NAJVEĆA AFERA U POVIJESTI HRVATSKE! Za ovo nitko nije odgovarao! Gdje su milijuni?

screenshot

Ministar gospodarstva Darko Horvat, i ministar financija Zdravko Marić tijekom ovoga tjedna trebali bi premijeru Andreju Plenkoviću prezentirati konačnu računicu koja će pokazati koliko bi stajalo spašavanje, a koliko puštanje pulskog Uljanika u stečaj. Pitanje je to oko kojega se evidentno u vladajućim redovima lome koplja, i mimoilaze stajališta. Horvat je naime stava da je potrebno, ali i da se može restrukturirati Uljanik te da je to manja šteta za državni proračun nego da pulski škver završi u stečaju.

Po njemu, političari se nabacuju brojkama, o novih sedam milijardi kuna koje su nužne u tom slučaju, a taj podatak navodi ministar gospodarstva nije ispravan. Restrukturiranje Uljanika stajat će po njegovoj procjeni 6,7 milijardi kuna, a u tom iznosu je i već plaćenih 3,2 milijarde kuna, a uračunato je i dospijeće jamstava od 1,8 milijardi kuna.

”Od prvog dana govorim da je bolje restrukturirati brodogradilište nego pustiti da propadne, ali ako se politika odluči za nešto drugo, poštivat ću to. Ali neozbiljno je od dijela političara da se nabacuju brojkama oko novih troškova, a da nisu niti pogledali papire koji su im bili na stolu”, poručio je Horvat koji po svemu sudeći aludira na šefa HSLS-a Darinka Kosora, ujedno dotakao se i procjene koju je dao strateški partner Tomislav Debeljak a koje se kreću i do 10,4 milijarde kuna. Te su procjene prema ministru dvojbene, na koji način i zašto nije specificirao.

”Da bi se pokrili osnovni dugovi i nastavilo s proizvodnjom treba 800 milijuna kuna, a u tome Debeljak mora sudjelovati u iznosu 50 posto. Mi u ovom trenutku nemamo jamstva da strateški partner sve to može financijski pratiti. On je donio pismo namjere banaka koje su ga spremne pratiti, ali bez strateškog partnera proces prestaje i neće ga biti moguće provesti”, drži Horvat.

No, ono o čemu svi pa i sami ministar govore u rukavicama nezakonitosti su koje su se odvijale u Uljaniku. I njih se ministar ne odveć precizno dotakao te poručio kako je obavljen financijski nadzor prije njegova dolaska, ali i da je bilo netransparentnog trošenja novca, a sve s čime raspolažu predali su Državnom odvjetništvu. No, na pitanje je li točno da su se neki dobavljači obogatili na ugovorima s pulskim škverom u kojem su se gomilali gubici, Horvat je bio vrlo zagonetan.



”Da je sve bilo kako je prezentirano da se događalo, mi bi danas imali na navozu dva-tri broda koja bi se gradila, a prijašnji brodovi bi bili završeni u rokovima i ne bi se aktivirala državna jamstva i pala proizvodnja. I ja želim znati gdje je otišao novac koji je država dala i vjerujem da će institucije i glavni državni odvjetnik to utvrditi.

Sada, kroz 2018. i 2019. godinu znamo gdje ide svaka kuna”, objasnio je Horvat. Bez imalo zagonetke, jasno je kako je Uljanik grupa porezne obveznike do sad stajala više milijardi kuna, a priča je do te mjere kompleksna da je stručnjaci uspoređuju s Agrokorom, uz opasku da po ovom blatu još nitko nije počeo rovariti pa tako za Uljanik do sada nitko ni na koji način nije odgovarao.

Kada govorimo o poslovanju Uljanik Grupe valja napomenuti da izvješća za posljednji kvartal prošle godine nisu objelodanjena, a kako je poručeno od nadređenih ne posjeduju resurse za procjenu financijskog stanja u kompanijama. Ono na što je također potrebno podsjetiti slijedom aktualizacije ove priče jest podatak da Uljanik grupom trenutno rukovodi Emil Bulić, on je pak funkciju preuzeo od bivšeg direktora Giannija Rossande koji je koncem listopada prošle godine podnio ostavku, radnici Uljanika reći će da je ista stigla malo prekasno, jer bivši je direktor Uljanikom ravnao pet godina, a u njegovoj je eri došlo do potpunog kolapsa brodogradilišta, o čemu se u kontekstu problema počelo progovarati ljetos.

Inače, Rossanda je do 2013.godine prije no što je postao predsjednik Uprave Uljanika ravnao financijama pulskog škvera. Međutim, kako se u našoj državi rijetko koja kompleksna priča može provući bez politike, tako svakako valja reći da odgovornost za kolaps Uljanika na plećima nose i hrvatske vlade koje su nepromišljeno, bez kontrole, kriterija i reda odobravale milijunska jamstva, a kada je do sloma prošle godine došlo saznalo se da Uljanik Grupa raspolaže sa 4,3 milijarde kuna aktivnih državnih jamstava koja su im odobravana od 2010.godine.

Brojke oko kojih se također valja zamisliti one su koje je javnosti prezentirao ministar financija Zdravko Marić koji je nedavno kazao kako je od neovisnosti u spašavanje brodogradilišta uloženo 35 milijardi kuna, a samo za jamstva koja su davana Uljaniku Vlada je lani izdvojila 3,1 milijardu kuna, i to čak i za one brodove za koje je uprava Uljanika preuzela predujam od naručitelja, za što su dobili jamstva od države bez da su počeli s gradnjom. Novih 125 milijuna eura, sjesti bi moglo na državnu kasu, ako se ne isporuči sofisticirani brod čija je uloga produbljenje morskog zna, za čiji završetak treba uložiti dodatnih 25 milijuna eura.

O slučaju Uljanik nedavno se oglasio i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić koji je obznanio da njihovi istražitelji već šest mjeseci vrše izvide kako bi definirali što se dogodilo s tolikim milijardama, te je priznao da se radi o kompliciranoj materiji što ne čudi budući da su Vlade jamstva izdavala bez provjere u kriterija, a brojke kazuju kako je vlada bivše premijerke Kosor jamčila za 230 milijuna kuna, vlada njenog nasljednika Milanovića dala je basnoslovnih 2,8 milijardi kuna, Oreškovićeva pak 428 te aktualna Plenkovićeva 808 milijuna kuna.

Osim vlada, valja u slučaju Uljanik podsjetiti i na ulogu IDS-a, naime javnost je svjedočila kako su mnogi koji su sjedili u upravi Uljanika i tvrtki kćeri za to izdašno nagrađeni, što potvrđuju i popisi imetka koji su cirkulirali medijskim prostorom, u kojem su se pojavile i priče o tvrtkama koje su osnivali Uljanikovi direktori kojima je po svemu sudeći propadanje škvera bio unosan posao, a unutar te grupacije spominje se i dio IDS-ovaca, koji istarskim krajem drmaju godinama, i bez kojih je bilo kakve konkretne odluke teško donesti.

Da nešto neugodno zaudara iz IDS-a dalo se naslutiti nedavno kada su se radnici Uljanika postrojili i prozvali baš ovu stranku kao glavnu i odgovornu za propadanju brodogradilištima, povikivali su tada radnici kako na glas, tako i s transparenata da se u IDS_ovim redovima kriju mafija, i lopovi, neimenujući nikoga konkretno. Imenovan je zato u javnom prostoru Ivan Jakovčić koji je lobističke usluge naplaćivao donedavnom kandidatu za strateškog partnera u Uljaniku Danku Končaru.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI