Odvjetniče Štorga, kakva ‘drugačija istina’ može poništiti činjenicu da je malenog Denisa zadavila vlastita majka?

Photo: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Mama, šta ću ja umrijeti?” glasile su posljednje riječi malenog Denisa Pašića, žrtve okrutnog čedomorstva koje je potreslo Hrvatsku i regiju u kasno proljeće 2017. Život nedužnog trogodišnjaka završio je na nezamislivo stravičan i zvjerski okrutan način. Djetešce je golim rukama zadavila njegova vlastita majka, sinonim za ženu monstruma, Chiara Pašić (33). Zbilo se to jedne tople večeri, 23. svibnja oko 19:30 sati u mirnoj Ulici Akvilejski prilaz u blizini željezničkog kolodvora u Puli.

Pi*ka ti materina, još si živ?”, zaurlala je navodno u jednom trenutku Chiara na sinčića koji se do posljednjeg daha borio za svoj život.

Majka monstrum i njena pomagačica, koja je dječaku držala noge dok je umirao, 15-godišnja štićenica pulskog popravnog doma, truplo su potom zamotale u svilenu deku, stavile u kolica i malenoga Denisa odvele u posljednju šetnju do nepristupačne lučice Mandrač gdje su ga bacile u more poput otpatka. Potom se Chiara, na prijedlog trećeg pomagača, 30-godišnjeg Adema Budima iz Vinkurana, oko ponoći uputila na policiju gdje je lažno prijavila nestanak djeteta. Gotovo punih sedam sati Chiara je, pred zabrinutim policijskim službenicima koji ovakav slučaj ne pamte, glumila bolom i brigom shrvanu majku.

Ima svijetlu boju kose. Bio je odjeven u plavu majicu kratkih bijelih rukava s motivima dječjih autića. Nosio je donji dio plave trenirke a na nogama je imao plave cipelice”, glasio je precizno iznesen opis njena ‘nestalog’ sinčića.

U svitanje nakon zlokobne noći u Chiari kao da se probudila savjest. Od cjelonoćne potrage neispavane je policajce odvela do kobne uvale u blizini napuštene vojarne. Prizor koji su tamo zatekli, pamtit će do kraja života. U plićaku uvale plutalo je beživotno dječakovo tjelešce s vidljivim tragovima nasilja posvuda. Pulom kruži priča kako mnogi iskusni policajci i medicinski službenici nisu uspjeli suspregnuti suze nad prizorom nesretnog Denisa kako unakažen pluta u lučici Mandrač.



Psihički problemi i promiskuitet

U danima koji su uslijedili počelo se odmotavati klupko stravičnog zločina. Majka iz pakla, Chiara Pašić u rodnu se Pulu iz Elezovića, sela pored Velike Kladuše, vratila samo nekoliko mjeseci prije ubojstva. Obratila se tada centru za socijalnu skrb u Puli i zatražila socijalnu pomoć jer se kao nezaposlena nije mogla brinuti o dječaku. Centar nije reagirao ni tada, a ni nakon što se centru javila Chiarina majka i rekla im da je njena kći psihički nestabilna osoba koja nije sposobna brinuti se o sebi, a kamoli o malenom djetetu.

Doznali smo i da dječakov otac, Rašid Pašić služi trogodišnju kaznu zbog premlaćivanja Chiare. Zatekao ju je, naime, u preljubu sa susjedom Safetom kada je došao ranije kući s teškog fizičkog rada. Maleni Denis u susjednoj je sobi za to vrijeme plakao, a na tijelu je imao modrice od majčinih ugriza. Rašid je na sudu priznao premlaćivanje supruge i susjeda, no iznio sve o problemima sa suprugom i strahovima za sudbinu svog sina. Denisova oca Rašida javnost je zapamtila zbog fotografija s Denisova pogreba na kojima vidno slomljen nosi tijelo svog sina umotano u zelenu plahtu prema muslimanskom običaju. Potreseni otac nije skrivao svoju bol, a fotografije s Denisova sprovoda natjerale su u plač sve one koji su ih vidjeli. Priča se da je nesretni otac u zatvoru nekoliko puta pokušao samoubojstvo te da je zbog toga pod pojačanim nadzorom.

