Iz pozdanih izvora saznali smo neke razloge zbog kojih još nije započeo projekt izgradnje LNG terminala na Krku. Do sada se pojavilo više zainteresiranih investitora koji su godinama bezuspješno obilazili hrvatske političare. Nitko nije uspostavio čvrsti dogovor, iako su se mnogi naslušali raznih obećanja.
Prvi pisani trag o LNG terminalu na Krku, može se pronaći u dnevnicima Franje Tuđmana iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tadašnje novine u bivšoj Jugoslaviji pisale su da Amerikanci odustaju od čitave ideje radi problema s kompliciranom papirologijom i raznim dozvolama.
U Hrvatskoj se o LNG-u govori zadnjih desetak godina i baš u vrijeme kada bi projekt trebao konačno započeti, obično nastupe izbori i promjena vlasti, nakon koje opet priča kreće ispočetka.
Za projekt LNG terminala na Krku veliki interes pokazala je i ugledna američka kompanija „AECOM“ koja je u suradnji s konzultantskom tvrtkom „Culberston and Co“ i domaćim partnerima, trebala preuzeti LNG Hrvatsku i voditi čitav projekt. Kao glavni kooperant unaprijed je izabrana zagrebačka inžinjerska tvrtka „Monter“. O kontaktima između navedenih međunarodnih i domaćih poslovnih subjekata s hrvatskim premijerima i ministrima postoje brojni tragovi, e-mailovi, službene prezentacije i razgovori. Ova grupacija imala je potporu i američkog State Departmenta koji je od hrvatske Vlade tražio da ubrza čitavu proceduru, ali ništa se konkretno nije dogodilo. Dapače, ne samo da projekt stoji na mjestu, nego su i povjerljivi dokumenti, zajedno s poslovnim izračunima i svim validnim projekcijama završili na raznim mjestima. Na taj način došlo je do kompromitacije budućeg natječaja, s obzirom da poslovni konkurenti raspolažu povjerljivim informacijama.
Sve interesne grupacije lobirale su i pregovarale s hrvatskom Vladom, ali i predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović. U osnovi, ništa ne bi bilo sporno da hrvatski političari nisu povezani s plinskim biznisom u Hrvatskoj. Na primjer, povjerljiva dokumentacija slala se i u Ministarstvo gospodarstva koje je tada vodio ministar Ivan Vrdoljak. U operativnom smislu, ministarstvo je vodila Sabina Škrtić, koja je sada zaposlena u PPD-u Pave Vujnovca. O svemu ovome nešto bi mogao reći i Božo Petrov iz Most-a, jer je i on imao posredne kontakte s predstavnicima „Culberston and Co“ i „Aecom“.
Ipak, najveće ogorčenje kod američkih konzultanata i menadžera izazvala je epizoda s povjerljivim pismom koje je predano predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović. Predsjednica im se nikada nije javila, ali su kasnije saznali da je povjerljiv materijal, zajedno s projekcijama završio kod Franje Lukovića i pokojnog Marijana Hanžekovića, koji su se poslije također pojavili kao mogući financijeri i menadžeri LNG projekta na Krku. Naravno, Amerikanci su pobijesnili i obavijestili o svemu Ured predsjednice, nakon čega je Kolinda Grabar-Kitarović smijenila jednog od svojih savjetnika.
Prvo plinarsko društvo Pave Vujnovca planira postati glavni uvoznik plina za Hrvatsku. Zasad vodeće mjesto uvoznika plina i dalje drži INA, no ona se sve više pretvara u trgovinu. Premijer Plenković nije izvršio obećanje o tome da će država ponovno kupiti Inu, a imajući u vidu interese PPD-a, to se najvjerojatnije neće dogoditi ni u budućnosti. Po najnovijim informacijama, i samo Prvo plinarsko društvo pokazuje određeni interes za izgradnju LNG terminala na Krku.
U pozadini svega je rusko-američki sukob oko gospodarenja Balkanom. Građani već sada hrvatske političare dijele na proameričke i proruske igrače. Te podjele svakako sadrže dosta istine. Utjecaj Amerike i Rusije je velik, ali budimo ipak realni. Ovo je Hrvatska. Tu odavno svatko igra za sebe.
