NASTAVLJAMO O ZLOSTAVLJANIM MEDICINSKIM SESTRAMA: ‘Kujundžić ih je već trebao zaštititi! Na njima počiva sustav zdravstva!’

0
5045
Flickr

Svim sestrama iz sisačke Opće bolnice savjetujem da mobbing, ukoliko još nisu, prijave policiji i nadležnom Državnom odvjetništvu ili da se obrate nadležnom inspektoru pri Državnom inspektoratu za područje rada - ispostava u Sisku, koje djeluje u okviru Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Ne bi bilo loše ni da se obrate specijalistu medicine rada, kako bi se mogle utvrditi refleksije mobbinga na njihov zdravstveni status. To će im biti od iznimne koristi ukoliko odluče tužiti bolnicu

Istodobno dok je javnost saznavala za muke znakovito velikog broja medicinskih sestara na odjelu intenzivne u sisačkoj Općoj bolnici Ivo Pedišić, izašlo je na vidjelo da je ravnatelj bolnice mr. sc. Tomislav Dujmenović dr. med. u vrijeme predizborne šutnje svojim zaposlenicima slao inkriminirajuće SMS poruke s molbom da na zadnjim lokalnim izborima glasuju za njegovog kandidata Ivu Žinića, koji mu je, vjerojatno, i politički pokrovitelj iz okrilja HDZ-a. Taj je njegov postupak nemoralan i krajnje neprimjeren javnoj službeničkoj funkciji koju obnaša u sisačkoj bolnici.
Ravnatelj Dujmenović poznat je i po tome što je i županijski vijećnik u Skupštini Sisačko-moslavačke županije. Nakon neuspjelog pokušaja financijske sanacije, sisačka je bolnica 2014. godine vraćena svome osnivaču, Sisačko-moslavačkoj županiji, s golemim financijskim dubiozama, puno većim od početnih 60 milijuna kuna, koliko je dug iznosio početkom sanacije. Mjesto je ravnatelja bolnice podložno reizboru, a tu glavnu riječ ima županija. Pametnome dosta!

Podsjećam da je čak 17 medicinskih sestara zbog, navodnog, mobbinga na Odjelu intenzivne njege sisačke bolnice zatražilo od Uprave bolnice pomoć, ali nisu je dobile jer vodstvo bolnice odbija svaku odgovornost za iznimno teško stanje i krajnje narušene međuljudske odnose na odjelu intenzivne. Ne bih potanko ulazio u bit prijepora medicinskih sestara s voditeljicom odjela i istinitost svih njihovih navoda, ali toliki broj iznimno iskusnih medicinskih sestara koje smatraju da liječnica koja vodi odjel loše organizira posao, prilično je indikativan. Međutim, ravnatelj bolnice uporno “vrti” svoju priču i svu krivnju svaljuje isključivo na medicinske sestre, uključujući i glavnu odjelnu sestru, a u ponašanju liječnice koja vodi taj intenzivnu ne vidi baš ništa suspektno.

Za glavnu odjelnu sestru, kaže, citiram: “Glavna sestra na Odjelu, koja je zbog neslaganja s voditeljima već promijenila više odjela, nije prihvatila promjene…”

Zanimljivo i krajnje pristrano promišljanje jednog liječnika-ravnatelja, koji odmah locira krivnju za loše stanje na intenzivnoj. To što je djelomično sanirao kritično i kaotično stanje na odjelu na način da je dio, zbog bolovanja odsutnih medicinskih sestara, nadomjestio novozaposlenim sestrama, ravnatelj smatra zadovoljavajućim rješenjem po pacijente. Zar u iznimno zahtjevnoj jedinici intenzivne njege uopće mogu raditi novozaposlene, neiskusne medicinske sestre?! Zamislite da zbog mobbinga na bolovanje odu iskusni kirurzi koji rade operacije dugi niz godina, a onda ih ravnatelj nadomjesti novozaposlenim kirurzima bez ikakva prethodnog iskustva u operacijskoj dvorani? Tko bi se takvima dao operirati?!

Sisačka Opća bolnica baš i nema previše sreće s ravnateljima. U svježem mi je sjećanju slučaj bivšeg v.d. ravnatelja bolnice, Damira Pahića, koji je kazneno odgovarao jer je vlastitom sinu godinama namještao lukrativni posao računalne podrške za informatički sustav bolnice, a prijavljen je zbog zloporabe obavljanja službene dužnosti. Temeljem svog dugogodišnjeg radnog iskustva u sindikatu mogu ustvrditi da mobbinga kod hrvatskih poslodavaca i te kako ima i da je prilično raširena pojava. Znakovito je da bolnički ravnatelji u pravilu uvijek štite liječnike, a svo ostalo osoblje ih gotovo i ne zanima. Ravnatelji su bolnica najčešće liječnici, uz rijetke iznimke, a bolnice bi, kao u zapadnim europskim zemljama i u SAD-u, trebali voditi vrsni menadžeri, što liječnici nikako nisu! Oko toga ne bi smjelo biti nikakvog daljnjeg prijepora. Ali, lako je voditi bolnicu dok se svi stvoreni bolnički dugovi saniraju novcem poreznih obveznika. Liječnici su iznimno važni u sustavu zdravstva, to nitko ne osporava, ali jednako su važne i medicinske sestre na kojima, usudio bih se reći, počiva cjelokupni sustav zdravstva. Nije mi poznato jesu li navedene medicinske sestre članice iznimno velikog i utjecajnog Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – tehničara (nekad je imao čak 13.000 članova!), a ako jesu, pitam se što je sve sindikat poduzeo po pitanju njihove radno-pravne zaštite. Nekad je u tom sindikatu radila zaista izvrsna i iskusna pravnica Tajana Drakulić, koja je znala kako reagirati u takvim situacijama, a bila je iznimno cijenjena i u Ministarstvu zdravstva.

Nažalost, prešla je u drugi sindikat koji djeluje na području zdravstva.
Ukoliko sestre i povedu sudski spor protiv sisačke Opće bolnice, moraju se oboružati strpljenjem, jer od podizanja tužbe u do pravomoćnosti presude u Hrvatskoj protekne i nekoliko godina. Presude za mobbing su u Hrvatskoj iznimno rijetke, naročito one pravomoćne, a nepravomoćnih se donese tek pet, šest godišnje, tako da su radnici uglavnom obeshrabreni ulaziti u borbu za zaštitu svoga dostojanstva i digniteta. Jer tražiti kod nas sudsku zadovoljštinu je isto kao da u prirodi krenete tražiti pticu zlatovranu, a po riječima ornitologa u Hrvatskoj su preostale samo dvije ili tri jedinke te prekrasne i rijetke ptice. Presuda za mobbing koja je odjeknula u javnosti 2014. godine, iako tada još nepravomoćna, jest ona koju je protiv voditeljice Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, prof. dr. sc. Dubravke Hrabar, dobila njezina tadašnja docentica, a današnja dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić, a istom je utvrđeno da je gđu Milas-Klarić sustavno na poslu ponižavala nadređena joj gđa Hrabar!

Mobbing je definiran kao psihičko zlostavljanje u radnoj sredini, a istraživanjima je utvrđeno da se nakon 15  mjeseci psihičkog terora (mobbinga) mnogi pojedinci i ozbiljno obole. Od 1. siječnja 2013. godine mobbing je člankom 133. Kaznenog zakona definiran kao kazneno djelo, ali pravomoćne su presude iznimno rijetke! Za psihičko zlostavljanje na poslu (mobbing) može se dobiti do dvije godine zatvora! Svim sestrama iz sisačke Opće bolnice savjetujem da mobbing, ukoliko još nisu, prijave policiji i nadležnom Državnom odvjetništvu ili da se obrate nadležnom inspektoru pri Državnom inspektoratu za područje rada – Ispostava u Sisku, koje djeluje u okviru Ministarstva rada i mirovinskog sustava.

A ne bi bilo loše ni da se obrate specijalistu medicine rada, kako bi se mogle utvrditi refleksije mobbinga na njihov zdravstveni status, odnosno zdravstvene reperkusije koje trpe zbog psihičkog zlostavljanja na poslu. To će im biti od iznimne koristi ukoliko odluče tužiti bolnicu zbog zlostavljanja na radnom mjestu.