Priča Chiarine maloljetne pomagačice još je zamršenija. Mediji su pisali kako je nesretna djevojčica seksualno zlostavljana od najranijeg djetinjstva te da život provodi u premještanju od institucije do institucije iz kojih nerijetko bježi što dodatno pogoršava njeno stanje. Desetak dana prije zločina, maloljetnica je prijavila seksualno zlostavljanje u pulskom domu, u koji je usprkos tome vraćena. Sama, zlostavljana, zbunjena, bez igdje ikoga da joj pomogne, sreću je pronašla u prijateljstvu s Chiarom s kojom je često tulumarila u Akvilejskom prilazu. Prema navodima susjeda u Chiarin su stan neprestano navraćali stariji muškarci, ali i druge štićenice pulskog doma što stvara osnovane sumnje da je stan mogao biti i poprište organiziranja maloljetničke prostitucije.

Gradonačelniće Miletiću, što čekate?

Jedan takav tulum odvio se samo dva dana prije ubojstva malenoga Denisa. Kakvo je ludilo moglo navesti 14- godišnju djevojčicu i Denisovu majku da počine strašan zločin davljenja nedužnog djeteta, još nije sasvim jasno. Motiv je Chiarina želja da otputuje u Makedoniju u posjet mladiću kojeg je upoznala preko internet servisa za upoznavanje, a maleni Denis ju je u tome sprečavao. Umjesto da ga ubiju, nije li Chiara mogla ostaviti Denisa maloljetnici na čuvanje? Ili majci Riti Ronjić, koja se ionako brine za njenu kći koju je dobila još u vrijeme kada je bila maloljetna? Mnoga su pitanja i dalje otvorena, a nadamo se da će ih početak suđenja rasvijetliti.

Smrt malenoga Denisa mogla je biti spriječena, no svi su zakazali. Prvenstveno Chiara kao majka, no i država, odnosno pulski centar za socijalnu skrb koji nije reagirao na vrijeme. Odgovorni u Centru su sankcionirani prema zapovjedi ministrice Murganić, no je li u sustavu i zakonodavstvu promijenjeno nešto da bi se ovakvi slučajevi spriječili? Na žalost, nije. Zakazali su i susjedi koji su naknadno novinarima ispričali sve o Chiarinoj nebrizi prema djetetu, njenom promiskuitetu i lošim navikama. Zašto to nisu ispričali nekome ranije, dok je Denis još bio živ?

Puležani su zato stvar preuzeli u svoje ruke. Napravili su peticiju za smjenu odgovornih u centu za socijalnu skrb te inicijativu da parkić u kojem se mali Denis igrao dobije spomenik ili barem ploču. O toj inicijativi pisali su i pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću, no dan danas, devet mjeseci nakon stravičnog zločina koji je šokirao istarsku metropolu, nisu dobili odgovora. Što čekate, gradonačelniče Miletiću?

Početak suđenja Chiari i njenim pomagačima obilježila je šokantna izjava Davora Štorge, ambicioznog pulskog odvjetnika koji ovom obranom namjerava uči u odvjetničku a-ligu. Štorga je medijima u ponedjeljak rekao kako je ‘o slučaju izneseno puno neistina’ te da je ‘istina puno drugačija’. Istina jest voda duboka, no kakva to drugačija istina može poništiti ili opravdati zločin davljenja vlastitog djeteta? Kakva nova istina može malenog Denisa vratiti u život?

Često se kaže kako život piše drame. No, koliko je okrutan, shvatimo tek kada ispiše tragediju poput Denisove. Mrtvo dijete u zapuštenoj uvali, čudovišna majka ubojica, otac -robijaš mekog srca, maloljetna delinkventica, sudionik -pokajnik i ambiciozan odvjetnik, lica su koja srećemo u mučnim američkim filmovima i serijama koji se bave temom zločina i kazne. No, ova je priča, nažalost istinita. Ova je priča smještena u miroljubivoj, suncem i morem okupanoj Puli. Prva takva. Nadajmo se i zadnja.

Spavaj mirno, maleni Denise. Nećemo te zaboraviti…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI