Martin Pauk: Istanbulska konvencija je sramotan dokument, a Plenkovićev HDZ je ljeviji od SDP-a!

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Nećemo se lagati. Kad sam prvi puta čuo za Martina Pauka, novu nadu hrvatske politike, mislio sam kako se radi o nečijoj političkoj figuri, nekakvom klincu koji je daleko od izgrađene ličnosti. Ipak, čini se da je Martin Pauk autentičan političar s čvrstim političkim stavovima i uvjerenjima. Razgovorali smo o njegovom odrastanju, odgoju, školovanju i tradicionalnim vrijednostima koje javno promovira i zastupa. Spremno je odgovorio na sva naša pitanja pa čak i ona malo škakljiva, provokativna, na koja se drugi političari obično uvrijede.

Tko je Martin Pauk?

Rođen sam u Splitu ratne 1992. godine. Naravno, samog rata se ne sjećam, ali se itekako sjećam stare video kasete i snimke koja je nastala kada su me odveli iz rodilišta. Kumovi, rodbina i obiteljski prijatelji u maskirnim uniformama i naoružani do zuba. Kad su me doveli kući, ujaci Davor i Smiljko položili su me na krevet i onako malenog naučili prvu životnu lekciju. Ujak Davor skinuo je s ramena pušku i potom mi pažljivo kazao: “Netjače, slušaj dobro što ti govorim, trebat će ti jednom u životu. Ovo što vidiš je jurišna puška
“Zastava M-70 AB”, takozvana ciganka, a nama služi kao sredstvo za onesposobljavanje neprijateljske žive sile, odnosno četnika. Ovako se razmontira, ovako se čisti, ovako se sklapa, ovako se puni streljivo (potom je sve brižno demonstrirao dok su se ostali ludo zabavljali). Ratovali su tvoji djedovi, danas ratujemo mi, a obzirom na to kakva su vremena, čini mi se da ćeš morati i ti! Zato ovo dobro upamti, vremena se mijenjaju, ali neprijatelj je isti.”
Obitelj mi je najvažnija na svijetu, a najviše dugujem svojoj majci Jasni koja me othranila, školovala i naučila životu na teži način. Usadila mi je visoki stupanj moralnih vrijednosti, a što je najvažnije – naučila me da čovjek sve u životu mora steći svojom glavom i sa svojih deset prstiju.
Tijekom školovanja osvajao sam brojne nagrade na gradskim, županijskim i državnim natjecanjima iz matematike, fizike, geografije i astronomije, a završio sam studij geodezije i geoinformatike na Građevinskom fakultetu u Splitu.

Na Vašem vjenčanju krajem prošle godine vijorila se zastava HOS-a, a kao nogometni sudac jedini u cijeloj Hrvatskoj održali ste minutu šutnje nakon tragične smrti generala Praljka. Hrvatski nogometni savez najavio je sankcije, zašto ste se odlučili na te poteze?

Brojni članovi moje i suprugine obitelji bili su pripadnici HOS-a te smo im na taj način odlučili izraziti počast i poštovanje za žrtvu koju su podnijeli kako bismo mi živjeli u miru i slobodi, a osim HOS-ove zastave bila je naravno i zastava Republike Hrvatske i HNK Hajduk.
Generalu Praljku sam samoinicijativno odao počast minutom šutnje na utakmici 3. HNL, iako je to tada bilo zabranjeno i nisam imao odobrenje Saveza. U životu me ne zanimaju kvarni propisi i zakoni, ako se kose s mojim moralom. General Praljak za života je dokazao da je heroj, intelektualac i ljudska veličina i naravno da je haška presudna bila sramotna.
Tim činom poručio sam da za hrvatski narod pokojni general Praljak ima povijesni značaj, bez obzira kakva nam mišljenja bila nametana iz Haaga ili Bruxellesa.
Ako će me zbog toga čak i doživotno kazniti, ne žalim niti trenutka.



U splitsko gradsko vijeće ušli ste preko liste Most-a i sada ste neovisni vijećnik. Možete li nam reći koja vam je politička opcija u zemlji najbliža?

