Godišnjica HDZ-ove i HNS-ove agonije i podcjenjivanja

Nova Vlada nije, zapravo, donijela ništa što već nije bilo viđeno i prije, jer je riječ o Vladi, posvađanog i ideološki, te idejno podijeljenog HDZ-a, u kojoj reliquiae reliquiarum nekadašnjeg HNS-a, sve neuspješnije igraju ulogu statista...

Za mnoge neprirodan, pa čak i neprihvatljiv politički brak HDZ-a i HNS-a, ipak, je uspio obilježiti svoju prvu godišnjicu. Iako je njihovo političko savezništvo dominantno obilježila kriza u koncernu Agrokor, kojoj se, ipak, naslućuje rasplet i to upravo u smjeru za kojeg su se zaklinjali kako se nikada neće dogoditi – agoniji pod vodstvom HDZ-a i HNS-a, kao da se ne nazire kraj. Doduše,  nova Vlada nije, zapravo, donijela ništa što već nije bilo viđeno i prije, jer je riječ o Vladi, posvađanog i ideološki, te idejno podijeljenog HDZ-a, u kojoj reliquiae reliquiarum nekadašnjeg HNS-a sve neuspješnije igraju ulogu statista, s ponekim bučnim solistom, poput aktualne ministrice obrazovanja, da poprave cjelokupni dojam. A manjine? U paničnom strahu od histerije koja bi se izlila na njih, ukoliko bi srušili ovu Vladu, zapravo ne usuđuju se ništa bitno pokrenuti…

Drugim riječima, svjedočimo jednom dugotrajnom mrcvarenju, jer Plenkovićeva Vlada u konačnici, ne proizvodi ništa osim kontinuirane nestabilnosti i potresa, a na vlasti ju održava jedino kombinacija nedostatka vjere kod dobrog dijela građana u vezi s tim, da se nešto može istinski promijeniti, ali i neuvjerljiva i pomalo groteskna opozicija. Na kraju, i ona možda i najbolnija činjenica – mnogi su građani definitivno digli ruke od Hrvatske i odlučili otići.

Usporedimo li, naime, današnju situaciju s onom iz 2009., shvatit ćemo koliko je društvo diglo ruke od samog sebe: hrvatsko društvo u  posljednjih je desetak godina postalo znatno apatičnije, neosjetljivije na nepravdu i nesposobno da suvislo i konstruktivno artikulira pobunu i kritiku, što stvara prostor za bujanje klerikalnog i ustašo-nostalgičarskog pokreta, koji dodatno odvraća pozornost od onoga s čime se ovaj narod uistinu mora suočiti.

Zaključno, shvatit ćemo da je do sada bilo zaista sramotnih i smiješnih Vlada, ali do sada se niti jedna, ovako otvoreno, nije ismijavala građanima, odnosno njihovoj inteligenciji.

Privatizacija HEP-a, veći problem od Agrokora



Istraživanje Nove TV, provedeno u povodu prve godišnjice HDZ-ove i HNS-ove Vlade, unijelo je nove nemire u Banske dvore. Sve manji broj građana koji podržava politiku Vlade, sugerira nužnost promjene komunikacijske strategije Plenkovićeve Vlade, jer je iz provedenih istraživanja vidljivo kako građanima priča o krizi hrvatskog gospodarstva, povezana s koncernom Agrokor, ipak, ne predstavlja toliki problem i zabrinutost kako se to često u medijima i u političkim govorima može čuti.

Stoga i ne čudi, što većina građana ne odobrava poteze Banskih dvora, njih čak 65 posto, dok ih odobrava 30 posto, a za njih ne zna 5 posto, i Vladi daju ocjenu 2,3. Građane je svojim radom razočarao i premijer Plenković, pa tako za njegov rad 56 posto ispitanika kaže da je – ispod očekivanja. Da je u skladu s očekivanjima, kaže njih 34 posto.

Još je zanimljiviji i podatak o tome kako je kod 47 posto ispitanih građana, najava prodaje dionica HEP-a, najlošiji potez Vlade, a zatim slijedi kupnja vojnih aviona sa 44 posto, potom donošenje Lex Agrokora, novi Zakon o braniteljima, dok je ratifikacija Istanbulske konvencije podijelila građane iako ne u većem razmjeru: njih 27 posto smatra ju lošim potezom, a 33 posto ispitanika pozitivnim. S druge strane, dobrim potezom Banskih dvora, građani ocjenjuju saniranje Petrokemije, te brodogradnje, ali i izgradnju Pelješkog mosta.

Često nazivan stupom Plenkovićeve Vlade, ministar obrane Damir Krstičević i dalje je najpopularniji član Vlade, a o njemu pozitivan dojam ima 58 posto ispitanika, a negativan 25 posto. U šest mjeseci malo je, doduše, izgubio na popularnosti, što se svakako može povezati s odlukom o nabavi višenamjenskih borbenih aviona. Iako je riječ o temi koju je ova Vlada, unatoč recesiji i lošoj gospodarskoj situaciji u zemlji, mogla okrenuti u svoju korist s obzirom na to da je iz provedenih istraživanja vidljiva podrška građana oko tema koje su povezane sa zaštitom nacionalnih interesa, očito je kako se tema iz nekoliko razloga na adekvatan način, nije željela prezentirala javnosti ili je to učinjeno prekasno, čak  i pomalo nespretno.

