Kada bi građani znali koliko je malo pameti u Vladi i Saboru, umrli bi od straha!

Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

„Kada je proljetos Most izašao iz Vlade, HDZ je htio koalirati s nama, ali mi nismo htjeli s njima. Neformalnim kanalima su nam prilazili i pokušali nas pridobiti u savez što smo glatko odbili. Nas zanimaju promjene za dobrobit cijeloga društva, a takve promjene ni HDZ ni SDP nisu u stanju ponuditi građanima, što su pokazali u 25 godina svoga djelovanja“

Prije godinu dana posvetili smo na našim stranicama tekst o fenomenu Ivana Pernara, nove zvijezde ispod svodova Hrvatskoga sabora, o narodnom tribunu koji je već prvog dana u najvišem političkom domu ukrao šou novom premijeru Andreju Plenkoviću. Prvih mjeseci svoga zastupničkoga mandata Pernar je neumorno izlazio za govornicu, raspravljao o malom milijunu tema, strastveno replicirao svakome, uzvrpoljio je i vlast i oporbu, i novine i televizije, i portale i društvene mreže, punio je You Tube kanal svojim nastupima koji su dosezali milijunsku gledanost, poharao je Facebook, vrlo brzo njegov se broj pratitelja na najpropulzivnijoj društvenoj mreži udeseterostručio i danas broji respektabilnih 230.000, što je više nego što ih zajedno ima 90 posto aktualnih zastupnika u Saboru. Ali, nije ih Pernar sve redom uzvrpoljio i uznemirio samo zato što puno govori, nego prije svega zbog toga – što govori!

Vojska Pernarovih sljedbenika rapidno je rasla iz dana u dan, mjesecima, jer on je jasno i beskompromisno progovorio uime stotina tisuća obespravljenih, nezaposlenih, ovršenih, deložiranih, blokiranih, osiromašenih, gladnih, ukratko postao je glas malog čovjeka. Udarajući na moćne i važne donio je posredstvom TV ekrana makar mrvu zadovoljštine u domove tisuća poniženih građana.

U svoj je saborski mandat krenuo silovitim tempom pa se činilo da će obarati govorničke rekorde, ali posljednjih je mjeseci prepustio primat u “govoranciji” MOST-ovcu Miri Bulju i SDP-ovcu Gordanu Marasu.

– Možete se deset puta javiti za riječ, a da to nikoga ne zanima, a možete se jednom javiti i napraviti tsunami u smislu dopiranja do kolektivne svijesti. Kada moj istup u Saboru na internetu pogleda milijun, pola milijuna ili 200 tisuća ljudi, onda znam da sam napravio dobar posao, objašnjava nam Pernar kako je sazrijevao unutar sabornice.

– Bio sam prvih nekoliko mjeseci mandata najaktivnij zastupnik. Onda kao da je Miro Bulj odlučio „e, nećeš!”. I počeo se javljati za riječ non-stop kao da ima potrebu biti poklopac za sve. I tako me je prestigao po broju javljanja. U početku sam prihvatio izazov i započeo se utrkivati s Buljem, ali sam shvatio da previše pričanja oduzima težinu onom bitnom što se treba reći. Pa sam Bulju prepustio primat, a onda sam shvatio da me nije prešišao samo Bulj, nego i Maras. Njih se dvojica se bore za tron pa i pod cijenu da pričaju gluposti.



Pa, premijer Plenković je i vas iz Živog zida prozvao da pričate gluposti?

-Ma može premijer reći što hoće, to više govori o njemu nego o nama. Uglavnom Buljev i Marasov pokušaj dominacije Saborom kroz stalna javljana bio je uzaludan, jer ih javnost nije percipirala kao najjače zastupnike. Forma nikad ne može dominirati nad sadržajem.

Koji je od vaših zastupničkih govora prouzročio, kako ste to rekli, tsunami? Koji se najviše primio u javnosti?

