Iza Ramljaka vuku se brojni repovi i afere, a Plenković je to morao znati!

0
188
Photo: Robert Anic/PIXSELL

Afera „Spice“ i industrijska špijunaža

Fokus svih medija je na Agrokoru i rijetki preispituju višedesetljetnu poslovnu biografiju Ante Ramljaka. Tijekom razdoblja od 2002.-2007. godine Ante Ramljak bio je predsjednik Uprave „Creditanstalt Investment Bank (CAIB) Zagreb, tadašnje članice Bank Austria grupe. Ramljak je imao iznimno širok djelokrug posla, ali se ponajviše bavio upravljanjem, odnosno projektima spajanja i preuzimanja kompanija u Jugoistočnoj Europi. Zanimljivo, Ramljaka nitko do sada nije povezao s aferom i suđenjem menadžerima Podravke, iako je bio duboko involiviran u čitav proces.

Poslovni hr“ 12. lipnja 2011. piše: „U sudskom spisu s tim u vezi je priloženo Pismo o prihvaćanju angažmana investicijskog savjetovanja i pomoći u preuzimanju udjela u Podravki između čelnika norveškog Rieber&Sona i CAIB-a (bečke matice i zagrebačke podružnice) od 28. prosinca 2004. Prvi je korak predviđao kupnju do 19,90% udjela (na tržištu i izvan njega), a u drugom koraku “dodatne dionice, i to ponudom za preuzimanje i/li kupnjom udjela od države i/li neke druge osobe i/li dokapitalizacijom (…) čime bi R&S po svoj prilici stekao većinski udjel”. Za provedbu plana trebala je poslužiti tvrtka koja bi se osnovala u svrhu preuzimanja (SPV), a u dokumentu su uređena pravna i pitanja povjerljivosti te struktura naknada CAIB-u za prvu i drugu fazu posla; fiksne mjesečne i naknade za uspješnost. Potonja je u prvoj fazi predviđala 330.000 eura za prvih 10% udjela, a svaki daljnji postotak do 19,9% nagradio bi se sa 33.000. U drugoj fazi za osvajanje 50% plus 1 dionice predviđeno je 850.000 eura, za 75% dodatnih 700.000, a povrh toga po 28.000 za svakih 1%. U slučaju da je tržišna kapitalizacija Podravke u trenutku dovršenja ispod 100 milijuna eura, gornja granica naknade za uspješnost bit će 3% tržišne kapitalizacije, stoji u Pismu. Ostaje vidjeti što će o tom pisanom tragu reći tužiteljstvo, uz ocjenu da prijetnje neprijateljskog preuzimanja nije bilo te da i nije na Upravi da provjerava namjere mogućih investitora. Dok tužiteljstvo tvrdi da je Uprava sve radila na svoju ruku, mimo NO-a i skupštine, obrana kaže da su znali svi iz Uprave i NO-a. Kao dokaz trebao bi poslužiti zapisnik sjednice revizorskog odbora Podravke iz prosinca 2006. na kojoj je bilo riječi o depozitu u Vaba banci te opcijskom ugovoru s Fima grupom i motivima za to. Usto, prema zapisu sa sjednice NO-a u ožujku 2007. (o poslovanju 2006.) tadašnji je čelnik Podravke Darko Marinac govorio o prijetnji (iz 2006.) da strateški konkurent dođe do 22% dionica, o “nalogu za reagiranjem” te o “zasad neiskorištenoj opciji” s čim su članovi NO-a “upoznati”.

Loading...

Zašto Darko Marinac šuti o Ramljakovoj povezanosti s aferom Podravke?

Ponovimo još jednom, Ante Ramljak vodio je zagrebačku podružnicu CAIB investicijske banke koja se tada zvala „Creditanstalt Investment Bank CAIB Zagreb“. Dakle, takozvano neprijateljsko preuzimanje kompanije te isisavanje novca iz privatnih i javnih tvrtki, uhodan je modus operandi Ante Ramljaka i njegovih suradnika. U Rumunjskoj su zbog sličnih aktivnosti privedeni bugarski konzultanti Stanchev i Mihail Dorinel Mucea. Stanchev je kao i Ramljak radio za austrijsku „Creditanstalt Investment Bank CAIB“ a suđeno mu je 2007. zbog industrijske špijunaže. Zbog niza kriminalnih radnji, protiv djelatnika ove banke pokrenuto je više istraga i konkretnih sudskih procesa. Danas „Creditanstalt Investment Bank“ više ne postoji, odnosno, postala je prvo dio HypoVereins bank grupe, a onda je 2005. integirana u dio talijanskog UniCredit holdinga.

