Odvjetnički kuloari nude oklade: većina ih smatra da će Mamić biti proglašen krivim, ali da će presuda iznositi manje od pet godina zatvora, što znači da će na slobodi čekati pravomoćnost presude ,te da će na kraju, Vrhovni sud zbog proceduralnih pogrešaka vratiti suđenje na početak. Manjina smatra da će Mamić biti osuđen na sedam godina zatvora i da će izravno iz osječke sudnice biti prepraćen u zatvor u kojem će iščekivati pravomoćnost presude.
Dvije velike ribe posljednjih su se dana zakoprcale u mreži vlastite bahatosti. Zdravko Mamić, ingeniozni nogometni menadžer, najveći u jugoistočnoj Europi, kako mu tepaju njegovi plaćenici, neprestano galami da je žrtva političkog progona, pa je nedavno krajnje neukusno s naslovnice Globusa poručio hrvatskoj javnosti da će, bude li nevin morao u zatvor, ispiti otrov poput generala Praljka, a onda je samo nekoliko dana kasnije sudu ravno u ruke predao dokaze da je kriv!
Među 227 dokumenata koje je Mamić neki dan u dvije plave Dinamove vrećice donio u osječku sudnicu, sucu Krušlinu, neočekivano se našao i dokument pod nazivom “Lovren – iskaz” i “Lovren – pitanja”. Dokument koji se zabunom našao u sudskom spisu na suđenju Mamiću i ostalim okrivljenicima na Županijskom sudu u Osijeku, prema tvrdnjama Uskoka, je dokaz da se bivšeg nogometaša Dinama, Deana Lovrena, pripremalo za iskazivanje na sudu i to – “kako bi se Lovrenov iskaz prilagodio obranama okrivljenika”.
Dokument, koji i te kako tereti Mamića, a kojeg je on osobno predao u sudski spis, više je nego očigledno da se odnosi na pripremu Dejana Lovrena za svjedočenje na osječkom sudu, ima ukupno sedam stranica i sastoji se od dva dijela. Prvi dio naslovljen je kao “Lovren iskaz: nesporne činjenice”, sadrži 17 stavki. Riječ je o datumima sastavljanja pojedinih ugovora, aneksa, datumima isplata bitnih za osječko suđenje Zdravku Mamiću i slično.
Zdravko Mamić i Martina Dalić – amateri
Drugi dio ima šest i pol stranica i označen je kao “Pitanja”, a sastoji se od 12 pitanja i ponekog podpitanja, zajedno s odgovorima napisanima u prvom licu jednine. Iz sadržaja je vidljivo da je autor tog uratka pripremio simulaciju Lovrenova ispitivanja na sudskoj raspravi, ali prvenstveno od zastupnika optužbe, odnosno Uskoka.
Rijetko viđen gaf u sudnicama, ali tako tipičan za Mamića koji najčešće djeluje kao da je izvan kontrole, te svojim odvjetnicima agresivno nameće svoje vizije i strategije obrane, dovodeći ih do ludila, pa ne čudi da se oni na klupi osječke sudnice mijenjaju u hokejaškom ritmu. Evo, u samo godinu dana brani ga već treća odvjetnička postava…
Jednako nevjerojatno, amaterski kao i Mamić, svoju je glavu na pladanj isporučila i Martina Dalić. Nije ona ostavku na mjesto ministrice gospodarstva i potpredsjednice Vlade dala jer je odgovorna, kako ju brane suučesnici u zlodjelu, nego zato jer su ju – uhvatili. I njoj je, kao i Mamiću, nogu podmetnula njezina vlastita bahatost, nadjačavši njene opjevane kapacitete za najsloženije poslove u Plenkovićevoj vladi.
Uljuljkana u svom osjećaju borgovske svemoći i nadmoći, postala je, kako to već biva, neoprezna, pa je na vrlo ranjivoj mrežnoj platformi organizirala svoju konspirativnu, interesnu matricu da ogule do gole kože što je još preostalo da se oguli od Agrokora, a to baš i nije bila sitnica, pače – više od pola milijarde kuna. Ali, jao, jao, netko je bio manje Borg od ostalih, jer se, pretpostavlja se, osjetio zakinutim u raspodjeli milijuna, pa je elektroničku prepisku ministrice Dalić s njenog privatnog e-maila, putem kojeg je dogovarala i kontrolirala izradu i provedbu Lexa Agrokora, proslijedio Indexu, portalu specijaliziranom za skidanje duboko kontaminiranih političkih glava.
