Dobro je poznata činjenica da licemjerni zapadni mediji i političari hine borbu za suverenitet i demokraciju dok bi s druge strane vrlo rado utjecali na izborne procese u svim državama koje nisu krojene po njihovoj mjeri.
Pobjeda Viktora Mihalyja Orbana na izborima unatoč svoj svojoj superiornosti i volji naroda iznova je pokazala pravo lice lažnih demokrata koji se pod domenom progresive služe totalitarnim oružjima.
Mađarski pravnik je još jednom svoju premoć okrunio pobjedom Fidesza na izborima, a gotovo nijedan zapadni medij nije ostao bez barem jednog naslova u kojem kritizira mađarski narod i Orbanovu politiku. Iako ga mnogi svrstavaju u krajnju desnicu, njegova djela govore o konzervativnom desno-centrističkom spektru s određenim aspektima autoritativnosti, nalik predsjedničkom sustavu kojeg upražnjava SAD. Njegove oponente, Socijalističku partiju, mediji pak nerijetko veličaju iako njihovi komunistički korijeni daleko više koketiraju s totalitarizmom nego što je to riječ kod navedenog Fidesza. A same optužbe lako su primjenjive i na Zapadu.
1) Orban je totalitarist jer ‘kontrolira medije’ – Iako Zapad glumi neovisnost medija opće je poznato da su i u SAD-u Fox kontrolirali Republikanci, a CNN Demokrati. Ništa bolje nije ni u drugim državama gdje su mediji jasno određeni prema voljenoj političkoj opciji ili spektru. Kontrola medija nažalost je posve uobičajena u demokratskom svijetu, a može se zaključiti i da bi njezin izostanak u ovakvim okolnostima bio naivan i kontraproduktivan
2) Orban je ‘mrzitelj imigranata’ – Antiimigrantska politika svakako jest ono na čemu je Orban izgradio dio popularnosti. No ona je u vremenskom kontekstu bila taktički ‘Return’ Europskoj uniji koja je prilično stihijski (što se danas pokazuje i u praksi) i bez strategije primala imigrante s izostankom plana i programa njihovog zbrinjavanja. Orban je zaključio da bi podrška takvom planu donijela trajnu nestabilnost Mađarskoj i kao dokaz tvrdnje priložio je kaotičnu situaciju u Švedskoj. Slagali se s njim ili ne, u Mađarskoj nije bilo terorističkih napada i riječ je o jednoj od sigurnijih EU sredina, a druge države danas razmatraju slično djelovanje prema ovom rastućem problemu.
3) Orban je ‘antisemit jer je protjerao Soroša’ – Za početak, Soroš nije semit. A istina je da je Orban utvrdio kako Soroš preko nevladinih udruga podriva legitimno izabrane političke strukture i iste koristi kao oružje vlastitih interesa. Slično kao što je u Hrvatskoj šef nevladinog GONG-a nedavno ‘šokantno’ prešao u SDP, tako su i u Mađarskoj NGO-ovi pod patronatom Soroša služili kao platforme Socijalističke partije i drugih oporbenih stranaka. Soroš je i javno Orbana prozivao fašistom, te je osporavao njegovu pobjedu na izborima dok je paralelno koristio gotovo identične mehanizme u borbi. Možda protjerivanje Soroša nije demokratsko, no ni navedeni nije bježao od nedemokratskih metoda u tom prilično osobnom okršaju.
4) Orban je ‘Putinov potrčko’ – Tvrdnja definitivno ima rezona, baš kao i činjenica da su i drugi europski političari marionete Bruxellesa, Tel-Aviva ili Washingtona. Bliske financijske i interesne veze s ekonomski i geopolitički snažnijim državama danas su izraženije nego ikada i potraga za saveznicima postaje legitimno pravo. Kako su Socijalisti bili bliski sa Sorošem, tako je i Orban blizak s Putinom. To je možda problematično s aspekta mađarske borbe protiv Moskve i SSSR-a, no u suprotnom bi Orban bio okrenut samome sebi. A možda ga se i naziva fašistom prvenstveno zbog sprege s Rusijom…
5) Orbanova vladavina obilježena je ‘ekonomskim krahom i korupcijom’ – Niti je Mađarska imalo lošija od ostatka EU po ekonomskom rastu i bitci s velikom krizom, niti je Orbanova politička osovina imalo korumpiranija od stranaka diljem unije. Dapače, s obzirom na snagu Fidesza moglo bi se pričati i o sofisticiranijoj korupciji koja onemogućava najsitnija primanja mita na lokalnom nivou. Jednostavno, političarima se više isplati sudjelovati u raspodjeli poslova nego primati sitne naknade, krasti i dobivati novac iz stranih izvora moći. A mladi odlaze u svim ekonomski slabijim državama, taj trend nije isključivo rezerviran za Mađarsku.
6) Orban je ‘populizmom izgradio političku platformu’ – Populizam može biti pozitivan i negativan i načelno nema ništa loše u osluškivanju ‘populusa’ i njihovih želja. Kada bi se analizirali europski političari na vlasti vrlo brzo bi se otkrilo da ih je većina pobjede izgradila na neispunjenim obećanjima i lažima, te je koalirala s posve neprirodnim partnerima samo da bi došli na vlast. Tako da su optužbe za populizam prizemne i neozbiljne. Ima daleko gorih stvari za koje se Orbana uvijek može prozvati, kao poziva na grabež povijesnih teritorija Mađarske koji su danas unutar drugih susjednih država.
7) Orban želi ‘rušiti Bruxelles Višegradskom skupinom’ – Nakon što je premijer Plenković praktički odbio predsjedničinu želju za ulaskom u Višegradsku skupinu, ona je zbila redove i južnu granicu postavila u Budimpešti. Ovaj sve snažniji strateški savez ljulja utanačene ekonomske relacije u EU i fokus prebacuje na njezin istočni dio, koji s pravom smatra da je interesno zapostavljen. Orban i ekipa vjeruju da EU nije potrebna centralizacija i dublja integracija već širina i sinergija nacionalnih država. Bruxelles se našao na udaru i to bi samo moglo osnažiti ionako žestoke sukobe u samoj Belgiji koja je EU integracionizam željela iskoristiti i za vlastitu integraciju. No teško je vjerovati da Orban želi isključivo rušenje Bruxellesa. Već je vjerojatnije da samo želi snažniju Mađarsku.
8) Orban ‘ruši demokraciju u EU’ – Ako je u pitanju duga vladavina i Angela Merkel dugo vlada. A i neki drugi raniji lideri pribjegavali su demokratski krajnje sumnjivim oružjima, poput uništavanja države Libije, navijanja tijekom vješanja Husseina, rata u Siriji… Ako je u pitanju pak sam demokratski proces, EU komisija koja takve stvari najviše apostrofira i sama je nedemokratsko tijelo nalik totalitarnim komitetima Istočnog bloka. Platon je prije par tisuća godina utvrdio da svaka demokracija teži tiraniji, ukoliko nije izravna. Samim time, Orban teško može rušiti demokraciju pošto je ona odavna na tankom ledu.
Dakle, mnoge točke napada na Viktora Orbana potpuno su promašene ili dolaze od strane onih koji čine slične pogreške. Time EU samo ojačava njegovu poziciju i ukazuje kako prvo treba pomesti ispred vlastitog praga. Hrvati ga pak veličaju na emotivnoj bazi iako Orban nerijetko poziva na povijesne granice mađarskog imperija koje uključuju i Hrvatsku. Gledajući širu sliku, došla su vremena u kojima nitko ne vjeruje da je EU isključivo ekonomska zajednica i da su namjere političke vrhuške plemenite.