naime, sasvim je nebitan hrvatsko-srpski međusobni prijepor i nezanimljiv im je baš kao i ’90-tih kada su se ratom željele dovesti do istrebljenja. Nije im značajan niti naš najnoviji sukob zbog izložbe o holokaustu. Nije im, zapravo, važno ništa, sve dok naš odnos ne počne utjecati na njihove interese. A njihov je interes Srbija koja će stabilno i sigurno, bez ikakvih “neprijatelja” ući u europsku zajednicu te tako zauvijek okrenuti leđa Rusiji koja pak, čini sve da zadrži Srbiju kao svog europskog partnera i suigrača.
Kolinda Grabar-Kitarović se, može se slobodno zaključiti, nije svojom voljom odlučila na ovaj poziv. Pred njom je bio težak izbor: poslušati volju svog naroda ili zapadnih sila. Koga je poslušala, sada je svima jasno. Kao što je jasno da upravo odrađuje svoj prvi i posljednji mandat.