Letica: “Plenković je zapravo „europski janjičar“ na privremenom radu u Hrvatskoj?!”

screenshot, youtube

Poznati politički analitičar Slaven Letica ovih se dana pita i “čime je hrvatski premijer zaslužio tu izuzetnu čast, povjerenje i slavu” da ga se odjednom uzima u niz kombinacija kada je riječ o samom vrhu Europske Unije.

Na Facebooku Letica piše:

Prije nešto više od 200 godina, 19. lipnja 1826., osmanski sultan Mahmud II. ugušio je pobunu i uništio jedne od najboljih elitnih vojnih postrojbi u svjetskoj povijesti. Ugušio je pobunu – osmanskih janjičara.

Osmanski janjičari (osmanski ratni zarobljenici obraćeni na islam; kasnije kršćanska djeca oduzeta roditeljima i preobraćena na islam) odlučili su izvršiti vojni puč kad su doznali da sultan Mahmud II. priprema preustroj vojske po uzoru na vojnu organizaciju koja je u to doba postojala u zapadnoj Europi. U planiranoj reorganizaciji vojske, osmanskim janjičarima, elitnoj pješadijskoj postrojbi Osmanskog carstva koju je u 14. stoljeću utemeljio sultan Orhan – smatrajući se i proglasivši se „hraniteljem janjičara“ – nije bilo predviđeno mjesto elitne, privilegirane postrojbe, što je bio okidač za pobunu.

Doznavši za pobunu-vojni puč sultan Mahmud II. pozvao je janjičare na predaju. Oni su to odbili te su se povukli u vlastite vojarne koje je osmanska vojska topovima sravnila sa zemljom. One janjičare koji nisu poginuli je zarobila i smaknula.



Ovdje treba kazati da za razliku od drugih elitnih povijenih postrojbi sastavljenih od stranaca, primjerice francuske Legije stranaca, pripadnici Osmanskih janjičara nisu bili samo profesionalci („plaćenici“) koji su ratovali za državu koja ih je za ratove pripremala i plaćala, već su bili vjerski preobraćenici na islam koji su vojevali u ime nove, protiv „subraće“ stare, kršćanske vjere.

Kratku priču o osmanskim janjičarima, njihovoj ratničkoj slavi i moralnom padu (gledanom iz perspektive kršćana i kršćanstva) zapisao sam kako bi mi poslužila kao pred-tekst i metafora za političku i „vjersku“ karijeru trenutnog hrvatskog predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića.

Naime, nakon što je Europska pučka stranka Andreja Plenkovića imenovala za jednog od svojih dvojice (drugi je premijer Latvije Arturs Krišjānis Kariņš) glavnih pregovarača za predlaganje i izbor pet najvažnijih vođa Europske Unije – predsjednike Europske komisije, Europskog vijeća i Europskog parlamenta, guvernera Europske središnje banke te Visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku – u hrvatskoj javnosti počeo je lebdjeti „bauk“ pitanja: Čime je hrvatski premijer zaslužio tu izuzetnu čast, povjerenje i slavu.

Pitanje je još veću važnost dobilo nakon medijskih napisa i političkih „tračeva“ kako je hrvatski premijer vrlo ozbiljni, doduše rezervni (ako i kad Europska unija odustane od načela top-kandidata), kandidat za predsjednika Vijeća, odnosno Komisije.

Po plaćama i dodacima ta dva položaja osiguravaju ista beriva: mjesečnu plaću od 25.351 euro, uz dodatak troškova smještaja koji može biti 15% plaće te pokrivanje troškova školovanja djece i pokrivanja još nekih troškova života. Dakle, godišnja beriva koja se smiješe i našem Andreju kreću se godišnje (!) od najmanje 370.000 do preko 400.000 eura. U kunama to je nešto manje od 3.000.000 godišnje.

Pozicija u kojoj se ovih dana nalazi naš predsjednik VRH-a u svakom je mogućem raspletu pobjednička:

Prvo: Ako bude izabran i prihvati taj položaj kao metaforički „europski janjičar“ u pet godina u džep će spremiti 2.000.000 eura.
Drugo: Ako bude predložen, a „zbog domoljublja“ odbije taj položaj zaraditi će enorman moralni kapital koji će njegov bijeli labud Robert Kopal znati koristiti na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Međutim, već samo imenovanje za glavnog pregovarača EPS-a nameće pitanje o tome kako se, kada i čime zaslužuje povjerenje briselske i pro-briselske elitne birokracije?
Najkraći je odgovor ovaj: time što se od nacionaliste i domoljuba preobratiš u – INTEGRALNOG EUROPLJANA!
Kao što su „osmanski janjičari“ nekad bili sultanovi „hranjenici“ i elitna postrojba Osmanskog carstva, tako su integralni Europljani danas „hranjenici“ europske birokratske elite i elitna izviđačko-jurišna EU postrojba.

Danak u „krvi“ na oltar INTEGRALSKOG EUROPEJSTVA Andrej Plenković je izdašno i bez ikakvih moralnih dvojbi i tjeskoba prinosio.
U ime EU okomio se na Rusiju i Vladimira Putina, javno je kritizirao Viktora Orbana i druge „suvereniste“ i „populiste“ diljem Europe, bio je među pionirima koji je „naučavanjem bespomoćnosti“ prisilio stranačke poslušnika na potvrđivanje Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, uz pomoć besprizornog i krimogenog Lovre Kušćevića i „blatnog“ (iz Blata je) Branka Bačića onemogućio je referendumsko osporavanje tih ratifikacija, riješio se svih „desničara“, „suvereneista“ i „nacionalista“ i HDZ-u te općenito „europeizacija“ te stranke prema volji i želji Angele Merkel.

Sve u svemu, sve ono što sam prije 13 godina (17. siječnja 2006.) u Večernjem listu u kratkom eseju „Skijaški i prosjački štap“ napisao o „EURONIMA“, etničkim Hrvatima koji su obavljali prljave poslove za strane vlasnike, može se danas primijeniti na političare – EUROPSKE JANJIČARE.

U tom eseje na koji upućujem, napisao sam: „Ono na što ipak želim skrenuti pažnju je etički dvojbeno poslanje jedne specifične skupine koja sudjeluje u toj farsi uime stranaca, a na račun vlastitoga naroda. Riječ je o rađanju specifične društvene skupine: menadžera koji su Hrvati, ali su stranci po ulozi u životu naše zemlje. Po uzoru na negdašnje mađarone, predlažem da ih zovemo ‘euroni’. Oni imaju tri uloge: za gazde zaraditi što više pod svaku cijenu (otpuštanja, uništavanje okoliša), uvesti što više gazdine robe te sačuvati dobru sliku o gazdi koji je vodio računa o sirotinji, hrvatskom sportu, kulturi. Kad obave te nečasne poslove, zamijenit će ih pravi stranci. Njima će ostati veliko osobno bogatstvo, ali, nadam se, i narodni prijezir. Prijezir vlasnika prosjačkog štapa.“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI