Što Hrvatima znači ‘za dom spremni’ – jučer, danas i sutra

Matija Habljak/PIXSELL

Antife proizvode veliku buku i upotrebljavaju teške riječi kako bi svakog tko misli drugačije od njih potjerali s javne scene

Mediji javljaju kako je u tijeku kriminalistička obrada, nakon koje će se podnijeti optužni prijedlog protiv Marka Perkovića Thompsona zbog pozdrava „za dom spremni“, koji je uputio publici na početku nedavnog koncerta u Slunju, održanog u povodu obilježavanja akcije „Oluja“. Nastavlja se dakle praksa procesuiranja osoba radi pozdrava koji nikada nije bio, niti može biti, smatran izvorno fašističkim, pa čak i ustaškim, što su također odvojeni pojmovi, iako nas i dalje pokušavaju uvjeriti kako je ustaštvo uvijek i u svakom kontekstu i vremenu istovjetno fašizmu. Antife proizvode veliku buku i upotrebljavaju teške riječi kako bi svakog tko misli drugačije od njih potjerali s javne scene. U pozadini svega je nastavak komunističke ideologije koja inzistira na jednostranom prikazu zbivanja iz Drugoga svjetskoga rata, po kojem su svi ustaše zločinci, a svi partizani heroji. Istina je naravno drukčija, mnogo kompleksnija i zavisi od svakog pojedinog slučaja. Što se tiče samog pozdrava, on je dio hrvatske povijesti te se u raznim inačicama pojavljuje kroz našu prošlost. Nakon Drugoga svjetskoga rata zabranjen je ne samo pozdrav „za dom spremni“, već se pokušalo i izbrisati sve tragove posebnosti hrvatske nacije, njezine kulture i jezika. Nevjerojatno, ali isto se radi i danas kada formalno imamo neovisnu, hrvatsku državu. Verbalnom agresijom i propagandom traži se izjašnjavanje izvršne vlasti o veoma širokoj i kompliciranoj materiji koja se može i treba sagledavati iz više kutova.

Uz Thompsona prijavljen je i na licu mjesta priveden Marko Skejo, HOS-ovac kojeg sam imao prilike i upoznati uživo u ljeto 2001. Marko Skejo je tada, a čini se i sada, ostao dosljedan devedesetima, godinama ponosa i slave. Sjećam se kako je držao do svih hrvatskih branitelja. Tko god bi išao u Split, javio bi se njemu, a Marko bi mu se stavio na raspolaganje i nudio pomoć, ako je bila potrebna. Gledajte, fašizam je ideologija elite, nema tu neposredne bliskosti s običnim narodom, pukom, a ti naši takozvani ekstremni desničari su često kontra bilo kakve političke i gospodarske oligarhije, i nerijetko posjeduju socijalnu empatiju, koja nedostaje salonskim komunistima i ljevičarima. Taj odnos prema sirotinji i onima u nevolji nije rezerviran isključivo za pripadnike hrvatskoga naroda. Nekada, ali i danas, siguran sam da bi gladnome i bolesnom čovjeku, pa bio on i Srbin, prije priskočio u pomoć Ljubo Ćesić Rojs nego Milorad Pupovac. Ti pojedinci, iznikli iz naroda, kakvi god da jesu, bolje razumiju probleme običnih malih ljudi nego socijalistička elita, odgajana tako da se vazda osjećaju bogomdani, predodređeni za fotelje, luksuzan život i moćne funkcije u državi i društvu.

Posljednjih godina pozdrav „za dom spremni“ uz prvu asocijaciju na Domovinski rat, dobiva i socijalnu dimenziju jer zaštita doma ključno je pitanje koje tišti većinu Hrvata. Kako obraniti dom od svih tih bankara, lihvara, komunalnih i poreznih pljački, nego spremnom i odlučnom obranom svoga doma? Što se tiče onih kojima subjektivno može smetati jer je recimo njihov član obitelji stradao za vrijeme Drugoga svjetskoga rata od ustaša, netko bi tim ljudima umjesto zamuckivanja trebao dati jasan odgovor i objasniti im kako se taj pozdrav danas veže prije svega uz Domovinski rat koji je temelj hrvatske državnosti. Uostalom, kako bi partizanske parade s petokrakama i veličanje druga Tita trebale shvatiti ratne i poslijeratne žrtve komunističkog terora i diktature i njihovi najmiliji? Zar su njihovi osjećaji i sjećanja manje bitni od partizanske memorije i emocija?

Povijesne rasprave vjerojatno nikada neće prestati, ali zabraniti jedne simbole, a dopustiti druge znači ideološki se odrediti i  politički zauzeti određeni stav. Zato je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović počinila kardinalnu pogrešku kada je odlučila pragmatično odgovoriti na novinarsku provokaciju jer je time demonstrirala kako nema nikakvo stajalište. A kad nemaš stava, onda društveni prostor preuzimaju oni koji ga imaju, neovisno o tome jesu li ili nisu u pravu. I sad dolazimo do krajnjeg i najaktualnijeg značenja višeznačnog pozdrava „za dom spremni.“ Od 2000. imamo metiljave, bljedunjave i neuvjerljive političare na vlasti. Kad ih promatramo kako govore i što rade, onda moramo konstatirati da u njih nemamo nikakvog povjerenja i ne bi se čudili kada bi nas sutra sve prodali, zajedno s Hrvatskom. Nema sumnje, takvi nemaju ambicije braniti naše domove. Zato ih i moramo biti spremni braniti sami.

Facebook Comments



Loading...
DIJELI