Hoće li okončanje višegodišnjeg spora s Grčkom Makedoniji konačno donijeti stabilnost i pozivnicu za NATO-a i Europu, pokazat će mjeseci koji dolaze. S gledišta međunarodne zajednice, postignuti dogovor velika je stvar za obje zemlje, no Makedonci zbog nekih spornih stavaka u sporazumu koji je potpisan u nedjelju, na sretan kraj ove teške, 27 godina duge političke drame, gledaju sa skepsom.
Zbog toga smo popričali s politologom Blagojom Mirčevskim, zagrebačkim Makedoncem i članom Vijeća makedonske nacionalne manjine Grada Zagreba. Blagoja je za portal Dnevno iznio kratku politološku analizu i moguće implikacije sporazuma kroz povijesni i politički kontekst.
“Po sporazumu ispada da je jedina ‘prava’ Makedonija u Grčkoj i da se današnja Republika Makedonija nema pravo tako zvati. Dugoročno to može biti pogubno za makedonski identitet. Prvo je lansiran spin oko Ilindenske Makedonije koji su odbile obje strane, a onda je baš u utorak, 12. lipnja objavljena vijest o postignutom sporazumu kojim Republika Makedonija mijenja ime u Republika Sjeverna Makedonija. Dakako, taj dan nije odabran slučajno jer su se baš toga dana u Singapuru susreli Kim Yong un i Trump”, govori Mirčevski i naglašava kako je ova situacija delikatna za obje strane.
“Iako Grčka svojata termin, ne može ignorirati činjenicu da iz njega proizlazi čitav jedan povijesno – kulturološki okvir na kojem su Makedonci izgradili svoj identitet, a sada im se to naslijeđe politički i revizionistički oduzima. Objektivno, Grci ne mogu imati ekskluzivno pravo biti nositelji imena Makedonija I pritom ga tretirati kao nekakav brend i istovremeno oduzimati narodu Makedonije pravo da egzistira te ima povijesno i kulturološko naslijeđe”, objašnjava.
Istovremeno, dok osporavaju prava Makedoncima na ime i nasljeđe, Grci i sami zaboravljaju da ni oni nisu direktni potomci antičkih Grka od kojih ih dijeli više od 2000 godina krvavih ratova, emigracija i miješanja naroda istoka i zapada koja su oduvijek mijenjala ‘krvnu sliku’ i ‘etničku čistoču’ turbulentnog Balkanskog poluotoka. Krvna zrnca, pokazala je povijest, a dokazuje i sadašnjost, na Balkanu je nemoguće izbrojiti.
Agresivnost grčke vanjske politike kada je u pitanju Makedonija ima porijeklo u Megali Idei, svojevrsnoj ideji Velike Grčke, smatra Mirčevski.
“Megali Ideu Grci danas ‘vježbaju’ na najslabijoj državi u okruženju, a to je Makedonija. Punih 27 godina, pomoću snažne diplomacije uspjeli su blokirati Makedoniju i oduzeti joj pravo na identitet. Zakon jačega oduvijek je vladao na Balkanu, a koliko možemo vidjeti na primjeru grčkog odnosa prema Makedoniji, on se koristi i u međunarodnim odnosima“, govori Mirčevski.
Dogovor oko imena stoga je kompromisno rješenje kojim su obje strane relativno (ne)zadovoljne. S jedne strane, Grcima nije uspjelo natjerati Makedoniju da potpuno izbaci termin iz naziva. S druge, dug je put od potpisivanja sporazuma, njegove ratifikacije u Sobranju te promjene makedonskog ustava kojeg sporazum nalaže i bez čega sporazum ne stupa na snagu. Ono što najviše ljuti makedonsku stranu je činjenica da sporazum nije dovoljan jamac da im Grčka neće stvarati probleme u pregovorima s Europskom unijom.
“Sporazum će u parlamentu vjerojatno biti ratificiran, no nisam siguran koliko će to biti lako s promjenom ustava jer nalaže promjenu preambule i promjenu ustavnog imena, a sadašnja vlast nema dovoljno ruku za promjenu Ustava. Nakon ratifikacije sporazuma u parlamentu, Grčka će dati suglasnost za pozivnicu za NATO i otvaranje pretpristupnih pregovora s Europskom unijom. Međutim za punopravno članstvo u obje asocijacije nužna je promjena određenih dijelova preambule Ustava, promjena ustavnog imena erga omnes koje će pritom biti korišteno i za domaću upotrebu, te brisanje pojedinih članaka ustava, kao što je primjerice da se Republika Makedonija brine za makedonsku manjinu u susjednim državama. To se prvenstveno odnosi na oko 50 000 grčkih građana koji se identificiraju kao Makedonci”, objašnjava politolog Blagoja Mirčevski.
“U sporazumu se uopće ne jamči da Grčka neće Makedoniju blokirati u pojedinim poglavljima pretpristupnih pregovora. Poznavajući dosadašnje njihove odnose realno je očekivati dodatne grčke zahtjeve. Sigurno će biti problema i sa zaštitom geografskog porijekla nekih makedonskih proizvoda i sorti vina”, navodi neke od problema Mirčevski te nastavlja:
“Ključni problem nije geografska odrednica imena države već implikacije koje slijede iz točaka sporazuma. Naime, prema sporazumu nalaže se osnivanje dvojne interdisciplinarne komisije koja će revidirati povijesne udžbenike i pomoćne nastavne materijale kao što su povijesne karte. To bi moglo dovesti do povijesnog revizionizma u skladu s grčkim pogledom na povijest. Isto tako, prema sporazumu pridjev ‘makedonski’ u Grčkoj neće imati isto značenje kao u Makedoniji što će utjecati na povijesni identitet makedonskog naroda”, ističe politolog te objašnjava specifičnosti etnogeografske cjeline Makedonije koja se nalazi u tri države, današnjoj Republici Makedoniji, Bugarskoj te dakako Grčkoj.
“Geneza grčko-makedonskog problema seže u Balkanske ratove s početka XX. stoljeća kada je Makedonija podijeljene između Srbije, Bugarske i Grčke. U grčkome je dijelu izvršeno etničko čišćenje ne-grčkog stanovništva, posebno makedonskog koje je bilo najbrojnije u dubini osvojenog područja. Egzodus je nastavljen nakon grčkog građanskog rata kada je puno Makedonaca protjerano, a njihova imovina eksproprirana. Zato Grčka stalno ističe strahovanje od makedonskog iredentizma koji je nerealan”, govori Mirčevski
“Implementacija ovog sporazuma bi mogla Makedoniji donijeti unutarnja društvena i politička previranja, te smatram da je Makedonija mogla proći bolje jer je ovim sporazumom prihvatila grčke maksimalističke zahtjeve. To se u prvome redu odnosi na promjenu ustava sukladno grčkim zahtjevima. Generalno, Makedonija je platila preveliku cijenu za ulazak u NATO savez, a pritom nije dobila nikakvo jamstvo da je Grčka neće dalje blokirati u pretpristupnim pregovorima za ulazak u Europsku uniju“, zaključuje.