Poznati glumac Emir Hadžihafizbegović kandidat je na bosanskohercegovačkim izborima gdje brani boje Stranke demokratske akcije natječući se pritome za zastupnika u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. A o svojoj ulozi na toj listi te generalno o političkoj sceni u BiH progovorio je u razgovoru za N1 izrazivši želju da članovi Predsjedništva BiH budu Mladen Ivanić, Šefik Džaferović i Željko Komšić. Time se, drže predstavnici hrvatskih medija u ovoj zemlji, ali i oni koji proteklih dana kritiziraju Komšića na svojevrsan način založio za obespravljivanje Hrvata u BiH. Komšić je inače do sada imao neupitnu podršku među bošnjačkim biračima, ujedno, glumac je nahvalio pripadnike SDS-a, ratne stranke Radovana Karadžića.
“Moja želja je da u timu budu Ivanić, Džaferović i Komšić. Vidjet ćemo što je realno. Ne bi mi bilo drago da u Predsjedništvu bude čovjek koji govori da Bosna i Hercegovina nije država, a pri tom se kandidira za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. To je groteska koja vas uznemiri. Drugi gospodin poručuje da će formirati hrvatsku policiju, slavi ratne zločince, kaže da je stvaranje građanske države jednako stvaranju islamskog kalifata”, rekao je Hadžihafizbegović objašnjavajući zašto se on osobno upustio u kandidaturu na izborima.
“Kada vidite što se događa, naročito u posljednje dvije godine, kada čujete da se na raznim geografijama veličaju ratni zločinci, kada osjetite da unutar domovine postoje centripetalne i centrifugalne sile koje žele podijeliti društvo, onda se organizam probudi. Nisam konformist. Ne mogu uz kokice, čips ili neke druge grickalice dočekati sedmi listopad i gledati što će mi biti s državom. Domaća zadaća mi je da kao misleći čovjek participiram u bosanskohercegovačkom društvu”, ustvrdio je konstatirajući i da bošnjačke stranke nisu politički kočile BiH.
“Moram reći da su Srbi poslije 25 godina došli u Sarajevo da grade državu. To su ljudi poput Dragana Mektića, Aleksandre Pandurević i Mirka Šarovića”, objasnio je, a kao osobni prioritet izdvojio je formiranje ministarstva kulture i sporta na državnoj razinui. “Zato ne možete reći da su Dodik, Čović i Izetbegović isti”, zaključio je Hadžihafizbegović. Inače, ovo nije prvi put da glumac koji je u hrvatskoj javnosti prihvaćen kao duhovita pojava, ponajprije zahvaljujući svojim ulogama u humorističkim serijama potpiruje ionako zavađenu bosanskohercegovačku javnost. Neobično priznanje objavila je tako svojedobno bosnjaci.agency.
-Bošnjačka ulema bije se za pare, Bošnjački ministri kradu, Bošnjački generali kriminalci u Krajini, Bošnjaci pomeli tri hiljade Srba u Sarajevu, Bošnjačke firme švercerske, Bošnjačka Armija klala po Grabovici, Bošnjaci u federalnom MUP-u nesposobni, djeca iz mješanih brakova nepoželjna u Bošnjačkoj vojsci, Bošnjaci majoriziraju Hrvate u Travniku i u Varešu, Bošnjački primitivizam napunio Skenderiju uživajući uz Jusufa Islama, Bošnjaci dižu ruke za Velibora Ostojića, Bošnjačka žena umotana poput utvare baulja Titovom. E, pa neka vam Bošnjaci, nek’ vam gaze zastavu kad ste ovako nakaradan narod. Ne foliramo kad volimo.