-Najutjecajniji i najdominantniji moj govor, koji je podigao i najviše prašine, bio je onaj protiv NATO saveza sa samog početka moga mandata, pregledan je samo na našem jeziku više od pet milijuna puta! On je preveden na više svjetskih jezika, na engleski, francuski, ruski, španjolski, njemački. Imao sam dosta govora koji su pregledani više od milijun puta. Bilo je događaja koji su imali milijunsku gledanost, a nisu bili govori, poput famoznog šamara kojeg sam dobio pred pučkom kuhinjom, pa kad sam uživo prenosio moje izbacivanje iz Sabora. Frapantno je kad shvatiš da možeš reći nešto što će pogledati milijun ljudi! Dakle, moj najgledaniji govor pregledalo je pet puta više ljudi nego što je pregledalo sve govore Marasa i Bulja zajedno!

Hvala vam što ste nas ugostili u zgradi Hrvatskoga sabora. Vrlo se suvereno krećete njezinim prostranstvima, a sudeći prema vašim nastupima za saborskom govornicom, ne bi čovjek rekao da vam ova povijesna zgrada ulijeva neko osobito strahopoštovanje?

-To je samo zgrada, to su samo zidovi, stolarija, antikviteti… Ono što daje vrijednost nekom objektu su ljudi koji u njemu borave. Smatram da trenutni saziv Sabora ima premalo ljudi koji razmišljaju o interesu svoje države, a previše onih koji razmišljaju samo o svome interesu.

Ne štedite političke suparnike, imate oštru retoriku, izlažete se, možda i prekomjerno. Kako se vaši roditelji i obitelj nose s vašim novim, političkim životom, kako podnose vaše aktivističko i političko djelovanje, strepe li za vas jer najžešći ste prema najmoćnijima?

-Moji doma kada me gledaju u prijenosima, navijaju za mene i oni ne mogu vjerovati da u Hrvatskom saboru postoji netko tko otvoreno priča o svemu. I ne samo moji doma, nego i šira javnost. Roditelji su mi velika podrška, oni razmišljaju kao i ja i nemamo doma problema s mojim nastupima i njihovom oštrinom.

Jedinac ste?

-Ne imam sestru pet godina stariju. Sestra je birokrat.

Znači uhljeb?

-Recimo, ako su ljudi koji rade državnoj službi uhljebi, onda bi se i nju moglo nazvati uhljebom. Ali, ona nije došla do posla preko neke veze, nego najnormalnijim putem.

Možete li vi danas biti nekome veza?

-Imao sam zanimljivu situaciju, trebala mi je pomoć za premještaj jednog mladića, djelatnu vojnu osobu u hrvatskoj vojsci. I ja sam pitao nadležne u vojsci može li mu se izaći u susret i oni su mu pomogli i premjestili ga. Drugi put sam trebao uslugu od Predsjednice Kolinde, isto nešto vezano uz vojsku, odnosno uz njenu ulogu te sam ju zamolio da mi to pomogne riješiti. Ona je rekla da ću dati sve od sebe i stvarno je to riješila. Dakle, ne mogu reći da mi na osobnoj razini ne izlaze ususret, ali to su male, ljudske stvari, nema tu ništa veliko i značajno. Gdje god ja kao čovjek mogu pomoći, pomognem, ali da mogu utjecati na pravosuđe, to ne mogu, a ljudi mi se najčešće javljaju s problemima s pravosuđem.

Evo, dok razgovaramo, upravo vam je kolega javio da je u petak deložacija obitelji sa šestoro djeca iz njihova doma. Svakodnevno se suočavate s tim krajnje dramatičnim problemom?

-Svakodnevno, godinama. Deložacije su u Hrvatskoj stvarnost i svakodnevnica i borim se protiv njih rukama i nogama doslovce.

Godinama ste već na prvoj crti obrane ljudi koje su došli deložirati. Koliko su vas traumatizirale te teške ljudske sudbine i emotivno vas ranile?

-Ne bih rekao da sam ranjen, čak obratno, izgubio sam emocije, ne vežem se više uz ljude kao ranije jer bi to bilo pogubno. Gledam na to kao posao, ja branim obespravljene ljude i njihov dom, a policija radi svoj posao. Naravno da i dalje u to unosim svu svoju odlučnost, pa i strast da pomognem, ali ta strast nije nužno vezana uz emocije spram nesretnih ljudi, nego uz širu borbu protiv sustava zbog kojeg se puno ljudi, ni krivih ni dužnih, našlo u bezizlaznoj situaciji.

Koliko vam se promijenio život otkako ste prije godinu dana ušli u Sabor?

-Promijenio se značajno. Prije me poštivala uska grupa ljudi koja je znala čime se bavim, a danas me prati i moj rad poštuje mnogo više ljudi. Na Facebooku sam prije godinu dana imao 20.000 pratitelja, a danas ih imam više od 230.000. Ali, osim što se dramatično povećala moja publika, povećala mi se i odgovornost, neprestano sam, 24 sata dnevno, pod povećalom medija i javnosti.

Saborska govornica lansirala vas je brzo u orbitu, na neki način uživate status političkog celebrityja. Godi li vam ta činjenica ili vas smeta i dekoncentrira, još ste relativno mladi i možda ste u opasnosti da vas slava „prebaci“?

-Meni moj sadašnji status pomaže, ljudi su me prepoznali, podržavaju me i to mi i te kako olakšava verbalne duele s mojim političkim neistomišljenicima koji su neprepoznatljivi i javnosti praktički nebitni, manje-više anonimusi.

Pa premijer baš i nije anonimus, a posebno ste oštri prema njemu, i vi i vaši kolege iz Živoga zida?

-Hahaha, istina. No, dobro, premijer i nije često u Saboru. Da uzmete sličice saborskih zastupnika i napravite anketu među građanima, oni možda i 90 posto njih ne bi mogli identificirati, a to su ljudi koji ih zastupaju, odnosno morali bi zastupati njihove interese u najvišem političkom domu i svojim bi angažmanom trebali učiniti sve da ih narod prepozna.

Vi ste vrlo predani svome mandatu, odnosno svojim biračima, svoj ste posao shvatili vrlo odgovorno i ozbiljno.

-Volim to što radim, ne doživljavam to kao posao niti kao karijeru nego kao životni poziv, na neki način kao poslanje, vrlo sam iskren u tome što radim i iako danas dobro živim od saborske plaće, meni novac nije motiv. Moj život je uvijek bio skroman, sada mogu biti malo šire ruke. Recimo u Vegahopu, restoranu gdje redovito jedem nerijetko su me ranije znali počastiti, kad sam postao zastupnik to više ne dopuštam, jer sad, Bogu hvala, imam. Zahvalan sam i roditeljima koji su mi darovali stan, tako da sam zbrinut. Nikad nisam bio egzistencijalno ugrožen, ali da, lakše ja kad ne moraš brinuti hoćeš li imati dovoljno novaca da platiš sve račune, da si možeš priuštiti da odeš na ručak ili večeru i pritom ne strepiš kako ćeš dočekati kraj mjeseca.

Nešto možete i uštedjeti, nemali broj naših političara ima zanimljivo velike ušteđevine prijavljene u svojim imovinskim karticama…

-Ja trenutno na svom tekućem računu imam oko 30.000 kuna.

Pa to vam nije dovoljno ni da platiti odštetu od 50.000 kuna Aleksandru Stankoviću koji vas je tužio za klevetanja.

-Hahaha. Nije. Prikupit ću.

Kada ste prije osam, devet godina predvodili ulične prosvjede gradom do središnjice HDZ-a i zgrade tadašnje premijerke Kosor, nametnuli ste se kao svojevrsni ulični lider, ali kako ste zasjali tako ste brzo i nestali. Jeste li u to vrijeme imali viziju svog daljnjeg aktivističkog i političkog djelovanja, jeste li mislili da ćete stići tako daleko, ako je biti narodni zastupnik iz vašeg očišta daleko?

-Šokirale su me dvije stvari, prvo kad sam 2011. na parlamentarnim izborima dobio samo 0,3 posto glasova, a ja sam mislio da ću dobiti barem pet posto. Prevedeno na broj glasača, samo je oko 900 ljudi zaokružilo moje ime na glasačkom listiću.

Pa ima u Saboru danas zastupnika s dosta manje pojedinačnih glasova od tadašnjih vaših 900?

-Hahaha, istina je. No, dobro, jednako me pozitivno iznenadilo kojom sam brzinom, po ulasku u Sabor 2016., uvećavao broj svojih pratitelja i na društvenim mrežama. Dnevno se moja publika uvećavala za više od tisuću ljudi. Nisam bio svjestan da svojim radom i nastupima mogu tako brzo privući tako puno ljudi, što meni daje potvrdu da pogađam u metu.

Vaši su nastupi opširni, artikulirani, sve govorite iz glave. Kako se pripremate za teme i rasprave?

-Gotovo 90 posto vremena razmišljam o politici, dakle non-stop. Bilo da šećem ulicom, sjedim u nekom društvu, čitam, sve stavljam u politički kontekst, saznajem nove informacije, stalno nastojim širiti sliku o svijetu i prilikama ljudi u tom svijetu oko sebe, pa kad dođem na saborsku sjednicu, e onda samo verbaliziram sve ono o čemu sam cijelo vrijeme razmišljao. Okej, za neke složenije teme, oko donošenja novih zakona, čovjek se priprema tako da prouči zakon i njegove bitne odredbe, pa procijeniš jesu li ili nisu dobre za društvo u cjelini i onda ovisno o tome djeluješ. Recimo, ako se povećava minimalna plaća, super, glasat ćemo za, ako se smanjuje porez na rabljena vozila, super, podržat ćemo zakon. Ako je nešto loše, poput poreza na nekretnine ili povećanje PDV-a ugostiteljima itsl., borit ćemo se protiv toga.

Nova tehnologija i nove platforme, koje vještije koriste mladi, umnogome su vam pomogli u pridobivanju publike, uopće u vašem političkom djelovanju i njegovu dosegu.

-Istina. Društvene mreže ruše barijeru između mene i građana, one premošćuju medije. Prije su političari mogli s ljudima komunicirati samo putem medija, a danas komuniciramo izravno. Ne samo da možeš govoriti ono što želiš, nego nitko ne može izvrtati ono što si rekao, niti manipulirati tvojim riječima. I možeš se, naravno, i javno braniti. Prije, kad nije bilo društvenih mreža, nisam imao prigode odgovarati na napade, jer mi mediji nisu ni davali priliku da odgovorim.

Svojim ste djelovanjem u Saboru vi i vaši kolege iz Živog zida demaskirali duopol HDZ-SDP. Vjerojatno vas zato ni jedni ni drugi ne podnose?

-Skinuli smo im maske i to ih smeta. Da, smetamo im jako jer i jednima i drugima uzimamo birače i jer smo jedina državotvorna i jedina socijalna stranka.

Možda ćete se već na prvim idućim izborima naći u situaciji MOSTA nedavno, da će vas i jedni i drugi tražiti da koalirate s njima. Kako ćete se postaviti?

-Pa ta situacija se već dogodila kad je Most izašao iz Vlade. HDZ je htio koalirati s nama, ali mi nismo htjeli s njima. Neformalnim kanalima su nam prilazili i pokušali nas pridobiti u savez što smo glatko odbili. Ono što nas zanima su promjene, ali ne samo za nas iz Živoga zida da se uhljebimo, da nas vozi službeni auto i da živimo u lijepoj kući. Ne. Nas zanimaju promjene za dobrobit cijeloga društva, a takve promjene ni HDZ ni SDP nisu u stanju ponuditi građanima, što su pokazali u 25 godina svoga djelovanja. Iz tog razloga ne idemo s njima u savez. Druga je stvar da HDZ ili SDP kažu „da, hoćemo izaći iz EU, da, hoćemo izaći iz NATO-a, da, hoćemo napraviti monetarnu reformu“, e kada bi se javno opredijelili za to, onda bismo rekli okej, idemo s vama, idemo mijenjati sustav iznutra. Ali, oni javno govore da je EU sveta krava, da je članstvo u NATO savezu super stvar, da je monetarna politika HNB-a ispravna, dakle mi nemamo s njima dodirnih točaka dok zastupaju takvu politiku.