Domišljati kakvi jesmo, odmah smo lansirali novu kletvu u Hrvata: Dao Bog da ti je Dalićka tajnica, a Zdravko Mamić odvjetnik!
I, dok nadležna represivna i pravosudna tijela tek pročešljavaju dokumentaciju bivše ministrice i njezine skupine Borg, nakon čega će se, ili se neće, krenuti u kazneni progon, Zdravko Mamić već je dugo u „pravosudnom programu“. Nedavno je obilježio prvu godišnjicu suđenja po prvoj optužnici kojom se njega, brata mu Zorana, bivšeg direktora Dinama, Damira Vrbanovića, te poreznika, Milana Pernara, tereti da su izvlačenjem novca, GNK Dinamo oštetili za nešto manje od 116 milijuna kuna, a državni proračun za barem 12,2 milijuna kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza.
Ekstenzivna i necivilizirana obrana
Svega smo se u posljednjem desetljeću nagledali i naslušali u hrvatskim sudnicama u kojima se za kriminal sudi ili se sudilo najvećim ribama, bivšem premijeru, ministrima, gospodarstvenicima, ali još nije viđeno da je netko kao Zdravko Mamić, kome se sudi za kriminal takve vrste i opsega, redovito koristio povlasticu da je javna osoba, te medijske platforme za svoje protuudare na istražitelje, sud, Uskok, Državno odvjetništvo i na državnog odvjetnika osobno. Ivo Sanader žestoko je javno napadao bivšeg državnog odvjetnika, Mladena Bajića, ali nikada u mjeri i formi kao što je Zdravko Mamić napadao Bajićeva nasljednika, Dinka Cvitana.
Istina je da je jedno od temeljnih načela pravičnog postupka – jednakost oružja, dakle da državni represivni aparat na čelu s policijom i Dorhom ne može imati više prava od optuženika, pa postoji cijeli spektar alata koje optuženici mogu koristiti, braneći se, ali nitko ih dosad nije kao Mamić koristio tako ekstenzivno i tako necivilizirano. Čemu, u prvom redu, Mamić može zahvaliti medijima, od kojih je neke važne opasao svojim utjecajem i novcem, ali ne samo oni, nego gotovo i svi ostali mediji padaju ničice čim se nogometni big boss oglasi, te trče uporno, dosljedno i nimalo dostojanstveno na njegove press konferencije iako već godinama znaju da je riječ o narcisoidnim seansama, te da neće imati pravo ni na jedno pitanje.
Nikad se nitko nije tako umišljeno i tako besprizorno poistovjetio s hrvatskom državom, kako to Mamić čini javno i glasno svako malo za cijelo vrijeme svog kaznenoga progona. Te mu je suđenje nasilje nad pravom i pravdom, te Dorh na čelu sa Cvitanom provodi najveće bezakonje u povijesti hrvatske države, te je proces protiv njega rušenje temelja hrvatske države, a on, Mamić, je sredstvo putem kojeg je Cvitan pokušao rušiti Plenkovićevu vladu i HDZ… Onda Mamića malo ponese i odnese iz političkih voda na nogometni teren, zaboravi što je kazao netom ranije, pa viče da njegovu glavu moraju privesti na oltar Hajdukovih ambicija. Pa, opet pribjegne očajničkim teorijama urote i na djelu prepoznaje stvaranje kaosa, raskol sjevera i juga i rušenje hrvatske države.
„Ovdje se radi o organiziranom pravosudnom napadu ne mene, moju obitelj, Dinamo, Hrvatski nogometni savez, HDZ i hrvatsku državu!“, nedavno je ponovio Mamić u „Bujici“, kod svog od prije dvije godine, opet velikog zagovornika, Velimira Bujanca. Red mitraljiranja po Dinku Cvitanu, red samohvale…
Zaustavljanje nelegalnog preoblikovanja kluba
„Ja sam u Dinamo početkom stoljeća došao kao spasitelj.“ (Hop, kako je došao, ako nikad nije otišao, jer stalno tvrdi da je u Dinamu u kontinuitetu 47 godina! – op.a.) „U prvoj godini posudio sam klubu da preživi 20 milijuna kuna, a idućih godina još 80 milijuna kuna“, pohvalio se Mamić u „Bujici“, a kad ga se susretljivi Bujanec, ipak, usudio pitati, kako je te posudbe evidentirao, Mamić je mrtav-hladan ispalio: „Ma ja sam sve papire trgao i palio ne želeći nigdje ostaviti tragove.“
Što ćemo, moramo mu vjerovati na riječ! Baš kao i kad kaže: „Pa, ja nikada nisam ni mački rekao iš!“ Ha-ha-ha, čovjek bi pomislio da su Mamića posjetili istodobno i gospodin Alzheimer i gospodin Parkins, kada već godinama ne bismo svjedočili da Zdravko Mamić bezočno laže u svakoj prilici, a osobito u neprilici, gotovo jednako često kao i njegov sudrug, saveznik, partner i pokrovitelj, Milan Bandić, počasni predsjednik Mamićeva kluba, nekad znanog kao – Dinamo.
No, kako je i Bandićeva snaga okopnila, a brojna su mu savezništva olabavila, stisnut je optužnicama i istragama, kao i deseci njegovih suradnika, tako ni Grad Zagreb više ne pristaje, samo na gradonačelnikov mig, biti bespogovorno daljnji saveznik čudnovate klijentelističke udruge, nekad znane kao Dinamo, a odavna već uzurpirane i odnarođene. Pa je neki dan Gradska skupština Grada Zagreba jasno poručila i Dinamu i gradonačelniku, da se protivi preoblikovanju Dinama u sportsko dioničko društvo, prije no što se u klubu provedu potpuno transparentni izbori u skladu s pozitivnim propisima. Na sjednici Gradske skupštine, 24. svibnja i formalno bi se trebalo zaustaviti nelegalno preoblikovanje kluba. Ili, kako su gradske zastupnike pozvali iz udruge „Dinamo to smo mi“: „Shvatite temu o našem Dinamu kao nadstranačko pitanje. Spriječimo svi zajedno legalizaciju pljačke simbola Zagreba zbog koje se u Osijeku vode pravosudni procesi.“
U međuvremenu, Mamić i dalje vuče sve konce u klubu, iako formalno- pravno bez ikakve funkcije, djeluje kao vanjski savjetnik, što ga ne sprječava da je i dalje u izvoru svih transfera. Tako su otac i sin Mamić, obojica „od stoljeća sedmog u sukobu interesa“, obojica sada i pod optužnicama, neki dan u Milanu, uopće se ne skrivajući, dogovarali prodaju Filipa Benkovića iz Dinama u Inter. Saborski zastupnik Mosta, Marko Sladoljev, promptno je poslao upit Dorhu. Zanimalo ga je – smije li Zdravko Mamić raditi u Italiji ono za što je okrivljen u Hrvatskoj?
Iščekivanje presude suca Krušlina…
„Kako se osoba, koja je prema javno poznatim istragama, okrivljena za izvlačenje najmanje 330 milijuna kuna iz kluba GNK Dinamo i protiv koje se vode dva sudska postupka na Županijskom sudu u Osijeku, uopće našla u prilici obavljati poslove za koje ga se upravo i tereti? Jesu li na snazi mjere opreza prema okrivljeniku u smislu ograničena kretanja i napuštanja boravišta, koje se radnje planiraju poduzeti protiv okrivljenika koji krši etičnost, moralnost i ozbiljnost rada institucija, te ima li Dorh saznanja o tome, je li Zdravko Mamić u posljednjih 15 dana napuštao Republiku Hrvatsku?“, upitao je Sladoljev Državno odvjetništvo.
Takvi upiti za Mamića nisu ni kamenčić u cipeli. Ono što njega žulja i zbog čega ne spava, iščekivanje je presude suca Krušlina na osječkom sudu. Odvjetnički kuloari nude oklade: većina ih smatra da će Mamić biti proglašen krivim, ali da će presuda iznositi manje od pet godina zatvora, što znači da će na slobodi čekati pravomoćnost presude, te da će na kraju, Vrhovni sud, zbog proceduralnih pogrešaka vratiti suđenje na početak. Manjina smatra da će Mamić biti osuđen na sedam godina zatvora i da će izravno iz osječke sudnice biti prepraćen u zatvor u kojem će iščekivati pravomoćnost presude.