Srbija mora prihvatiti da je Thompson jedan od pobjednika ovog rata i da može pjevati gdje ga volja – a da su oni gubitnici i da ne mogu ići okolo kako im se svidi…

0
1034
screenshot

Šok i nevjerica u Srbiji

Radio Subotica pustio je Thompsonovu pjesmu “Moj Ivane”, za koju Srbi i pošteni Hrvati (antifašisti) tvrde da pjeva o ubijanju Srba (iako se u njoj nigdje ne spominju nikakvi Srbi, ni ustaše, ni ubijanje). „Sama činjenica da je izvodi jedan od najvećih mrzitelja srpskog naroda, hrvatski pjevač Thompson, bila bi dovoljna za osudu Radija Subotica”, prenose nekritički hrvatski mediji (opet, hina).

Antifašisti, inače, uvijek spremno osuđuju svakog u Hrvatskoj tko se usprotivi dovođenju kakve četničke opajdare u Hrvatsku, jer sve drugo je nacionalizam, ali zanimljivo da se nikad nisu založili da se Thompsona legalizira u Srbiji, naprotiv, suzbijaju ga i u Hrvatskoj.
A da žele dobro nama i Srbiji, natjerali bi Srbiju da pušta Thompsona pod obavezno na njihovim radio stanicama. I zabranili bilo kakva gostovanja pjevača iz Srbije ako su ikad, poput Balaševića, pjevali o „bečkim konjušarima” koji su „rođeni da šene”, ili poput Bajage držali koncerte za antifašističku, agresorsku vojsku u Kninu, odnosno za njihovu ratnu siročad, ili poput Brene zabavljali Srbadiju dok je klala po njenom rodnom gradu njene sunarodnjake.

Jer, to bi značilo da smo sami sebe, konačno, prihvatili kao pobjednike u ratu i da smo spremni natjerati Srbiju da se suoči s tim da je izgubila rat. Dok se to ne dogodi, neće biti pravog mira. Srbija mora prihvatiti da je Thompson jedan od pobjednika ovog rata i da može pjevati gdje ga volja – a da su oni gubitnici i da ne mogu ići okolo kako im se svidi. Primjer, nakon poraza nacizma, niti jedan pjevač koji je zabavljao njemačke trupe, nikad više nije pjevao na zapadu, a čak i Nijemci koji su bili protivnici nacizma, poput Marlene Dietrich, čije su ljubavne pjesme podjednako pjevali i Englezi i Nijemci, bili su proskribirani nakon rata. Ikona poput Coco Chanel je protjerana iz Francuske nakon rata zbog ljubavne veze s Nijemcem, i tako dalje.

S druge strane, da je nekom u Njemačkoj palo na pamet zabraniti bilo kojem američkom pjevaču, neovisno o tome što je pjevao o Nijemcima tijekom rata i je li pozivao na „ubijanje Nijemaca” (naravno da jest, jer se u ratu poziva na ubijanje neprijatelja, ne na ispričavanje istom što se branite od njega), bio bi proglašen nacistom i tretiran prigodno. No, kod nas je kako znamo obratno, pa tako nekakve Brene mogu u antifašistišku Pulu, ali ne i čovjek koji je branio Hrvatsku i bodrio pjesmama njenu vojsku. Što reći: gubitnički mentalitet, kojeg su samo Tuđman, Ćiro i Dalić uspjeli na kratko preokrenuti. Uz velike otpore.

Konstruiranje afere ‘Avioni’

Mediji često kritiziraju političare koje ne vole i koji zastupaju njima suprotnu ideologiju, i kad to zaslužuju i kad ne zaslužuju. To se zove „neprincipijelost”. Isto tako, novinari ponekad pišu o stvarima koje ne razumiju u potpunosti ili ih ne razumiju dovoljno, ali se svejedno postavljaju u poziciju moralnih arbitara. To se zove „ignorancija”.

A dobar primjer kombinacije jednog i drugog je pisanje medija o ugovoru o kupnji aviona od Izraela. Prva stvar je to da bi, po nekima, ministar obrane trebao podnijeti ostakvu jer od cijelog posla, po svemu sudeći, neće biti ništa. Istina, cijela bi Vlada trebala podnijeti ostavku zbog Istanbulske, Marakeške i krađe 30.000 potpisa za referendum, ali ne i zbog prihvaćanja izraelske ponude. Naime, Amerikanci se nisu javljali godinu dana, a onda su pred samu isporuku aviona odlučili promijeniti mišljenje.