Moje je mišljenje da još uvijek nismo društveno osvijestili problem psihičkog zlostavljanja na poslu, koje ponekad prelazi i u fizičko i u seksualno nasilje, ponajviše nad ženama, a sve dok to ne učinimo, mnogi će zlostavljači prolaziti “ispod radara” i nekažnjeno. Svojedobno sam, ima tome šest-sedam godina, pratio pisanje jednog cijenjenog hrvatskog dnevnog lista koji je istraživao temu seksualnog uznemiravanja žena na poslu u ugostiteljskoj struci. Bilo je zastrašujuće čitati rezultate istraživanja u kojem su više od 50 % mladih konobarica u privatnom sektoru spolno uznemiravali sami poslodavci, a mnoge su čak, ucijenjene zadržavanjem posla, prisiljavane na spolne odnose s vlasnicima kafića i restorana. Mnogima, pak, koje su radile u ugostiteljstvu u objektima u društvenom vlasništvu šefovi su otvoreno nudili kojekakve seksualne opcije koje bi rezultirale povećanjem njihove plaće ili napredovanjem na poslu.

Umjesto da se društvo bavi tom aktualnom problematikom od iznimne važnosti, društvene se elite i političari bave niskim narodnom strastima i stalno vrte iste ideološke, odavno prožvakane teme i obrasce, ili mediji zaglupljuju narod estradnim “problemima”: je li Thompson na koncertu izvikivao: “Za dom spremni!”, lustracijom (od koje bi ponajviše stradali baš njezini žestoki zagovornici), gdje ljetuju Stjepan Hauser i Jelena Rozga, i ima li ljepšu stražnjicu Žanamari Perčić (ex Lalić) ili Lidija Bačić?! Obje imaju lijepe stražnjice, ali zar su to i slične trivije od ikakve važnosti za naše društvo?! Koga briga za medijski preforsiranu vezu Hauser-Rozga dok su stotine tisuća nesretnih Hrvata pod ovrhama i blokadama?!
Sve dok tome bude tako, neće po tom pitanju biti boljitka za hrvatske radnike!

Ignorirajući sestre, ravnatelj zapravo ignorira pacijente!
Da su protiv voditeljice sisačke Jedinice intenzivnog liječenja dr. sc Gordane Živanović Posilović i njezina neprimjerena ponašanja, tj. zlostavljanja, ustale dvije, tri sestre, moglo bi se problem promatrati kao izdvojeni eksces, možda pretjerani subjektivni doživljaj neke od sestara. Ali, kad je pomoć od ravnateljstva zatražilo kompletno (izuzevši jedne sestre) srednje medicinsko osoblje s intenzivne, 17 sestara, dva tehničara anesteziologa i administrator, dakle 20 osoba, koji su se svi odreda potpisali na svoje pritužbe i pismo potpore glavnoj odjelnoj sestri, te sve uručili ravnatelju bolnice, onda je više nego jasno da se radi o SLUČAJU kojeg nitko nema pravo ignorirati i gurati pod tepih, kao što su to mjesecima činile sve nadležne službe u sisačkoj bolnici. A nisu smjele, ne samo zbog svoga osoblja, nego i zbog pacijenata. Treba svakako naglasiti da iza većine zlostavljanih sestara na intenzivnoj stoji dugogodišnji rad i iskustvo, glavna sestra ima 30 godina staža, druge imaju između deset i 22 godine rada na odjelu intenzivne i nikada one nisu nikome bile problematične. Dapače, tretirane su, jer su takve i bile, kao elitna sestrinska postrojba. Prva liga! Osim znanja i iskustva, iza njih je je rigorozna selekcija kroz koju su prošle da bi zaslužile službu na najtežem odjelu sa životno ugroženim pacijentima. Njihova predanost pozivu kojeg su odabrale, njihovo znanje i vještine kvalificirale su ih da tako dugo ostanu u elitnoj službi kao što je jedinica intenzivnog liječenja. Sve dok se na odjelu prije tri godine nije pojavila samoživa dr. Živanović Posilović i posve razbila toliko potrebnu harmoniju među osobljem, nužnu za najbolju skrb o pacijentu. (R. E.)

<<< Liječnica Živanović Posilović vrijeđa, omalovažava i lažno optužuje sestre, a bolnica ih zastrašuje DORH-om i policijom! >>>

<<< Sisačke medicinske sestre pokrenule opću pobunu protiv zlostavljanja! >>>

<<< Država ‘igru’ zlostavljača radnika plaća 15 milijardi kuna svake dvije, tri godine! >>>