Znači li to da ćete se opredijeliti za cjeloživotnu oporbenu poziciju?

-Ne. Mi ćemo učiniti ono što građani odluče. Ako većina građana bude htjela podržati našu politiku, mi ćemo imati političku moć da sprovedemo naše ideje. Ako nećemo imati većinsku podršku građana, nećemo imati ni političku moć da provedemo našu politiku. Moram naglasiti, nas ne zanimaju polovična rješenja tipa promjene jednog zakona. Mi želimo na revolucionarni način mijenjati sustav, okrenuti ga, slikovito rečeno, naopačke. Staviti one koji su sad tzv. elita na dno prioriteta, a one koji su na dnu postaviti na vrh svih naših prioriteta.

Nedavno ste 12 minuta govorili u Saboru kako bi izgledala Hrvatska da je Živi zid na vlasti. Bilo je zgodno slušati, ali to je čista utopija.

-Ako će Živi zid biti na vlasti, Hrvatska će takva biti, ako ne bude – neće. Sve je stvar političke volje, odnosno kakvu politiku građani odluče podržati na izborima. Ljudi mi se često obraćaju za pomoć, ali samo vlast može konkretno rješavati probleme, dok mi u opoziciji možemo samo ukazivati na probleme. Moj jedini instrument je govornica i ja ću, naravno, kroz govornicu pokušati primorati vlast da odustane od poreza na nekretnine, ali ne mogu rješavati nečije konkretne probleme.

Tko i što vam osobito podiže adrenalin i radnu temperaturu u Saboru?

-Recimo, ako je tema u fokusu medija, što znači da je zanimljiva građanima, onda sam i ja fokusiran. I, naravno, osobito adrenalin podiže dolazak u Sabor premijera i njegovih ministara. Svaki put kad je Plenković u Saboru to je senzacija i spektakl i uvijek ga treba iskoristiti do kraja.

Kako ocjenjujete prvu godinu mandata Andreja Plenkovića?

-Ma jedan! Ne, nula. Slabo, slabo, jako loše.

Premijer se nerijetko, ne samo vama, obraća na osobnoj razini, što je neprilično?

-Šta da vam kažem, on time samo sebe diskreditira, pokazuje svoju razinu nekulture i to mu se ne jednom obilo o glavu. Premijer se tako ponaša jer nema argumenata, pa onda napada ad hominem. Svakim napadom na osobnoj razini pokazuje da nema argumenata za višu razinu rasprave.

Postoji li opasnost da se samozaljubite?

-Ma ne, neee! Svjestan sam da sam samo šaka praha, danas jesam, sutra nisam. Jedino, kad ja odem iz Sabora, Sabor će drukčije izgledati, a ima zastupnika za koje nitko ni ne zna da postoje, pa nitko neće ni primijetiti kad ih jednog dana tamo više ne bude.

Zaigrate li se ponekad vi iz Živog zida, pa sastavite Vladu u sjeni? Imate li uopće kapaciteta za takvo što?

-Ima puno poštenih ljudi i da sutra treba sastaviti Vladu, mi bismo je sastavili.

Sa koliko ministarstava?

-Sa koliko treba, to je pitanje tehničkih detalja. Kad bi građani znali koliko malo pameti vlada Hrvatskom, koliko je malo pameti u Vladi i Saboru, umrli bi od straha.

Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
Facebook Comments

Loading...
DIJELI