Drugo i važnije, u dokumentu koji je poslan američkom Kongresu na odobrenje, navodi se „nabavna cijena od 135 milijuna dolara”; neki mediji (Indeks prvi, jer pronevjeritelji poreznog novca najviše brinu o tome kako se troši porezni novac) su odmah iz toga zaključili da se radi o korupciji jer, eto, avioni vrijede 135 milijuna, a ne 500 za koliko su ugovoreni. Naravno, eskadrilu 30 godina starih F-16 je moguće dobiti i za toliko, ali bez potpunog remonta za dodatnih 3000 sati leta, opreme, naoružanja, radara, simulatora, te obuke pilota i osoblja. Rumunji su tako nešto kupili, pa su potrošili još oko milijardu dolara na gore navedeno.

No, da stvar nije bez vraga svjedoči naslovnica „Nacionala”, koji inače zapadnim obavještajnim službama služi za odstrel nepoćudnih političara konstruiranjem afera, na kojoj se tvrdi kako je “kolaps pregovora” (koji su davno završeni, usput, kolaps može biti samo već ugovorenog posla zbog propusta Izraela koji je dao jamstva ishoditi dozvole od SAD) o nabavi izraelskih borbenih aviona i uzdrmao Vladu i otvorio pitanje tko je odgovoran”, te kako će “Plenković istražiti odgovornost Krstičevića”. Vlada je to demantirala, preko Jandrokovića, no ostaje pitanje – je li to naređenje iz nekog od veleposlanstava da se izbaci Krstičevića iz Vlade, kao što su preko Nacionala iz igre izbačeni Karamarko i vjerojatno i Brkić?

Stare kante

A tome treba dodati i proglašavanje gotovo 30 godina starih izraelskih F-16 starim kantama. Neki čak kažu da su nas Amerikanci spasili time što ne dozvoljavaju da Hrvatska kupi izraelske F-16, nadograđene najsuvremenijom elektronikom i radarima, te jačim motorima od standarnih američkih.

Zračne snage SAD-a imaju u svom sastavu više od 4200 aviona, čija je prosječna starost u ovom trenutku — 28 godina. Pred dvije godine, 2016., bila je 27, u 2017. je narasla na 27,6. U 2018., već prošloj kad ovo budete čitali, narasla je na punih 28 godina. Kad smo kod toga, F-16 su i dalje najbrojniji borbeni avioni u sastavu USAF-a, ima ih 557, a vjerojatno će još dugo ostati u funkciji iako je starost američke eskadrile tih aviona, uvedenih u sastav zrakoplovstva još 1978. godine, 27 godina. Naime, F-16 u eskadrili SAD-a su proizvedeni između 1976. i 1999. I nisu u prvom cvijetu mladosti.

No, ako vam se to čini starim, što reći za američku eskadrili bombardera B-52, čija je prosječna starost nevjerojatnih 56 godina? A i dalje ih ima 76 u sastavu USAF-a, 58 aktivnih i 18 u rezervi!? I ne sano da lete, nego nose američke strateške atomske bojeve glave, rakete kojima bi bio izvršen prvi udar u slučaju atomskog rata!

Razlog zašto Amerikanci tako dugo drže u sastavu aktivne eskadrile taj prastari avion, ugovoren davne 1952. (odatle dezignacija) i proizveden od 1955. na dalje, je taj što se noviji bombarderi u eskadrili, B-1 spirit iz osamdesetih (starost 30 godina) i „nevidljivi” B-2 (starost eskadrile 23 godine) nisu pokazali baš tako pouzdanima: više od tri četvrtine prastarih letećih tvrđava u sastavu USAF-a je u svakom trenutku spremno za let, a manje od pola B-1, kojih ima 60 u sastavu eskadrile i B-2 kojih je tek dvadesetak. Usto, B-52 je jeftin za održavanje i sat leta njime, za razliku od B-2, ne košta kao budžet omanjeg grada.
I kad smo kod toga, recimo da će zbog sporog uvođenja F-35, kojih u ovom trenutku u sastavu USAF-a ima 161 i koji su kao višenamjenski lovci-bombarderi trebali zamijeniti F-16, koji su se pokazali kao nepouzdani i problematični i čije uvođenje kasni zbog brojnih tehničkih problema, a cijena cijelog programa je višestruko premašila prvotno planiranu, svi F-16 u sastavu USAF-a otići će na kompletan remont kojim će im biti produžen radni vijek, kao i izraelskim (nesuđenim hrvatskim) F-16.