Eto, tako o tebi pišu “vakumirani” bošnjački insanu. O tebi koji si protjerivan, klan, ponižavan, o tebi koji si na rukama nosio mrtvo dijete i koji si tražio da sa ubicom popiješ kahvu kako bi ga upitao za razloge pucanja u lubanju tvoje ćerke, o tebi kojeg su u Batkovićima razapinjali između dva džipa, o tebi koji si oslobađao Vlašić i bosom nogom Unu gazio, o tebi koji si Pejanovića pazio bolje od rođene matere, o tebi koji voliš ilahiju i kome su silovali majku, o tebi kojem djeda i nenu sahranjuju na groblju za “auslendere” sa pogledom na sidnejsku operu, o tebi koji ibadetiš i Bajrame dočekuješ u Oslu i Stockholmu, o tebi koji ne foliraš kad kažeš da voliš Jovu Divjaka, Dragana Vikića i Nenada Markovića, o tebi koji si se sa svojim dostojanstvom popeo na vrh civilizacijske piramide. Ti, eto, imaš takve prvake kojih treba da se stidiš. I defetizam je tvoja određujuća kategorija i da se, kojim slučajem nisi odbranio i sačuvao domovinu, nikada nijedna ružna riječ s početka ovog teksta o tebi napisana bila ne bi- kazuje poznati glumac pitajući se nadalje zašto si takav Bošnjače, a opsežan i kontroverzan odgovor na pitanje prenosimo u potpunosti.
-Zato što te je tvorac “Islamske deklaracije” poveo u najslavniju epopeju nacionalne samobitnosti, zato što je prekrižio nečiju geopolitičku matricu po kojoj si, Bošnjače, kozmetička greška i strano tijelo, na transferzali Atina-Beč, zato što u svoju malu zemlju dovodiš Pavarottija, Milansku skalu, Kasparova i Bono Voxa i zato što si ustvari jedan dobar narod, a nečiji koncepti ne trpe dobre narode, ne trpe one koji tepsiju krompiruše podijele sa kompletnim haustorom i koji od svoje bijede, negdje na putu Tuzla-Teočak, pristave kahvu i iznesu hurmašice ekipi švedske televizije. Eto zato što si dobar, a ne pogan, zato što se ne uklapaš u nečiju sliku o Islamu i što ne mogu od tebe napraviti novi Alžir, moraš biti kažnjen. Ako ne u ratu, bićeš povaljen u miru. U tu svrhu uradit će sljedeće: Povaljeni u miru Pod jedan: Priču o agresiji eufemizirati, odvlačeći je na kolosjek međunacionalnih sukoba. Pod dva: Četverogodišnje orgijanje barbara po Bošnjačkoj koži amortizirati naručenim tekstovima o Kazanima i Grabovici. Pod tri: Aktivirati Pejanovića, koji je najzad istjeran iz grma i čija skaradna poruka o tome kako će on lično krvavog vladiku Kačavendu vratiti u Tuzlu, a preko koje su Bošnjaci olahko prešli, samo potvrđuje tezu o srbima po zadatku, itd. Sve ovo gore napisano dragi moj Bošnjače, zorno govori o tome kako je krajnje vrijeme da i u miru preuzmeš vlastitu sudbinu u svoje ruke. Tvoja politička heterogenost i nacionalna atmosfera sada, već sasvim izvjesno, prijeti da te povede u kolektivni mazohizam. Jer biti ovako neargumentirano pljuvan zadnjih sto dana, biti ovako devalviran i nakon rata opet ponižavan, a pri tome ne reagirati znači biti Bošnjački idiot i, pošto dugo čekam da umjesto mene reaguju moja Vlada, moja stranka, moje ratne starješine, moji rasuti muhadžiri, moji skupštinski poslaniici, moji ministri, a oni to ne čine, morao sam ovim pismom zaštititi sebe i svoju Bošnjačku porodicu..