Ideje Mosta su mi kao mladom čovjeku izuzetno drage i plemenite. S 24 godine postao sam povjerenikom Mosta za Grad Split. Zbog određenih struja unutar same stranke i nepopustljivosti u svojim stavovima bio sam prisiljen izaći iz kluba vijećnika Mosta u splitskom gradskom vijeću, ali i dalje smatram kako je našem društvu potrebna puno jača i ozbiljnija doza borbe protiv korupcije i makinacija. Ta ideja iz mene nikad neće izaći jer ideju ne čine ljudi ni stranke. Ideja je vječna.
Nakon izlaska, brojne stranke su mi pristupile i ponudile suradnju, a ja ću se odlučiti za najbolju, najiskreniju i najkvaliteniju opciju za moje sugrađane u Splitu i sunarodnjake u cijeloj Hrvatskoj.
Oprezan sam, ne želim se ponovo “opeći” već želim svim Hrvatima dokazati kako je moguća poštena i kvalitetna borba za bolju i transparentniju politiku u Hrvatskoj. Kao što sam rekao u TV intervjuu, istina je da sam razgovarao sa zastupnicima dr. Zlatkom Hasanbegovićem i gđom Brunom Esih oko njihove stranke “Neovisni za Hrvatsku”, iznimno mi se sviđaju njihov stil i karakter.

Što je za vas domoljublje i kako ga povezujete s čovjekoljubljem?

Domoljublje i čovjekoljublje su praktički istoznačnice. Svaki čovjek prvenstveno je vezan za samog sebe i svoju užu obitelj, potom se ta povezanost i rad za zajedničke interese dijeli s rodbinom, nakon toga sa susjedima i sumještanima. Na najvišoj razini povezani smo kao narod i kao takvi dijelimo jezik, običaje, kulturu i način života. Zbog toga je domoljublje isto što i čovjekoljublje.
Nažalost, danas snažne struje i centri moći teže ka stvaranju anacionalnih država u kojima će biti izmiješani razni narodi, vjere, kulture i nekulture. Sile moći trude se otuđiti ljude jedne od drugih pa tako između ostalog razbijaju osjećaj nacionalne pripadnosti kako bi zavadili svaki pojedini narod i tako vladali njime. Možda su uspjeli u jednoj Francuskoj, Švedskoj ili Nizozemskoj, ali mi Hrvatsku ne damo. Ne damo! Krvlju smo ju stekli, krvlju ćemo ju i braniti.

Koji je vaš stav o Istanbuskoj konvenciji i jeste li je pročitali?

Pročitao sam Istanbulsku konvenciju od početka do kraja i mogu samo poručiti kako je za mene to sramotan dokument u kojem se, u rukavicama i pod krinkom zaštite žena, želi progurati nakaradna rodna ideologija. Nenormalno se želi prikazati normalnim, a neprirodno prirodnim. Istanbulska konvencija je dosad najjači udar na temeljne kršćanske vrijednosti obitelji i čovjekoljublja te joj se moramo oduprijeti svim silama. Mnogi strani moćnici smatraju kako su Hrvati malen narod kojim je lako ovladati i nametnuti nam njihove ideologije, ali se varaju.
Na Hrvatskoj su zube polomili i Srbi i Turci i Mlečani, a kamo li neće jedan bezvrijedan komad papira.

U kojem smjeru, po vašem mišljenju, Andrej Plenković vodi Hrvatsku?

Punom brzinom – ali u rikverc. Potezi koje u zadnjih godinu i pol dana vuče premijer Plenković protive se osnovnim načelima hrvatskog naroda. Koalicija s HNS-om, koalicija s Pupovčevim SDSS-om i ratificiranje Istanbulske konvencije su djela koja nikad neće moći opravdati ni hrvatskom narodu niti svom biračkom tijelu. HDZ je stvoren kao državotvorna stranka s kršćanskim vrijednostima, a danas je po nekim potezima ljeviji od SDP-a. Plenković je razočarao sve birače HDZ-a, a to ćete vrlo dobro vidjeti na izborima – možda već ove godine!

Kao neovisni vijećnik, imate li ikakvih političkih uspjeha u gradskom vijeću?

Prvenstveni cilj mi je rješavanje komunalne i prometne infrastrukture Splita. Svakodnevno se zalažem i uspijevam u zagovaranju gradnje novih prometnica, parkinga i garaža jer je to gorući problem Splita. Osim toga, istočni kvartovi grada imaju katastrofalnu komunalnu infrastrukturu i to mora biti jedan od strateških ciljeva razvoja grada. U 21. stoljeću apsolutno svako kućanstvo mora imati pitku vodu, kanalizaciju i normalne prometnice, što danas nažalost nije slučaj.

Kako izgleda jedan vaš tipičan radni dan?

Netko bi rekao – grozno, ali ja uživam. Ustajem u 6, trenutno vodim jedan infrastrukturni terenski projekt pa s posla dođem oko 18 sati. Poslije toga se bavim političkim pitanjima, projektima i zbivanjima, a nakon večere ili odradim trening ili učim španjolski. Vikendom sudim nogometne utakmice i posjetim rodbinu na selu u mojim Čavoglavama. Ritam je naporan, ali volja je jača od umora. Jedan mudrac je davno izjavio: “Dok si mlad – radi, ležat ćeš kad umreš”.

Jeste li aktivan član Torcide i što mislite o sukobima navijača?

Od srednje škole bio sam dugogodišnji pretplatnik Hajduka, danas mi nažalost obveze ne dopuštaju odlaske na svaku utakmicu. Naravno, član sam Hajduka i podržavam demokraciju pri vođenju kluba, donijela je sjajne rezultate što se ustroja kluba i financija tiče, a uskoro će doći i rezultatski uspjesi, uopće ne sumnjam. Usput, ako postoji netko tko misli da Hajduk i Torcidu vode “orjunaši”, pozivam ga na druženje i upoznavanje kako bismo jednom zauvijek otklonili tu zlobnu podvalu. Navijači Hajduka su ljudi poput mene, mojih prijatelja i rodbine, nikakvih tu “orjunaša” ni “jugoslavena” nema niti vode glavnu riječ.

Neki kolege, optužili su vas da niste reagirali na neprihvatljivo ponašanje Željka Keruma kada je skočio sa stolice i krenuo u fizički obračun s Tonćijem Blaževićem iz HSLS-a. S druge strane, komentirali ste splitske „balavice“ koje su se tukle ispred škole, ali i izazvali Žana Mahniča na borbu u ringu. Možete li komentirati ove slučajeve i pojasniti nam svoj stav o nasilju?

Nasilje je dozvoljeno samo i jedino kao obrambeno sredstvo pri zaštiti vlastite obitelji ili imovine, nikako drugačije. Ne smije mu biti mjesta ni na stadionima ni u školama, a pogotovo ne u političkim ustanovama. Svi smo mi ponekad energični i živčani, a i sam sam takav, ali glava mora biti jača od srca. Kako je rekao did Kikaš u epskim “Prosjacima i sinovima” – “gdje je glava, tu srcu mjesta nema”.
Što se tiče slovenskog zastupnika g. Žana Mahniča, on je u rujnu prošle godine pokušao podići pripravnost slovenske vojske zbog mogućeg rata s Hrvatskom oko Savudrijske vale. Tada sam mu odgovorio da je kukavica te sam ga pozvao u borilački ring – jedan na jedan, bez oružja, samo šakama. Smatram da su političari koji namjerno izazivaju bespotrebne ratove zapravo iskompleksirani kukavice, zato sam ga i pozvao da on prvi dođe i bori se sa mnom do smrti. Ako je netko spreman poslati 50 ili 100 tisuća ljudi u smrt u ratu, tada i on sam mora biti spreman podnijeti tu žrtvu.
Vjerujte mi, kada bi se u ratovima prvo morali boriti premijer protiv premijera, sabor protiv sabora – tada bi vladao vječni mir u svijetu !

Facebook Comments

Loading...
DIJELI