Posjet srpskog predsjednika Aleksandra Vučića jedna je od ključnih političkih tema, u posljednjih nekoliko dana, a kako za sada stvari stoje, čini se da će tako ostati i u nekoliko narednih dana. Poziv kojeg je hrvatska predsjednica Kolinda-Grabar Kitarović odaslala na njegovu adresu, očekivano, ne samo da je podijelio javnost, već je izazvao lavinu reakcija i među predstavnicima hrvatske politike. Jedan od onih koji je susret pozdravio, ali uz napomenu kako bi se srpski predsjednik trebao ispričati je ministar obrane Damir Krstičević. No, predsjednica po svemu sudeći nije najbolje prihvatila sugestije kolege Krstičevića te mu je ubrzo javno odbrusila.
”Rekla bih da bih voljela da se svaki ministar bavi svojim resorom. Ponovila bih ono što sam nekoliko puta rekla, da se država vodi razumom, a ne emocijama”, poručila je Grabar-Kitarović te tako očigledno ušla u još jedan konflikt, ne samo s Vladom i premijerom s kojima se mjesecima sukobljava, već i s jednim od najkompetentnijih i najsposobnijih ministara u Plenkovićevoj vladi.
Rijetki su oni koji vladaju zdravim razumom, a koji mogu objasniti što je točno sporno i nepolitično u izjavi ministra Krstičevića, jer podsjetimo, prije nego li je postao europski orijentirani srpski političar, Vučić je političku karijeru gradio kao potrčko ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Iako je u međuvremenu postao ugledni europejac, u Srbiji posljednjih godina nacionalizam buja, a baš ga je taj velikosrpski nacionalizam i gurnuo u političku orbitu s koje poručuje da ”probleme iz prošlosti treba riješiti”.
Tko će ga znati, možda doista misli i na politiku koju je zdušno zagovarao u godinama u kojima su njegovi pristaše žarili i palili po Lijepoj našoj. Kakogod, Vučić u cijeloj ovoj priči i nije problem, jer se o njemu uostalom sve zna.
Veći bi problem mogao biti očiti sukob na relaciji Grabar-Kitarović-Krstičević, jer u rukama ovoga dvojca hrvatske su obrambene snage i upravljanje istima. A valja podsjetiti kako ovo nije prvi puta da se spomenuti dvojac porječkao, jer još ljetos tijekom velikim požara koji su zahvatili Dalmaciju, ministar Krstičević namjeravao je odstupiti s dužnosti, nakon kritika koje je na njegovu adresu uputila predsjednica.
No, nakon što se uspostavilo da je Grabar-Kitarović ta koja se po pitanju gašenja požara u Dalmaciji nije držala protokola, sukob se stišao, ali i nastavio. Iako će mnogi reći kako uzrok sukoba predsjednice i ministra leži u Krstičevićevoj namjeri da se kandidira za predsjednika države te time ugrozi Grabar-Kitarović, to u ovome trenutku u najmanju ruku zvuči smiješno, te je vrlo izvjesno da se ministar u tu bitku neće upustiti. Oni bolje upućeni prepričavaju kako sukob koji tinja još od ljetos ima veze s izborom novog višenamjenskog borbenog aviona. Inače, u kontekstu ove priče valja imati na umu da je Krstičević smatran kandidatom za ministra obrane i u prvoj Vladi HDZ-a i Mosta, kada je struja s Pantovčaka odnijela pobjedu te je na tu poziciju imenovan Josip Buljević, čovjek blizak predsjednici.
U drugoj Vladi Krstičević koji nije predsjedničin poslušnik, domogao se ove važne pozicije, a on pak nije tip političara koji će slušati naredbe pognute glave. Krstičević je operativac i čovjek sa stavom, što Grabar-Kitarović sasvim sigurno ne odgovara. Kada je pak riječ o potrebi da se pronađe zamjena za MIG-ove svatko ima svoje favorite.
Dok krugovi bliski Pantovčaku guraju švedski Jas-39 Grupien kao nasljednika starog ruskog lovca, Krstičevićevi kadrovi skloniji su izraelskom F-16 avionu, koje bi onda bilo potrebno nadograditi američkom, novijom tehnologijom. Svojedobno je predsjednica vrlo diskretno otkrila tko su njeni favoriti, kada je u pitanju nabava MIG-ova pa je tako jedne prigode rekla kako bi se Hrvatska trebala osloniti na najmodernije tehnologije, kada je zrakoplovstvo u pitanju. Te izjave nadogradio je njezin put u Švedsku, lani u ožujku, gdje se među ostalim srela s gospodarstvenicima, ali i švedskim ministrom obrane, a istovremeno, u svibnju prošle godine Magnus Lewis Olsson, direktor Saaba, koji proizvodi Gripen, za kojeg predsjednica agitira ustvrđuje da je pozitivna brzina hrvatskog odlučivanja o novim avionima.
Jednako tako, znakovito je spomenuti da u poslu teškom milijarde kuna i Krstičević igra zanimljivu igru pa se tako nedavno zaputio u SAD otkuda je poručio da je od Amerikanaca dobio potporu za nabavku aviona. Kako će se na koncu, ta priča rasplesti, teško je prognozirati, ali sukobi sasvim sigurno nikada nikome nisu donijeli ništa dobro.