LJUDEVIT GAJ: Slavni hrvatski preporoditelj umro zaboravljen i siromašan

Njegova pjesma „Još hrvatska ni propala“ postala je nacionalnom budnicom i simbolom otpora prema Mađarima i Habsburgovcima.

Vođa hrvatskog narodnog preporoda, ilirac, jezikoslovac, književnik i političar Ljudevit Gaj umro je 20. travnja 1872. godine. U trenutku smrti bile su mu 62 godine, a umro je u Zagrebu, gradu u kojem je proveo većinu života. Sahranjen je isprva na groblju u Jurjevskoj ulici, no njegove su kosti kasnije prenesene na novopodignuto groblje na Mirogoju.

Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini. Studirao je u Beču, Grazu i Pešti, a doktorirao je u Leipzigu. Još za vrijeme studija izrado je knjižicu „Kratka osnova hrvatsko-slavenskoga pravopisanja“ u kojoj je reformirao hrvatski pravopis prema češkom uzoru. Ovaj revolucionarni pravopisni pothvat uskoro su prihvatili Hrvati, ali dijelom i Slovenci, Srbi i Crnogorci. Valja napomenuti da je prihvaćanje Gajevog jedinstvenog pravopisa bio najvažniji korak hrvatskog nacionalnog preporoda jer do tada u cijeloj Europi nije bilo zemlje u kojoj se rabilo toliko najrječja kao u Hrvtaskoj. Slobodno možemo reći da je Ljudevit Gaj najzaslužniji što danas govorimo štokavski i što pišemo slova č, š, ž i đ.

Gaj je 1832. u Zagrebu okupio skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof Janko Drašković, koja je počela planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Na oblikovanje Gajeve hrvatske i slavenske ideologije, koju je s vremenom mijenjao i dograđivao, uvelike su utjecali teorija o ilirskom podrijetlu južnih Slavena, legenda o braći Čehu, Lehu i Mehu koja je stvarala sliku slavenskoga jedinstva

Godine 1835. Gaj pokreće novine „Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka“, koje će uskoro preimenovati u „Danicu ilirsku“ u kojima propagira ideju ilirizma. Ljudevit Gaj u Zagrebu je utemeljio tiskaru, a bavio se i književnošću. Njegova pjesma „Još hrvatska ni propala“ postala je nacionalnom budnicom i simbol otpora prema Mađarima i Habsburgovcima. Ambiciozno povijesno djelo „Dogodovština Ilirije velike“ ostalo je nedovršeno i neobjavljeno.

Njegova ideja pokazala se iluzornom jer su uz ilirski pokret pristali samo Hrvati (uz iznimku Slovenca Stanka Vraza), a već 1843. godine kralj je zabranio uporabu ilirskog imena. Nakon toga gasi se ilirski zanos te se njegovi prvaci vraćaju u hrvatske okvire. Gajeve novine mijenjaju ime u „Narodne novine“, ali on gubi vodeću ulogu u narodnom preporodu. Ponovno je imao znatnu ulogu u političkom životu u revolucionarnoj 1848., kada je vodio Narodnu skupštinu Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Surađivao je s banom Jelačićem, ali nakon afere u kojoj ga je bivši srpski knez Miloš Obrenović optužio da je u njega iznudio novac i preuzeo ga u banovo ime, njegova se politička karijera naglo gasi, iako mu krivnja nije nikada dokazana. Nakon afere napuštaju ga i najvjerniji suradnici te zadnje godine života provodi sam u siromaštvu.



Gaj se proslavio još u mladosti, postavši vođom narodnog preporoda već u svojim dvadesetim godinama života. Tijekom svojih tridesetih godina bio je izrazito politički aktivan. Naime, mnogo je putovao po stranim zemljama tražeći pomoć za svoje akcije na hrvatskim prostorima. Tako je bio u Ruskom Carstvu, Srbiji, Crnoj Gori i mnogim dijelovima Habsburške Monarhije.

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI