Bleiburg je izgleda vječna tema i izvor svih naših podjela kakve nigdje više ne egzistiraju, umjesto da, kao i Jasenovac, bude točkom suglasnosti o dva neljudska režima, bez obzira što jedan nastupa u ime hrvatske nezavisnosti, a drugi u ime antifašizma.
Na ovu temu odbili su sudjelovati u HTV-ovoj emisiji Anka Mrak Taritaš i Arsen Bauk, i to pet prije deset. Naprosto je to vrsta “zadojenih” ljudi kakvih ima na svim stranama, koji nisu spremni slušati druge i koji se nisu u stanju suočiti s činjenicama pa baš zbog toga spomenuta suglasnost nije moguća, piše Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju.
Gradonačelnica Supetra Ivana Marković, odbivši molbu Počasnog bleiburškog voda za financijsku pomoć, poručuje: Mi smo novce izdvojili za naše poginule borce protiv nacizma i fašizma, implicirajući, valjda, kako se oni poginuli na križnom putu nje ne tiču. A trebali bi je se ticati i jedni i drugi!
Pomalo neočekivano prašinu je uzvitlao upravitelj Koruške biskupije zabranivši ovogodišnje održavanje komemoracije na Lojbaškom polju pokraj Bleiburga. Njegova obrazloženja (selektivno tumačenje povijesti, politička instrumentalizacija, ugled Crkve itd.) djeluju kao neuvjerljiv izgovor.
Razloge treba tražiti baš u politici, točnije u sistematskoj “antifašističkoj” kampanji, koja se vodi ponajprije u samoj Hrvatskoj, i protiv ove komemoracije kao i protiv same Crkve pa i države, uz poslovičnu šutnju i pasivnost, a možda i tihu potporu dijela jugo-hrvatske diplomacije.
Austrija, pored toga, ima dosta razloga nositi taj kompleks nacizma. Ta i Hitler je Austrijanac, na njezinu prostoru postojalo je pedesetak logora, i nije je okupirala Njemačka, već je ona plebescitarno prihvatila tzv. anschluss. Ipak, i u ovoj se zemlji održavaju mise za poginule njemačke vojnike, o čijim grobljima brine sama vlada.
U Hrvatskoj je odluka Koruške biskupije primljena dvojako. Jedni su (biskupi, vjernici, predsjednik Sabora, predsjednica države) razočarani, a drugi su (Bernardić, Flego, Beljak, Orešković i cijela momčad medijskih jurišnika) malo je reći oduševljeni. Što je Bleiburg jednima, a što drugima?
Onima koji su povrijeđeni otkazivanjem komemoracije Bleiburg je tek marginalno mjesto reminiscencije na NDH, drugim dijelom je mjesto sućuti i pijeteta, a trećim najznačajniji oblik osude jugokomunističkog režima koji je izvršio zločin nad desecima tisuća nevinih vojnika i civila.
Oni koje je spomenuto otkazivanje ispunilo nesvakidašnjom srećom i radošću namjerno prave od muhe slona, njima je sve to tamo, kao i ovdje, ustaško, njih zapravo osuda jednog režima koji je počinio strašan zločin vrijeđa, oni se s njim identificiraju, oni misle da je bestijalna masovna egzekucija bila opravdana. To su antifašisti staljinskog tipa, bliski samom fašizmu, ma kako to apsurdno zvučalo, zaključuje Jović.