Time se otvorio prostor kritikama koje su najčešće, zapravo, dolazile od onih kojima nije u interesu zaštita hrvatskog zračnoga prostora, odnosno granica i  – suvereniteta. Razmjer ove problematike sluti i sam Krstičević, koji je prigodom optužbi da je plagirao rad na Ratnoj školi u SAD-u, kazao sljedeće: „Ja očigledno smetam nekome, zato jer radimo ovo, moj tim i ja, jer želimo jaku Hrvatsku vojsku“. Sve napade je nazvao hibridnim djelovanjem, međutim nepostojanje interesa Vlade RH za kvalitetnom komunikacijom tema iz Krstičevićevog resora, može se povezati i s onim, kako je trenutno za njih dobro da fokus bude daleko od onoga što je pravi i istinski uteg ove Vlade – privatizacija HEP-a i INA-e.

Kako je uistinu riječ o temama koje stvaraju velike probleme premijeru Plenkoviću, svjedoče i nedavno objavljeni e-mailovi dojučerašnje njegove najbliže suradnice, Martine Dalić, koja je, između ostalog, kazala kako se tema Agrokora mora što prije pokrenuti u medijima i javnosti, ne bi li se maknuo fokus s HEP-a i INA-e koji predstavljaju najveći uteg vladajućih…

Popularnost Krstičevića, općenito, pak, ne treba predstavljati iznenađenje, jer se u posljednje dvije godine našao, doslovno, rame uz rame s temama koje su bile od velikog interesa i značaja za hrvatsku javnost, te se u njima,   zbog nezainteresiranosti drugih političkih sudionika, namenuo kao dominantna persona koja o njima može, zna i ima legitimitet za komunicirati.

Riječ je, dakako, o požarima i poplavama, te nesebičnom angažmanu Hrvatske vojske u njima, kada je Krstičević u očima javnosti ispao onaj koji je vojsku pokrenuo i postavio na mjesto na kojem je bila – potrebna.  Popularnost mu je i dalje na visokoj razini, jer svojim potezima još uvijek nije razljutio birače lijeve političke opcije, odnosno, jer još uvijek vješto manevrira između ideološkog  i političkog, odnosno strateškog.

Istodobno se to, međutim, ne može reći za ministra branitelja, Tomu Medveda, koji drastičnije gubi popularnost,  ali i dalje je više onih koji o njemu imaju pozitivan dojam (45 posto), a njih 35 posto – negativan. Zašto? Razlog leži upravo u revoltu birača ljevice, koji jedinstveno ne odobravaju nastale promjene u Zakonu o hrvatskim braniteljima, kojima se povećavaju prava i poboljšava status u društvu.

Upitna budućnost najpopulanije HNS-ove ministrice

Glasan je i Krstičević kada je u pitanju istupanje u medijima, ali i ministrica Blaženka Divjak koja, također, ima razloga za zadovoljstvo, jer o njoj pozitivan dojam ima 58 posto ispitanika, a negativan njih 22 posto, što znači da je popravila osobni rejting kod birača. Iako se tema reforme školstva, zbog koje je HNS, navodno, primarno ušao u Vladu, ne nalazi među temama od posebnog interesa građana, čini se kako se kroz nju Divjak profilirala kao HNS-ov lider i najglasniji zagovaratelj promjena što je, naspram pasivnog HNS-ovog sudjelovanja u Plenkovićevoj Vladi, za njih – pravo iznenađenje. Kakve jeftine političke bodove HNS skuplja na toj temi, svjedoči izjava predsjednika HNS-a, Ivana Vrdoljaka, kako je kurikularna reforma jedina točka ispod kojeg su oni spremni izaći iz Vlade…

Rasplet situacije u ovom resoru bit će zanimljivo gledati, posebno nakon što je sada više nego jasno, kako je Hrastova štićenica, Jasminka Buljan Culej, javnosti lažno predstavila svoj akcijski plan na temelju kojeg je dobila povjerenje raditi reformu školstva. Na to nije upozorio ni premijerov savjetnik za obrazovanje, Ivan Milanović Litre, koji je za projekt škole budućnosti izabrao voditeljicu s nepismenim akcijskim planom, iz kojeg strše – nedovršene rečenice. Točno tako – Buljan Culej nije završavala rečenice u dokumentu koji je trebao dati tempo reformi. Umjesto reforme, dakle, dobili smo hrast, a pila je u rukama premijera koji sjedi na grani…

Sreća je jedina za premijera, što se može naljutiti na Blaženku i reći joj da od ovog trenutka više nema povjerenje i da od reforme nema ništa bez kompromitirajućih političkih faktora, ali to sada mora reći, jer je on predsjednik Vlade, a u ovom slučaju još važnije i – predsjednik Posebnog stručnog povjerenstva. Blaženka Divjak, čini se, više nema izlaza. U slučaju da se ne maknu ključni opstruktori reforme, mora podnijeti ostavku. Nema više vađenja da je Jasminka Buljan Culej – premijerov odabir. Takav argument je u statusu – „no pasaran“.

Zaključno, u moru svakojakih političkih spinova, demagogija i praznih priča, demografija je ostala zanemarena, iako je riječ o temi koja je bila ključna prije izbora i pri formiranju triju Vlada u posljednje dvije godine. HNS, doduše, nikad nije ni spomenuo demografiju, jer im je – politički nevažna. Vlada se na koncu niti ne bavi razvojem gospodarstva, osim opstankom Agrokora, a ostali koncepcijski pristupi i modeli razvoja gospodarstva, praktički – ne postoje.

Postavljanjem Ministarstva za demografiju u resor socijale s ministricom upravo  iz resora socijale, pokazali su što zaiste misle o ovoj temi. A što može učiniti predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović? Trenutno osim ukazivati – ništa. Do prvih sljedećih izbora…

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI