Zbog sprege HNB-a, Ministarstva financija, Ministarstva pravosuđa, sudova i FINE sav teret pada na hrvatske građane
Kako doznajemo, nekoliko uglednih udruga iz Hrvatske obratilo se za pomoć hrvatskim europarlamentarcima te Odboru za pravosuđe u Bruxellesu. U dopisu kojeg su uputili jasno su detektirali ključne probleme u zemlji te zatražili pomoć za hrvatski narod, kojem financijska i pravosudna mafija ne dopušta dostojanstven život lišen pravedne i pravne države.
Donosimo Vam cijeli dopis upućen u središte Europskog parlamenta. Da li se slažete s napisanim?
PREDMET: ZAMOLBA ZA PODRŠKU HRVATSKIH ZASTUPNIKA U EUROPSKOM PARLAMENTU ZA IZMJENU ODREDBI U ZAKONU O SUDOVIMA I OVRŠNOM ZAKONU RADI UČINKOVITOG NADZORA SUDACA, PRAVOSUDNE UPRAVE I FINE
Poštovana gdjo Tomašić,
Mi predstavnici udruga u naslovu, obraćamo vam se sa zamolbom da sa svojeg visokog mjesta u Europskom Parlamentu utječete na određene promjene u hrvatskom društvu.
Naime, Hrvati se već dugo nalaze u limbu, u bezizlaznoj situaciji iz koje se ne nazire rješenje.
Navedeno je iz razloga što zbog sprege HNB-a, Ministarstva financija, Ministarstva pravosuđa, sudova i FINE sav teret pada na hrvatske građane. Brojni ljudi blokirani su sa “tvrtkama duhovima”, tzv. kreditnim uredima i nelegalnim financijskim kreditorima koji su račune građana blokirali sa iznosima od 500.000 kn do milijun kuna pa i više s kamatama, a da su posudili novac u iznosu od svega 15.000 do 20.000 kn. To zato jer su kao jamstvo izdali bjanko zadužnice, koje su tzv. kreditori, koji su nelegalno poslovali na području Republike Hrvatske, prodali zadužnice trećim pravnim osobama, pa tako, iako su prvotni organizatori pravomoćno osuđeni zbog organiziranog kriminala, građani su i nadalje blokirani i nose sav teret na svojim leđima. Neke od tih zadužnica, kao i suglasnosti radi zapljene plaće su i krivotvoreni, ali Hrvati se nemaju kome obratiti za zaštitu.
Oštećenici austrijskih zadruga, koje su u Hrvatskoj također poslovale nezakonito, isto tako nailaze na niz poteškoća. Politika i Vlada RH sav teret rješenja ovog problema prebacila je na hrvatske građane, iako su za isto odgovorni upravo političari koji su omogućili da se u Hrvatskoj razvije kriminalno gnijezdo lihvara, kamatara, nelegalnih kreditora, tzv. bankara bez banaka i bez ikakvih prostorija za rad. Stoga su se takvi nelegalni krediti odobravali i isplaćivali u kafićima, na usputnim kavama, i na hodnicima nekih prolaznih ureda koje su ti nelegalni kreditori mijenjali gotovo svakog tjedna, a što upućuje na to da su se ponašali baš kao pravi lihvari… Sve su učinili da im dužnici što teže isplate novac kako bi ih lakše ovršili i oteli im imovinu. Trenutno je u Hrvatskoj na desetke tisuća građana ovršenih na nezakonit način, i to u iznosima od više stotina tisuća kn. Običnom smrtniku taj se problem čini nerješiv, jer sa primanjima od svega 3.000 kn, a nekad i manje, osloboditi se teškog balasta nezakonite blokade, nemoguće je. Naročito ako nemaš ni za osnovne životne potrebe, a kamo li za odvjetnika čija tarifa premušuje mjesečno primanje prosječnog građanina.
U Hrvatskoj nitko nema političke volje riješiti taj problem, a građani su na rubu živca, snage, pa i volje za životom.
Situacija je do te mjere teška da se čak nazire socijalni bunt, obzirom da se tako blokiran, bez nade u rješenja ne može živjeti.
Zakonom je rad i djelovanje tih kreditnih ureda i zabranjen, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju su ugovori o kreditu sklopljeni sa nelegalnim kreditorima proglašeni ništetnima, a isto tako i Zakonom o ništetnosti određenih ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem. Međutim, ti kreditori, organizirani u grupe, osnuju jednu instituciju koja ispunjava uvjete, a onda, u okviru te institucije koja ima dozvolu HNB-a, osnuju najmanje tridesetak različitih trgovačkih društava koji financiraju građane nelegalno. Nitko iz institucija zaduženih za nadzor nije se pobrinuo da ispita legalnost njihovog poslovanja, odnosno da izvrši nadzor nad poslovanjem, a stanje je sve teže. Jedna od takvih je Kreditna unija Zagreb, čiji direktor ima na desetke trgovačkih društava koji se isto tako bave kreditiriranjem, i to bez dozvola i bez ikakvog nadzora.