Ćafirolozi i domaći izdajnici Moj babo, moja rahmetli mati, moj brat, moja žena, dvoje moje djece i ja, nismo Bošnjaci iz priče bjelosvjetskih ćafirologa i domaćih izdajnika. Šutnja kao punkturna tačka bošnjačkog intelektualca i njegovog mentalnog sklopa razdire me gore od svake laži napisane o nama. Vi, Bošnjačka inteligencijo! Vas pozivam. Vi, koji sakrivate se iza nekakvog kvazisabura, teorije netalasanja, lažne principijelnosti i već otrcanog, samo vama svojstvenog, merhameta, počinjete odista da mi se gadite. J…. vas i vaše promocije knjiga, okrugle stolove i etablirana kuloarska šupljiranjaa o ugroženosti bošnjačkog bića. Prevladajte jednom stogodišnje strahove i stanite ispred ovog naroda! Stanite iza najčestitijih duša dunjalučkih i pomozite im. To vam je farz i desi li se ovom narodu ponovo nešto ružno, bićete gori krivci od Miloševića i Tuđmana zajedno. Potpisnik ovih redova duboko je svjestan hipokrizije morala koja je zahvatila i razara jedan dio Bošnjačkog tkiva, svjestan je mahalskog sindroma jednog dijela bošnjačke vlasti, čije su krajnje konsekvence duhovno ništavilo. Znam dobro kako su nam neki Bošnjački ministri korumpirani i kako u stranci SDA ima izvjesnih uhljupa koji kompromitiraju ideju Bosne. Ali sve to nije razlog da nam se podmeće kukavičije jaje i da nam na istu deredžu stavljaju zločin, modernoj civilizaciji nepoznat, naspram, istina je očiglednih manjkavostii u jednom dijelu koordiniranja vojnog vrha i nadređenih jedinica u Armiji BiH. Ta prevarantska igra balkanskog pokera gdje po redu hoće da nam potpišu istu odgovornost za rat kao i našim dušmanima, mogla bi proći ako mi Bošnjaci, hajvani, budemo opet šutjeli. Mi smo narod koji godinama živi pod ucjenom.Šesto-godišnja klaustrofobija nas je istraumatizirala da inferiornost i kompromis postaju naša konstanta, naša stanja. Obračunajmo se već jednom sa stoljetnim šejtanom koji nam kruži metabolizmom. Strahom od vlastitog mišljenja. Pokidajmo u sebi genetske kodove iracionalne panike, šta će, na ono što ćemo kazati, reći drugi. Naš usud da se kao Bošnjaci rađamo u ovim paranoidnim okruženjima validan je razlog da moramo biti jaki i odvažni, a ne da dopuštamo da nam poslije džehennema i dvjesta hiljada mrtve braće i sestara jedan političar drži ders o sumnjivoj ratnoj ulozi šehera. Ja više šutjeti ne mogu! Drugi kako hoće, ali ja više šutjeti ne mogu. Hoću da mislim i hoću da kažem ono što mislim. Mislim da je Pejanović izgubio stečeno povjerenje. Mislim da je Mušan Topalović spočetka agresije bio heroj ovog naroda i da je u neuračunljivom stanju uradio neke stvari koje nije smio i koje su ga koštale života. Mislim da nije uputno i dobro mrziti ljude poput Marka Vešovića, ali i da je Džemaludin Latić jedan od najznačajnijih Bošnjaka koji se rodio u zadnjih pedeset godina. Mislim da su Slaviša Šućur, Miro Lazović, Mladen Vojičić Tifa, Predrag Paja Pašić, Perica Simonović, Mišo Božić (predsjednik SGV Tuzla) parametri srpske čestitosti. Mislim da je moj predsjednik Alija Izetbegović najmoralniji čovjek planete, ali i to da nije smio dozvoliti da se Drugi Kongres SDA pretvori u farsu. Mislim da je Atif Dudaković najveći bosanski gazija, a Emin Pivić i Hamdo Abdić najsvjetliji primjeri kako se voli i brani domovina. Mislim da dobar dio bosanskohercegovačkih medija radi po nalogu stranih obavještajnih službi i da bi bilo dobro Miljenka Jergovića vratiti u Bosnu.