Dodajmo ovom svemu i podatak da su F-16 do sada ostvarili 76 zračnih pobjeda uz samo jedan poraz, i to od istog takvog F-16, u sukobu Grčke i Turske oko Egeja. S druge strane, MiG-ovi 29 kakve imaju naši tradicionalni i potencijalni neprijatelji, zabilježili su 18 poraza uz samo 6 zračnih pobjeda u povijesti svoje upotrebe. Od tih 6 pobjeda, niti jedna nije bila protiv američkih vojnih aviona: tri su bile u ratu Etiopije i Eritreje protiv prastarih MiG-ova 21, a dvije protiv – sportskih, nenaoružanih, civilnih jednomotornih Cessni koje su bacale letke nad Kubom, a koje su srušili kubanskih MiG-ovi.

Dosljednost Živog zida

„Kako se približava početak moguće nasilne deložacije, aktivisti se pripremaju na formiranje živog zida pred kućom obitelji Fel. Saborski zastupnici i ostali pravednici i dalje spavaju… Obitelji Fel se pridružuju i susjedi koji dolaze u pomoć. Aktivistima i obitelji upravo se pridružilo desetak susjeda. Hvala svima koji su se solidarizirali, pozivamo i druge koji mogu doći, neka nam se jave…”

Tako je RTL-ov dubrovački dnevnik pred četiri godine izvješćivao o deložaciji Maje Fel. Aktivisti Živog zida su na toj deložaciji stekli priličnu popularnost. Epilog je bio kakav je jedino i mogao biti. Maja Fel je deložirana nakon što su aktivisti otišli, a kamere se ugasile, a uvaljena joj je i globetina od 40.000 kuna koju mora platiti zbog ometanja službene osobe (ovrhovitelja) u provođenju službene dužnosti. To je bila sudbina manje-više svih kojima je Živi zid pomagao: deložaciju nije izbjegao nitko, dodatne visoke globe i troškove malo tko. Živozidašima se fućka, oni su na tuđoj nesreći zaradili saborske plaće od 15 tisuća kuna mjesečno. Globe neće oni plaćati.

Oko „pomoći” gospođi Fel je, valja reći, bilo razmimoilaženja, jer je ovrhu provodio njen bivši suprug, a ne banka, no dok su, prema prisutnima, Sinčić i Palfi bili protiv toga da se ŽZ u to miješa, glavni gazda Pernar je smatrao da je to jako dobro za publicitet. I tako i bi, to je bilo jako dobro za Živi zid…

Maja Fel je deložirana deset dana kasnije, kao i ostali koje je ŽZ spasio od deložacije, bez prisustva Živog zida čiji je član i ona tada bila. Godine 2015. je iz njega istupila, napisavši na facebooku da se osjeća izdanom. „Trebat će mi godine da to otplatim”, napisala je za globu. „Dušo, Vili i ja smo davno pričali da ćemo ti pokriti sve kazne čim uđemo u Sabor. Vili ti je to rekao, Majo. Molim te da se strpiš par mjeseci.”

Naravno, Maja Fel, samohrana majka troje djece, nikad nije vidjela taj novac, ali je ovih dana objavila kako se nagodila s državom oko duga, ali i podsjetila Živozidaše na neispunjena obećanja, tj. da su šarlatani i prevaranti i da joj se više nikad nitko nije javio na telefon kad ih je zvala. To je pokrenulo pravu hajku na Maju Fel od strane Živozidaša, te smeće hadezeovsko, te „svi bi letjeli iz kuća da nije nas, a ne bi nitko znao” (a ovako su svi letjeli iz kuća i još dobili globu), te prodana duša…” I sam vrh Živog zida se zapitao „zašto nakon dvije godine izlazi s tim” (zato jer se nagodila, riješila dug, eto).

A onda se javio i sam Pernar i napisao: „Kad netko vidi ovakvu objavu vjerojatno pomisli da je žena blokirana radi nas, istina je takva da nismo njezin dug mi stvorili nego joj je sud odredio kaznu jer nije htjela mirno napustiti svoj dom”! I naveo kako više nije dužna ni lipe jer joj je ministarstvo otpisalo dug, pa prema tome – što se buni?

Dakle, to je Živi zid. Trubit će „nemojte plaćati bankama”, a onda govoriti „pa nismo vam mi napravili dug”, trubit će „ne dajte se deložirati, mi ćemo vam pomoći da vas ne deložiraju”, a onda reći „pa sami ste si krivi jer niste htjeli mirno napustiti kuću iz koje su vas deložirali, nisu nas deložirali”.

Naravno, fanovima sekte Ivana Pernara je svatko tko ga kritizira prodana duša i hadezeovsko govno i apologet banaka i kapitalizma, pa tako nema smisla obraćati se tim ljudima jer su posve iracionalni. No, ta stranka je druga po popularnosti u Hrvatskoj. A Pernar je početkom prošle godine rekao kako ni Hrvatska ne bi trebala plaćati svoj javni dug „jer suverena država može odbiti vraćati dug”. Može, ali uz cijenu, kao što i svatko može odbiti vraćati kredit banci, ali uz cijenu. Cijena je u slučaju države – blokada svih računa u inozemstvu i nemogućnost bilo kakvih plaćanja prema van jer se sredstva odmah plijene, što ima za posljedicu kolaps privrede zbog nestanka svega uvoznog – od nafte na dalje, kolaps privrede zbog nestanka uvoznih sirovina i komponenti, zapljena deviznih rezervi u stranim bankama što ima za posljedicu kolaps valute, i tako.

No, ako ste ovo shvatili kao nagovor da glasate za HDZ / SDP i kao ujudurmu HDZ-a da vas odvrati od stranke koja „jedina nudi promjene”, imate ozbiljan problem. No, u jednom ste u pravu, Živi zid stvarno jedini nudi promjene. Kao što je Syriza jedina nudila promjene u Grčkoj, koja gladuje već godinama zahvaljujući tim i takvim promjenama. A Grčka je još i dobro prošla, kako je mogla da je Tsipras ostao uporan do kraja da provede svoje fiks ideje.

Incident u nepostojećoj državi

Mediji su javili kako je „u gradu Bottropu u zapadnoj Njemačkoj” 50-godišnji vozač dobar dio večeri proveo ganjajući imigrante po gradskim ulicama. „Na kraju je ozlijedio najmanje četiri osobe sirijske i afganistanske nacionalnosti. Motiv napada bio je rasizam, a u policiji su potvrdili da vozač ima psihičkih problema”, prenose mediji.

Naravno, mediji su sretni jer, eto, ne gaze samo Afganistanci i Pakistanci zapadnjake autom, nego se može desiti i obratno, pa ispada da smo svi isti (nismo, naravno, možemo samo biti ravnopravni pred zakonom, a i to u praksi šepa, no to je druga tema.) Naravno, kad se radi o napadu koji se dogodio na Novu godinu u Manchesteru, kad je Somalijac koji gotovo cijelog života živi u Engleskoj krenuo klati ljude nožem, vičući: „Allahu akbar” i „Živio Isil”, teško ozlijedivši stariji par i policajca, izvješćivanje se u medijima uglavnom svelo na to da se „u sve uplela i antiteroristička policija” te je preneseno, preko Hine, a onda i u svim medijima, kako je „policija otvorena i za druge mogućnosti s obzirom na to da nema obavještajnih podataka koji bi upućivali na širu prijetnju”.

Dakle, možda je terorizam, a možda i nije kad musliman kolje ljude vičući „Allahu akbar”, ali nije šira prijetnja. Čovjek, doduše, mora otići do britanskih medija da bi saznao što je vikao prilikom napada. Skriva se islamski terorizam, „rasizmu” se daju naslovnice i kad se radi o nekom tko je jednostavno poremećen. Izbo je ljude „nezadovoljan bombardiranjem drugih zemalja”, pišu neki mediji, pravdajući isilovca. Totalno ispiranje mozga…

No, na to smo navikli. Ono što je meni privuklo pažnju je spominjanje „Zapadne Njemačke” u naslovu Jutarnjeg lista kad je pisao o temi napada na imigrante u Njemačkoj. Zapadna Njemačka je država koja je prestala postojati 1990. godine. Nostalgija je čudna stvar kod urednika, kako Hine, tako Jutarnjeg. Naravno, netko bi mogao ustvrditi da se „Zapadna Njemačka” ovdje ne odnosi na državu, već na zapadni dio Njemačke, no, zašto bi netko to posebno apostrofirao u vijesti u kojoj je posve nebitno u kojem se dijelu države incident dogodio, osim ako se ne želi poigravati s nostalgijom? Kako god, u Njemačkoj je (istočnoj, zapadnoj, kojoj god) lustracija provedena prilično temeljito, a u Hrvatskoj je još čekamo.

Najgluplja zemlja na svijetu

Portal Indeks je slavodobitno objavio kako je Hrvatska najgluplja zemlja na svijetu, u izboru bezveznog portala koji objavljuje „top ten” liste svega i svačega, prema izboru čitatelja. Druga je Amerika, odnosno SAD.

Sad, malo je nejasno koje su nacionalnosti oni u Indexu kad se tako vesele što, ne samo da pripadaju naciji glupana, nego su i najčitaniji portal među glupanima: Kad bi Hrvati bili pametniji, očito Indeks ne bi bio najčitaniji, zar ne?

Naravno, već površni pregled komentara čitatelja na stranici „top ten” koja je „objavila listu” otkriva tko su ljudi koji su Hrvatsku proglasili najglupljom zemljom na svijetu. Prvenstveno su glasači ljuti „Krajišnici” s nezavršenim tečajem engleskog, a glavni argument gluposti u Hrvata im je da – mrzedu Srbe. Traktor bojna. Pobegulje. I njih ide ono gore navedeno, ako je Hrvatska tako glupa, a svejedno ih je isprašila, koliko su onda tek oni glupi?

A tu je, opet, sudeći po komentarima, i jedan dio Hrvata koji misle da su jako glupi. Oni, valjda, misle da će ih stranci smatrati pametnijima i prosvjećenijima od drugih Hrvata ako sami ustvrde da su glupi.

Stvar je, zapravo, paradoksalna: Ako Indeks nije u pravu, ako nismo totalni kreteni, onda se takav članak i tako intoniran, nikad ne bi pojavio u najčitanijem portalu u državi.

Ankete koje to nisu

Rijetki preostali SDP-ovci koji još nisu napustili stranku ili se jednostavno povukli iz javnosti i stavili škartoc na glavu dok ovaj cirkus ne prođe, ponovo imaju razloga za – crvenjeti se.
Naime, nakon što su prošlog tjedna objavljeni rezultati ankete po kojoj je Živi zid ispred SDP-a, vodstvo SDP-a, umjesto da pokuša pokazati bar neku dozu samokritike (bahatost neka ostave HDZ-u jer to nije za lijevu stranku te vrste), tvrdi kako je anketa lažirana i kako oni pušu za vrat HDZ-u, a Živi zid ima duplo manje glasova od njih.

Sad, da su ankete IPSOS-a točne, obično nisu – no isto tako, obično preferiraju upravo stranke poput SDP-a. A kad glavni tajnik SDP-a, Nikša Vukas, anketu Ipsosa o rejtingu stranaka na svojem Facebook profilu nazove „još jednom prijevarom Plenkovića”, onda to ne izgleda baš predobro ni najzadrtijim fanovima SDP-a.

Onako usput, napao je pored Plenkovića i agenciju: „Ta ista agencija osim istraživanja rejtinga stranaka radi i razna istraživanja za potrebe Vlade, ministarstava, državnih agencija i javnih poduzeća. Dakle, u pitanju je očiti sukob interesa. Najnovije lažno istraživanje koje je ova agencija objavila kaže da je Živi zid prestigao SDP i to je Plenkoviću i dotičnoj agenciji bio cilj, to je bio njihov dogovor kako bi rušili SDP”, objavio je Vukas.
Dakle, prema Vukasu, za nizak rejting SDP-a, kriv je HDZ. U HDZ-u bi, zapravo, mogli slobodno sami to citirati i pohvaliti se time! Istodobno, SDP je u zadnje vrijeme napustilo čak osmero saborskih zastupnika, velik broj članova, a u zadnjih tjedan dana stranačku iskaznicu SDP-u vratila su i dvojica članova Glavnog odbora stranke – Darko Vrdoljak, koji je bio vijećnik u zadarskom Gradskom vijeću i Damir Vučak, koji je bio član Predsjedništva SDP-a Šibensko-kninske županije.

Loading...