U Hrvatskoj je poznato da oni koji posluju u sivoj zoni neopterećeni su bilo kakvim stegama, slobodni su od kazni, od nameta, od nadzora, dok oni koji posluju legalno, mogu se kladiti da će u svega nekoliko mjeseci propasti od silnog terora koji nad njima vrše državne institucije, posebice Ministarstvo financija.
Druga je priča naravno, dobro poznato hrvatsko pravosuđe koje Hrvate zavija u crno. I slobodno možemo govoriti u većini, obzirom da na hrvatskim sudovima prevladava više ta crna zona nepravde, u kojoj se Hrvati ne mogu nadati pravednom i poštenom suđenju, a još manje pravednoj i brzoj presudi u stvarima u kojima trebaju ostvariti neko svoje pravo. Brzina vlada jedino u predmetima u kojima se nekome “treba spakirati” po starom dobrom udbo-političkom sistemu, eliminiraj neprijatelja dobro upakiranom aferom, kaznenim djelom, ili nekom drugom nevoljom.
Da je istina dokazuje činjenica da je puno ljudi tijekom protekle tri godine oduzelo si život, zbog nemogućnosti borbe s nefunkcionalnim pravosuđem. Oni koji su se osjećali nemoćni u borbi, ako se nisu ubili, izdalo ih je srce. Upravo zbog tih ljudi, čija imena su nam dobro znana, održati ćemo misu zadušnicu i Komemoraciju, posvećenu žrtvama sustava, posebice žrtvama pravosuđa.
Posljednjih mjeseci traje žestoka bitka oko dokazivanja da suci moraju suditi po zakonu. Mjesecima smo se borili zajedno sa Oštećenicima RBA austrijskih zadruga i nelegalnih kreditnih ureda da se donese Zakon koji bi takve građane zaštitio od lihvarenja i reketa kojemu su godinama bili izloženi. Nelegalne financijske institucije godinama su na nezakonit način isplaćivale novac, na nezakonit način naplaćivale rate takozvanih kredita i zajmova, a na još nepovoljniji za građane, i potpuno nezakonit način pokretali ovršne postupke, oduzimanje imovine prodajom na dražbama i deložacije. Konačno je 15.07.2017. godine jednoglasno u Hrvatskom saboru usvojen zakonim kojim su te nezakonite deložacije trebale biti zaustavljene, a suci ne žele suditi po zakonu. Zamislite, ne žele suditi po zakonu…..
Obraćanjem Ministarstvu pravosuđa dobili smo uobičajen odgovor…. Nisu nadležni za rad sudaca, sudstvo je neovisno, zabranjeno je uplitanje u sudske odluke…. a to od Ministarstva pravosuđa nitko niti ne traži, čak niti od sudaca se ne traži da donose odluke pod utjecajem… Dapače, upravo suprotno – Udruge u naslovu i građani RH bore se za to DA SUCI DONOSE ODLUKE BEZ UTJECAJA DRUGIH NA NJIHOVE ODLUKE. Ali to za sada izgleda nemoguće, jer upravo politika, ali i neki dijelovi društva koji se bave djelatnostima na rubu zakona utječe na sudske odluke. Posljednje vrijeme su stoga suci izloženi brojnim kritikama i nezadovoljstvu građana, radi čega njihovo nezadovoljstvo raste, ljudi su na građane, a građani su ljuti na suce. Problem je zapravo u Ministarstvu pravosuđa i Vladi RH koja mora donijeti propise kojim će postojati nadzor nad sucima koji rade svoj posao na nezakonit način.
Naime, trenutno smo u posjedu više od 30 sudskih odluka, a i puno više, u kojima je razvidno da suci pri donošenju tih odluka ne poštuju Zakone Republike Hrvatske ni Ustav. Kada prigovorite takvom postupanju suca, a radi se o otimanju vrlo vrijednih nekretnina u tim nezakonitim postupcima, Ministarstvo pravosuđa poziva se na neovisnost sudaca, odnosno piše predsjednici određenog suda kako bi ona sastavila očitovanje o radu suca. U tu svrhu predsjednica suda pita prozvanog suca jesu li navodi točni, i on se osobno na njih očituje. Znači, sudac je podvrgnut samoinspekciji, sam ocjenjuje svoj rad, a predsjednica suda je samo servis koji prosljedjuje njegovo očitovanje Ministarstvu. I uvijek je naravno sve u redu.
Međutim, kada predsjednica suda ima informacije iz kojih nedvojbeno proizlazi da sudac ne postupa po zakonu, morala bi poduzeti, sukladno Zakonu o sudovima, određene radnje, i pokrenuti stegovni postupak protiv suca koji ne poštuje zakon. Na žalost, to se gotovo nikad ne događa. S druge strane, predsjednik ili predsjednica suda koja zna da su neki suci na nezakonit način donosili sudske odluke, i bez primjene zakona (ignorirali su zakonske odredbe), prema zakonu bi trebala kazneno i stegovno odgovarati za nepostupanje u tim slučajevima.
Ako građanin želi pokrenuti postupak protiv suca, uz očigledne i vrlo sigurne dokaze u počinjenje kaznenog djela od strane suca, ne može ništa učiniti. Naime, postupak se protiv suca može pokrenuti samo temeljem prijave predsjednika suda protiv nekog suca, temeljem prijave Ministarstva pravosuđa, odnosno Vrhovnog suda, ili temeljem zahtjeva Općinskog državnog odvjettništva odnosno USKOK-a. Sve ove institucije neće i ne žele pokrenuti niti jedan postupak na inicijativu građana, već to čine u vrlo rijetkim situacijama, pa to rijetko čine čak i u onim situacijama gdje su dokazi vrlo jasni i bez ikakve sumnje u počinjenje kaznenog djela.
Zbog takve situacije u pravosuđu Hrvatska je na dnu dan. Jedini investitori koji u Hrvatsku dolaze su oni sa debelim krim dosijeom, osobe promijenjenog identiteta, osobe koje su oprale značajne iznose novca i proslijedile ih na strane račune pa se kao ulagači vraćaju u Hrvatsku i kroz nelegalne kredite i zajmove ponovo čine kriminalne radnje.
Prosurfajte malo internetom, pročitajte vijesti kako u Hrvatskoj prolaze oni koji pošteno misle uložiti svoj novac, investitori – povratnici Hrvati iz inozemstva koji bi htjeli ulagati u Hrvatsku, ili stranci koji su se nesrećom zaljubili u našu Domovinu i odlučili u njoj uložiti svoj kapital i ostati živjeti u Hrvatskoj. Gotovo svi oni su pobjegli nakon nekog vremena glavom bez obzira iz Hrvatske, s okusom velike gorčine u ustima, i sa niz sudskih postupaka koje su morali pokrenuti da bi sačuvali i život a ne samo egzistenciju. Reketari, lihvari, ucjenjivači – njima posao u Hrvatskoj cvjeta, i od njih moraju pošteni ulagači bježati iz Hrvatske.
Razlog svemu tome je upravo ovisno pravosuđe. Kuloarske priče su da sve ima svoju cijenu. I državni odvjetnik, i općinski državni odvjetnici i njihovi zamjenici, i suci, i krim inspektori….. Njihovu cijenu ne znaju tzv. “obični građani”, niti takvu cijenu mogu platiti. Zato skupo plaćaju svoje neznanje, siromaštvo, naivnost. Otima im se sve što imaju, od kuća, stanova, automobila, radnog mjesta, ugleda, a atakira se i na obitelj…..
Da bi smo ipak bili zemlja kakvu su mnogi Hrvati sanjali 1991-1995- a mnogi građani i danas žele poštenu, pravednu i pravnu Državu Hrvatsku, pod hitno je potrebno uvesti monitoring nad pravosuđem. O tome je već i SOA svoje mišljenje dala 2016. godine u svojem izvješću, a naše analize to potvrđuju. Ukoliko se nešto hitno ne promijeni u hrvatskom pravosuđu, ovo će postati Država bezvlašća, bezakonja, gora od Divljeg zapada.
Naš je prijedlog da se oformi neovisno tijelo od pravnika, odvjetnika, općinskih državnih odvjetnika, sudskih vještaka, krim inspektora za gospodarski kriminal, najmanje 9 članova, koji bi odlučivali o prijavama građana protiv sudaca. Oni moraju biti potpuno samostalni i stručni, i oni bi bili ti koji bi dali svoje stručno mišljenje o utemeljenosti prijave koju su im dostavili građani, a potom bi morali imati ovlasti uputiti utemeljenu prijavu DORH-u, odnosno DSV-u radi skidanja imuniteta.
Molim vas za suradnju u tom dijelu, i da proslijedite naš prijedlog i zamolbu Odboru za pravosuđe Europske Komisije, kako bi svi mi imali Državu koja će prosperirati na zadovoljstvo svih građana, a ne zemlju u kojoj mogu prosperiati jedino reketari i lopovi.
Zahvaljujemo se, pozdravljamo vas s poštovanjem, i s nadom….
Nada Landeka, novinarka i urednica www.hazud.hr
Drago Raspudić, predsjednik Udruge Veronika Vere – za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa
Neno Koljaja, predstavnik Oštećenika od RBA zadruga