Mislim da je Haris Silajdžić urnek Bošnjačke pameti i da je u zadnjih nekoliko nastupa na bosanskim medijima definitivno sa sebe skinuo hipoteku narcisoidnog i “tersli” političara. Mislim da bi se na teritoriji Federacije morao donijeti zakon po kome bi svaki privatnik bio dužan izdvajati odredjenu novčanu naknadu za jednog demobilisanog borca bez zaposljenja. I nije uopće važno da li je ovo što ja mislim tačno i da li je važno. Neka istinu i ozbiljnost ovog teksta utvrdi neko drugi. Borba se nastavlja
E, da meni ne bi opet za dvadeset godina klali familiju po Srebrenici, protjerivali rođake iz Brčkog i Bosanskog Broda, slali rodbinu iz banjalučkog bonluka da pere posteljinu po hotelskim vešerajima države Illinois, a sve za rad njihovog pripadanja Bošnjaštvu i Islamu, da mi se ne bi od mog lijepog naroda pravila šprdnja i da mi pjani Englezi ne bi gazili zastavu, ja ću svoju borbu nastaviti. Kakav će ishod biti ja ne znam, ali znam da ću imati miran san jer ću ispunjavati makar obaveze prema Bogu i svom narodu. Neka je stid onih koji mogu to isto, a neće- zaključuje Hadžihafisbegović.
Inače, glumac koji je otvorio dušu u ovoj kolumni višestruko je nagrađivan i u Hrvatskoj, a o njegovoj kontroverznoj biografiji pisali smo i ranije. Gotovo nevjerojatno svojevremeno je odjeknula vijest da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske po članku 12. hrvatskog Ustava, glumcu Emiru Hadžihafizbegoviću iz BiH, kao građaninu od interesa za državu Hrvatsku, dodijelilo državljanstvo. Tim povodom oglasio se i sretni dobitnik koji je slavodobitno ustvrdio:
-Imao sam nekoliko slobodnih dana i otišao sam u Zagreb. Rješenje o državljanstvu uručio mi je ministar Ostojić. Koristim priliku da zahvalim svima koji su dali preporuku za državljanstvo. Mislim da je ovo i priznanje kulturnom prostoru BiH, priznanje mojoj akademiji, kao i Udruženju filmskih radnika BiH – rekao je Hadžihafizbegović.
Priznanje mu je inače pripalo nakon dvanaest igranih filmova koje je odradio za hrvatsku kinematografiju, nakon što je dobio tri nacionalne hrvatske nagrade, dvije Zlatne arene u Puli. Bez obzira na sve te zasluge poznatog glumca, ne možemo se ne prisjetiti njegovih stvarnih zasluga u prekomjernom blaćenju Lijepe naše, ali i pojedinih naših umjetnika kojima je on cenzurirao koncerte upadajući na njihove predstave.
Primjerice, prije nekoliko godina zabranio je koncert Marku Perkoviću Thompsonu. Glumacu Emiru, a tada ministru kulture, koncert hrvatskog glazbenika toliko je zasmetao da ga je osobno zabranio jer nije želio dopustiti da mu tamo neki ‘ustaša’ po ‘ničijoj zemlji’ pjeva ‘ustaške koračnice’. Svoju odluku o zabrani koncerta ministar kulture Emir, tada bez hrvatskog državljanstva, uredno je obrazložio:
‘Ja sam protiv svake cenzure, neka svatko sluša što hoće. No, kao građanin BiH, moram reći da ksenofobične, mizantropske poruke koje se doista nalaze u nekim pjesmama gospodina Perkovića, nisu dobrodošle u multinacionalno i multikonfesionalno Sarajevo’.
Nagrađivanog glumca i nositelja hrvatskog državljanstva mnogi pamte i po ratnohuškačkim izljevima mržnje starima dvadesetak godina, kada je svoje umjetničko remek djelo Godine prevare završio sljedećim pozivom: ‘Zakuni se, narode moj, krvlju rahmetli Hajre Mešića i sakatom djecom bosanskom da halaliti više nikada nećeš. ‘Ko halali, dabogda ga rođena djeca proklela…’