Zbog čega Darko Marinac šuti o Ramljakovoj povezanosti s aferom „Spice“, zasad nema pravog odgovora. Ipak, sasvim izvjesno je da Ante Ramljak ima jaku potporu u Hrvatskoj. Ono što je do sada nedostajalo u ovoj priči, kao i u svakoj istrazi, kriminalni je slijed događaja. Svima u Hrvatskoj, jasno je kako Ramljak iz koncera Agrokor izvlači novac i dijeli ga s bivšim poslodavcima i suradnicima, ali takav ”igrač” se ne postaje preko noći. Potrebna je opsežna rekonstrukcija djelovanja Ante Ramljaka posljednjih dvadesetak godina, a iz svega što znamo, vidljivo je da postoje ozbiljni „repovi“. Zbog industrijske špijunaže i sumnjivih ugovora s konzultantima, istraga o poslovanju Creditanstalt Investment Bank vodila se i u Austriji.  Dioničari „Creditanstalt Investment Bank“, bili su ujedno i donatori Austrijske narodne stranke i čitava afera zataškana je iz političkih razloga.

Quaestus fond i Ramljakovo lažno obećanje šibenskom TLM-u

U obranu Ramljaka, javno je stao i bivši ministar financija Borislav Škegro. Ramljak je u Škegrovom Quaestus fondu radio od 2008. do 2012. Bavio se nadziranjem i praćenjem svih njihovih projekata u Hrvatskoj i regiji. Tijekom tog razdoblja dogodila se velika afera u kojoj su čelnici ovog fonda optuženi za malverzacije teške 70 milijuna kuna. Kao jedan od glavnih aktera tada se pojavio Tomislav Matić, današnji Ramljakov partner i direktor tvrtke Texo Managment koja svaki mjesec iz Agrokora dobiva približno milijun kuna za vrlo apstraktne usluge poslovnog savjetovanja. Temeljem opsežne dokumentacije podigunute su kaznene prijave protiv Borislava Škegre, Tomislava Matića i Željka Lukača.  Novac investitora, koji se prikupljao za nekretninski fond Quaestus, osumnjičenici su, navodno, iskoristili za financiranje vlastitih projekata. Uloga Ante Ramljaka bila je operativne naravi, ali je svakako bio obuhvaćen policijskom istragom. Prije nego što je preuzeo upravljanje Agrokorom, Ante Ramljak je radio i kao konzultant šibenskog TLM-a. Navodno ga je angažirao ruski milijarder Igor Shamis. Po nekim informacijama primao je mjesečnu naknadu od 5000 eura, kao svojevrsni predujam za osiguranje kredita HBOR-a. Kredit nikada nije dogovorio i ova suradnja neslavno je završila na obostrano nezadovoljstvo.

Premijer mora podnijeti ostavku

Oko Agrokora je ispletena kompleksna mreža iz koje povremeno izlaze kontradiktorne informacije. Primjerice, s jedne strane Ante Ramljak se percipira kao osoba koja je ruske bankare onemogućila da naplate svoja potraživanja, ali po najnovijim informacijama ruska VTB banka je preko Knighthead fonda već preuzela stvarnu kontrolu nad Agrokorom. O tome je govorio i Božo Petrov u Saboru, no većina medija ignorirala je njegovo upozorenje. Premijer Andrej Plenković, koji je trebao prvi reagirati, na kraju se javlja zadnji s neuvjerljivom izjavom o tome da nije znao koliko iznose primanja, sve zajedno 140 savjetnika Agrokora. Neznanje ga u ovom slučaju ne oslobađa političke, a jednog dana možda i kaznene odgovornosti.

Vladajuća većina izglasala je nakaradni Lex Agrokor koji je omogućio sasvim konkretnoj interesnoj grupaciji ljudi da se besramno bogate bez stvarnog rada i poslovnih rezultata. Tu se ne radi o pojedincima koji su s ceste izveli teroristički upad u državne financije, nego o osobama čija je biografija morala biti poznata sigurnosnim službama pa i samoj Vladi Republike Hrvatske. Premijerova priča „nisam znao“, ne može i ne smije imati prolaz. Nakon takve sramote, u civiliziranom svijetu podnosi se ostavka. Neki tvrde kako Ramljaka može smijeniti samo Knighthead fond i da Vlada nema više te ovlasti, ali kada je sukob interesa toliko očit, onda se valjda aktivira i policija. Možda Ramljak nije smjenjiv, no zato je ”privodljiv”.

Sva zbivanja budno prati Ivica Todorić koji najvjerojatnije barata s još egzaktnijim informacijama i podacima. Bliži se dan kraja Ramljakovog beskrupuloznog  vladanja Agrokorom. Pitanje je samo, hoće li njegov odlazak značiti i kraj ove Vlade?